Eseni.docx

ESENI

Od davnih vremena antike postojalo je izvanredno učenje koje je univerzalno u svojoj primjeni i besmrtno u svojoj mudrosti. Fragmenti ovog učenja nalaze se u sumerskim hijeroglifima i na pločama i stijenama starih 8.000 do 10.000 godina. Neki simboli, kao što su sunce, mjesec, zrak, voda i druge prirodne sile čak potječu iz ranije vremena koje prethodi kataklizmi koja je okončala pleistocenski period (potop). Koliko tisuća godina prije toga je nastalo ovo učenje, teško je reći, ali svakako seže do Henoka. Da bi se proučavalo i prakticiralo ovo učenje potrebno je u srcu svakog čovjeka ponovo probuditi intuitivno znanje koje može riješiti probleme i pojedinca i svijeta (buđenje preporađanjem). Tragovi tog učenja pojavljivali su se gotovo u svakom stoljeću i religiji. Njegovi fundamentalni principi izučavani su u drevnoj Perziji , Egiptu, Indiji i Tibetu, Kini, Palestini, Grčkoj i mnogim drugim zemljama, ali ono je bilo prenijeto u najčišćoj formi od strane Esena, tog misterioznog bratstva koje je živjelo nekoliko stoljeća prije Isusa i u 1. stoljeću Kristove ere na Mrtvom moru u Palestini i na jezeru Marout u Egiptu. U Palestini i Siriji članovi Bratstva bili su poznati kao Eseni, a u Egiptu kao terapeuti i iscjelitelji. Ezoterijski dio njihovog učenja dat je u Drvetu života, Esenskim savezima sa Malahimimai Sedmerostrukom miru. Ezoterično učenje pojavljuje se u prvoj knjizi misterijskog učenja Esena i nešto u otkrivenim svicima s Mrtvog mora. Kaže se da je podrijetlo Bratstva nepoznato kao i da podrijetlo imena nije zasigurno poznato, tako bar odgovara Vatikanu, ali ono što se zna jeste da ime dolazi od Esnoha - Enoha; i da je on osnivač Bratstva i da su njegovi savezi sa Malahimima bili prvo dati njemu. Odakle got da je njihovo podrijetlo, sigurno je da su Eseni kao bratstvo postojali vrlo dugo, možda pod drugim imenima i drugim zemljama. Učenje se pojavljuje u Zoroatrustinoj "Zend - Avesti" koji ga je pretvorio u način življenja uobičajen već tisućama godina . Ono sadrži fundamentalne koncepte brahmanizma, Veda i Upšinada; i joga sistemi Indije potekli su iz istog izvora. Buddha je kasnije dao u suštini iste osnovne ideje i njegovo sveto Budističko drvo koincidira sa esenskim drvetom života. U Tibetu je isto učenje bilo oblikovano kroz Tibetanski kotač života. Pitagorejci i Stoici u drevnoj Grčkoj također su slijedili esenske principe i mnogo toga od njihovog načina života. Isto učenje bilo je element Atoničke kulture Feničana, Aleksandrijske škole filozofije u Egiptu i uvelike je doprinijelo mnogim granama zapadne kulture - Masonizmu, gnosticizmu, kabali i kršćanstvu. Isus je ovo učenje interpretirao u njegovom najuzvišenijem i najljepšem obliku u sedam blagoslova Besede na gori. Eseni su živjeli u zajednicama na obalama jezera i rijeka , daleko od gradova i nastanjenih mjesta, ravnomjerno dijeleći sve što su imali. Oni su, uglavnom, bili poljoprivrednici, sadili su drveće, imali su ogromno znanje o usjevima, zemljištu, klimatskim uvjetima i biodinamičkom poljoprivredom što im je omogućilo dolazak do velike raznovrsnosti voća i povrća koje su uzgajali u poravnanim pustinjskim područjima i uz minimalno potreban rad. Nisu imali sluge ni robove i slove za prve ljude koji su osudili ropstvo u teoriji i praksi. Među njima nije bilo bogatih ni siromašnih, jer obje ove krajnosti su smatrali devijacijama zakona. Oni su uspostavili svoj vlastiti ekonomski sustav, baziran u cijelosti na zakonu i pokazali su da sva ljudska hrana i materijalne potrebe mogu biti zadovoljene bez borbe, putem poznavanja zakona provodili su mnogo vremena u proučavanju drevnih tekstova i posebnih naučnih disciplina, čiji je sadržaj bio u vezi s obrazovanjem, liječenjem, astronomijom i meditacijom, posebno aktivnom meditacijom (Ranon) preporođenja (prosvjetljenje). Za njih se kaže da su bili nasljednici perzijske astronomije i egipatskih vještina liječenja. Oni su bili stručnjaci u proročanstvima (Karmička karta) za koja su se pripremali produženim postom. Isto tako su bili vrlo vični u upotrebi bilja za liječenje ljudi i životinja. Živjeli su jednostavnim svakodnevnim životom (Elon bent hanan), ustajući

prije izlaska sunca da bi se molili i preporađali, pa tako sjedinjavali sa silama prirode, nakon čega su se ritualno kupali. Oblačili su se u bijele odore. Nakon dnevnog rada (polja, vinogradi itd...) objedovali bi u tišini , započinjajuči i dovršavajući jelo molitvom. Duboko poštujući sva živa biča nikad nisu jeli meso niti su pili alkoholna pića. Njihove večere posvećivane su učenju i sjedinjavanjem s nebeskim silama "Preporođenjem". Večer je bila početak njihova dana i njihov "Sabat", sveti dan, počinjao je u petak uveće. Sabat je bio prvi dan njihovog tjedna. Taj dan je bio namijenjen učenju, diskutiranju, sviranju glazbenih instrumenata, od kojih su otkriveni ostaci, plesu, ali i zabavljanju posjetilaca koji su bili pozvani u zajednicu. Njihov način života im je omogućavao život duži od prosječnog ljudskog vijeka. Od 120 do 280 godina pa čak i više. Za njih se govorilo da imaju ogromnu snagu i izdržljivost. U svim svojim djelovanjima izražavali su stvaralačku ljubav. Slali su u vanjski svijet iscjelitelje i učitelje iz svojih bratstava, među kojima i Elijaha, Ivana Krstitelja, Ivana Ljubljenog i velikog esenskog majstora Isusa! Članstvo u bratstvu bilo je moguće samo nakon probnog perioda od jedne godine i tri godine inicijacijskog rada (preporođenje-prosvjetljenje), nakon čega je sljedilo još sedam godina prije nego bi kandidat bio upoznat sa cjelokupnim unutarnjim učenjem. Zabilješke o Esenskom načinu života došle su (one izvan naših spisa) , iz spisa njihovih suvremenika. Rimski povjesničari Jozefus i Solanius, i mnogi drugi su govorili o njima na različite načine kao o "rasi posebnoj, vrjednijoj od bilo koje druge u svijetu", "najstarijim inicijatima, koji primaju učenja iz centralne Azije", "Učenja koja su preživjela tijekom mnogih stoljeća", "Stalna i nepromjenjiva svetost" Neka od vanjskih učenja sačuvana su u Aramejskom tekstu u Vatikanu u Rimu. Neka od njih na Slavenskom jeziku pronađeni su u biblioteci koja je u vlasništvu Habsburga u Austriji i za koje se kaže da su iz Azije u 13. stoljeću donijeli Nestorijanski svećenici koji su bježali od hordi Đingis Kana i u 14. stoljeću Templarskih prebjega . Odjeci učenja postoje danas u mnogobrojnim oblicima: u nekim ritualima Masonskog reda, u simbolu sedmerostrukog svijećnjaka, u pozdravu "Mir s tobom", koji se koristio još od Henoka preko Mojsija i čak svih sedam dana (tjedan) sedmice, čije se prvobitno duhovno značenje već davno izgubilo. Evidentno je da ovakvo učenje nije moglo nastati kao koncept jednog pojedinca ili grupe ljudi, već u stvari može biti samo svojevrsna interpretacija učenja iz drevnih vremena, koja su nastala i trajala tijekom dužeg vremenskog razdoblja, kao nasljeđe učenja o zakonima univerzuma o kojima su podučavali veliki učitelji (npr. Vedski Rišiji) Riječ je o osnovnom zakonu, vječnom i nepromjenljivom kao što su i zvijezde na svojim putovanjima, sada kao i prije 2.000 i 3.000 godina i jednako primjenljivom danas baš kao i onda. Učenje objašnjava zakon , te pokazuje kako su čovjekova odstupanja od njega uzrok svih njegovih teškoća, i metodu po kojoj čovjek može naći izlaz iz svih dilema- Esensko preporođenje.