UNIVERZITET U SARAJEVU PRAVNI FAKULTET SARAJEVO
TEORIJSKO DRUŠTVENI POGLED EMILA DIRKEMA
(ESEJ)
PREDMET: Sociologija sa sociologijom prava NASTAVNIK : prof. Dr. Ivo Tomić STUDENTI: Elma Mehanović – 61699 – RS Ivan Tomas
- 61664 – RS
Sarajevo, decembar 2009.
0
UVOD
Predmet koji sociologija proučava jeste ljudsko društvo. Društvo čine ljudi koji u svojoj djelatnosti stupaju u najrazličitije meĎusobne odnose,tako da se društvo ukazuje kao cjelina meĎuljudskih odnosa. Čovjek svojom proizvodnom djelatnošću snažno utiče na prirodnu sredinu u kojoj živi i radi. Ono bitno svojstvo po kome se čovjek i društvo kvalitetno razlikuju od životinje i životinjskog čopora za najveći dio savremene grĎanske sociologije je mogućnost smisaonog sporazumjevanja meĎu pojedincima. U izučavanju općih zakonitosti nastanka i razvoja društva, sociologija mora polaziti od zakonitosti koje utvrĎuju posebne društvene nauke, izučavajući posebne oblasti društvene stvarnosti ili pojedine društvene pojave. Sociologija daje posebnim društvenim naukama teorijski i metodološki okvir za izučavanje onih oblasti društvene stvarnosti ili pojedinih društvenih pojava koje su predmet njihovog izučavanja, a posebne društvene nauke daju sociologiji, prije svega ogroman empirijski materijal, kao i rezultate do kojih su došle izučavanjem zakonitosti posebnih oblasti društvene stvarnosti i pojedinih društvenih pojava. Pri definiranju društva u sociologiji danas sve više u prvi plan stupaju dva osnovna saznanja,da je društvo pojava sui generis ili društvo je poseban kvalitet u objektivnoj stvarnosti i suštinu društva čine najrazličitiji odnosi meĎu ljudima. Mnogi sociolozi su objašnjavali svoje poglede o društvu a pravi problem u teorijskim pogledima sociologa na društvo znači tek teorija značajnog francuskog sociologa Emila Dirkema.
1
TEORIJSKI POGLED NA DRUŠTVO EMILA DIRKEMA Značajni francuski
sociolog Emil Dirkem je istupio protiv atomističkih i protiv
biologističkih shvatanja društva. Dirkem je dao novu kolektivno-psihologističku definiciju društva. Ta definicija za nas nije zanimljiva zbog psiholoških elemenata koji u njoj preovladavaju i koji su uopće karakteristični za Dirkemovu sociološku teoriju društva.1 Za nas je ona zanimljiva,prije svega zbog toga sto društvo tretira kao pojavu sui generis ,to jest, kao poseban kvalitet objektivnog svijeta. On ce ostat upamćen po tome sto društvo ima primat nad pojedincima, pojedinim društvenim pojavama i drštvenim grupama. O društvu Dirkem kaže :...“društvo nije prost zbir jedinki,vec sistem obrazovan njihovim udruživanjem i predstavlja osobenu stvarnost koja ima sopstvena obilježja. Za njega društvo je sastavljeno iz dva dijela: -
idejnog jezgra , i
-
morfološke strukture
Prvi
elemenat
sačinjava
kolektivna
svijest,
dok
morfološku
sačinjavaju
demografski,tehnološki,politički,ekonomski faktori koji utiču na društvenu organizaciju. Ne sumnjivo da se ništa ne moze kolektivno stvoriti ako nisu date pojedinačne svijesti, ali ovaj nužan uslov nije dovoljan, da bi došlo do društva kao specifične realnosti. Potrebno je jos da su sve svijesti udružene,spojene na odredjeni način; iz ovog spajanja proizilazi društveni život i prema tome ovo spajanje ga objašnjava. Zadržavajuci se,stapajući se,pojedinačni duhovi radjaju jedno psihičko biće,ali ono obrazuje psihičku ličnost nove vrste.. Grupa misli, osjeća i djela sasvim drukčije no što bi činili njeni članovi kad bi bili izdvojeni. Ova Dirkemova definicija društva uperena je kao što smo već rekli i protiv atomističkog psihologizma (društvo nije prost zbir jedinki) i protiv biologizma i protiv svih drugih shvatanja koja u društvu ne vide posebne kvalitete. Društvo je ..osobena stvarnost koja ima svoja sopstvena obilježja..psihičko biće..ličnosti nove vrste..
1
„ SOCIOLOGIJA“ ; Fuad Saltaga; Pravni fakultet Sarajevo; Sarajevo; 1999.
2
Ovdje je značajna naročito Dirkemova odlučna tvrdnja da je društvo „osobena stvarnost koja ima svoja sopstvena obilježja. Ovo saznanje da je društvo poseban kvalitet u stvarnosti predstavlja jedno od osnovnih saznanja naučne misli. I baš zbog saznanja o društvu kao posebnom kvalitetu stvarnosti, svako mehanicističko, biologističko pa i psihologističko shvatanje društva naučno je neodrživo. Interesantni su Dirkemovi pogledi o dva historijska tipa društva: 1. tip primitivnog društva, utemeljen na mehaničkoj solidarnosti 2. civilizovano društvo koje se zasniva na organskoj solidarnosti Osnovne karakteristike Dirkemovog sociološkog sistema obuhvataju:
1.
društvene pojave i društva, kao cjeline
2.
društveni razvoj
3.
kriterijume za razlikovanje normalnih i patološko društvenih pojava i stanja
4.
osnovne metodološke poglede
Dirkemovo teorijsko stanovište predstavlja u historiji sociološke misli jednu od najrazvijenijih varijanti sociologizma, pravca koji u društvenom životu presudnu i isključivu ulogu pripisuje društvenim činiocima2. Ovaj njegov stav ce biti jasniji ako se prethodno objasne:
1.
njegove polazne fiziološko-antropološke pretpostavke
2.
glavni teorijski ciljevi
3.
težnja da teorijski dokaže neophodnost sociologije kao osnovne nauke društva
Iako se borio protiv psihologističkih tumačenja društva, Dirkem se služio psihološkim izrazima dajući im kolektivno-psihološko značenje. Ako bi htjeli prevesti na savremeni naučni jezik njegove stavove o kolektivnoj svjesti uopšte, najadekvatniji izraz bi bio živa društvena kultura. 2
http://www.pdfcoke.com/doc/13610762/Uvod-u-Sociologijuskripta ; pristupljeno 2.12.2009.
3
Glavni problemi koje Dirkem tretira u svojoj knjizi „O podjeli društvenog rada“, odnose se na prirodu i uzrok društvene evolucije. On se složio da važan aspekt promjene od primitivnih oblika društva do civilizovanih treba tražiti u podjeli rada. Kako on smatra osnovna razlika izmeĎu primitivnih i civilizovanih društava je u tipu morala i društvene solidarnosti. Zakonski sistem zamišljen je da kažnjava one koji krše kolektivnu volju i vrijeĎaju kolektivna osjećanja. U civilizovanom društvu
gdje je
razvijena podjela rada,pojedinci imaju različita iskustva i funkcije i oni su povezani sa organskom solidarnošću čiji su korijeni u njihovoj potrebi da se uzajamno pomažu. Cilj zakonskog sistema je da vrati pojedincu ono što mu je oduzeto.Jos oštrije je Dirkemovo neslaganje o uzroku evolucije društva.Oni su tvrdili da su podjela rada,dobit od ekonomske produktivnosti,kao i materijalna civilizacija proistekli iz zelje pojedinaca da steknu veća dobra i standard. Društvo je nešto iznad i mimo pojedinca, odnosno, čovjek kao individua, nije u mogućnosti da utiče i uslovljava društvena zbivanja, već obrnuto društvena zbivanja oblikuju čovjeka i utiču na njegovu volju,regulišu njegovo ponašanje. Dakle glavno područje proučavanje sociologije jesu društvene činjenice, smatra Dirkem. Društne činjenice postoje mimo čovjekove volje, razvijaju se van njegove svijesti, one su prosto društvena datost, koja se može spoznati samo spoljanim posmatranjem. * Skup vjerovanja i osjećanja koja su zajednička svakom članu jednog istog društva, čine jedan sistem, koji ima svoj život; možemo ga nazvati kolektivna svijest. 3 * Tri grupe društvenih činjenica, koje čine kolektivnu svijest superiornu u odnosu na pojedinačnu svijest čovjeka:
1. Pravna pravila i zakoni 2. Masovne drutvene pojave 3. Religiozne dogme
3
„ O podjeli društvenog rada“ ; Emil Dirkem; reizdanje PROSVETA; Beograd; 1972.
4
Čovjek se raĎa, smatra Dirkem, kao izuzetno samoživo i sebično biće, koje se rukovodi ličnim interesima, a kolektivna svijest mu pruža mogućnost da se podvrgne društvenim zakonima i postane “sjaovana životinja”. Solidarnost je sačuvana kada se pojedinci uspješno integrišu u društvene grupe i kada postupaju po jednom skupu zajedničkih vrijednosti i običaja.
Prema Dirkemu 3 su stadija društva: 1. teološki stadij (niska svijest) – sve se tumači voljom božanske
moći, dominira
mitološka svijet 2. metafizički stadij – teologiju potiskuju misaone konstrukcije i ideje, te filozofija 3. pozitivni stadij (stadij razvoja znanosti) – temelji se na znanstvenom iskustvu i istraživanju. Dirkem razvoj društva topologizira na: • predindustrijska (primitivna) društva • industrijska (civilizirana) društva Prije svega, razlike su u njihovom moralnom ponašanju, ali i stupnju društvene solidarnosti. Osim toga u predindustrijskim društvima pravne norme nose oznaku represivnosti, dok u industrijskom društvu one su restitutivne (misli se na uspostavu narušenih prava), odnosno povratne naravi. Osim toga u pogledu podjele društvenog rada, a na tragu pitanja solidarnosti, Dirkem će utvrditi kako je za predindustrijsko društvo karakteristična mehanička solidarnost čije su temeljne karakteristike slaba (niska) podjela rada, društvena solidarnost se temelji na sličnosti pojedinih članova društva, članovi društva dijele jednaka uvjerenja i vrijednosti, te uloge, pravne norme su represivne naravi, moralna i pravna odgovornost su kolektivnog karaktera, dok je socijalni položaj čovjeka determiniran roĎenjem.4
4
-htt ://bs.wikiquote.org/wiki/Emile Durkheim pristupljeno 3.12.2009.
5
ZAKLJUČAK
Dirkem je dao svoju viziju savršenog društva,društva koje bi svima odgovaralo, društva u kojem nebi bilo kriminala, razbojnistva, sukoba, itd. Dirkem je uvijek gledao da društvo ide naprijed, da napreduje.Svojim teorijama je naglasioda je za to potrebna kolektivna svijest, jer bez nje napredak nije moguć, jer ne ovisi od jednog pojedinca nego od društva u cjelini.
Pisanjem ovog eseja shvatili smo koliko toga je potrebno da bi postigli sto bolji kvalitet društva. Kada se pojedinci udruže sa željom za napredak tada imamo zagarantovanu budućnost u sigurnom društvu koje bi svima odgovaralo. Grupa misli, osjeca, sprovodi djela sasvim drugačije, nego što bi činili njeni članovi kad bi bili izdvojeni. Dirkem nam je dao teorijske smjernice a na nama je da ih što bolje sprovedemo u praksi.
"Ne možemo željeti da napustimo društvo a da ne poželimo da prestanemo da budemo ljudi. Moralna su pravila produkt specijalnih društvenih faktora, a svaki moralni sistem zavisi od socijalne strukture društva u kojem egzistira. Ne postoji apsolutni moral, dakle ni jedan moralni sistem koji bi bio moralan za svako društvo, a različitost morala za ovo ili ono društvo ne može se objašnjavati neznanjem ili izopačenošću.".... – Emil Dirkem.
6
LITERATURA
„SOCIOLOGIJA“ ; Prof.dr.Fuad Saltaga; Pravni fakultet Sarajevo; Sarajevo; 1999. „ DRUŠTVENA TEORIJA/OPŠTA DRUŠTVENA TEORIJA“ Emil Dirkem; Reizdanje Marinković; 1858 – 2008.
„PRAVILA SOCIOLOŠKE METODE“ ; Emil Dirkem; Reizdanje Beograd; 1963. „O PODJELI DRUŠTVENOG RADA“ Emil Dirkem; Reizdanje Prosveta; Beograd; 1972.
-INTERNETSKI IZVORI –
-http://www.ekonomija.ac.me/files/1252942914.ptt
-htt ://bs.wikiquote.org/wiki/Emile Durkheim
-http://www.pdfcoke.com/doc/13610762/Uvod-u-Sociologijuskripta
-http://www.pdfcoke.com/doc/2178042/Drustvo-i-drustvene-promene
7