demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 1
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 2
Sva prava pridržana. Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi © 2010
IMPRESUM Demokracija i sigurnost u Jugoisto~noj Evropi Izdavač
Glavni urednik: Zamjenica glavnog urednika: Uređuje:
ATLANTSKA INICIJATIVA Udru`enje za promicanje euroatlantskih integracija BiH Sarajevo Vlado Azinovi} Edina Be}irevi} Redakcijski kolegij
Stalna suradnja:
Muhamed Jusi} Antonio Prlenda Sead Tur~alo Jasna Peki} Asaf Alibegovi}
Savjet časopisa
Nerzuk ]urak, (Sarajevo), predsjednik Kurt Bassuener (Sarajevo), Vlatko Cvrtila, (Zagreb) Marko Atilla Hoare, (London) Tihomir Loza (London) Danko Plevnik, (Zagreb) @arko Petrovi}, (Beograd) Tanja Topi} (Banja Luka)
Lektura Grafički dizajn DTP Godina
Zinaida Laki} Alma Hrasnica Sanin Grabonji} 2010.
Izlazak ovog časopisa omogućili su: Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u BiH, Ambasada Kraljevine Norve{ke u BiH Komandni {tab NATO-a u Sarajevu Oru`ane snage Bosne i Hercegovine
Napomena:
Mi{ljenja iskazana u tekstovima objavljenim u ovom broju odra`avaju osobne stavove autora, a ne nu`no i redakcije ~asopisa ili Atlantske inicijative.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 3
Sadržaj Uvodnik Tema broja
5 Vlado Azinovi} EUROATLANTSKA INTEGRACIJA BALKANA 6 Danko Plevnik: DA LI JE NATO POBIJEDIO NA BALKANU? 10 Nerzuk ]urak: NATO, ZNA[ LI SVOJ DUG? 15 \or|e Latinovi}: ZAPADNA ALIJANSA I BiH: POGLED IZ REPUBLIKE SRPSKE 20 Vlatko Cvrtila: NATO I REPUBLIKA HRVATSKA 27 Sr|an Kusovac: CRNA GORA – SLJEDE]A ^LANICA SJEVERNOATLANTSKOG SAVEZA 33 @arko Petrovi}: UTICAJ RUSIJE NA KRETANJA U SRBIJI 38 Agron Bajrami: “AMERI^KA VEZA” NA KOSOVU 42 Vlado Azinovi}: KAKO JE TITO (IS)KORISTIO NATO
Reportaža
Međunarodna politika u BiH
46 Jasna Peki}: POSJETA TRENING CENTRU U BUTMIRU - VRHUNSKIM OBRAZOVANJEM DO NATO STANDARDA 50 Marko Attila Hoare: BOSNA I HERCEGOVINA – KLIMAVI TEMELJ BALKANA
Aktuelno
56 Edina Be}irevi}: TEORIJA I PRAKSA AHMETA DAVUTOGLUA
U fokusu
61 Muhamed Jusi}: JEMEN – IZME\U EL-KAIDE I AMERIKE
Viškovi ratnog materijala u BiH
65 Ulrich Heider: ZEMLJA SMRTONOSNIH POTENCIJALA
Iskustva iz regije
Prikazi
70 Antonio Prlenda: HRVATSKI HELIKOPTERI NA KOSOVU 74 Sead Tur~alo: KONZERVATIVNA VS. PROGRESIVNA GEOPOLITIKA 76 ORGANIZIRANI KRIMINAL U KAKISTOKRACIJI
Preneseno
78 Zbigniew Brzezinski: AGENDA ZA NATO – PUT PREMA GLOBALNOJ SIGURNOSNOJ MRE@I (“Foreign Affairs”)
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 4
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 5
UVODNIK Dr. sc. Vlado Azinović Glavni urednik
Po{tovani ~itatelji, pred vama je prvi broj ~asopisa Demokracija i sigurnost u jugoisto~noj Evropi, publikacije namijenjene promociji euroatlantskih vrijednosti i kulture dijaloga u Bosni i Hercegovini i regiji. Izbor naziva i sadr`aj ~asopisa odra`avaju na{e uvjerenje da je tranzicijski proces ka uspostavi funkcionalnih demokracija, vladavine zakona i za{tite ljudskih prava u regiji usko povezan sa sigurnosnim modelima. Vjerujemo da je sigurnost preduvjet za uspostavu demokracije. Sigurnost se naj~e{}e usko definira kao “stanje bez opasnosti”, odnosno bez ugro`avanja, ili kao “opseg za{tite od neke prijetnje”. No, ona je i znatno vi{e. Ameri~ki psiholog Abraham Maslow smjestio je sigurnost u same temelje svoje ~uvene piramide (hijerarhije) najja~ih ljudskih potreba. Odmah nakon potrebe za hranom, vodom, kisikom, snom i biolo{kim opstankom, ~ije nezadovoljenje dovodi do smrti, Maslow je upravo sigurnost naveo kao temeljnu psiholo{ku potrebu. Ona uklju~uje za{titu od nasilja; sigurnost doma, porodice i zdravlja; za{titu imovine; stalnost prihoda; potrebu za redom, poretkom i predvidljivo{}u doga|aja u bli`oj i daljnjoj budu}nosti. Zadovoljenje ovih potreba poma`e osobi da raste i razvija se kao ljudsko bi}e, tvrdio je Maslow: “^injenica je da su ljudi dobri. Pru`ite im pa`nju i sigurnost i oni }e uzvratiti pa`njom i biti sigurni u svoja osje}anja i pona{anje.” Tek kada zadovolji potrebu za sigurno{}u, ~ovjek je sposoban krenuti u zadovoljenje ostalih primarnih potreba – za pripadno{}u, ljubavlju, po{tovanjem i samoostvarenjem. U postkonfliktnom dru{tvu, poput bosanskohercegova~kog, gdje svjesno i kontinuirano uvo|enje nesigurnosti i straha u javni diskurs ima nesumnjiv politi~ki motiv, ne ~ini se osobito mudrim ni opravdanim rasprave i odluke o sigurnosnim rje{enjima i dalje dr`ati u ekskluzivnoj domeni ovda{njih politi~kih elita. Na mogu}e posljedice takvog trenda po razvoj demokracije gotovo da i ne treba posebno upozoravati. Uz to, dejtonska institucionalizacija dr`avnopravnog provizorija BiH, u koju je ugra|ena i dinamika prethodnog sukoba, nala`e da se debata o sigurnosnim modelima kona~no prenese i u civilno dru{tvo. Pokre}u}i ovaj ~asopis, Atlantska inicijativa u Bosni i Hercegovini `eli otvoriti forum za razli~ita promi{ljanja o ovim pitanjima i omogu}iti ~itateljstvu da o klju~nim problemima demokracije i sigurnosti donosi mi{ljenja koja se temelje na poznavanju ~injenica i razumijevanju relevantnih procesa. Time `elimo doprinijeti stvaranju `eljenog dru{tva znanja u kojem }e konkurencija ideja biti zalog napretka, a ne vi{e stalan izvor naizgled nerje{ivih prijepora.
5
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 6
Tema broja NATO i Jugoistočna Europa
Da li je NATO pobijedio na Balkanu? „Mir na Balkanu nije donio Dayton, nego Avignano. Dayton je unio nemir. Mir su donijeli avioni koji su polijetali iz NATO-ove baze u ovome italijanskom gradu.“1
Piše: Danko Plevnik
Geopolitičko stanje u Jugoistočnoj Europi je nesumnjivo taktički trijumf NATO-a, no ova regija prestaje biti dinamizator NATO-ove strategije koja se u 21. stoljeću projicira prema Bliskom istoku, Srednjoj i Dalekoj Aziji.
Ova konstatacija Had`ema Hajdarevi}a lakonski sa`ima zasluge NATO-a za mir u Bosni i Hercegovini i Jugoisto~noj Europi i njegovo promoviranje u peacemakera. Jugoisto~na Europa pripomogla mu je ne samo da se odr`i kao sigurnosna alijansa nego i da se afirmira kao ratna i politi~ka formacija. NATO je upravo na prostorima Jugoisto~ne Europe s nekoliko operacija (Deny Flight, 1993; Sharp Guard 1993-1996; Deliberate Force, 1995, kasnije i Essential Harvest, 2001) prvi put djelovao izvan podru~ja ^lanka 5, a svoj prvi slu`beni humanitarni rat zbog spre~avanja etni~kog ~i{}enja Kosova (Operacija Allied Force) 1999. vodio sa Srbijom. Bez Jugoisto~ne Europe interventni razvoj NATO-a ne bi i{ao ni tako lako ni tako brzo jer je u doktrinarnom smislu tek na summitu NATO-a u Pragu 2002. odlu~eno da vi{e ne}e biti ograni~en na obrambene prostore ^lanka 5, pa je radi sigurnosne pacifikacije Afganistana 2003. stvorio ratnu koaliciju s 44 zemlje International Security Assistance Force (ISAF). To ozna~ava iskorak od ~uvanja blokovske sigurnosti ~lanica NATO-a do ~uvanja me|unarodne sigurnosti. Dinamika rata u BiH postala je „sistemski presedan“ za formiranje novog NATO-a, pa je pridru`eni direktor za kadrovsku politiku u State Departmentu Dan Hamilton jo{ 1996. kazao da je misija NATO-a u BiH „vjerojatno, najva`nija za njegovu budu}nost“.2 Bez Bosne i razmje{taja NATO-a ne bi do{lo do ozra~ja za intervenciju na Kosovu ni do izgradnje druge najve}e ameri~ke baze na svijetu (Bondsteel). [to nije slu~ajno, budu}i da je NATO u Jugoisto~noj Europi bio i ostao u slu`bi Pax Americana kao sredstvo pacifikacije i geopoliti~kog ujedinjavanja tog prostora, a ne poluga kojom }e se jedna dr`ava obra~unavati s drugom. To se zorno pokazalo 1995. kada je NATO na ameri~ki poticaj uskratio zra~nu podr{ku HV-u pri njegovoj kampanji zauzimanja Banja Luke.
6
Autor je novinar, publicist i redovni kolumnist splitskog dnevnika “Slobodna Dalmacija”
Na to sam skrenuo pozornost ve} 1996., kada sam procjenjivao da je stari NATO bio tobo`e stvoren da
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 7
Amerikanci umiru za Berlin, a da se novi NATO ne pravi da bi Amerikanci ponovno umirali u Europi, jer „ako bi do{lo do rata, tada bi Amerikanci uglavnom davali tehnolo{ku potporu (transportni avioni, komunikacijski sustavi, obavje{tajni sateliti, napada~ki helikopteri i sl.) a 'partnerski saveznici’ multinacionalne i dobro uvje`bane 'kositrene vojnike’. Christopher je koncem 1993. glasno rekao da Europa vi{e nije dominantan dio svijeta, pa bi ameri~ko prividno povla~enje iz Europe trebalo shvatiti kao ameri~ku vojnu pripremu za pacifi~ko stolje}e i sigurnosno {irenje na istok“.3 No ve} je {irenje na europski istok NATO-u zadavalo interpretativnih problema s Rusijom, koja je to strate{ki do`ivljavala kao okru`enje i njegov izlazak na njene granice. Oprezni biv{i njema~ki ministar vanjskih poslova Njema~ke Hans-Dietrich Genscher je u interviewu tjedniku Der Spiegel (3/1997) primijetio je da je bila pogre{ka tu akciju reformuliranja NATO-a nazivati „{irenje NATO-a na istok“, ve} da je puno primjereniji izraz trebao biti „primanje novih ~lanova“. Zbog imperativa takvog intencionalnog redefiniranja NATO-ova je retorika toliko nabujala da se o ratu po~elo govoriti gotovo kao o zadnjem stadiju demokracije. NATO se reklamirao kao me|unarodna politi~ka i ekonomska organizacija koja bi zbog svoje efikasnosti u perspektivi trebala zamijeniti Vije}e sigurnosti UN-a, koji je za razliku od NATO-a ostao predhladnoratna organizacija, dok se NATO ipak uspio preoblikovati u posthladnoratnu organizaciju. NATO se vidio u funkciji demokratskog globalizma u kojemu najvi{i interesi vi{e nisu sila ve} vrijednosti kao strate{ke nu`nosti poput slobode, tr`i{ta i ljudskih prava. U ratu protiv Srbije 1999. pokazalo se da je NATO-ov interes ipak klasi~an interes, a to prema Hansu Morgenthauu zna~i interes definiran silom. Budu}i da nije mogao kontrolirati racionalnost Milo{evi}a, NATO je svoju silu kontrolirao strate{kim dobrima nove alijanse, pa su va`niji postali public relations refleksi negoli razlozi za nepreciznost bombardiranja. Francuski filozof Alain Badiou je tom prigodom sumirao NATO-ovu ideologiju u tri premise: 1. Demokracije vr{e udare na totalitarne diktature. 2. U sje}anje na shoah, etni~ki ~ista~i bit }e napadani. 3. Trupe istine ga|aju propagandisti~ke la`i.4 Proturje~nosti NATO-ove pacifisti~ke vrijednosne ideologije, u~inci ratnih udara i {irenje na istok stvaraju razli~ite vrste oponenata. Prema Badiouu Haa{ki sud je trebao zahtijevati raspust NATO-a kao neodgovorne
me|unarodno naoru`ane bande koja prijeti pravima ljudi i naroda budu}i da su ovim ratom za Kosovo Amerikanci `eljeli poniziti Ruse bez direktne konfrontacije te poslati upozorenje Kini, ~ije veleposlanstvo u Beogradu nije pogo|eno slu~ajno. Taj rat bio je upravo test sile: „Logika sile nije nikada bila posljedica plemenitih principa, ~ak i kada je sila u to rado `eljela vjerovati.“5 Oduvijek postoji ovakva imperijalna trijada: „prvo, vojska koja osvaja; drugo, trgovina koja otvara tr`i{ta; i tre}e, prozelitsko misionarstvo“.6 (Politi~ka) filozofija ne bi nikako smjela pomagati tu vrstu propagande. Zna~i li, prema tome, da je promi{ljanje NATO-ove strategije ujedno i sudjelovanje u njenom misionarskom {irenju i apologetici? Premda ima „misionara“, interesno fokusiranih na odnose izme|u NATO-a i Jugoisto~ne Europe, koji poput Janusza Bugajskog iz washingtonskog CSIS-a nekriti~ki preuzimaju NATO-ov vokabular i zaboravljaju razlike izme|u proklamacija i postignu}a, sasvim je intelektualno legitimno autonomno analizirati strate{ke inovacije i kretanja NATO-a. Ve} sam 1999. pisao o razvoju NATO-a kao globalne sigurnosne organizacije, {to sam ocijenio kao pretpostavku njegova opstanka, dakle mnogo prije nego {to su za tu opciju prona|eni njegovi novi motivi (globalni terorizam, prirodne katastrofe, gusarstvo, hakerizam, trgovina ljudima, {verc droge). Na tu ga vrstu anga`mana ponajprije tjera Pax Americana, koji nije gladan tu|ih teritorija i u idealnom smislu nastoji okon~ati Hobbesov vje~ni rat i proglasiti Kantov vje~ni mir, a u prakti~nom smislu ipak posti}i {to bolje startne pozicije za eventualni sraz s Rusijom, {to je manje vjerojatno, i s Kinom, {to je dugoro~no vjerojatnije. Geopoliti~ko stanje u Jugoisto~noj Europi je nesumnjivo takti~ki trijumf NATO-a, no ova regija prestaje biti dinamizator NATO-ove strategije koja se u 21. stolje}u projicira prema Bliskom istoku, Srednjoj i Dalekoj Aziji. Kineski ekspert za me|unarodna pitanja Li Zhongcheng prepoznao je kontekst Jugoisto~ne Europe kao podru~je na kojem je NATO 1994-1995 zapo~eo sa svojim planovima za „isto~nu ekspanziju“.7 Nakon iniciranja ideje pro{irenja NATO-a i stvaranja njegovog Partnerstva za mir (1994), Kina je 1996. pokrenula skupinu [angaj Pet sa srednjoazijskim zemljama koje su se 1994. priklju~ile Partnerstvu za mir. (Ne treba zanemariti faktor Kine, koja je vrlo upu}ena u zbivanja u Jugoisto~noj Europi, budu}i da je Albaniji pru`ala vojnu pomo} od 1964. do 1978., a sa Srbijom u~vrstila bilateralne odnose nakon 1999., koji su okrunjeni strate{kim sporazumom 2009). Jugoisto~na Europa je sigurnosno paxamericanizirana i natoizirana: Slovenija, Ma|arska, Rumunjska, Bugarska,
7
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 8
Gr~ka, Turska, Albanija i Hrvatska ~ine NATO-ov sigurnosni prsten. Njime se zaokru`uju i neutraliziraju Srbija i Bosna i Hercegovina, konkretno Republika Srpska, koje kalkuliraju s potencijalnim geopoliti~kim revizionizmom Rusije. Za ruski strate{ki prodor ne postoje realne {anse kao {to nisu postojale ni nakon rata za Kosovo, kada Rumunjska i Bugarska Rusiji nisu dozvolile prelet ruskih vojnih snaga. Nagrada za to bilo je njihovo primanje u NATO (2004) i EU (2007). Koliko je usko preklapanje strategije SAD-a i NATO-a u Jugoisto~noj Europi svjedo~i ameri~ka inicijativa Ameri~ko-jadranska povelja, koju su u Tirani 2003. potpisale Albanija, Makedonija i Hrvatska, kao svojevrsna multilateralna priprema ovih zemalja za ulazak u NATO. Albanija i Hrvatska su u{le u NATO 2009. a Makedonija, koja je bila potpuno spremna, zadr`ana „lingvisti~kim inatom“ Gr~ke. Ona njenom nazivu nastoji pridodati pridjev koji bi je razlikovao od njene sjeverne regije Makedonije, no ex-jugoslavenska makedonska Makedonija je u{la pod ki{obran Pax Americana ~vrstim bilateralnim ugovorom sa SAD-om. Crna je Gora dobila akcijski plan za ulazak u NATO pro{le godine, a direktor za planiranje NATO-a Frank Boland pretpostavlja da bi za punopravnu ~lanicu mogla biti primljena ve} 2012. godine. Bosna i Hercegovina i Srbija pristupile su NATO-ovom Partnerstvu za mir 2006. godine. Nova je ameri~ka veleposlanica SAD-a u Srbiji Mary Warlick 5. velja~e ove godine izjavila da su Srbiji vrata NATO-a otvorena i da }e se suradnja SAD-a i Srbije pobolj{avati kroz nove projekte Partnerstva za mir. Formalno nepokriveno programom priklju~enja NATO-u ostaje samo Kosovo, koje je ogromni politi~ki problem za primanje Srbije u NATO i u EU, me|utim o Kosovu se neformalno govori kao o „NATO-dr`avi“. Do 2012. NATO-ove snage na Kosovu (KFOR) bit }e svedene na 4000 vojnika, {to je tako|er jedan od pokazatelja da se u Jugoisto~noj Europi ne o~ekuje nestabilnost i novi ratovi bez obzira na to {to je biv{i hrvatski predsjednik Mesi} najavio vojnu akciju, najprije Hrvatske, a potom NATO-a, ukoliko premijer Milorad Dodik odr`i referendum o odcjepljenju Republike Srpske.
8
U Istanbulu je NATO pro{log mjeseca najavio {tednju, a recesija priti{}e i njegove ~lanice u Jugoisto~noj Europi. Hrvatska je obe}ala NATO-u da }e do 2015. stvoriti oklopni bataljun, ali nabava oklopnih vozila od finske Patrije kasni zbog financijske krize koja je pogodila Hrvatsku. Ni natovska stopa izdvajanja za vojsku od 2 posto jo{ nije postignuta. U Sloveniji civilne udruge pripremaju peticiju o raspu{tanju vojske, iako se ta ideja pojavila ve} 1990., budu}i da slovenska vojska vi{e ne brani slovenski suverenitet ve} nepotrebno sudjeluje u
NATO-ovim ratovima. Politi~ka vlast i dio opozicije se ogra|uje od tog utopijskog pacifizma i demilitarizacije u sigurnosno trusnim vremenima, predla`u}i da se 500 milijuna eura, koliko iznosi prora~un ministarstva obrane, podvrgne jasnijim politi~kim strategijama koje bi odlu~ivale o tome za{to, kada i na koji na~in slovenska vojska treba sudjelovati u NATO-ovim ratnim akcijama. Jedino Kosovo ima ambicije vojnog ja~anja, za {to je dobilo podr{ku NATO-a i prijekor Srbije, dok ostale zemlje u regiji `ele zadr`ati trenuta~no stanje. Premda ima spekulacija o izgradnji ruske baze na granici Srbije i Kosova, govorilo se i o zajedni~kom ruskosrpskom koordinacijsko-logisti~kom centru uz ni{ki aerodrom, tu je prije rije~ o geoekonomskim prodoru Rusije na Balkan, budu}i da kroz Ni{ prolazi trasa plinovoda Ju`ni tok, nego o geopoliti~kim ambicijama. Iako je Srbija proglasila neutralnost, me|u ostalim da amortizira pritisak Rusije koja prijeti priznanjem Kosova ukoliko Srbija pristupi NATO-u, u ovakvom geopoliti~kom kontekstu Srbija vi{e gubi negoli {to dobiva odga|anjem priklju~ivanja NATO-u, koje u Jugoisto~noj Europi figurira kao predvorje za EU. Nakon inicijative Austrije i Gr~ke da se zemlje zapadnog Balkana prime zajedno u EU 2014., a neslu`beni njema~ki izvori govore o ulasku Srbije u EU 2018., mo`e se pretpostavljati da bi se ulazak Srbije, BiH i Kosova u NATO mogao dogoditi prije tih eurounijskih rokova. NATO za Rusiju nije problemati~an u ve} pacificiranoj Jugoisto~noj Europi, zbog navedenog „natovskog prstena“ na Balkanu, ve} u Isto~noj Europi gdje u svoje redove poku{ava kooptirati krnju Gruziju i geopoliti~ki prepolovljenu Ukrajinu. Rusiji u strate{kom smislu nisu pote{ko}a ni balti~ke zemlje, koje NATO po vlastitom priznanju nije sposoban obraniti zbog konfiguracije koja daje prednost Rusiji. Pote{ko}u predstavljaju Poljska i ^e{ka zbog antiraketnog {tita, od ~ega je Obama odustao i najavio da }e antiraketne sustave premjestiti u Jugoisto~nu Europu, u Rumunjsku i Bugarsku, kako bi jo{ jednom podvukao da Rusija nije meta, ve} da se {tit postavlja protiv zemalja Srednje i Daleke Azije, poput Irana i Sjeverne Koreje. Ruske ponekad prenagla{eno dramati~ne kritike i takve reducirane antiraketne obrane slu`e kao ulog u {ire vojno-diplomatsko cjenjkanje sa SAD-om i NATO-om. Naime, iako je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen u samoj Moskvi izjavio da NATO nikada ne}e napasti Rusiju, ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je u vrijeme odr`avanja sigurnosne konferencije ove godine u Münchenu objavio novu rusku vojnu doktrinu po kojoj je upravo NATO najve}i neprijatelj Rusije.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 9
Radi se o ruskoj preventivnoj, containmnet strategiji, kojom bi se trebalo nagovarati NATO da ne nova~i dr`ave koje se nalaze na njenim granicama. U tu svrhu se demonstrira nevidljivim avionima i novim tipovima napada~kih raketa te poku{ava reafirmirati OSCE. U Münchenu se 7. velja~e na spomenutoj sigurnosnoj konferenciji diskutiralo o globalnoj verziji NATO-a. Rasmussen je najavio da }e se NATO razvijati u globalni sigurnosni centar, graditi mre`u sigurnosnog partnerstva te na tje{nju suradnju pozvati Kinu, Indiju i Pakistan. I Rasmussen i njema~ki ministar obrane zu Guttenberg su izrazili protivljenje NATO-u kao konkurenciji UN-u, {to se mo`e povezati s pove}anjem diplomatske aktivnosti SAD-a u UN-u, ali i nastojanjem da se smek{a nepovjerenje i otpor azijskih dr`ava prema NATO-u te po{alje signal o prihva}anju multilateralnije ravnote`e snaga.
Gönüjeve tvrdnje se s pravom mogu odnositi i na ostale zemlje Jugoisto~ne Europe koje su u ~lanstvu NATO-a. Me|utim, to ~lanstvo ko{ta, {to se pokazalo u slu~aju sudjelovanja vojnika Slovenije i Hrvatske u NATO-ovim snagama (ISAF) u Afganistanu. Hrvatska }e u tu svrhu ove godine morati izdvojiti 400 milijuna kuna, istovremeno {alju}i dio svoje kopnene vojske na prisilni odmor. Jugoisto~noj Europi je kao i Zapadnoj Europi lak{e slijediti ameri~ku geopolitiku NATO-a kada se ona fokusira na obranu europskog teritorija. Generalni direktor za vanjske i politi~ko-vojne poslove Vije}a Europske unije Robert Cooper smatra i upozorava EU, a time implicite i zemlje Jugoisto~ne Europe, da „ne postoji takva stvar kao besplatna obrana“.10 Za razliku od hladnog rata, kada je postojala o~evidna „konfrontacijska strategija“ SAD-a i NATO-a naspram SSSR-a, suvremena globalna NATO-ova strategija nije konfrontacijska ve} asimilacijska.
Jedan od izvora nove NATO-ove strategije dijelom proizlazi i iz Obamine velike strategije o apsolutnoj zabrani nuklearnih pokusa, ukinu}u nuklearnog oru`ja i prevenciji nuklearnog terorizma, iza ~ega bi trebalo slijediti {irenje sigurnosnog NATO-ovog ki{obrana na cijeli svijet, {to u strate{kom smislu zna~i {irenje pametnog oru`ja i trupa za brzi razmje{taj na sve neuralgi~ne to~ke svijeta. To pretpostavlja manje „lokalnog“ europskog NATO-a, a vi{e globalnog (~itaj azijskog) NATO-a, kojega }e trebati popunjavati eventualne blisko, srednje i daleko isto~ne ~lanice. Konsenzusom sa [angajskom organizacijom za suradnju (SCO), koji je funkcionirao u NATO-ovom udaru na Afganistan 2001., ali ne i prilikom intervencije na Kosovu 1999. i ASEAN-om, NATO bi trebao prerasti u vojne snage UN-a.8
Validna strategija, me|utim, uzima u obzir sve mogu}e opcije. Bude li djelovala asimilacijska strategija, do}i }e do nadvladavanja NATO-a kao unutarzapadne mjere za izgradnju sigurnosnog povjerenja, pa }e se NATO u tom identifikacijskom smislu morati devesternizirati, a time i globalizirati, {to zna~i pro{iriti na nove azijske ~lanice, a to }e zasigurno smanjivati sigurnosni teret Europljanima. U suprotnom, do|e li do interkontinentalnih ratnih aran`mana, NATO }e zadr`ati svoj euroatlantski profil, {to }e zna~iti ve}a izdvajanja za naoru`anje i osnivanje mnogo kompleksnijih vojnih formacija. n
[to bi to trebalo zna~iti za zemlje Jugoisto~ne Europe nedavno je na panelu „Je li nulta stopa nuklearnog razoru`anja mogu}a?“ (Is Zero Possible?) minhenske sigurnosne konferencije primijetio turski ministar odbrane Vecdi Gönül rekav{i da Turska nema potrebe za nuklearnim oru`jem, jer „smo dio NATO-ovog ki{obrana, {to je dovoljno“.9 Ho}e li Iran s nuklearnom bombom smanjiti ili osna`iti utjecaj SAD-a i NATO-a na Bliskom istoku? Po ameri~kom kontrascenariju iranska nuklearna bomba }e za integraciju dr`ava Perzijskog zaljeva u~initi vi{e nego svi dosada{nji ameri~ki politi~ki napori. U strahu od natovskog ili ameri~kog zaokru`ivanja Kine i dominacije SAD-a na Zapadnom Pacifiku, Kina se kroz svoju nuklearnu politiku i proliferaciju u Iranu, Sjevernoj Koreji i Pakistanu `eli u~vrstiti u Sredi{njoj Aziji, dodu{e ne jo{ kao NATO-ov strate{ki protivnik, ve} samo kao ruski strate{ki partner i „odgovorna velika sila“ (fuzeren de dago), {to promi~e od 1997.
NAPOMENE: 1
2
3 4
5 6 7
8
9
10
Had`em Hajdarevi}, @ivot u akvariju (Sarajevo, Dobra knjiga, 2010) str. 79 /uskoro u tisku/. Danko Plevnik, Novi NATO ili stara geopolitika: strategijske studije (Karlovac, Impressum, 1999) str. 50. Ibid., str. 61-62. Alain Badiou, Polemics (London, New York: Verso, 2006), str. 68. Ibid., 72. bid. Bates Gill, Rising Star: China’s New Security Diplomacy (Washington, D.C.: Brookings Institution Press, 2007), str. 73. „NATO-SCO: Shaking hands over Pacific?“, EURISC Foundation. The European Institute for Risk, Security and Communication Management (http://www.eurisc.org/euriscomments/153nato-sco-shaking-hands-over-the-pacific.html, pristupljeno, 12.2.2010.). Ross Douthat, “The Dream of Zero”, The New York Times, 8. velja~e, 2010. Robert Cooper, The Breaking of Nations: Order and Chaos in the Twenty-f irst Century (London: Atlantic Books, 2003) str. 165.
9
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 10
Tema broja
Bosna i Hercegovina, NATO i Evropska unija
NATO, znaš li svoj dug?
Piše: Nerzuk Ćurak
NATO mora Bosnu i Hercegovinu uvesti u svoje sigurnosne odaje, jer vodeći vojno-politički savez suvremenog svijeta, nosi, u okvirima posthladnoratovske geopolitike, jednu vrstu duga prema Bosni.
10
Autor je vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Evropska unija umorila se od sopstvene ambicije pro{irenja na cjelinu evropske geografije. Poku{aj uspostavljanja autenti~ne kontinentalne geopolitike mira u zabrinjavaju}oj je defanzivi. Po porukama iz Bruxellesa jedna Evropa ipak nije mogu}a. Evropska politi~ka birokracija bila bi najsretnija da mo`e otkazati prijem u punopravno ~lanstvo Evropske unije zemljama zapadnog Balkana (izuzimaju}i eventualno Hrvatsku) a da ne izgubi vjerodostojnost politi~ke i ekonomske sile u ekspanziji. Za nas je rezerviran status barbara, onih koji ostaju izvan civilizacijskih zidina i zahtijevaju stalnu imperijalnu upravu, “jer kako je lijepo navela Karnegijeva komisija, Balkan je podru~je koje nije opravdalo povjerenje velikih sila da je sposobno da se samo o sebi stara”.1 Zato je potreban nametnuti upravitelj, koji i na strate{koj (izgradnja dr`ava) ali i na svakodnevnoj razini {alje poruku da gra|ani Balkana pripadaju zoni golog `ivota, svijetu u kojemu, kako to lucidno primje}uje Marina Gr`ini}, “vlada autoritet {to nije utemeljen ni u jednom zakonu, pa o golom `ivotu, o `ivotu i smrti, odlu~uje izvan zakona. Ono {to danas opa`amo upravo je proizvodnja golog `ivota. Tre}i svijet (a {ta smo drugo nego tre}i svijet, op. N.].) sada se pokazuje kao svijet u kojemu ljudi imaju samo goli `ivot. Ipak, va`no je razumjeti da je shva}anje po kojemu u svijetu ili dijelu svijeta postoji samo goli `ivot presuda o svijetu koji nije utemeljen ni na kakvoj zakonitosti. [tovi{e, oznaka dijela svijeta kao svijeta golog `ivota oblik je uvo|enja teritorija bez zakonitosti ili zone golog `ivota, koji se od tamo {iri na sav svijet”.2 [ta je drugo jugoisto~na Evropa, sa postdejtonskom Bosnom i Hercegovinom, “preddejtonskim” Kosovom, frustriranom Srbijom, samostalnom (ali pod budnim okom srpskih nacionalista koji ne priznaju crnogorsku nacionalnu samobitnost) Crnom Gorom i dr`avnopravno jo{ uvijek u potpunosti nepotvr|enom Makedonijom, nego teritorij bez “bezli~ne zakonitosti”, podru~je golog `ivota, o kojemu i za kojega odlu~uje inozemni upravlja~ki faktor, kad ho}e, koliko ho}e i {ta ho}e.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 11
Taj onespokojavaju}i status }e ostati dugotrajna pozicija zemalja regije, jer unutra{nji akteri politi~kih igara na postjugoslavenskom prostoru permanentno {alju poruke da ove dr`ave nisu sposobne da se same sobom oblikuju kao samoodr`ivi politi~ki entiteti. (Primjera radi, nacionalisti~ki dijelovi srpske etni~ke zajednice u Crnoj Gori, u perspektivi, mogu se politi~ki konstituirati kao remetila~ki faktor nove dr`ave, kao svojevrsna 'republika srpska’ u tkivu crnogorske dr`ave, dodu{e, bar za sada, bez teritorijalno-entitetskog jedinstva, ali ne treba isklju~iti ni mogu}nost takvog iracionalnog nacionalisti~kog zahtjeva. A izjava premijera Republike Srpske Milorada Dodika koju je svojevremeno dao Oslobo|enju da je RS dala ovla{tenja iz oblasti bezbjednosti i sigurnosti, koja...bi... trebalo redukovati, odnosno podijeliti nadle`nost entiteta i dr`ave BiH u oblastima bezbjednosti i sigurnosti, ponovno u prvi plan stavlja sigurnosna pitanja koja se ne iscrpljuju samo u sferi reforme i institucionalne izgradnje bosanskohercegova~ke policije, ve} uklju~uju i sva druga sigurnosna pitanja, kao {to su i odbrana, ratni zlo~ini, proliferacija, trafficing itd. To zna~i da Dodikova izjava, i kao latencija i kao tendencija, pretenduje na povratak dijela nadle`nosti iz naj{ire sigurnosne sfere u entitetsko okrilje {to Bosnu i Hercegovinu vra}a u krug nekih institucionalno ve} rije{enih pitanja, pa }e se, ne treba odbaciti ni tu mogu}nost, politika u nekom novom vremenu ponovno iscrpljivati u pitanjima sigurnosne naravi, ostavljaju}i postrani izgradnju uvjeta za ekonomski i kulturni prosperitet gra|ana. Ako sam u pravu s prethodnom projekcijom, u budu}nosti }e BiH, zbog zakovane strukture politi~kog sistema, naprosto biti „osu|ena“ na nove faze ideolo{kih sukobljavanja i na nove iracionalne vrtnje u krug. \avolov krug.) I prethodna dva primjera o~igledna su potvrda va`nosti i relevantnosti institucionalnog prisustva Evropske unije na zapadnom Balkanu, i to u robusnim kapacitetima mo}i. No, valja se suo~iti s nesposobno{}u Evrope da izgradi svoj sigurnosni identitet i institucionalni kapacitet koji garantira, ako ni{ta drugo, onda nemogu}nost obnove nasilja. To je tako malo, ali ni toga malo nema u izobilju! Evropska vanjska i sigurnosna politika (CFSP) te iz nje izvedena sigurnosna i odbrambena politika (ESDP-CSDP) rije~i su, kategorije, pojmovi... iza kojih, da nema NATO-a, ne bi bilo ni~ega. Ni operativnih kapaciteta, ni ljudi, ni novca... Misija EUFOR-a u BiH je transformirana misija NATO-a, a ne autenti~na evropska ideja. Ovo je preo{tra ocjena, ali koja naprosto sabire evropski sigurnosni problem u ta~an sud, za koji sam potvrdu dobio i tokom stru~nog boravka u Bruxellesu. Naime, briselske evropske institu-
cije, kako to primje}uje {panski sociolog Castells, „obi~no su zadovoljne svojim izoliranim `ivotom u svijetu tehnokratskih agencija i vije}a ministara koji donose odluke”,3 pa ne primje}uju da njihov birokratski pristup, poglavito u sigurnosnoj dimenziji, na terenu ne proizvodi novo sigurnosno stanje, ve} postoje}e prikazuje kao kvalitativno novo. Tipski primjer ovakvog odnosa je Bosna i Hercegovina, u kojoj su me|unarodne organizacije i agencije birokratizirane i nedjelotvorne. A zemlja je, ka`imo i to na ovom mjestu, dupke puna oru`ja! Sigurnosna kultura uop}e se nije razvila, nema transfera od militaristi~ke kulture nasilja u demilitariziranu kulturu povjerenja. Da vidimo {ta je onda taj ESDP-CSDP koji je svoje vatreno kr{tenje do`ivio u Bosni i Hercegovini kroz EUFOR-ovu operaciju Althea. ESDP (na osnovu Lisabonskog ugovora izvedena je nova operativna skra}enica CSDP) vrhunac je institucionalnog razvoja evropske odbrambene i sigurnosne politike. Historijski, generira se iz neuspje{nog koncepta EOZ (Evropska odbrambena zajednica, 1954), Ugovora iz Maastrichta (1993), Amsterdama (1999) i Nice. ”Suverenitetsko-politi~ki” limiti onemogu}avali su konstituiranje uspje{ne sigurnosno-odbrambene alijanse za Evropu, pa je tokom hladnog rata ulogu ~uvara zapadne Evrope preuzeo NATO. Odbrana Evrope, fakti~ki sve do danas, ovisi o SAD-u bez obzira na to {to je institucionalnim razvojem Evropske unije do{lo do stvaranja uslova za samostalniju evropsku sigurnosnu i odbrambenu politiku. No, iako je ESDP dobio nove “nadle`nosti i strukture”, koje su omogu}ile “kori{tenje vojnih kapaciteta” ali i zna~ajne “civilne aspekte menad`menta kriza”, CSDP, kao lisabonska ina~ica ESDP-a, jo{ uvijek ne uspijeva da se konstituira kao “nadnacionalna struktura”, ve} je koncept u velikoj mjeri ovisan o “me|uvladinoj suradnji”, dakle o politikama dr`ava ~lanica Evropske unije. Iako je jo{ za 2003. godinu bilo planirano razvijanje ESDP-a na na~in koji }e osigurati briselsku vojsku od “60.000 ljudi za kopnene trupe i 30.000 pripadnika vazduhoplovstva i mornarice za 100 brodova i 400 aviona”, tako kapacitirani strate{ki razvoj jo{ je daleko.4 Lisabonskim ugovorom konstituirana je Evropska odbrambena agencija s na~elnom idejom promicanja operativnih kapaciteta EU-a u sferi odbrane, ali opet se stje~e dojam o ispunjavanju birokratskog naloga a ne stvarnoj namjeri konstitucije evropske vojske.5 Iako se na horizontu ta ideja, ideja evropske vojske, pojavljuje kao logi~na posljedica izgradnje komprehenzivnog institucionalnog logosa EU-a, njeno
11
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 12
dugotrajno ka{njenje ili ~ak odlaganje te ideje u pretinac povijesne suvi{nosti doima se kao o~igledna realija budu}nosti. [ta su uzroci ka{njenja? Pored ekonomskih razloga, valja obratiti pa`nju na jo{ dvije vrste razloga. Jedna se ti~e odsustva htijenja Evropske unije da ula`e sredstva u vojne strukture kada su one, sa stanovi{ta povijesnog razvoja EU-a, sve manje relevantne, a druga vrsta razloga proizlazi iz uvjerenja da se Evropa, nakon procesa pacifikacije, koji je ve} du`e vremena u sna`nom zamahu, ne treba remilitarizirati. No, va`no je znati da li je odbijanje remilitarizacije (koju tra`i SAD da bi priznao Evropu kao geopoliti~kog partnera) uzrokovano napredovanjem ideologije mira6 unutar Evropske unije ({to je za svaku pohvalu) ili je odbijanje evropske nadnacionalne militarizacije uzrokovano konzervativnim uvjerenjima da militarnost stvarno i su{tinski pristaje uz nacionalne dr`ave a da je formalno konstituiranje evropske sigurnosno-odbrambene strukture tek ispunjavanje institucionalnih naloga koje briselski birokratski nukleus, normativnom logikom, zahtijeva i tra`i. Nagla{avanje ovih dilema je u naju`oj vezi s misijama upravljanja krizama u jugoisto~noj Evropi, prema kojima sam, kao {to se vidi i iz ovoga teksta, izuzetno skepti~an. Eto, to je Evropska unija u sferi sigurnosti i odbrane. Njena nesigurnost ja~a potencijale provincijalnih balkanskih politika koje se dobro snalaze samo u proizvodnji iracionalne spirale divljeg separatizma i neprihvatljivog unitarizma. No, to je pozicija koja ustvari odgovara i jednima i drugima. Evropska unija do daljnjeg }e boraviti na Balkanu, a Balkan, iako pripada „moralnom univerzumu evropske civilizacije“, ostaje izvan okvira Evropske unije. Zapadni Balkan }e, unutar postoje}ih evropskih strategija, stalno ulaziti u Evropsku uniju, ali ne}e u}i. To ne bi bilo toliko va`no ako se zemlje u me|uvremenu sna`no ekonomski i kulturno razviju i pove`u. No, je li mogu} razvoj unutar nerazvojne, truhle sigurnosne agende? O~ito – nije! I zato ovaj tekst sna`no pledira za novi sigurnosni pristup u kojemu }e dominantnu ulogu, sve do eventualnog nestanka imperijalne Pax Americane, imati NATO. Sjevernoatlantski savez je, prije svega, du`an zemljama jugoisto~ne Evrope, ta~nije biv{e Jugoslavije, koje su, proizvode}i nasilje, povijesnu egzistenciju NATO-a u~inile mogu}om.
12
Vode}i sigurnosno-politi~ki savez suvremenog svijeta, u okvirima posthladnoratovske geopolitike, nosi jednu vrstu duga prema Bosni i drugim zemljama regije. Za{to?
Rat protiv BiH i op}enito rat za raspad SFRJ reducirao je zbunjenost u vojno-politi~kim strukturama Saveza, nastalu nakon pada sovjetskog ideolo{ko-vojnog bloka. Ostav{i bez neprijatelja (Var{avskog pakta) kao smisla i svrhe svoga postojanja, NATO se suo~io s hamletovskom dilemom – biti ili ne biti. Tu dilemu je odli~no prozreo Amerikanac Vladimir Petrov – poznanik Deana Achesona, jednog od osniva~a NATO-a – koji u Washington Postu daleke 1997. pi{e: NATO je stvoren da bi zadr`ao sovjetsko {irenje. On je ispunio svoj zadatak. Da li mu sada treba dati zadatak da svijet u~ini sigurnijim za demokratiju? Postoji jedan neizre~eni razlog za o~uvanje NATO-a – strah da }e se na{ uticaj, kada Evropa bude napredovala prema integraciji, tamo smanjiti. Euro moneta }e izazvati svemogu}i dolar. Rastu}a Natova birokratija bi mogla nestati, ukoliko neki novi zadatak ne udahne `ivot u tu ustanovu. To je rizik koji moramo prihvatiti. 7 Ovakve i sli~ne poruke izvrsno je razumio biv{i generalni sekretar Saveza lord Robertson, koji je, preuzimaju}i Alijansu, otvoreno i nedvosmisleno kazao: NATO }e se transformirati sukladno izazovima epohe ili }e nestati s povijesne scene. To nije bio nimalo lak zadatak jer rizici proistekli iz raspada sovjetske imperije (proliferacija, migracije, trafficing, me|udr`avne napetosti izme|u postsovjetskih republika, nacionalizam, secesionizam, kavkaski etni~ki kazan…) stajali su kao te`ak izazov nasuprot ~etirima decenijama jasnog pozicioniranja ruskog komunisti~kog bloka kao unilateralnog vojnog i ideolo{kog izazova. Priroda spomenutih rizika bila je druga~ija od transparentne jasno}e opasnosti koju je isijavao Var{avski pakt kao klasi~ni vojno-politi~ki savez. Tim dominantno nevojnim rizicima bavile su se druge, nacionalne i internacionalne agencije (Interpol, FBI, uredi za migracije, OSCE, istra`iva~ki instituti…) euroatlantske politi~ke alijanse, pa NATO stratezima nije uop}e bilo jednostavno pred nacionalnim zakonodavcima braniti novu strategiju, koja je uklju~ivala pripremu Saveza za nevojne opasnosti i njegovo {irenje na istok Evrope kako bi se priklju~enjem novih ~lanica iz postkomunisti~kog svijeta prodrlo u nukleus spomenutih rizika i sprije~ilo njihovo prelijevanje u prostor Okcidenta. Dok su devedesete godine dvadesetog stolje}a obilje`ile velike diskusije ne samo politi~ke i sigurnosne nego i finansijske naravi, i u Evropi i SAD-u, o razlozima, prednostima i nedostacima ekspanzije NATOa, prve godine dvadeset i prvog stolje}a obilje`ila je debata o novoj strategiji NATO-a, mo}noj i u~inkovitoj spram razli~itih svjetskih kriza, pa se NATO pro{irio ne samo po Evropi nego i po srednjoj Aziji, Afganistanu i Srednjem istoku. No, kao historijska ~injenica koju ne treba zanemariti ostaje zaklju~ak da
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 13
je rat protiv BiH, iako vo|en na perifernom krilu strate{kog prodora NATO-a u isto~nu Evropu, jedan od klju~nih momenata koji su utjecali na dono{enje odluke o {irenju Saveza. NATO danas nije sjevernoatlantska, ve} je to globalna alijansa sigurnosti (o ~emu }e zadnju rije~ dati novi strate{ki koncept NATO-a, koji se, u {irokoj demokratskoj proceduri, trenutno debatira), zahvaljuju}i, u odre|enoj mjeri, anga`manu u BiH, kao prvoj zoni vojnog djelovanja Saveza van teritorije zemalja ~lanica. Ta ~injenica posjeduje povijesni kapacitet. Koncentracija i transparentnost nasilja u BiH po tvrdili su svrhu i razlog Saveza, koji se silinom nove strategije (djelovanje van teritorije zemalja ~lanica) potvrdio dvojako u Bosni: kroz nametanje mira (operacije pro tiv vojske bosanskih Srba augusta '95) te njegovo implementiranje (IFOR) i stabiliziranje (SFOR). Dugotrajnim i robusnim prisustvom u BiH NATO je “pratio” mirovni proces, legitimiraju}i se preko BiH kao favorit nove sigurnosne arhitekture od Atlantika do Urala. Nakon {to je upotrijebio silu u Bosni, Savez je s (ne)o~ekivanom geopoliti~kom lako}om isporu~io svoju mo} na Kosovo, Srbiju i Makedoniju, potvr|uju}i da je Bosna proizvela dalekose`ne implikacije za euroatlantsku zajednicu, kako u teoriji tako i u praksi. Postaju}i “prva zemlja” prakti~ne implementacije nove posthladnoratovske strategije, u BiH je “upumpan” novi geopoliti~ki sadr`aj koji je odre|uje kao druga~iju zemlju. Ona je postala geopoliti~ki va`na za NATO (kao vjesnik novog sigurnosnog pristupa), ali i geostrate{ki (kao teritorija Saveza, dovoljno pacifizirana da u njoj NATO apsolutno dominira i bez opasnosti razra|uje razli~ite scenarije strate{ke igre). Posljednji koji je razra|en – prepu{tanje strate{ke sigurnosne misije tzv. evropskoj sigurnosnoj i odbrambenoj strukturi, iako je rasteretio Savez, guraju}i ga u drugi plan, u perspektivi nije dobro rje{enje za Bosnu i Hercegovinu i region. Iako znamo da misija EUFOR-a bez NATO logisti~ke, kadrovske i svake druge podr{ke ne bi imala {anse, za BiH je od presudne va`nosti da se NATO misija u na{oj zemlji dodatno osna`i i nametne kao najrelevantniji sigurnosni faktor. Onaj koji je u hijerarhijskom smislu iznad CSDP-a odnosno EUFOR-a. Evropska sigurnost i odbrana kao nadnacionalni koncept naprosto ne postoji. To je velika iluzija. A koliko sam upoznat sa strate{kim ciljevima BiH, dr`ava `eli u}i u NATO, a ne u veliku iluziju. Koja, zahvaljuju}i tek postojanju Evropske unije, kao politi~ko-ekonomskog saveza, samu sebe do`ivljava kao stvarnost. Fikcija, ~ista fikcija. Podvla~im: Evropska unija u sferi sigurnosti i od-
brane je pojam bez sadr`aja, NATO je i pojam i sadr`aj. Odnos izme|u CSDP-a i NATO-a je odnos izme|u fikcije i stvarnosti. Budu}i da je BiH jo{ uvijek dr`ava koja ima zna~ajne elemente failed statea, njeno propadanje se zaustavlja uklju~ivanjem zemlje u vode}i vojno-politi~ki savez suvremenog svijeta. Puna integracija BiH u NATO rje{ava nagla{enu dihotomiju izme|u Bosne i Hercegovine kao postkonfliktnog podru~ja i Bosne i Hercegovine kao razvojnog podru~ja. Dihotomija postkonfliktna zajednica – razvojna zajednica utje~e na sigurnosnu dilemu: s jedne strane, nematerijalni aspekti etni~kog nasilja jo{ uvijek su prisutni kroz nepovjerenje kojim manipuliraju nacionalne elite ({to sna`i sigurnosnu paradigmu), a s druge strane region pokazuje potencijal da se preko gra|anskih struktura u razli~itim zajednicama nadi|u demoni historije ({to sna`i razvojnu paradigmu). Ali demoni historije ne}e biti prevazi|eni ako se sigurnosna dilema ne rije{i promptnim uklju~ivanjem zemlje u NATO. Ulazak BiH u NATO osna`io bi razvojne kapacitete i usmjerio bosanskohercegova~ko gra|anstvo ka euroatlantskim vrijednostima koje poni{tavaju nerazvojne limite mitske interpretacije historije. Iako se mo`e imati razumijevanja za operativnu strategiju Saveza prema Bosni i Hercegovini koja po~iva na doktrini „mrkve i batine“, s namjerom da se punopravno ~lanstvo BiH odga|a kako bi se izvr{io pritisak na doma}e politi~ke elite da pristupe stvarnoj izgradnji dr`ave, to se mo`e okrenuti protiv Bosne i Hercegovine, ali i protiv NATO-a. Za{to? Ovisno o proizvodnji nove geopoliti~ke kartografije u (jugo)isto~noevropskoj diviziji euroazijske zone i novog (post)hladnoratovskog geopoliti~kog rezona Rusije, ne zanemaruju}i snagu antinatovske agende u Srbiji, Republika Srpska mogla bi izgubiti interes za u~lanjenje BiH u NATO, spre~avaju}i ulazak zemlje u Savez, koji je za BiH od fundamentalne va`nosti. Da budem radikalan: ako je cilj NATO-saveza da u ~lanstvo primi Bosnu i Hercegovinu koja }e i de jure i de facto biti dr`ava, a ne samo de jure, i ako }e Savez iskoristiti sve instrumente koji mu stoje na raspolaganju da se, u relativno kratkom vremenu, upravo to i desi (jedinstvo suvereniteta i fakticiteta), odga|anje ulaska BiH u NATO mo`e se opravdati. No ako se zbiljski ne}e ~initi ni{ta (izuzimaju}i dosadna ponavljanja kako se doma}e politi~ke elite trebaju dogovoriti) da BiH napravi transfer od kao dr`ave prema stvarnoj dr`avi, onda je mnogo bolje uvu}i dvoentitetsku BiH u Savez kako ne bismo svjedo~ili drama-
13
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 14
ti~noj povijesti: ulasku samo i samo federalnog entiteta u transatlantsku sigurnosnu alijansu. Nije mogu}e da }e Huntingtonova borbena linija budu}nosti biti povu~ena kroz entitetsku liniju Bosne i Hercegovine!8 A ako se mo}ni NATO „pla{i“ da bi dvoentitetska Bosna i Hercegovina svojom „dvoglavo{}u“ mogla uzdrmati na~in odlu~ivanja u Alijansi, pa se iz tog razloga prije~i interpolacija „dvojne dr`ave“ u odlu~iva~ku strukturu Saveza, koji po~iva na konsenzusu, onda ne preostaje ni{ta drugo nego pomiriti se sa sigurnosnom arhitekturom budu}nosti: NATO }e biti u Bosni i Hercegovini, ali Bosna i Hercegovina ne}e biti u NATO-u!
4
5
6
Ipak, zar nije stari dobri Zbig nedavno predlo`io da se u novoj strategiji Saveza na|e mjesta i za odluke koje ne moraju biti donesene konsenzusom.9 n
NAPOMENE: 1
2
3
14
Dragan Laki~evi}, Arhipelag Balkan (Beograd: Institut za evropske studije, 2002), str. 252. Marina Gr`ini}, „Izvan biti, Agamben i antropolo{ki stroj”, Zarez, dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja, br. 114, 2003. Manuel Castells, Kraj tisu}lje}a (Zagreb: Golden Marketing, 2003), str. 352.
7
8
9
Werner Weidenfeld, Wessels Wolfgang, ed., Evropa od A do [. Priru~nik za evropsku integraciju. Institut za evropsku politiku, Savezna centrala za politi~ko obrazovanje (Fondacija Konrad Adenauer, Beograd, 2003), str. 91-95. Detaljnije o nadle`nostima Evropske odbrambene agencije vidi u: Eur-Lex Access to European Union law, „Consolidated versions of the Treaty on European Union, Chapter 2, Specific Provisions on the Common Foreign and Security Policy, Section 2, Provisions on the Common Security and Defence Policy, Article 45” (Official Journal of the European Union, C 115/39, Vol. 51, 9 - May - 08) (http://eur-lex.europa.eu/JOHtml.do?uri= OJ:C:2008:115:SOM:EN:HTML, pristupljeno 25.2.2010). Za razumijevanje mira kao klju~ne paradigme evropske geopoliti~ke trajektorije nu`no je konsultovati sljede}u literaturu: Robert Kagan, Of Paradise and Power, America and Europe in the New World Order (New York, NY: Vintage Books A Division of Random House, Inc., 2004). Robert Cooper, The Breaking Of Nations - Order And Chaos In The Twenty-First Century (London: Atlantic Books, 2003). Johan Galtung, Peace By Peaceful Means: Peace and Conflict, Development and Civilization ( International Peace Research Institute, Oslo, 1996). Johan Galtung, Mirnim sredstvima do mira: Mir i sukob, razvoj i civilizacija, (JP Slu`beni glasnik, 2009). Vladimir Petrov, “Don’t Enlarge NATO - Downsize It”, The Washington Post, February 5, 1997. str. A27 Samuel Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order (New York, NY: Simon & Schuster, 1996). Detaljnije u: Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO: Toward a Global Security Web“, Foreign Affairs Vol. 5 No. 92. 2009.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 15
Tema broja
Bosna i Hercegovina i NATO
Pogled iz Republike Srpske
Piše: Đorđe Latinović
Opredjeljenje za NATO danas je više stvar racionalnog, praktičnog i pragmatičnog izbora nečega što uspješno funkcioniše.
Autor je savjetnik za medije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske.
Prije jedanaest godina bio sam zajedno sa grupom vojnih i politi~kih predstavnika iz BiH u~esnik jednog seminara u NATO {koli u Oberamergauu, nedaleko od Minhena, u Njema~koj. Bilo je to neposredno nakon problemati~ne vojne intervencije i bombardovanja SR Jugoslavije od strane NATO-a. Sje}anja su jo{ bila svje`a, a bijes Srba s ove strane Drine prema NATO-u bio je na vrhuncu, mo`da i vi{e nego kada su sami bili bombardovani krajem rata u Bosni 1994. i 1995. godine. Na predavanjima tokom seminara u~esnicima su se obratili tada{nji komandant NATO-a general Vesli Klark i portparol D`ejmi [ea, u tom trenutku vjerovatno najomra`enija osoba NATO osoblja me|u Srbima u svim dr`avama gdje `ive. Srpski u~esnici seminara iz BiH su postavljali brojna neugodna, otvorena i te{ka pitanja predava~ima iz NATO-a koji su bili na ovom seminaru. Za{to je va`no ovo podsje}anje za na{u dana{nju situaciju? Zato {to ono pokazuje jo{ uvijek dominantniji emotivni odnos dijela politi~kog establi{menta i javnog mnjenja u Republici Srpskoj prema NATO-u nego stvarni, racionalni politi~ki odnos. Od tada je pro{lo mnogo vremena. Politi~ka i bezbjednosna situacija na prostoru biv{e Jugoslavije promijenila se na bolje, a promijenio se i NATO. U ovom periodu autor ovog teksta i sam je pro`ivio svojevrstan li~ni intelektualni „kopernikanski obrat“, i od dosljednog kriti~ara NATO saveza postao zagovornikom pristupanja na{e zemlje u ~lanstvo ovog saveza, u konkretnom slu~aju BiH. Na nivou li~nog intelektualnog anga`mana i ideolo{kih pretpostavki te nekih konkretnih anga`mana NATO-a, autor ovog teksta je od devedesetih godina ~esto kriti~ki pisao i govorio o NATO-u, argumentovano kritikuju}i pojedine njegove odluke i konkretnu politiku prema nekim regionima svijeta. Me|utim, u slu~aju BiH ja sam za ulazak BiH u NATO. To mo`e izgledati naizgled kontradiktorno onome ko ne poznaje situaciju na Balkanu i u svijetu, a posebno u BiH posljednjih dvadeset godina. Da je BiH [vedska, ne bih se zalagao za njen ulazak u NATO, da je BiH [vajcaraska ili Austrija, tako|e se ne bih zalagao za njen ulazak u NATO, ali kada BiH ve} nije ni [vedska ni [vajcarska ni Austrija, a nalazi se na Balkanu, na »buretu baruta«, sa tragi~nim iskustvom me|usobnih ratnih sukoba kroz istoriju, onda sam iz sasvim pragmati~nih razloga za ulazak BiH u NATO kao zajedni~ki bezbjednosni ki{obran
15
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 16
koji bi neutralisao bezbjednosne izazove i prijetnje koje vjekovima potresaju ovaj region. Na kraju krajeva, danas je u Evropi malo onih starih ideolo{kih zagovornika NATO-a kao zatvorenog vojno-politi~kog saveza. Opredjeljenje za NATO danas je vi{e stvar racionalnog, prakti~nog i pragmati~nog izbora ne~ega {to uspje{no funkcioni{e u radikalno promijenjenom bezbjednosnom i politi~kom okru`enju od onog iz vremena hladnog rata nego posljedica neke fanati~ne ideolo{ke ostra{}enosti i slijepog jednostranog svrstavanja. Ideja o vojnom i politi~kom pribli`avanju NATO savezu nije posve nova na ovim prostorima. Ona je u nekom skromnom i zagonetnom smislu spletom politi~kih okolnosti za~eta jo{ u biv{oj zajedni~koj dr`avi, davnih pedesetih godina, na po~etku hladnog rata. Prije vi{e od pedeset godina, nakon Titovog razlaza sa Staljinom i sukoba sa Informbiroom, u okviru otvaranja Jugoslavije prema Zapadu, tada{nje dr`avno rukovodstvo je na nivou politi~kih alternativa razmatralo i opciju politi~kog pribli`avanja i eventualnog ~lanstva u NATO-u. Ova malo poznata epizoda spoljne politike biv{e Jugoslavije imala je za cilj izbjegavanje politi~ke izolacije nakon sukoba sa Informbiroom, amortizovanje mogu}e vojne prijetnje od strane SSSR-a i otvaranje prema Zapadu u cilju sticanja neophodnih kredita za ekonomsko odr`anje zemlje.1 Na prvim slobodnim i demokratskim izborima u BiH, odr`anim 1990. godine, pristupanje NATO-u nije bilo strana~ki cilj u politi~kim programima tada{njih vode}ih stranaka iz BiH, niti predmetom ozbiljnijih stru~nih i politi~kih analiza. Razloge takvom pristupu treba tra`iti u jasnim znacima nemogu}nosti odr`anja zajedni~ke dr`ave. Nakon ratnog raspada Jugoslavije, biv{e republike, sada samostalne i nezavisne dr`ave, okrenule su se strate{kom traganju za novim razvojnim mogu}nostima na regionalnom i globalnom planu, koje je uklju~ivalo ~lanstvo u ekonomskim i politi~kim asocijacijama, prije svega u Evropskoj uniji i NATO-u kao dominantnom vojnopoliti~kom savezu. Tako su na prvim poslijeratnim op{tim i demokratskim izborima u BiH odr`anim 1996. godine mnoge politi~ke stranke iz BiH imale u svojim politi~kim programima zalaganje za ~lanstvo BiH u EU i NATO-u.
16
Prvi konkretni koraci u procesu pristupanja BiH prema NATO-u datiraju jo{ od po~etka 2004. godine i traju do danas. Predsjedni{tvo BiH je na 40. sjednici 17. marta 2004. godine donijelo Zaklju~ak kojim potvr|uje opredjeljenje da BiH i sve njene institucije moraju ispuniti potrebne uslove za prijem BiH u NATO program Partnerstvo za mir na samitu NATO-a u Istambu-
lu planiran za juni iste godine. Na 41. sjednici Predsjedni{tva BiH, odr`anoj 24. marta 2004. godine, usvojen je izvje{taj o napretku BiH u procesu reforme odbrane i ispunjavanju uslova za prijem u NATO program Partnerstvo za mir. Na 70. sjednici Predsjedni{tva BiH, odr`anoj 23. februara 2005. godine, Predsjedni{tvo BiH u posebnoj Izjavi je potvrdilo opredjeljenje zemlje za priklju~enje NATO programu Partnerstvo za mir i punopravno ~lanstvo u NATO savezu. Narodna skup{tina Republike Srpske je na 23. posebnoj sjednici, odr`anoj 18. marta 2005. godine, donijela Deklaraciju o strate{kim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane BiH. U preambuli Deklaracije se navodi da se stavovi i zaklju~ci koji slijede donose: »Pru`aju}i punu podr{ku ulasku BiH u Partnerstvo za mir i NATO savez», a u daljem tekstu Deklaracije se eksplicitno navodi: «Dodatne garancije bezbjednosti BiH treba da predstavljaju prijem u Partnerstvo za mir, kao i {to br`e uklju~ivanje BiH u politi~ko ~lanstvo NATO saveza. S obzirom na te`nju svih zemalja u regionu ka uklju~ivanju u evroatlantske integracije, ovim bi bila osigurana i regionalna komponenta bezbjednosti.»2 Za ovu deklaraciju Narodne skup{tine Republike Srpske, koja je usvojena na {irokoj konsenzualnoj osnovi, glasale su sve najzna~ajnije parlamentarne stranke u Skup{tini Republike Srpske iz tada{nje vlasti i opozicije (SDS, PDP, SRS, SNSD). Tada{nju vladaju}u ve}insku strukturu u skup{tini, vladi, kao i mjesto predsjednika Republike Srpske i u parlamentu BiH ~inili su predstavnici koalicije stranaka SDS, PDP i SRS. Zbog svega toga za~u|uje sada{nji stav Srpske demokratske stranke koja u svojim saop{tenjima iznosi politi~ke stavove koji dovode u pitanje njihovo ranije opredjeljenje i zalaganju za ~lanstvo BiH u NATO-u. U poglavlju Doprinos BiH me|unarodnom miru i bezbjednosti navodi se potreba aktivne uloge BiH u me|unarodnim organizacijama ~iji je ~lan, pa i NATO-u kada bude ~lanica, «sa svim obavezama koje ~lanstvo podrazumijeva, uz specifi~nost da bi BiH bila demilitarizovana dr`ava».3 Nakon toga, Narodna skup{tina Republike Srpske, poslije razmatranja Informacije o reformi u sistemu odbrane BiH, na 26. posebnoj sjednici, odr`anoj 30. avgusta 2005. godine, donijela je zaklju~ak u kojem stoji: «Narodna skup{tina RS zahtijeva od Predsjedni{tva BiH da kod zvani~nih institucija NATO saveza teku}u reformu Oru`anih snaga BiH verifikuju kao kona~nu fazu strukturne reforme, koja }e omogu}iti uklju~enje Oru`anih snaga BiH u NATO savez.»4 Na istoj sjednici Narodna skup{tina Republike Srpske usvojila je i dokument pod nazivom Preporuke za izmjene i dopune u predlo`enom konceptu reforme odbrane, u ~ijoj preambuli pi{e: «Republika Srpska podr`ava ~lanstvo BiH u Partnerstvu za mir i NATO sa-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 17
vezu.»5 BiH je 15. decembra 2006. godine potpisala pristupanje NATO programu Partnerstvo za mir. Na sjednici Predsjedni{tva BiH 18. januara 2007. godine Predsjedni{tvo BiH donijelo je zaklju~ak kojim je dalo saglasnost Ministarstvu inostranih poslova BiH o upu}ivanju diplomatske note generalnom sekretaru NATO-a, u kojoj je iskazalo zvani~nu namjeru BiH da uspostavi diplomatsko predstavni{tvo u sjedi{tu NATOa. Predsjedni{tvo BiH je tokom 2009. godine podnijelo aplikaciju za Akcioni plan za ~lanstvo (MAP) koji je odbijen na decembarskom samitu NATO-a iz razloga nedovoljne spremnosti zemlje u provo|enju odre|enih reformi. Pribli`avanje BiH NATO-u ima nekoliko specifi~nosti u odnosu na druge zemlje: 1. Pristupanje BiH NATO-u odvija se u okviru postratne i postkonfliktne tranzicije i stabilizacije mira na osnovama Dejtonskog mirovnog sporazuma kao me|unarodnog ugovora koji ima i mnoge regionalne bezbjednosne aspekte i dimenzije. NATO je intervenisao u ratu u BiH. U BiH je na snazi Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN kroz mandat o nametanju mira. Prema toj rezoluciji EUFOR i NATO {tab u Sarajevu su nasljednici SFOR-a kao stabiliziraju}i dio bezbjednog okru`enja zemlje. Sve to odnos BiH prema NATO-u, i obrnuto, ~ini uzro~no-posljedi~nom vezom, koja se na logi~an na~in ostvaruje kao nastavak komplementarnog procesa: NATO u Bosni – Bosna u NATO-u. 2. Proces pribli`avanja zemlje prema NATO-u odvija se uporedo sa procesom izgradnje dr`ave, oru`anih snaga, reformom odbrane i bezbjednosnog sektora. NATO {tab u BiH u ovom periodu preuzeo je pru`anje pomo}i u reformi odbrane BiH. 3. Politi~ka i ekonomska stabilizacija dr`ave i pristupanje NATO-u su uzajamnosti koje se privla~e i dopunjuju. Dr`ava se kre}e u procesu od objekta me|unarodnih odnosa i «korisnika sigurnosti» prema subjektu me|unarodnih odnosa i «izvozu sigurnosti». 4. Na~elno opredjeljenje o pristupanju BiH u NATO nije rezultat neke {iroke, demokratske i strate{ki promi{ljene javne debate. Prije bi se moglo re}i da je BiH «{aptom pala» u kandidatsko polje NATOa, kao posljedica «umora ratnika» iz prethodnog ratnog konflikta, koji je iscrpio sve, tako da se «bezbjednosni ki{obran» NATO-a postavio kao spasonosno rje{enje za sve biv{e sukobljene strane i postratne izborne politi~ke aktere u zemlji.
5. ^lanstvo BiH u NATO-u pomiruje dvije politi~ke koncepcije, izme|u kojih je BiH razapeta cijelo vrijeme, u jednu zajedni~ku vrijednosnu komponentu – savez Evrope i SAD. 6. Specifi~nost puta BiH u NATO sadr`ana je i u ~injenici da je BiH svoje op{te opredjeljenje za punopravno ~lanstvo u NATO-u kao krajnji cilj unijela i u Zakon o odbrani BiH, {to ovom procesu daje element obaveznosti, koja se ne sre}e u drugim zemljama. Naime, u ~lanu 84. pod naslovom Aktivnosti za prijem u NATO Zakona o odbrani BiH usvojenom 2005. godine stoji: «Parlamentarna skup{tina, Savjet ministara BiH, Predsjedni{tvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadle`nosti, prove{}e potrebne aktivnosti za prijem BiH u ~lanstvo NATO-a.»6 Jedno je sigurno, kratkoro~no gledano, BiH }e profitirati od ~lanstva u NATO-u (unutra{nja stabilnost, ekonomski razvoj, demokratizacija), a dugoro~no – ovo ~lanstvo }e svakako donijeti nova isku{enja i izazove koji ovoga trenutka ne mogu biti do kraja percipirani jer to zavisi od toga u kom pravcu }e se transformisati NATO kao vojno-politi~ki savez u budu}nosti. U ovom dijelu analizirali smo politi~ke programe parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj u vezi sa pristupanjem BiH u ~lanstvo NATO-a. Prvo {to se mo`e uo~iti je da ovo pitanje ne zauzima neko posebno mjesto u pisanim programima politi~kih stranaka ili je potpuno izostavljeno i sadr`ano samo u prate}im strana~kim dokumentima, kao {to su posebne izjave ili povremena saop{tenja za javnost. Iz takti~kih i marketin{kih razloga stranke u Republici Srpskoj ne isti~u posebno ovo pitanje, vjerovatno smatraju}i da im njihovo javno isticanje i potenciranje ne doprinosi strana~kom rejtingu me|u bira~ima. Savez nezavisnih socijaldemokrata, najja~a i najuticajnija stranka u Republici Srpskoj, u svom posljednjem politi~kom Programu SNSD, u dijelu pod nazivom Ciljevi politi~kog djelovanja, navodi 32 glavna politi~ka cilja za koja }e se u politi~kom `ivotu Republike Srpske i BiH zalagati ova stranka. Samo jedna programska ta~ka, ona pod rednim brojem 12, svojim sadr`ajem odnosi se na temu bezbjednosti. U toj programskoj ta~ki se ka`e: «SNSD se zala`e za demilitarizaciju BiH. Do postizanja ovog cilja oru`ane snage u BiH trebaju dalje biti po broju redukovane, potpuno profesionalne i sa osnovnim misijama za globalne mirovne operacije i pomo} kod otklanjanja posljedica prirodnih katastrofa. Sistem bezbjednosti, uz principe efikasnosti i racionalnosti, mora biti u slu`bi zemlje i u slu`bi gra|ana, decentralizovan i depolitizovan, dobro
17
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 18
18
koordiniran, sa {irokim povjerenjem i podr{kom.»7 U politi~kom Programu SNSD pristupanje NATO-u ne navodi se nigdje kao politi~ki cilj ove stranke, {tavi{e, rije~ NATO ne postoji u njenom politi~kom programu. SNSD pitanje pristupanja BiH NATO-u konkretnije defini{e i razra|uje u strana~koj deklaraciji pod nazivom Prijedlog za razmatranje postepene demilitarizacije BiH kao uslova trajnog mira, usvojenoj na Drugom saboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata, odr`anom u Banjaluci 28. juna 2003. godine. U ovoj deklaraciji se navodi: «Stoga predla`emo da: BiH, Srbija i Crna Gora i Republika Hrvatska, istovremeno pristupe aktivnostima koje vode ostvarivanju programa NATO pakta pod nazivom Partnerstvo za mir. Ove aktivnosti bi dovele do ~lanstva BiH u Partnerstvu za mir, odnosno politi~kom krilu NATO pakta. Aktivnosti u Srbiji i Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj trebale bi i}i ispred aktivnosti u BiH, a dovele bi ove dvije zemlje do potpunog i punopravnog ~lanstva u NATO paktu. ^lanstvo neke dr`ave samo u Partnerstvu za mir, a ne i u punopravnom ~lanstvu, moglo bi se tra`iti za BiH imaju}i u vidu sve njene specifi~nosti.»8 Iz ovog kratkog pregleda vidljivo da je politi~ki stav SNSD prema pristupanju BiH u ~lanstvo NATO-a vremenom evoluirao od prvobitnog stava za ~lanstvo samo u programu Partnerstvo za mir pri NATO-u do zalaganja za punopravno ~lanstvo u kasnijim politi~kim dokumentima i skup{tinskim odlukama. Prema tome, u vezi sa ovim pitanjem postojalo je svojevrsno politi~ko taktiziranje, koje je zavisilo od politi~ke konjunkture u zemlji, bezbjednosnih izazova i doga|aja u okru`enju, kao i promjena na globalnom planu. Srpska demokratska stranka, jedno vrijeme najuticajnija, a sada druga po snazi politi~ka stranka u Republici Srpskoj, tako|e u svom strana~kom programu ne sadr`i odre|enije stavove u vezi sa pristupanjem BiH u ~lanstvo NATO-a. Ali, zato na zvani~nom web sajtu ove stranke mo`e se prona}i vi{e strana~kih saop{tenja i izjava za javnost u kojima se tretira ovo pitanje. Iz naslova strana~kih saop{tenja za javnost «SNSD NATOpartija», «La`i NATO kaplara Perice Raj~evi}a», «Srbija ne razmi{lja o NATO-u», «Referendum o ulasku u NATO», «SNSD protiv referenduma o NATO-u i oduzimanja oplja~kane imovine» itd., jasno se vidi da ova stranka ovom va`nom, strate{kom politi~kom bezbjednosnom pitanju ne pristupa kao dr`avnom pitanju, ve} kao dnevnopoliti~kom pitanju za strana~ko nadmetanje sa svojim politi~kim konkurentima i protivnicima. Sadr`aj saop{tenja u vezi sa NATO-om pokazuje da SDS ovo pitanje koristi u propagandne predizborne svrhe, s ciljem da relativizuje i umanji svoje ranije zalaganje za pristupanje BiH u ~lanstvo u NATO, diskredituje konkurentski SNSD i njegovu politiku, ve`e ovo pitanje sa zvani~nim stavom Srbije, uslovljavaju}i dono{enje odluke o
~lanstvu putem referenduma i pripremi javnost za otvoreno odustajanje i odbijanje odluke o ulasku BiH u ~lanstvo NATO-a. Ostavljaju}i sada po strani pitanje da nije mogu}e na entitetskom referendumu odlu~ivati o ~lanstvu BiH u NATO-u, hipoteti~ki govore}i, ako bi do takvog referenduma u Republici Srpskoj i do{lo, onda bi Srpska demokratska stranka morala javno agitovati me|u gra|anima da se izjasne ZA ~lanstvo BiH u NATO-u jer je na to obavezuje i odluka Narodne skup{tine RS za koju su sami glasali, ili javno priznati da je promijenila mi{ljenje i odustala od tog stava. Partija demokratskog progresa podr`ala je u Narodnoj skup{tini Republike Srpske opredjeljenje za ~lanstvo BiH u NATO-u, ali u svojim strana~kim dokumentima nema precizne i odre|ene stavove o ovom pitanju, niti se javno ogla{ava u dnevnopoliti~kim raspravama u vezi s tim. Srpska radikalna stranka o ovom pitanju ima sli~ne stavove kao i SDS, rezolutno zahtijevaju}i izja{njavanje gra|ana Republike Srpske na referendumu o ~lanstvu BiH u NATO-u. Demokratski narodni savez i Socijalisti~ka partija, koalicioni partneri SNSD, vjerovatnije je da }e u vezi sa ovim va`nim pitanjem podr`ati politi~ki stav najja~eg ~lana koalicije. U pogledu ~lanstva BiH u NATO-u i unutar civilnog dru{tva Republike Srpske postoje zna~ajne razlike i mi{ljenja. ^lanstvu BiH u NATO-u na nevladinoj sceni otvoreno se i najglasnije protive NVO Srpski narodni pokret «Izbor je na{», Unija studenata Republike Srpske, Studentski parlament Univerziteta u Banjaluci itd. Na drugom kraju spektra, udru`enja koja se zala`u za kompetentnu demokratsku raspravu i dijalog o ovom pitanju su Centar za me|unarodne odnose, neformalne grupe i pojedinci sa javnih skupova o bezbjednosti u organizaciji kancelarije Fondacije «Fridrih Ebert» iz Banjaluke i drugi. Na zahtjev Radne grupe Savjeta ministara BiH krajem 2008. godine Agencija «Prizma research» iz Sarajeva provela je istra`ivanje o stavovima gra|ana o pristupanju BiH NATO-u. Oko 70 odsto gra|ana BiH smatra da je nedovoljno obavije{teno ili potpuno neobavije{teno o procesu pribli`avanja BiH ~lanstvu u NATOu. Vi{e od 56 odsto anketiranih gra|ana BiH su za referendum o pristupanju NATO savezu, a u Republici Srpskoj njih je ~ak 89 odsto. Anketa koju je sredinom pro{le godine proveo NATO pokazala je da 75 odsto Srba iz RS ne `eli da BiH u|e u tu vojnu organizaciju. Prema istra`ivanju koje je izvela agencija «Prime Comunications» krajem pro{le godine ne{to vi{e od polovine stanovnika Banjaluke (55 odsto) protivi se ideji da BiH u|e u NATO. Tako|e, prema anketi ameri~kog Nacionalnog demokratskog instituta provedenoj u Republici Srpskoj tokom 2009. godine sa-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 19
mo 12 odsto stanovnika podr`ava ulazak BiH u NATO. U FBiH taj procenat je pet puta ve}i. Ova istra`ivanja samo po tvr|uju trend koji ve} du`e vrijeme vlada u Republici Srpskoj, po kojem podr{ka pristupanju BiH NATO savezu sve vi{e opada me|u stanovni{tvom Republike Srpske. Me|utim, relativno zna~ajna odstupanja i razlike u podacima, kao i nepostojanje pouzdanih podataka o uzorku na kome su ra|ena, opravdano postavlja pitanje vjerodostojnosti i kvaliteta ovih istra`ivanja javnog mnjenja. Porijeklo dana{njeg pro tivljenja najve}eg broja stanovnika Republike Srpske pristupanju NATO-u treba tra`iti u negativnim ratnim i psiholo{kim iskustvima Srba sa ovom vojnom alijansom u proteklom periodu. NATO je vojno intervenisao protiv srpskih snaga krajem rata u BiH 1994. i 1995. godine. Pored toga, vojna intervencija NATOa na SR Jugoslaviju 1999. godine, izvedena bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, jo{ vi{e je zao{trila negativan stav i animozitet najve}eg dijela politi~kih stranaka i javnog mnjenja Srba u Republici Srpskoj i BiH prema NATO-u. Pristupanje BiH u ~lanstvo NATO-a ne treba nu`no povezivati sa tim kako }e se prema ovom pitanju odnositi zvani~na Srbija, kako se u posljednje vrijeme poku{ava ~initi u javnim raspravama o ovom pitanju u Republici Srpskoj. Odnos Srbije i Srba u BiH prema NATO-u iz razli~itih politi~kih konteksta nije i ne mora biti isti. Srbija iz svojih strate{kih razloga oprezno pristupa pitanju mogu}eg ~lanstva u NATO-u. U ovom trenutku ona se opredijelila za vojnu neutralnost, istovremeno reformi{u}i i prilago|avaju}i svoje oru`ane snage po NATO standardima. U intervjuu «Ve~ernjim novostima» ovih dana ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremi} izri~ito ka`e: «U svakom slu~aju, Srbija ima precizno utvr|enu politiku vojne neutralnosti. Ne idemo u NATO, ali ni u bilo koji drugi vojni savez.» Ovakav stav je legitimno pravo i interes dr`ave Srbije. Ovaj stav, me|utim, ne mora da obavezuje i ograni~ava Srbe iz BiH. Srbi u BiH treba da ovom pitanju pristupe pragmati~no, u vlastitom interesu i interesu zajedni~ke dr`ave BiH. Politi~ki predstavnici Republike Srpske treba da se zala`u za ~lanstvo BiH u NATO, uz puno razumijevanje druga~ijeg puta Srbije. Pristupanje NATO-u nije pitanje iz nadle`nosti entiteta, ve} BiH kao dr`ave. Kako Ustav BiH ne poznaje instituciju referenduma o bilo kakvim dr`avnim pitanjima, logi~no se name}e zaklju~ak da se odluka o tome mo`e donijeti u predstavni~kim zakonodavnim organima BiH. Nisu sve zemlje provodile referendum za ulazak u NATO (Norve{ka, Albanija, Hrvatska), ali su sve pa`ljivo procjenjivale svoje interese i javno debatovale o tome. Zato je ovu va`nu odluku bolje donijeti na Narodnoj
skup{tini RS, na naj{iroj vi{epartijskoj konsenzualnoj osnovi, a zatim potvrditi u zajedni~kim organima na nivou dr`ave. U opredjeljenju za NATO treba se osloboditi nacionalnih mitova, pogre{nih izbora, politi~kih zabluda i la`nog moralisanja i izbornog kockanja. Umjesto toga, potrebna je pragmati~na i analiti~na procjena vlastitih interesa, interesa drugih i percipiranje budu}ih de{avanja u regionu i svijetu. Pozivanje na narod i skrivanje iza podr{ke gra|ana ne}e mo}i opravdati pogre{ne odluke. Politi~ari nisu tu samo da se pozivaju na odluke naroda, ve} da informi{u i edukuju narod, predo~avaju mu jasne politi~ke alternative i preuzimaju odgovornost za najbolji mogu}i izbor. Na po~etku 21. vijeka u svijetu je do{lo do promjene bezbjednosne paradigme, odnosno na~ina razmi{ljanja o osiguranju bezbjednosti svake pojedina~ne zemlje, tako i svijeta u cjelini. Danas nema nijedne pojedina~ne dr`ave koja mo`e sama sebe odbraniti od novih bezbjednosnih prijetnji. Bez kolektivne bezbjednosti danas nema garancija bezbjednosti bilo koje pojedina~ne zemlje, tako ni mira i stabilnosti u pojedinim regionima i globalnom svijetu. Glavni princip kolektivne bezbjednosti je bio odbrana i za{tita jedne zemlje i svih zemalja zajedno. U 21. vijeku cilj integrativnih napora zemalja na planu bezbjednosti usmjeren je na stvaranje «bezbjednosne zajednice», kako u svakoj pojedina~noj zemlji tako i u svijetu kao cjelini. Zato ne iznena|uje vijest koja se ovih dana mogla pro~itati u nekim svjetskim listovima o tome kako se jedna referentna organizacija u Rusiji zala`e da Rusija postane ~lanica EU i NATO saveza. Mnoge stvari koje su do ju~e izgledale politi~ki nemogu}e danas izgledaju stvarne i realne. Mo`da se u budu}nosti pojave bezbjednosni izazovi i prijetnje koji }e ovu saradnju u~initi mogu}om vi{e nego {to se to danas ~ini. n
NAPOMENE: 1
2
3 4
5 6
7
8
Vi{e o tome u knjizi Dragana Bogeti}a Jugoslavija i Zapad 19521955: jugoslovensko pribli`avanje NATO-u, (Beograd: Slu`beni glasnik, 2000). Narodna skup{tina RS, Slu`beni glasnik RS, Banja Luka, br. 63, 4. jul 2005, str. 2-3. Ibid., str. 3. Narodna skup{tina Republike Srpske, Slu`beni glasnik RS, Banja Luka, br. 82, 8. septembar 2005, str. 1. Ibid., str. 2. Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine BiH, Zakon o odbrani BiH, Slu`beni glasnik BiH, Sarajevo, 2005, str. 26. SNSD, Program SNSD, Edicija SNSD Dokumenti, Banja Luka, februar/mart 2009, str. 14. Ibid., str. 127-128.xx
19
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 20
Tema broja
Prva iskustva punopravnog članstva
NATO i Republika Hrvatska
Piše: Vlatko Cvrtila
Koristi od ulaska u članstvo za Republiku Hrvatsku promatraju se u četiri kategorije: prvo, koristi vezane uz transformaciju sigurnosnog sektora; drugo, ukupne institucionalne prilagodbe, odnosno jačanje „institucionalne operabilnosti“; treće, koristi od djelovanja u globalnom prostoru; četvrto, koristi od poticanja razvoja nove regionalne dinamike.
20
Autor je dekan i izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
U sije~nju 1992. godine tada{nji glavni tajnik NATO-a Manfred Wörner je, na pitanje ho}e li se ukinuti NATO s obzirom na to da je suparnik iz hladnog rata nestao, odgovorio: «Organizacija kolektivne sigurnosti ne mo`e se temeljiti samo na politi~kim zahtjevima i zakonskoj proceduri. Ona mora biti temeljena na zajedni~kim vrijednostima, praksi vrlo uske suradnje, i povrh svega, vidljivim kapacitetima za osiguranje sigurnosti svojim ~lanicama ~ak i u najte`im uvjetima. Jedini sustav kolektivne sigurnosti danas u Europi je NATO, a tako }e ostati i u budu}nosti.»1 Organizacija NATO je produkt hladnog rata, odnosno geostrate{ke situacije nakon Drugog svjetskog rata, i nastala je kao odgovor zapadnih demokratskih dr`ava na rastu}u opasnost s istoka Europe. Zabrinutost zapadnih dr`ava nije se o~itovala samo kao vojna opasnost, ve} su oni u Sovjetskom Savezu vidjeli veliku opasnost po demokratski poredak, jer je komunizam predstavljao totalitarni sustav koji je bio protivan demokratskim vrijednostima. Raspad toga poretka i «isto~ne» opasnosti doveo je NATO do pobjede u hladnom ratu. Ta je pobjeda podrazumijevala i nu`nu transformaciju i prilagodbu novim uvjetima. Vrlo brzo su se institucije zapada suo~ile s “krizom pobjede” (victory crisis). Ona se sastojala u tome da su institucije i mehanizmi nacionalne i me|unarodne sigurnosti, oblikovani za vrijeme hladnog rata, do`ivjeli neuspjehe u odre|enim pitanjima jer su bili nepodobni i neprimjereni novim izazovima. Pored institucija nacionalne i me|unarodne sigurnosti, postoje i druge institucije zapadnog dru{tva koje su prolazile ili prolaze kroz “krizu pobjede”. To su: slobodno tr`i{te, dr`ava blagostanja, vi{estrana~ka demokracija, nacionalni suverenitet i birokracija nacionalne sigurnosti. Institucije industrijskog dru{tva ne mogu u punoj mjeri odgovoriti na opasnosti koje prijete u suvremenom svijetu. U podru~ju nacionalne sigurnosti posebno se o~ituje “kriza pobjede”, jer institucije na tom podru~ju moraju napraviti veliki pomak kako bi zadovoljile nove uvjete. Pored toga, suvremeni svijet obilje`en je danas mnogim “bumerang” efektima koji su posljedica djelovanja institucija koje bi morale voditi brigu o nacionalnoj sigurnosti, a zapravo ugro`avaju istu u podru~ju sloboda i ljudskih prava. Dugoro~no gledano, zapadna demokratska dru-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 21
{tva mogu imati zna~ajne posljedice na unutarnju demokraciju i funkcioniranje institucija ukoliko se nastavi trend pove}avanja mo}i institucija nacionalne sigurnosti u ime borbe protiv terorizma.2 Pored svega navedenog, NATO se u me|unarodnom prostoru susreo s posve novim izazovima, koji su doveli do druga~ije konstitucije me|unarodnog poretka, do rapidnog napretka u podru~ju suvremene tehnologije, te do promjena sigurnosnih i obrambenih paradigmi koje su vodile prema promjenama organizacije i upotrebe oru`anih snaga zapadnih dru{tava.3 Osim opisanih unutarnjih kriza, NATO je na vanjskom planu trebao preuzeti odgovornost za stabilnost i sigurnost u Europi. Iako se nije dogodio pravi rat, ipak je jedan dio Europe bio u stanju kao da je iza{ao iz rata: slabe politi~ke strukture novih demokratskih vlada, lo{a ekonomija, naglo smanjivanje vojnih arsenala, demobilizacija, demilitarizacija europskog prostora, potencijalni unutarnji etni~ki sukobi i drugo. Kako ne bi do{lo do porasta novih nestabilnosti, NATO je preuzeo i drugu odgovornost: prvo, stabiliziranje srednje i isto~ne Europe kroz podr{ku novim demokratskim vladama, te, drugo, stabiliziranje prostora biv{e Jugoslavije i saniranje posljedica raspada federativne socijalisti~ke zajednice. U oba slu~aja NATO je imao problema u izboru mehanizama pomo}u kojih bi ostvario svoje ciljeve, a sve zbog odre|enih ograni~enja koja su bila prisutna zbog produ`enog djelovanja institucija i logike hladnog rata. *
*
*
Jedan od mehanizama kojim je NATO ostvario svoj cilj dugoro~ne stabilizacije Europe svakako je punopravno ~lanstvo u toj organizaciji koje je omogu}eno za dvanaest dr`ava iz biv{eg socijalisti~ko-komunisti~kog bloka. ^lanstvo u NATO-u zahtijeva vi{e od obi~nog tehni~kog prestrukturiranja obrambenog sustava i svih njegovih mehanizama koji se koriste za obranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne dr`ave. ^lanstvo podrazumijeva i promjenu razmi{ljanja o oru`anim snagama, odnosno prilago|avanje njihovih zada}a novim demokratskim uvjetima i novim prijetnjama i opasnostima, ali i prilago|avanje cjelokupnog politi~kog sustava i dru{tva novim okolnostima djelovanja unutar Saveza. Nove demokracije trebaju takve oru`ane snage koje }e biti sposobne djelovati u demokratskom okru`enju, koje }e pridonositi razvoju demokratske zajednice, ali i oru`ane snage koje }e biti sposobne preuzeti sve obveze u podru~ju nacionalne sigurnosti i obrane, te sve me|unarodne obveze s ciljem uspostave sigurne i stabilne okoline. Sve to
zajedno zna~i da nacionalne dr`ave, koje se upu{taju u projekte demokratske, sigurnosne i obrambene tranzicije, moraju ulo`iti zna~ajnu energiju u oblikovanje novih sigurnosnih i obrambenih struktura, ali isto tako i financijskih sredstava. U novim demokracijama, odnosno u tranzicijskim dr`avama, postavljeni su vrlo slo`eni zahtjevi za transformacijom, koja nije bila samo tehni~ke prirode. Zapadne demokratske sigurnosne doktrine presudno su utjecale na oblikovanje modela transformacije sigurnosnih i obrambenih sustava tranzicijskih dr`ava, kao i na razvoj transatlantskog partnerstva na obrambenom podru~ju. To se posebno ogledalo u kontinuiranim poku{ajima stvaranja kompatibilnosti izme|u dva klju~na europska sigurnosna igra~a: NATO-a i EU-a. Primjerice, Robert Bari} smatra kako bi jedan od rezultata suradnje NATO-a i EU-a trebao biti smanjivanje podjela izme|u „stare“ i „nove“ Europe, te „izgradnja sustava kooperativne sigurnosti, koji bi mogao predstavljati zametak {ire transatlantske sigurnosne zajednice...“4 Najve}i utjecaj na prilago|avanje „nove“ Europe imao je NATO, koji je ve}i dio svojih aktivnosti tijekom devedesetih godina 20. stolje}a upravo posvetio pru`anju pomo}i u transformaciji obrambenih sustava biv{ih socijalisti~kih dr`ava. Kona~ni cilj te transformacije je podjela odgovornosti za me|unarodnu sigurnost me|u ve}im brojem dr`ava, odnosno njihov ulazak u tu organizaciju, ~ime se {iri prostor strate{ke stabilnosti. U tom kontekstu „proces {irenja NATO-a ima, uz svoje strate{ke aspekte, i izrazitu teritorijalnu sastavnicu: te`nja je usmjerena prema istoku i jugoistoku“.5 NATO je ve} sredinom 1990. godine odredio sadr`aj svog budu}eg djelovanja prihva}anjem Londonske deklaracije (6. srpnja 1990.). Dokument nagla{ava da sigurnost i stabilnost ne treba promatrati samo u svjetlu vojnih arsenala i komponenti, ve} da je cilj Saveza ostvariti sigurnost uz pomo} politi~kih sredstava na korist {ire zajednice, a ne samo ~lanica Saveza. Va`nost Londonske deklaracije le`i u ~injenici {to je ona proklamirala potrebu suradnje s nekada{njim ideolo{kim neprijateljima – ~lanicama Var{avskog ugovora. Ona sadr`i prijedlog o ja~anju suradnje izme|u NATO saveza i drugih srednjoeuropskih i isto~noeuropskih zemalja na razli~itim podru~jima djelovanja i najavljuje prestrukturiranje vojnih snaga Saveza. Prilikom prijema Poljske, ^e{ke i Ma|arske 1999. godine u NATO, tada{nja ministrica vanjskih poslova SAD-a Madelein Albright je jasno nazna~ila kako je glavni razlog pro{irenja {irenje stabilnosti u Europi, a ne uspje{an bijeg na zapad od svih problema koje dr`ave imaju u svojem susjedstvu ili na unutarnjem planu. Da bi nove ~lanice ispunile ove
21
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 22
ciljeve, one moraju biti pripravne preuzeti slo`ene zada}e me|unarodne sigurnosti, odnosno stvoriti sposobnosti kojima }e sudjelovati, zajedno s drugim ~lanicama i zainteresiranim dr`avama, u izgradnji sigurne i stabilne me|unarodne okoline. Kao {to smo ve} naglasili, NATO se u svome djelovanju u posljednjih dvadesetak godina usmjerio prema pomo}i onim dr`avama koje su po~ele izgra|ivati demokratske civilno-vojne odnose, odnosno prema {irenju na nove ~lanice s ciljem stvaranja prostora stabilnosti u Europi. Od dr`ava koje su izrazile `elju za ulaskom u NATO o~ekivala se vrlo zna~ajna transformacija sigurnosnog i obrambenog sustava. Politi~ke elite u tim dr`avama jednim od glavnih vanjskopoliti~kih ciljeva odredile su ulazak u NATO, pa su i reformu obrambenog sustava uglavnom predstavljale u tom kontekstu. U javnosti se stvarao dojam kako se cjelokupna reforma radi samo zbog ulaska u NATO, a ne zbog potreba nacionalne sigurnosti i obrane, odnosno konsolidacije demokracije. Mo`e se re}i kao se rasprava o prednostima i nedostacima ~lanstva uglavnom vrtjela oko tro{kova ulaska, a oni su promatrani kroz dvije komponente: financijske tro{kove obrambenog sektora (ili preciznije – oru`anih snaga), te kori{tenje istih tih oru`anih snaga u me|unarodnim operacijama ({to je ~esto predstavljano kao sudjelovanje u realizaciji tu|ih interesa). Mo`e se slobodno re}i kako je u javnosti gotovo izostala rasprava o koristima ulaska u Savez koji bi bili vezani uz sljede}e faktore: konsolidacija demokratskih odnosa, razvoj civilno-vojnih odnosa, demokratsko upravljanje sigurnosnim sektorom, transparentnost i odgovornost sigurnosnog sektora, nadzor nad radom sigurnosnog sektora i drugo, kao ni uz geopoliti~ke i geostrate{ke koristi ~lanstva u Sjevernoatlantskom savezu. *
*
*
Svaka procjena prednosti i koristi ulaska u ~lanstvo ovisi o pretpostavkama na kojima se i temelje spomenute rasprave. U ve}ini rasprava u javnosti polazne pretpostavke uklju~ivale su identifikaciju stanja, te procjenu dodatnih dobiti, prednosti, tro{kova ili nedostataka NATO-~lanstva. Rasprave su se naj~e{}e fokusirale na financijske tro{kove transformacije oru`anih snaga, {to je bila zna~ajna redukcija promi{ljanja o koristima ~lanstva.
22
Iako razni izvori nagla{avaju razli~ite oblike koristi, izgleda da postoji suglasnost o tome koje vrste mogu}ih dobitaka mogu nastati iz pro{irenja NATO saveza.6 U vrijeme oblikovanja projekta pro{irenja NATO-a u
prvom planu nisu bili samo geostrate{ki razlozi. Pro{ireni NATO promatran je i kroz pro{irenje demokratskih reformi i politi~ke stabilnosti na zemlje koje ulaze u NATO i zemlje koje se kandidiraju za ulazak. Za ekonomsku i politi~ku integraciju srednjoeuropskih i isto~noeuropskih dr`ava u europske procese nu`nom je postala sigurnosna integracija. Od potencijalnih kandidata o~ekivalo se da rije{e teritorijalne sporove sa susjednim zemljama, smire etni~ke podjele, reformiraju sigurnosni sektor, konsolidiraju glavne demokratske institucije i drugo, prije postizanja ~lanstva u NATO-u. Pro{irenje NATO saveza trebalo je tako|er poja~ati zajedni~ke obrambene sposobnosti. Ova navodna korist od pro{irenja mogla bi biti problemati~na s obzirom na to da pristupanje onih dr`ava koje nisu izgradile dovoljno svoje obrambene sposobnosti ili imaju problema u financiranju istih mo`e, prema nekim predvi|anjima, umanjiti zajedni~ku ukupnu sigurnost svih zemalja ~lanica. U vrijeme hladnog rata druge dr`ave ~lanice mogle su popuniti mogu}e slabosti obrambene linije tamo gdje su je ~uvali slabiji saveznici ukupnom snagom strate{kog rasporeda i oru`ja.7 Me|utim, danas to vi{e nije mogu}e u takvoj mjeri, jer su se i opasnosti promijenile. Saveznici ne mogu, u kontekstu novih ugroza, primjenjivati svoju strate{ku snagu, jer ona ne mo`e donijeti nikakav u~inkoviti rezultat. Na koji na~in pomo}i vanjskom intervencijom dr`avama koje imaju slabosti u organizaciji i sposobnostima nacionalnog sigurnosnog sektora u borbi pro tiv terorizma, organiziranog kriminala, korupcije, ilegalnih migracija, ilegalnih trgovina raznim sredstvima itd.? Jedina pomo} koja se mo`e ponuditi je potpora u izgradnji u~inkovitog, odgovornog i pravilno kapacitiranog nacionalnog sigurnosnog sustava. U Tablici 1 nabrojene su potencijalne prednosti pro{irenja NATO-a. Sve te prednosti imaju zajedni~ki problem – pote{ko}e kvantifikacije. Na primjer, kako je mogu}e u dolarima izraziti vrijednost provo|enja demokratskih reformi, ili pak podr`avanja politi~ke integracije? Ironi~no, prednosti koje je najlak{e mogu}e kvantificirati – npr., pobolj{ana podjela NATO obveza ili pove}anje prodaje oru`ja – ili su vrlo ograni~ene ili pak nisu spominjane zbog o~iglednih politi~kih razloga. Prema nekim autorima, navedeni mogu}i nedostaci ulaska u NATO predstavljaju stvarne tro{kove {irenja jer svaki od njih zahtijeva prilagodbu nacionalnog sustava sigurnosti novim obvezama, a za takve promjene se moraju po tro{iti i odre|ena financijska sredstva.9 Kao {to je ranije nagla{eno, javnosti u dr`avama kandi-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 23
Tablica 1. Potencijalne prednosti, te tro{kovi i nedostaci pro{irenja NATO saveza8
datima uglavnom su se bavile pitanjima financijskih tro{kova svode}i cjelokupne reforme na tvrdnju kako }e se na taj projekt po tro{iti previ{e novaca. Upozorenja kako bi samostalna obrana mogla ispasti skuplja nisu previ{e smanjila inzistiranje javnosti na tro{kovnoj strani ulaska u Savez. Dvije grupe izdataka nazna~enih u tablici – modernizacija oru`anih snaga ulaze}ih zemalja, ja~anje borbene spremnosti – izazivale su najve}i interes javnosti jer su se ti tro{kovi promatrali go tovo isklju~ivo kao tro{ak, a ne ulaganje u ja~anje sposobnosti. No, ti tro{kovi se pojavljuju kod svih dr`ava bez obzira na to pripremaju se za ~lanstvo ili ve} jesu ~lanice. *
*
*
Republika Hrvatska postala je ~lanica NATO saveza 2. travnja 2009. godine. Hrvatska javnost posljednjih je nekoliko godina imala prilike postaviti mnoga pitanja o koristima ulaska u Savez. Tada su se koristi uglavnom procjenjivale na iskustvima dr`ava koje su ranije u{le u NATO. Isticane su politi~ke, gospodarske, strate{ke i geopoliti~ke prednosti ~lanstva u NATO savezu.10 No, pored op}ih koristi, koje su vi{e-manje sli~ne za sve dr`ave ~lanice, postoje i elementi koji su specifi~ni za svaku pojedinu dr`avu. Bez obzira na iste uvjete i istu me|unarodnu konjunkturu, ne zna~i da }e dvije dr`ave sli~ne veli~ine i kapaciteta na isti na~in iskoristiti pru`enu povijesnu {ansu. To ovisi o mnogim ~imbenicima, a jedan od njih je svakako pravodobno reagiranje na postoje}e okolnosti u me|unarodnom prostoru. Ulazak u NATO nije samo priklju~enje savezu, ve} i priznanje da je dr`ava us-
pjela u konsolidaciji demokracije i da je potrebne reforme izvela na prihvatljiv na~in. Analizu koristi ~lanstva u Savezu za Republiku Hrvatsku mo`emo po~eti konstatacijom da se ona sada nalazi u dru{tvu partnera koji dijele zajedni~ke vrijednosti i koji svoje interese ostvaruju zajedni~kim akcijama. Radi se o skupini dr`ava koje imaju veliki utjecaj u mnogim procesima u me|unarodnoj zajednici. Evo nekoliko podataka: od ukupno osam ~lanica gospodarskog foruma poznatog pod nazivom G8, njih {est nalazi se u NATO savezu: Kanada, Francuska, Njema~ka, Italija, Velika Britanija i SAD. Na samite G8 pozivaju se i predstavnici Europskog vije}a i Europske komisije, {to zna~i predstavljanje i ostalih NATO dr`ava koje su ~lanice Europske unije. Ako njima pridodamo Rusiju i Japan, dobivamo skupinu gospodarski najutjecajnijih dr`ava u svijetu. Ako pogledamo gospodarski format G20, tada se u njemu opet nalazi sedam ~lanica NATO-a, kao i predstavnici Europske unije (koji pak predstavljaju preostalih 14 ~lanica). Od ukupno pet ~lanica Vije}a sigurnosti, u NATO-u se nalazi njih tri: Velika Britanija, Francuska i SAD. Od 27 ~lanica Europske unije, 21 se nalazi u NATO savezu. Vjerojatno nije potrebno dalje nabrajati da bi se zaklju~ilo kako su se Republika Hrvatska i Republika Albanija na{le u krugu vrlo utjecajnih dr`ava u suvremenom svijetu. Osim „dru`enja“ sa spomenutom skupinom dr`ava, Republika Hrvatska ovim ~lanstvom zadobiva posve novu poziciju u me|unarodnim odnosima, koja joj omogu}ava ostvarivanje nacionalnih interesa i kroz suradnju unutar Saveza. Primjerice, bilateralna suradnja s dr`ava-
23
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 24
ma ~lanicama danas je za Republiku Hrvatsku puno jednostavnija. To se posebno odnosi na bilateralne odnose sa SAD-om i drugim velikim dr`avama NATO-a. NATO je unazad dvadesetak godina prerastao okvire samih ~lanica jer se ponajvi{e bavio pitanjima globalne sigurnosti. U ovakvu poziciju NATO je do{ao zahvaljuju}i povoljnim me|unarodnim uvjetima u kojima se vi{e nije trebao baviti samo vojno-strate{kim poslovima, ve} se mogao posvetiti novim sigurnosnim procesima u me|unarodnoj zajednici. U strate{kom konceptu iz 1991. godine NATO je zaklju~io kako je nova strate{ka situacija pogodna za razvoj druga~ijih me|unarodnih odnosa koji }e se temeljiti na boljem razumijevanju me|u narodima i dr`avama i ve}oj suradnji na izgradnji mira i sigurnosti. Takva orijentacija rezultirala je razvojem niza inicijativa koje su imale za cilj ja~anje demokratskih odnosa u me|unarodnoj komunikaciji. Dvije inicijative mo`emo izdvojiti kao posebno zna~ajne. To su projekt pro{irenja, koji je zapisan u Studiji o pro{irenju iz 1994. godine, te projekt Partnerstvo za mir, koji je svojim sadr`ajem i {irinom omogu}io transformaciju mnogih sigurnosnih sustava u postkomunisti~kom svijetu. Oba projekta omogu}ila su i Republici Hrvatskoj oblikovanje reformskih poteza koji su cjelokupni sigurnosni sustav pripremili za funkcioniranje u uvjetima demokratskog okru`enja.
24
Iako je Republika Hrvatska jo{ sredinom devedesetih iskazala svoju `elju za ulaskom u Partnerstvo za mir, taj se cilj nije ostvario sve do promjene vlasti po~etkom 2000. godine. Slijedom toga, 25. svibnja 2000. godine ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Tonino Picula na sastanku u Firenci potpisuje „Okvirni dokument Partnerstva za mir“, ~ime Hrvatska i slu`beno postaje ~lanica tog NATO programa i Euroatlantskog partnerskog vije}a (EAPC). Ve} iste godine Republika Hrvatska otvara proces PARP (Proces planiranja i ra{~lambe – Planning and Review Process). On je po~eo nakon {to je Vlada Republike Hrvatske uputila odgovore NATO-u na “Upitnik o cjelokupnoj PfP interoperabilnosti“ (Survey of Overall PfP Interoperability). Nakon po~etnih koraka, do{lo je do odre|ivanja partnerskih ciljeva usmjerenih prema pobolj{anju interoperabilnosti izme|u Oru`anih snaga Republike Hrvatske i NATO-a. Od NATO-a Hrvatskoj su bila ponu|eno 32 partnerska cilja, a Republika Hrvatska je prihvatila ukupno 28. Kasnijih godina broj ciljeva se pove}avao, da bi u zadnjoj godini prije prijema u ~lanstvo dostigao ukupno 50 partnerskih ciljeva. Treba napomenuti kako se ve}ina ciljeva ponavljala iz godine u godinu, ali se pove}avao broj aktivnosti u okviru svakog pojedinog cilja. Kroz Individualne partnerske programe Republika Hrvatska je svake godine odre|ivala prioritete
transformacije i prilagodbe. Primjerice, po~ela je sa 2001. godinom, kada je odredila sljede}e podru~ja na kojima je planirala unaprijediti vlastite sposobnosti: podru~je zapovijedanja, nadzora i komunikacija (tzv. C3 sustav – command, control and communication), podru~je planiranja civilne za{tite, demokratskog nadzora nad oru`anim snagama, vojnim vje`bama, obrambenom planiranju, izradi prora~una i upravljanja resursima, obrambenoj politici, te u izu~avanju engleskog jezika. Ve} sljede}e godine, 14. svibnja 2001., na summitu u Reykjaviku, NATO je pozvao Republiku Hrvatsku da se uklju~i i u novi program – Akcijski plan za ~lanstvo (Membership Action Plan). Taj je poziv dodatno dinamizirao hrvatske aktivnosti, a one su bile posebno vidljive na nizu projekata vezanih uz promjenu zakonske i druge infrastrukture sustava nacionalne sigurnosti. U prolje}e 2002. godine Hrvatski sabor prihvatio je paket zakona iz podru~ja nacionalne sigurnosti (Zakon o obrani, Zakon o sigurnosno-obavje{tajnim slu`bama, Zakon o sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne za{tite te dr`avnih slu`benika i namje{tenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima inozemstvu), te dva strate{ka dokumenta: Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane. Ovi su dokumenti donijeli organizacijske i druge promjene u sustav upravljanja sigurnosnim sektorom, a izravna posljedica promjena bila je ja~anje civilno-vojnih odnosa i civilnog upravljanja cjelokupnim sustavom. Prvi ciklus iz Akcijskog plana za ~lanstvo otpo~eo je u jesen 2002. godine, {to je zna~ilo ulazak u novu fazu s druga~ijim i obveznijim pristupom prilagodbi cjelokupnog sustava NATO standardima. Uklju~ivanjem u Akcijski plan za ~lanstvo (MAP) Republika Hrvatska je postala i slu`beni kandidat za ~lanstvo u NATO savezu. U tom trenutku obveze prilagodbe pro{iruju se sa oru`anih snaga prema prilagodbi cjelokupnog sustava nacionalne sigurnosti i dr`ave za ~lanstvo u NATO savezu. Postizanje „institucionalne operabilnosti“ jedna je od najve}ih koristi ulaska u NATO, ~ime se transformacija sigurnosnog dijela sustava izravno po~inje vezivati s procesima demokratske konsolidacije odnosno demokratske tranzicije, {to je jedini mogu}i na~in za postizanja uspjeha u va`nim reformama sigurnosnog sektora.11 Akcijski plan za ~lanstvo omogu}io je da Republika Hrvatska primi stru~nu pomo} i prosudbe stru~njaka iz NATO-a u svim va`nim podru~jima. Republika Hrvatska je u svoje aktivnosti koncentrirala pet podru~ja: politi~ka i gospodarska pitanja, obrambena i vojna pitanja, financijska pitanja, sigurnosna pitanja i podru~je pravnih pitanja. Osim stru~ne
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 25
pomo}i, Republika Hrvatska je svake godine prolazila proces procjenjivanja dostignu}a, {to joj je omogu}avalo mjerenje u~inaka i transformaciju ciljeva sukladno potrebama i mogu}nostima. Uz savjetovanja na spomenutim podru~jima, NATO je procjenjivao i u~inke demokratske konsolidacije, ~ime se podru~je reformi zna~ajno {irilo. Pored toga, NATO je ~esto postavljao pitanja odnosa prema manjinama, pitanja o povratku izbjeglica, suradnji s Ha{kim tribunalom, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, reformi pravosu|a itd., ~ime je iskazivao brigu za cjelokupni dru{tveni i politi~ki razvoj. Nakon op}ih partnerskih ciljeva, ve} 2003. godine Republika Hrvatska se opredijelila za definiranje podru~ja koja su bila izravno usmjerena prema stvaranju novih sposobnosti obrambenog sustava. U Individualnom partnerskom programa za 2003. Republika Hrvatska je odredila sljede}a podru~ja u kojima je `eljela posti}i prioritetni napredak: -
-
-
-
pobolj{ati interoperabilnost u sustavu zapovijedanja, nadzora i komunikacija, koje uklju~uju i informacijske sustave, navigacijske i identifikacijske sustave, pobolj{ati aspekte interoperabilnosti kroz usvajanje procedura i terminologije, planiranje civilne za{tite, pobolj{ati obrambeno planiranje koje uklju~uje izradu prora~una i upravljanje resursima, izu~avanjem engleskog jezika pove}ati broj vojnika, do~asnika i ~asnika sa STANAG-om, koji omogu}ava rad u me|unarodnom okru`ju, pobolj{ati interoperabilnost logistike kroz operativne, materijalne i administrativne aspekte standardizacije, kroz vojne vje`be i s njima povezane aktivnosti u obuci, podi}i ukupne sposobnosti oru`anih snaga za izvr{avanje budu}ih zada}a, posti}i napredak na podru~ju vojne izobrazbe, obuke i doktrine.12
Republika Hrvatska je tijekom 2006. i 2007. godine dovr{ila dva va`na dokumenta za daljnji razvoj obrambenog sustava, koji je trebao posti}i visoku razinu interoperabilnosti: “Strategijski pregled obrane” i “Dugoro~ni plan razvoja Oru`anih snaga Republike Hrvatske 2006-2015”. U “Strate{kom pregledu obrane” utvr|en je prioritet u razvoju sposobnosti sudjelovanja u savezni~kim operacijama, te je istaknuta privr`enost Republike Hrvatske da razvija oru`ane snage kao potpuno profesionalne, pokretne, razmjestljive, te i financijski mogu}e oru`ane snage. Dugoro~nim planom razvoja detaljno je utvr|ena nova struktura oru`anih snaga te konkretni projekti na podru-
~ju modernizacije i opremanja s ciljem postupnog dostizanja potrebnih sposobnosti do 2015. Republika Hrvatska je odredila izgradnju sposobnosti da mo`e uputiti do osam posto svojih kopnenih snaga u operacije. Nadalje, 40 posto kopnenih snaga trebalo bi biti osposobljeno i opremljeno za operacije pod okriljem Saveza. Kroz predlo`ene partnerske ciljeve za 2006. godinu naglasak je stavljen na izgradnju oru`anih snaga koje }e biti u stanju preuzimati odgovornosti za me|unarodnu sigurnost samostalno, odnosno u suradnji s drugim dr`avama. Bitno je napomenuti da je Republika Hrvatska po{la od ~injenice kako se transformacija provodi temeljem spoznaje da je NATO ugovorna organizacija u kojoj je svaka zemlja ~lanica odgovorna za izgradnju vlastitih sigurnosnih sposobnosti. Me|utim, da bi se postigla sinergijska vrijednost Saveza, obrambene sposobnosti trebaju se graditi na zajedni~kim potrebama i procjenama s ciljem izgradnje snaga sposobnih za izvo|enje operacija u punom spektru (od operacija odr`avanja mira, sprje~avanja kriza, pa do operacija nametanja mira, {to se ogleda i kroz zaklju~ke Istambulskog samita).13 Osim spomenutih prednosti koje su vezane uz institucionalnu i prilagodbu sigurnosnog sektora, postoji niz drugih koristi koje Republika Hrvatska ima od ~lanstva. Primjerice, trenutno sudjeluje, s ostalim ~lanicama, u izradi novog strate{kog koncepta Saveza. Dakle, ima priliku raspravljati o pitanjima koja }e odrediti budu}nost NATO-a i njegovu poziciju u me|unarodnom prostoru. Moramo biti svjesni kako to nije rasprava samo o strategiji jedne organizacije, ve} se radi o konceptu koji }e utvrditi klju~ne odrednice sveukupne globalne sigurnosti. Dakako, NATO }e globalnu sigurnost gledati na na~in da se osiguraju svi instrumenti za ostvarivanje interesa dr`ava ~lanica, odnosno da se procesi u me|unarodnoj okolini odr`avaju na onoj razini koja najvi{e pridonosi izgradnji me|unarodnog mira i stabilnosti. Pored globalnih koristi, postoje i prednosti vezane uz regiju u kojoj se nalazimo. Ulaskom u NATO Republika Hrvatska zadobila je novu poziciju u i prema regiji. Poznata je ~injenica kako se NATO najvi{e anga`irao na upravljanju krizama koje su nastale nakon raspada SFRJ i ratova koji su se dogodili na njezinu teritoriju. NATO je jo{ uvijek prisutan sa svojim postrojbama u regiji, te }e se njegov anga`man zasigurno nastaviti. Republika Hrvatska sada ima priliku sudjelovati u kreiranju pristupa i politika prema regiji, odnosno preuzima funkciju dr`ave koja mo`e pomo}i ja~anju euroatlantskih procesa, te time stvarati povoljnu okolinu koja }e imati pozitivan u~inak i na razvoj Republike Hrvatske. Primjerice, Republika Hrvatska je u skupini zemalja ~lanica NATO koja
25
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 26
se zala`e sa {to skorije uklju~enje Bosne i Hercegovine u Akcijski plan za ~lanstvo. Ulaskom u NATO Republika Hrvatska mijenja i svoj geopoliti~ki polo`aj u prostoru, i to prije svega prema regiji. Na{u geopoliti~ku sudbinu obilje`ila je funkcija prostora kao „predzi|a“ odnosno granice na kojoj su se sukobljavali Otomanski imperij i carstva iz srednje Europe. Na{ dana{nji geografski prostor je tada bio podijeljen izme|u razli~itih tvorevina u vrijeme razvoja europskih nacionalnih pokreta i nisu postojali uvjeti za uklju~ivanje u europska politi~ka gibanja. Kasniji poku{aji bili su onemogu}eni ponovno zbog razli~itih me|unarodnih i unutarnjih uvjeta, {to je ograni~ilo normalnu politogenezu politi~kih zajednica u prostoru regije. Tek je osamostaljenjem Republike Hrvatske do{lo do novih uvjeta u kojima se njezin prostor mo`e vrednovati na druga~iji na~in. On danas vi{e nema funkciju „predzi|a“, ve} novu funkciju – „gatewaya“.14 To zna~i da Republika Hrvatska ima novu ulogu kao poticatelj europskih integracijskih procesa i dinamike koji regiju usmjeravaju prema NATO savezu i Europskoj uniji. Ova nova uloga za posljedicu }e imati ja~anje vanjskopoliti~kih aktivnosti prema svakoj pojedinoj dr`avi, ali i prema svim oblicima zajedni~kog djelovanja dr`ava regije. ^ini se kako je sada idealno vrijeme za uspostavu novih mre`a suradnje jer uspjeh Hrvatske dobra je orijentacija i za druge susjedne dr`ave. *
*
NAPOMENE: 1
2
3
4
5
6
*
Malim se dr`avama povoljna me|unarodna konjunktura, u kojoj one mogu ostvarivati svoje nacionalne interese uz minimalne zapreke, relativno rijetko pojavljuje. Republika Hrvatska danas se nalazi upravo u takvoj situaciji, a nalazit }e se i sve preostale dr`ave s biv{eg prostora SFRJ koje }e u budu}nosti odabrati europeizaciju svojih politika i sustava, te ~lanstvo u NATO-u i Europskoj uniji. Na op}oj razini, mo`emo zaklju~iti kako se koristi od ~lanstva mogu podijeliti u ~etiri skupine: prvo, koristi vezane uz transformaciju sigurnosnog sektora; drugo, ukupne institucionalne prilagodbe, odnosno ja~anje „institucionalne operabilnosti“; tre}e, koristi od djelovanja u globalnom prostoru; ~etvrto, koristi od poticanja razvoja nove regionalne dinamike. Dakako, ~lanstvo ne zna~i skrivanje pod ki{obranom, ve} stalne aktivnosti i odgovornosti za me|unarodni mir i stabilnost. Me|unarodna se odgovornost Republici Hrvatskoj sada pove}ala, s posebnim naglaskom na odgovornost prema regiji. Ja~anje euroatlantskih perspektiva u regiji i poticanje suradnje na svim razinama i u 26
svim aspektima donosi jednu novu dinamiku i stvara povoljno okru`enje za njezin daljnji razvoj. Samo u takvom nekonfliktnom okru`enju Republika Hrvatska, zajedno s drugim dr`avama, mo`e ra~unati na gospodarski i politi~ki prosperitet. Prednosti sada{njeg geopoliti~kog polo`aja Republika Hrvatska ne}e realizirati ukoliko ne definira aktivne politike podr{ke svojim susjednim zemljama u procesima europskih integracija. n
7
8
9
10
11
12
13
14
R. S. Jordan, “NATOs Structural Changes for the 1990’s“, str. 51, u: S. V. Papacosma, M. A. Heiss,, (eds.), NATO in the Post-Cold War Era: Does It Have a Future? (London: Macmillan, 1995). Vi{e o tome u: Richard Leone, Greg Anrig, Liberty Under Attack: The War On Our Freedoms In An Age Of Terror, (New York: Public Affairs, 2007). Christopher Donnelly, „Security in the 21st Century: New Challenges and New Responses“, u: ^ehuli}, Lidija (ed.), NATO and New International Relations, (Zagreb: Atlantic Council of Croatia and Political Culture, 2004), str. 24-37. Robert Bari}, „NATO, EU i budu}nost transatlantske obrambene kooperacije“, u: Lidija ^ehuli} (ur.), NATO i novi me|unarodni odnosi, (Zagreb: Politi~ka kultura, 2004), str. 134. Radovan Pavi}, „Novi NATO na osnovici dokumenata“, Politi~ka misao, Vol. 35, br. 1, 1998, str. 93. Ovdje navedeni dobici i koristi potje~u iz razli~itih izvora, uklju~uju}i: Ronald D. Asmus, “Double Enlargement: Redefining the Atlantic Partnership after the Cold War,” in David C. Gompert and F. Stephen Larrabee (eds.), America and Europe: A Partnership for a New Era (Cambridge: Cambridge University Press), 1997; Ronald D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “NATO Expansion: The Next Steps”, Survival, Vol. 37, 1995, 7-33; Ronald D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “What Will NATO Enlargement Cost?”, Survival, 38, 5-26, 1996; Congressional Budget Office (CBO), “The Costs of Expanding the NATO Alliance“, CBO Papers, CBO, Washington, DC., 1996. John A. Conybeare, James C. Murdoch, and Todd Sandler, “Alternative Collective-Goods Models of Military Alliances: Theory and Empirics”, Economic Inquiry, 32, 1994, 525-542. Todd Sandler and Keith Hartley, The Political Economy of NATO, (Cambridge University Press, 1999). Vi{e o tome u: Ronald D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “What Will NATO Enlargement Cost?”, Survival, 38, 526, 1996. O tome vi{e u: Vlatko Cvrtila, NATO i Republika Hrvatska, (Zagreb: CPI, 2004). Radovan Vukadinovi}, Lidija ^ehuli}, Drago Lovri}, NATO u me|unarodnim odnosima, (Zagreb: FPZ, 2006). Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidija ^ehuli}, Drago Lovri}, NATO u me|unarodnim odnosima, (Zagreb: FPZ, 2006). Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidija ^ehuli} Vukadinovi}, Davor Bo`inovi}, NATO – euroatlantska integracija, (Zagreb: Topical, 2007). Vlatko Cvrtila, „Republika Hrvatska kao 'gateway’ prema jugoisto~noj Europi“, Politi~ka misao, Vol. 37, br. 1, 2000, str. 161-172.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 27
Tema broja
Dalje od Beograda, bliže Briselu
Crna Gora – sljedeća članica NATO-a
Piše: Srđan Kusovac
Crna Gora je nakon izlaska iz nefunkcionalne državne zajednice izgubila najvažniju kočnicu evropskih i jedinu kočnicu evroatlantskih integracija – Srbiju.
Autor je odgovorni urednik podgoričkog dnevnika “Pobjeda”.
^etrdeset odsto gra|ana Crne Gore bezuslovno podr`ava ~lanstvo svoje zemlje u NATO-u, a 44 odsto bi, kada bi sada bio raspisan referendum o tome treba li Crna Gora da u|e u NATO, bilo protiv1. Podaci istra`ivanja crnogorskog javnog mnjenja – koje je tokom decembra 2009. za potrebe vladinog Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama sproveo beogradski Strategic marketing, jedna od vode}ih specijalizovanih agencija u regiji – pokazali su, me|utim, i to da ~ak 79 odsto gra|ana Crne Gore o~ekuje da njihova zemlja postane ~lanica NATO-a bez obzira na to {ta o tome oni misle2. Ovi ohrabruju}i podaci utoliko su zna~ajniji ukoliko se ima u vidu i ~injenica da je zna~ajno porastao procenat gra|ana koji podr`avaju ~lanstvo svoje zemlje u NATO-u u odnosu na sva prethodna istra`ivanja. Samo nedjelju dana prije nego {to su ovi podaci objavljeni Crnoj Gori je stigla preporuka sa, kada je o ~lanstvu u NATO-u rije~, najrelevantnije mogu}e adrese – iz Va{ingtona. Tokom zvani~ne posjete predsjednika Vlade Mila \ukanovi}a Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama – ono {to je bila jedna od glavnih tema u zvani~nim razgovorima bilo je upravo ~lanstvo u NATO-u. Ako je stav Bijele ku}e da je „potpredsjednik (Joseph Biden) ponovio podr{ku SAD aspiracijama Crne Gore ka (~lanstvu) u NATO-u i EU“3 jo{ i mogao biti od strane ovda{njih skeptika i protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u tuma~en kao nekakva uobi~ajena forma protokolarne podr{ke ameri~kih zvani~nika dr`avnicima zemalja-aspiranata, stav State Departmenta nije ostavljao ni trunke sumnje. Dr`avna sekretarka Hillary Clinton izjavila je tog 20. januara da „~estita crnogorskom premijeru na postizanju statusa (~lanstva) u MAP-u“, nastaviv{i „i garantujem podr{ku Sjedinjenih Dr`ava Crnoj Gori da postane integralni dio evroatlantske zajednice“4. Milo \ukanovi} joj je odgovorio da je „uvjeren da }e Crna Gora biti ta dr`ava koja }e postati sljede}a ~lanica NATO-a“5. Kona~no, nepune dvije sedmice nakon direktne javne nikad ja~e podr{ke Va{ingtona i \ukanovi}eve prve izjave da je uvjeren da }e Crna Gora biti naredna dr`ava u NATO-u – identi-
27
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 28
~an stav izri~e usred Podgorice i „~elni strateg“ Sjevernoatlantskog saveza – Frank Boland, direktor NATOvog Direktorata za planiranje6. [ta je to {to je za samo tri i po godine od obnove nezavisnosti u~inilo Crnu Goru ovako po`eljnim partnerom? Za{to podr{ka NATO-u raste samo desetlje}e od kada je taj isti NATO bombardovao tada{nju SR Jugoslaviju? I {ta je to {to bi Crnu Goru moglo omesti u, sada ve}, ~ini se, potpuno sigurnoj perspektivi u Sjevernoatlantskoj alijansi? Odgovor na prvo pitanje jednostavan je: Crna Gora je, nakon izlaska iz nefunkcionalne zajednice sa Srbijom, izgubila najva`niju ko~nicu evropskih i jedinu ko~nicu evroatlantskih integracija – Srbiju, i postala, prema ocjenama doma}ih, ali i evropskih politi~ara, ona zemlja zapadnog Balkana koja najbr`e napreduje u evroatlantskim integracionim procesima. Kako se oba procesa – pribli`avanje NATO-u i proces priklju~ivanja Evropskoj uniji, u Podgorici vode simultano – to je nemogu}e posmatrati ih odvojeno. Kada je o Evropskoj uniji rije~, Crna Gora je, od situacije sredinom 2008, kada je jo{ bila kako-tako izjedna~ena sa Srbijom, stigla, hodom korak po korak, ali sigurno, bez bespotrebnog zastajkivanja – od predaje aplikacije krajem 2008, prihvatanja aplikacije u prolje}e 2009, uru~enja Upitnika u ljeto iste godine, do stanja poslatih odgovora na Upitnik i o~ekivanog statusa dr`ave-kandidata krajem 2010.
28
U slu~aju NATO-a proces pribli`avanja jo{ je br`i7. Jer, proces integracije u Evropsku uniju po~eo je jo{ u vrijeme zajednice sa Srbijom, dok je pribli`avanje NATOu po~elo tek nakon obnove nezavisnosti. Crna Gora se bukvalno samim ~inom progla{enja nezavisne dr`ave, odnosno ve} Deklaracijom o nezavisnosti, usvojenom u Skup{tini 3. juna 2006. godine, opredijelila za evroatlantske integracije kao jedan od prioriteta u aktivnostima Vlade, navode}i da je nova nezavisna dr`ava „~vrsto opredijeljena da pristupi evropskim i evroatlanskim – NATO bezbjednosnim strukturama i da nastavi da doprinosi u~vr{}ivanju regionalne stabilnosti i bezbjednosti“.8 Uslijedili su prijem u Partnerstvo za mir, decembra 2006, samo pola godine od obnove nezavisnosti, zatim u ljeto 2007. usvajanje Zakona o odbrani9 i Zakona o Vojsci Crne Gore10, a krajem novembra 2008. Strategije nacionalne bezbjednosti11, i sredinom decembra iste godine Strategije odbrane12i. Ovim zakonima Crna Gora je definisala izgradnju takvog sistema bezbjednosti i odbrane kakav je kompatibilan sa budu}im ~lanstvom u NATOu. Vojska je, prema tim pravnim aktima, pod demokra-
tskom i civilnom kontrolom, koju vr{e Skup{tina Crne Gore, Vlada i Savjet za odbranu i bezbjednost, a nadzor nad njom obavlja parlament preko nadle`nog tijela – Odbora za odbranu i bezbjednost. U jesen 2007. usvojena je Komunikaciona strategija o evroatlantskim integracijama13i. Tim ~inom po~elo je u crnogorskoj javnosti i zvani~no propagiranje ~lanstva zemlje u NATO-u. Istovremeno, uz ove formalne korake, Crna Gora je u~inila dosta toga na psiholo{ko-perceptivnoj ravni napu{tanja starog koncepta i putu ka NATO-u. Samo nekoliko mjeseci nakon obnove nezavisnosti po~ela je temeljna rasprodaja silesije naoru`anja i vojne opreme nekada{nje JNA odnosno VJ/VSCG. Desetine zar|alih brodova koji su od raspada SFR Jugoslavije trunuli u Bokokotorskom zalivu na{li su kupce uglavnom u afri~kim i azijskim zemljama; stotine tenkova, topova i kamiona rasprodati su ili su rashodovani i izrezani i pretopljeni u nik{i}koj `eljezari. Krajem 2009. objavljeno je da je dr`ava od toga inkasirala 15,5 miliona dolara, od ~ega je devet napla}eno.14 Srbiji je besplatno ustupljen simulator leta za avion Supergaleb G4. Srbija i dalje potra`uje nekoliko aviona G4 koji su nakon nezavisnosti ostali na vojnom aerodromu u Golubovcima kod Podgorice. Dvije zemlje poku{avaju da dogovore razmjenu na nivou reciprociteta. Jedna podmornice tipa „Una“ poklonjena je Sloveniji, koja je najavila da }e je izlo`iti u Tehni~kom muzeju u Pivki. Zvani~no je saop{teno da }e po jedna takva podmornica biti donirana i Hrvatskoj i Srbiji. U javnosti nije bilo iole `u~nih reakcija ako se ne ra~unaju „argumenti“ opozicionih stranaka da }e Crna Gora bez oru`ja biti napadnuta, a ne}e imati ko da je brani i sl. i larpurlartisti~kih kritika dijela opozicije koji se formalno zala`e za evroatlantske integracije. Jedina iole vrijedna pa`nje negativna reakcija javnosti svela se na proteste `itelja sela Praga u okolini Nik{i}a u kojem vojska redovno uni{tava stara eksplozivna sredstva. Ipak, i taj usamljeni slu~aj, ispostavilo se, prije je poku{aj seljaka da od Vojske za uzvrat iskam~e ne{to za selo nego protivljenje uni{tavanju municije.15 Proces se nastavlja. Crna Gora je od obnove nezavisnosti uni{tila oko 3.000 tona municije i eksplozivnih sredstava, a predstoji joj uni{tavanje jo{ oko dva puta toliko16. Ne umanjuju}i zna~aj brzine i kvaliteta i va`nije od svega efikasnosti formalnog dijela crnogorskog procesa
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 29
evroatlantskih integracija – klju~ni razlog podr{ke javnosti ~lanstvu u NATO-u u domenu je ~iste dnevne politike. Vladaju}a koalicija, koju ~ine Demokratska partija socijalista premijera Mila \ukanovi}a, Socijaldemokratska partija predsjednika Skup{tine Ranka Krivokapi}a, uz tri manjinske stranke koje okupljaju Albance, Bo{njake i Hrvate, ~vrsto stoji na strate{kom stanovi{tu da maloj zemlji poput Crne Gore jedinu bezbjednosnu garanciju mo`e pru`iti samo punopravno ~lanstvo u NATO-u. Crna Gora nema nerije{enih sporova sa susjedima, pa formalno ni od jednog ne strahuje. Naprotiv, politika prema svim dr`avama regije je ne samo formalno nego i prakti~no dobrosusjedska saradnja. Me|utim, ono {to Crna Gora pre`ivljava od obnove nezavisnosti su konstantni poku{aji unutra{nje destabilizacije iz Beograda. Prvih godina od obnove nezavisnosti to u situaciji ekonomskog buma nije bilo toliko primjetno „obi~nom puku“, pa nije ni javno saop{tavano. Me|utim, kako je vrijeme odmicalo, pogotovo od kako su problemi unutar same Evropske unije i globalna ekonomska kriza uzeli maha – procesi su unekoliko usporeni, pa se sve ~e{}e moglo ~uti u Podgorici, najprije neformalno, a zatim i zvani~no, da iza mnogih politi~kih doga|aja u Crnoj Gori stoji Srbija. Protesti opozicije u Podgorici 13. oktobra 2008, nakon odluke Crne Gore i Makedonije da priznaju Kosovo, protekli su pod medijskom harangom Srbije. Tada je prvi put izre~eno da je proces vo|en iz Beograda17. Uslijedile su najave Beograda o stvaranju „jedinstvenog kulturnog prostora Srba“ u regiji i stvaranja „Saveta za Srbe u regionu (koji) }e sprovoditi dr`avnu strategiju politike prema sunarodnicima koji `ive na tim prostorima“.18 Ne{to vi{e od pola godine kasnije krenula je nova medijska, a za njom i politi~ka haranga „slu~ajem Kne`evi}“, u kojem je Ratko Kne`evi}, nekada{nji ~inovnik Vlade Crne Gore, tokom nekoliko mjeseci iznosio u beogradskoj i u crnogorskoj opozicionoj {tampi niz tvrdnji o umije{anosti vrha Crne Gore u organizovani kriminal, ne kriju}i, nego naprotiv, isti~u}i da je sve sra~unato na destabilizaciju vlasti u Crnoj Gori19. Dalje, Beograd je zatra`io tokom 2009. da u Crnoj Gori otvori tri konzulata. Podgorica je, nakon vi{emjese~nog natezanja, odbacila zahtjev. Formalno obja{njenje nije dato, ali je vi{e crnogorskih zvani~nika nezvani~no u nekoliko navrata ocijenilo da je glavni cilj Srbije da diplomatska predstavni{tva iskoristi kao centre okupljanja protivnika crnogorske nezavisnosti. „Afera [ari}“ – slu~aj u kojem je Crnoj Gori po~etkom 2010. „delegiran“ iz Beograda problem dr`avljanina Srbije, Crnogorca ro|enjem, optu`enog za krijum~arenje golemih koli~ina narkotika iz Latinske Amerike, bio je okida~ koji je izazvao najvi{e crnogorske dr`avne zvani~nike i politi~are da otvoreno iznesu od ranije stidljivo pominjanu tezu
da iza ove afere stoji Beograd i da je rije~ o poku{aju destabilizacije Crne Gore, zaustavljanja njenih evroatlantskih integracija20 odnosno „ru{enje poretka“21. Politika Podgorice prema Srbiji godinama je – nenasjedanje na provokacije Beograda, odnosno nedopu{tanje uvla~enja u klin~ sa Srbijom iz kojeg Crna Gora, kao manje sna`na, ne mo`e da iza|e kao pobjednik, pogotovo imaju}i u vidu potpunu instrumentalizaciju crnogorske opozicije (ne samo stranaka srpske manjine) za potrebe Beograda. Takva situacija, me|utim, {iroj javnosti, pogotovo pristalicama vladaju}e koalicije, ~esto izgleda kao bespotrebno popu{tanje. Crnogorska javnost pa`ljivo posmatra i odli~no i{~itava politiku Srbije sra~unatu na bezbjednosnu destabilizaciju Crne Gore. U situaciji kada se ~ini da vlast ne ~ini dovoljno – logi~no pribje`i{te tra`i se u okrilju {ire bezbjednosne integracije. No, nije ni ovo jedini razlog porasta popularnosti NATO-a u Crnoj Gori. Vladina Komunikaciona strategija, dakako, odra|uje dio posla, ali, utisak je, lifleti i leci u novinama, redovne emisije na radiju i televiziji, tribine i panel-diskusije po crnogorskim gradi}ima do`ivljeni su ovdje otprilike kao nekada{nje propagiranje samoupravljanja. Uostalom, iz samih vrhova vlasti nagovije{teno je ovih dana da predstoji promjena su{tine ove strategije. Vi{e od bilo kakve strategije popularnosti NATO-a u Crnoj Gori doprinose sazrijevanje cijelog dru{tva i, {to je najinteresantnije – opozicija – odnosno stranke i politi~ke grupacije koje se protive ~lanstvu Crne Gore u NATO-u. Socijalisti~ka narodna partija, najja~a opoziciona stranka nakon izbora odr`anih u prolje}e 2009, prihvatila je u jesen pro{le godine integracije u NATO kao neminovnost Crne Gore. Politi~ka partija pragmati~nog tehnokrate Sr|ana Mili}a ostavila je jo{ ranije za sobom velikosrpsku retoriku i prebacila te`i{te na socijalne teme i teme korupcije i organizovanog kriminala. Tra`e}i svoje „mjesto pod suncem“, SNP je prakti~no prihvatio i dr`avne simbole Crne Gore – strana~ki ~inovnici po~eli su da ustaju na himnu – mada jo{ uvijek formalno tra`e promjenu stihova koje je „smislio izdajnik Sekula Drljevi}“ i vra}anje srpske trobojke. Ipak, „korak od sedam milja“ u~injen je najprije stidljivim, a zatim i otvorenim prihvatanjem perspektive Crne Gore u NATO-u. Pitanja koja ova stranka postavlja odnose se, u posljednje vrijeme, prije svega na to koliko ko{ta ~lanstvo u NATO-u.22 Pokret za promjene Neboj{e Medojevi}a jo{ uvijek tra`i svoju pravu politiku. Stranka prepolovljena u poslje-
29
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 30
dnjem izbornom ciklusu `ivi na kritici svega {to ~ini vlast, ali se za sada uste`e od otvorenih kritika evroatlantskih integracija. Pokret za promjene je i formalno i su{tinski za {to br`e integrisanje Crne Gore i u EU i u NATO, ali prakti~no djelanje ove politi~ke stranke, kada je o NATO-u rije~, ~esto je kontraproduktivno. Fakti~ko politi~ko djelovanje ove politi~ke stranke u vezi sa NATO-m najbolje oslikavaju re~enice strana~kog lidera da „jastrebovi poput Havijera Solane, Veslija Klarka, Dika ^ejnija, koji su vrlo aktivno lobirali za ovaj re`im, nestaju sa politi~ke scene“23 i da }e „Crna Gora dobiti poziv za MAP, ali ne}e postati ~lanica uskoro“.24 Stranke koje okupljaju Albance, Bo{njake i Hrvate u potpunosti podr`avaju evroatlantske integracione procese. Prosrpske politi~ke partije poslovi~no kritikuju NATO, ali se ta kritika zadr`ava na retorici devedesetih, uz dodatke tipa „na{a djeca }e ginuti u Afganistanu za ameri~ke interese“. Najradikalnije antievropske i antizapadne politi~ke opcije u Crnoj Gori ne zastupaju, me|utim, politi~ke stranke. Primat je preuzela neformalna politi~ka grupa zaogrnuta pla{tom medija i nevladinih organizacija. Su{tina te kritike najbolje se oslikava u rije~ima jednog od najagilnijih protivnika NATO-a, politi~ki aktivnog profesora Filipa Kova~evi}a, da Crna Gora „po papagajskoj poslu{nosti“ NATO faktorima i tajkuna{koj prirodi vladaju}e politi~ke elite i tako ve} podsje}a na Gruziju.25 Vode}i crnogorski politi~ki analiti~ar, prof. Sr|an Darmanovi} tu pojavu je nazvao „o~iglednim i temeljnim problemom shvatanja i interpretacije politi~ke stvarnosti dana{nje Crne Gore“26. Samo neki citati iz dva privatna medija – nedjeljnika „Monitor“ i dnevnog lista „Vijesti“ – jasno ukazuju na vrstu kritike i argumentaciju formalnih podr`avalaca, ali su{tinskih protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u. „Progresivan demokratski svijet }e nas odbaciti, a NATO }e nas dr`ati kao taoce (na{e vojnike kao `rtvenu jagnjad) za svoje agresivno i imperijalisti~ko prekrajanje mape svijeta.”27 „Rezultati parlamentarnih izbora na mala vrata mogli bi nas direktno odvesti u NATO. ^lanstvom u NATOu, Crna Gora bi samo na papiru zadr`ala bazi~no pravo suverene dr`ave da odlu~uje o klju~nom pitanju – o ratu i miru.“28
30
„U nedostatku drugog izvoznog artikla, Crna Gora bi – na paradigmi da nam je „u biti bavljenje globalnim i
velikim temama“ – eksportovala svoje naoru`ane gra|ane; moglo bi se tvrditi i da ratovanje po bijelom svijetu doprinosi smanjenju broja nezaposlenih.“29 Klju~ni argumenti protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u su: - O ~lanstvu treba da odlu~i narod na referendumu; - ^lanstvo u NATO-u je skupo; - Crna Gora u~lanjenjem u NATO gubi dio suvereniteta; - Vojska Crne Gore nije dovoljno obu~ena i profesionalna; - Vojska Crne Gore ne mo`e kao toliko mala da bude partner ve}im vojskama; i - Gra|ani ne}e imati nikakve koristi od ~lanstva u NATO-u. Primjetan je izostanak u javnosti nekada{njih tipi~nih velikih tema koje se ti~u globalnih odnosa NATO-a, Rusije, Kine, polo`aja susjednih dr`ava i teorija zavjere. Vojska Crne Gore u procesu je transformacije. Regrutna obaveza, koja je u Crnoj Gori bila suspendovana jo{ za vrijeme postojanja SRJ/SCG, ukinuta je. Po{to je usvojena nova organizacija Vojske Crne Gore, po~eo je konkretan rad na reorganizaciji. Predvi|eno je da Vojska Crne Gore ukupno sa General{tabom ima 2.356 pripadnika. Najve}e promjene su u kopnenoj vojsci, gdje je u toku proces transformacije od nekada{nje dvije brigade – Lake pje{adijske i Specijalne, u jednu – Brigadu kopnene vojske, sa oko hiljadu pripadnika. Ukinuta su posebna odjeljenja logistike i upravljanje ljudskim resursima. General{tab je smanjen sa 105 na 72 formacijska mjesta. Upravljanje tim funkcijama predato je u nadle`nost Ministarstva odbrane. Novom organizacijom predvi|eno je i uvo|enje podoficirskog lanca podr{ke, {to je u skladu sa NATO principima, a nedostajalo je vojsci. Zna~ajne su izmjene u Mornarici i Vazduhoplovstvu. Komanda Mornarice dislocirana je iz Bokokotorskog zaliva u Luku Bar. Struktura kadra Vojske Crne Gore je: 349 oficira (15%), 891 podoficir (38%), 809 vojnika po ugovoru (34%) i 307 civilnih lica (13%). Vojska Crne Gore je uvela nove uniforme, inovirala pje{adijsko naoru`anje, nabavila nova terenska vozila. U toku je remont helikoptera. Planirana je i obnova [kolskog broda Jadran. Ranije se govorilo, u posljednje vrijeme ne toliko, o to-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 31
me da nekada{nja Helikopterska baza u Danilovgradu preraste u regionalni centar za obuku pilota helikoptera. U ovom segmentu napravljen je zna~ajan napredak u pribli`avanju standardima NATO-a. Prosje~an broj sati naleta pilota je u 2009. iznosio 80 sati. Vojska {koluje kadrove u inostranstvu, a one kod ku}e obukama poku{ava da dovede blizu NATO standarda. Na [kolskom jedrenjaku Jadran obu~avaju se kadeti iz zemalja regije. Najja~a bilateralna saradnja u oblasti odbrane i bezbjednosti ostvarena je sa ameri~kom saveznom dr`avom Mejn. Crnu Goru posjetio je komandant Nacionalne grade te dr`ave, a dr`avu Mejn, pored ministra odbrane i predsjednik Vlade. Kona~no, Skup{tina Crne Gore usvojila je oktobra 2008. Zakon u u~e{}u pripadnika vojske Crne Gore, civilne za{tite, policije i zaposlenih u organima dr`avne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu, kao i Odluku o anga`ovanju medicinskog tima VCG u mirovnoj misiji UN u Avganistanu. Avgusta 2008. formirana je ^eta za mirovne misije. U njoj su 73 profesionalna pripadnika Vojske Crne Gore – 5 oficira, 32 podoficira i 36 vojnika po ugovoru. Skup{tina je pro{le godine donijela i tri odluke o upu}ivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovne misije u Avganistanu, Liberiji i obalnim vodama Somalije. Po~etkom februara 2010. prvi crnogorski oficiri poslati su u misiju u Avganistan. Tamo }e raditi na obezbje|ivanju ma|arskog kontingenta. Ma|arska je ina~e „kontakt-zemlja“ za Crnu Goru. Crnogorski oficiri obu~avani su u Ma|arskoj i Ma|arska je ta zemlja koja obavlja u Crnoj Gori sve prakti~ne poslove priklju~ivanja NATO-u. Vojska kao prioritetne reforme (pored ostvarenih) navodi:
-
Ono na ~emu Crna Gora insistira je individualni princip kako u procesu integracije u Evropsku uniju tako i u NATO. Crnogorski zvani~nici isti~u da ne vide realnih prepreka u samoj Crnoj Gori osim eventualnih problema u administrativnim kapacitetima. Ipak, bez obzira na unisono raspolo`enje u NATO-u, kao i na, za sada, ~vrstu rije{enost ovda{njih vlasti da o ~lanstvu ne organizuju referendum, sva je prilika da punopravno ~lanstvo ne treba o~ekivati prije sredine 2011. ili po~etka 2012. godine. Crna Gora period do tada koristi da maksimalno poja~a rad na NATO integracijama. Neslu`beno, Podgorica u Brisel, u misiju pri NATO-u {alje najja~eg igra~a iz Ministarstva inostranih poslova – politi~kog direktora MIP-a Veska Gar~evi}a. Istovremeno, nezvani~no je najavljena su{tinska izmjena tima koji se bavi Komunikacionom strategijom. Utisak je da su evropske integracije za`ivjele u potpunosti, da idu uhodanim tokom i da sada te`i{te treba prebaciti na NATO. Uostalom, i vokabular zvani~nika je u jesen 2009. promijenjen. Pa`ljivo se vodi ra~una da se slu~ajno ne izgovori da je rije~ o evropskim, ve} o evroatlantskim integracijama. n
NAPOMENE: 1
2 3
-
-
Nastavak rada na Strategijskom pregledu odbrane; Implementacija partnerskih ciljeva iz nadle`nosti Vojske Crne Gore; Rje{avanje vi{kova naoru`anja, municije i minskoeksplozivnih sredstava i ostalih pokretnih stvari; Dalja modernizacija naoru`anjem i opremom po standardima NATO-a, sa te`i{tem na informati~kim i telekomunikacionim sredstvima, borbenim motornim vozilima i NVO za specijalne jedinice; Nastavak saradnje sa zemljama ~lanicama NATO-a
i PzM-a, dalje {kolovanje pripadnika Vojske u zemljama ~lanicama NATO-a i Partnerstva za mir; Preduzimanje mjera za dalje pobolj{anje standarda lica na slu`bi u Vojsci, prvenstveno rje{avanje stambene problematike.
4
5 6 7
8
Pobjeda, 28.1.2010, strana 3 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-01-28&id=178639, pristupljeno 26.2.2010. Ibid. http://www.whitehouse.gov/the-press-office/readout-vicepresidents-meeting-with-prime-minister-milo-djukanovic-montenegro, pristupljeno 26.2.2010. http://www.state.gov/secretary/rm/2010/01/135465.htm, pristupljeno 26.2.2010. Ibid. Pobjeda, 5.2.2010, str. 2. http://www.mip.gov.me/index.php/Direkcija-zaNATO/razvoj-odnosa-crne-gore-i-nato-kljuni-datumi.html, pristupljeno 24.2.2010. http://www.skupstina.me/23_saziv/files/downloads/ Deklaracija%20o%20proglasenju%20nezavisnosti%20RCG.do, pristupljeno 20.2.2010.
31
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 32
9
http://www.gov.me/files/1263552006.doc, pristupljeno 12.2.2010. 10 http://www.gov.me/files/1263551975.doc, pristupljeno 12.2.2010. 11 http://www.gov.me/files/1233665539.doc, pristupljeno 12.2.2010. 12 http://www.gov.me/files/1233665590.doc, pristupljeno 12.2.2010. 13 http://www.gov.me/files/1193306238.doc, pristupljeno 12.2.2010. 14 Pobjeda, 25.12.2009, str. 2 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-12-25&id=176978, pristupljeno 25.2.2010. 15 Pobjeda, 4.11.2009, str. 11 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-11-04&id=174017, pristupljeno, 20.2.2010. 16 Pobjeda, 1.10.2009, str. 7 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-10-01&id=172104, pristupljeno 24.2.2010. 17 Pobjeda, 12.10.2008. i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2008-1112&id=150807 18 http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/64844/ Ja%C4%8De+veze+matice+sa+Srbima+u+regionu.html, pristupljeno 16.2.2010.
32
19
Blic, 12.8.2009. i http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/105820/ Cane-i-Milo-uklonili-sve-protivnike, Blic, 28.7.2009. i http://www.blic.rs/hronika.php?id=103621 itd. 20 Pobjeda, 24.2.2010, str. 3 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-02-24&id=180221, pristupljeno 20.2.2010. 21 Pobjeda, 19.2.2010, str. 7 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-02-19&id=179955, pristupljeno 17.2.2010. 22 http://www.snp.co.me/vijesti.asp?kat=18&id=4516, pristupljeno 18.2.2010. 23 Monitor, 24.7.2009. 24 Vijesti, 30.8.2009. 26 Pobjeda, 28.11.2009, str. 2 i 3 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-11-28&id=175406, pristupljeno 17.2.2010. 27 Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/ index.php? option=com content&view=article&id=605:eukanovi-e-pokuatida-nas-prevaspita&catid=256:broj-963&Itemid=493, pristupljeno 20.2.2010. 28 Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/index.php? option=com_content&view=article&id=606:natoklopka&catid=252:broj-963&Itemid=489, pristupljeno 20.2.2010. 29 Ibid.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 33
Tema broja
"Kosovska karta"
Uticaj Rusije na kretanja u Srbiji
Piše: Žarko Petrović
Bez obzira na to što je Srbija od kraja 2009. godine ispravila spoljnopolitički kurs u pravcu transatlantske zajednice, uticaj Rusije u Srbiji je ostao netaknut, na nivou na kojem ga je dovela kosovizacija srpske spoljne politike.
Autor je direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbednosne poslove – ISAC fond. Objavljivanje ovog rada je delimično omogućeno podrškom OSI fondacije iz Budimpešte.
Politika „o~uvanja Kosova“, koja se u velikoj meri oslanjala na rusku podr{ku, dovela je do pove}anja ruskog uticaja u Srbiji. Rusija danas, dve godine po{to je progla{ena za jedan od „stubova srpske spoljne politike“,1 uti~e na formulisanje spoljnopoliti~kih prioriteta Srbije i na prilike u Srbiji. Politika pribli`avanja sa Rusijom zarad njene pomo}i u spre~avanju nezavisnosti Kosova spre~ila je konzervativne i nacionalisti~ke snage da iskoriste Rusiju kao alternativu EU i time spre~e put integracije Srbije u EU. Grade}i bliske odnose sa Rusijom, prozapadne politi~ke snage u Srbiji su pribli`ile i privremeno vezale rusku zvani~nu politiku za prozapadnu opciju u Srbiji. Uprkos tome, odbijanjem da se realno sagleda Rusija i njeni interesi i prioriteti u me|unarodnim odnosima, insistiranjem na kratkoro~nim koristima koje ovo pribli`avanje nosi Srbija je sebe dovela u poziciju da Rusija danas mo`e objektivno da uti~e na javno mnjenje, pa i na formulisanje spoljnopoliti~kih prioriteta Srbije. Ovo se najbolje vidi na primeru pitanja perspektive Srbije za ~lanstvo u NATO. Rusija poku{ava da, putem svoje „Kosovske karte“, spre~i pribli`avanje i ulazak u NATO dr`ave sa kojom Rusija gradi posebne, „strate{ke“ odnose. *
*
*
Od 2001. godine spoljnopoliti~ka orijentacija Srbije se usredsredila na evropske integracije i regionalnu saradnju, a sa Rusijom je te`ila da vodi „uravnote`enu politiku“.2 Od 2005. godine, tj. od momenta kada je postalo jasno da }e pitanje statusa Kosova ubrzo biti re{eno, i to na {tetu teritorijalnog integriteta Srbije, srpski zvani~nici su se trudili da {to je to vi{e mogu}e izgrade poljuljane odnose sa Rusijom. Od 2005. godine Rusija je posebno percipirana u Srbiji kao zemlja koja bi mogla ozbiljno da doprinese srpskoj politici spre~avanja nezavisnosti Kosova. Od tog vremena poja~ani su srpski napori da se intenziviraju odnosi sa Rusijom. Posle progla{enja nezavisnosti Kosova 17. februara 2008. godine Srbija je tra`ila najbolji na~in da odreaguje na politiku ve}ine zemalja u transatlantskoj zajednici koje su priznale Kosovo. Vlada Srbije, formirana u julu 2008. godine, posle omanje politi~ke krize u zemlji i vanrednih parlamentarnih izbora, te`ila je da maksima-
33
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 34
lno ubla`i negativne efekte progla{enja nezavisnosti u unutra{njoj politici, koja se bila polarizovala do krajnjih granica.iii Pritisak konzervativnih i nacionalisti~kih snaga bio je takav da bi cena izostanka odgovora rizikovala optu`bu za izdaju Kosova.4 Sa druge strane, svaki neproporcionalan odgovor progla{enju nezavisnosti pretio je da poremeti odnose sa zemljama transatlantske zajednice, u ~iju integraciju je Srbija te`ila. Neproporcionalnim odgovorom proevropske snage bi izgubile podr{ku pre svega Evrope, bez koje nikako ne bi mogle da sprovedu ionako zakasnele unutra{nje sistemske reforme. Od tih reformi zavisio je njihov politi~ki kurs, ali i srednjero~na budu}nost zemlje. Odgovor nezavisnosti Kosova ogledao se u diplomatskoj akciji, koja se sastojala iz smanjivanja nivoa diplomatskih kontakata, prebacivanju pitanja statusa Kosova na pravni teren i ~vrstom protivljenju daljim priznavanjima Kosova u bilateralnim, a posebno u multilateralnim forumima. Diplomatska akcija je jednostran potez zemlje, ali je prebacivanje problema na pravni teren i protivljenje daljim priznanjima zahtevalo saveznike. Logi~an primaran izbor za Srbiju bila je Ruska Federacija, zemlja kojoj presedan nezavisnosti Kosova nije odgovarao i zemlja koja ima potrebu da neke svoje interese ostvari i na zapadnom Balkanu. U periodu 2007-2009. godina Srbija je u~inila zaokret u spoljnoj politici u pravcu Rusije. Taj zaokret se sastojao u otvorenom formulisanju politike pribli`avanja Rusiji, uz paralelni kurs integracije u EU. Razgovori o prolasku gasovoda Ju`ni tok preko teritorije Srbije i prodaji NIS-a otpo~eli su 2007. godine,5 otprilike u vreme kada su se zavr{avali pregovori o statusu Kosova pod okriljem „trojke“ – predstavnika EU, SAD i Rusije. Te`e}i da osigura podr{ku Rusije, srpska strana joj je predlo`ila unosan posao sa privatizacijom Naftne industrije Srbije (NIS) u srazmeri 51% : 49% u korist ruske strane, u zamenu za obe}anje ruske strane da }e magistralni krak gasovoda Ju`ni tok pro}i kroz Srbiju i da }e se izgraditi podzemno skladi{te gasa „Banatski dvor“ (oba u vlasni~koj strukturi 51% : 49% u korist ruske strane).6
34
Posle vanrednih parlamentarnih izbora i formiranja nove vlade u julu 2008. godine politika oslanjanja na Rusiju po pitanju statusa Kosova, ali i drugih pitanja na me|unarodnom planu, nastavila se. Od januara 2009. godine i konferencije srpskih ambasadora u Beogradu Rusija je svrstana u istu ravan sa Briselom i Va{ingtonom, ~ime je njena uloga uzdignuta u odnosu na period od pre 2005. godine.7 Uz pomo} Rusije, Srbija je obezbedila podr{ku izglasavanju rezolucije u Generalnoj skup{tini Ujedinjenih nacija kojom se tra`i saveto-
davno mi{ljenje od Me|unarodnog suda pravde o legalnosti progla{enja nezavisnosti Kosova. Konvergencija interesa Srbije za o~uvanjem teritorijalnog integriteta i interesa Rusije za spre~avanjem legalizacije presedana nezavisnosti Kosova dodatno je bilo poja~ano konkretnim – prakti~nim pribli`avanjem izme|u dve zemlje. Pored naftno-gasnog aran`mana, otvoreno je predstavni{tvo Moskovske banke, a postoje planovi i za ulazak drugih ve}ih ruskih banaka, poput Gazprom banke, {to }e dodatno olak{ati uslove za {irenje ruskog biznisa u Srbiji. Ostvario se i manji broj komercijalnih ruskih investicija, a lista proizvoda na koje se ne pla}a ili se pla}a manja carina u postoje}em Ugovoru o slobodnoj trgovini je pro{irena.8 Od aprila 2009. godine ruski in`enjeri rade na uklanjanju bombi zaostalih iz vremena NATO bombardovanja,9 a i druga saradnja u vojnoj sferi je bila vidljiva.10 Prilikom posete predsednika Medvedeva Srbiji 20. oktobra 2009. godine potpisan je Sporazum u oblasti humanitarnih reagovanja, vanrednih situacija, spre~avanja elementarnih nepogoda i tehnogenih havarija i uklanjanju njihovih posledica. Kada je problem statusa Kosova preba~en na pravni teren, uz jasnu perspektivu da institucije u kojima Rusija ima pravo veta ne}e dati pe~at priznanju Kosova, a posle usmene rasprave pred Me|unarodnim sudom pravde u Hagu, zaokru`en je period pribli`avanja Rusije i Srbije. Bez obzira na to {to je Srbija od kraja 2009. godine ispravila spoljnopoliti~ki kurs u pravcu transatlantske zajednice, uticaj Rusije u Srbiji je ostao netaknut, na nivou na kojem ga je dovela kosovizacija srpske spoljne politike.
*
*
*
Ministar odbrane Srbije Dragan [utanovac je po~etkom 2010. godine pokrenuo temu ~lanstva Srbije u NATOu.11 Sledila je burna reakcija protivnika NATO-a u Srbiji, koji su tra`ili da se o ovom pitanju odlu~uje na referendumu.12 Vode}i opozicioni politi~ari su se svrstali uz ovu inicijativu. Ova inicijativa je zasnovana kako na emotivnom protivljenju NATO-u, usled uloge koju je NATO imao u bombardovanju Jugoslavije 1999. godine, tako i na Rezoluciji Narodne skup{tine 125/07 iz decembra 2007. godine kojom se progla{ava vojna neutralnost Srbije do referenduma o ovom pitanju. Ruski zvani~nici glasno su izrazili svoje mi{ljenje, odnosno svoje protivljenje ~lanstvu Srbije u NATO-u. Ministar spoljnih poslova Lavrov je rekao kako misli da
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 35
ve}ina u Srbiji ne}e u NATO,13 predsednik spoljnopoliti~kog komiteta ruske Dr`avne dume Konstatin Kosa~ov da bi ulazak Srbije u NATO zna~io da „srpski narod prihvata akcije NATO-a prema biv{oj Jugoslaviji i da prihvata nezavisnost Kosova“14, a najdalje je oti{ao ambasador Rusije pri NATO-u koji je otvoreno nagovestio da bi Rusija preispitala svoj stav u vezi sa Kosovom ako bi Srbija po{la put NATO-a.15 Ovaj ruski stav imao je odre|enog efekta s obzirom na to da su i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremi}16 i predsednik Boris Tadi}17 demantovali ministra odbrane i perspektivu puta Srbije u NATO iako je pitanje koliko je tu uticaj imala ruska pozicija a koliko realno sagledavanje mogu}nosti za integraciju Srbije u NATO, u kontekstu sada{nje politike prema statusu Kosova. Razlog tvrdom ruskom protivljenju pribli`avanju Srbije i NATO-a le`i u principijelnom odnosu Rusija – NATO. Za razliku od vojne doktrine Ruske Federacije iz 2000. godine, kada NATO nije pomenut, ve} je postojala maglovita formulacija spoljne pretnje oli~ene u „{irenju vojnih blokova na u{trb Ruske Federacije“18, u novoj vojnoj doktrini NATO je izri~ito pomenut kao „vojna opasnost“ (ne i vojna pretnja).19 Samim time, logi~no je o~ekivati poja~an rad Rusije protiv ~lanstva njoj prijateljskih dr`ava kao {to je Srbija u NATO-u. Rusija je svesna objektivnog polo`aja Srbije i njenog okru`enja, ali je tako|e svesna i ~injenice da bi ~lanstvo Srbije u NATO-u unazadilo nekoliko va`nih ruskih interesa na zapadnom Balkanu, u oblasti energetike i bezbednosti, a Srbija bi bila vezana daleko ~vr{}e za SAD nego {to je to sada slu~aj. Ako u trenutnoj situaciji svoje „vojne neutralnosti“ Srbija razvija „strate{ko partnerstvo“ u energetskoj sferi sa Rusijom i pokazuje „zainteresovan pristup“ ruskoj inicijativi za zaklju~enje novog ugovora o bezbednosti u Evropi,20 pitanje je da li bi to bio slu~aj u situaciji u kojoj je Srbija ~lan NATOa. Argumentuju}i potrebu za zaklju~enjem novog ugovora o bezbednosti u Evropi, ruski zvani~nici su ~esto govorili, izme|u ostalog, da postoje}a bezbednosna arhitektura nije dovoljno dobra, jer u Evropi postoje i zemlje koje nisu i ne te`e da budu ~lanice NATO-a, o~igledno aludiraju}i i na Srbiju izme|u ostalih.21 *
*
*
Rusija je odmah po otpo~injanju rasprave o statusu Kosova stavila do znanja da nezavisnost ne}e podr`ati. Ona taj stav nije promenila uprkos nadanjima mnogih u transatlantskoj zajednici. Njeni razlozi le`e u percepciji nezavisnosti Kosova kao opasnog presedana – {to je stav koji deli ve}ina dr`ava na postsovjetskom prostoru. Uprkos negiranju ~lanova transatlantske zajedni-
ce, presedan nezavisnosti Kosova preti da se negativno odrazi na teritorijalni integritet Rusije, ali i integritet drugih zemalja u njenom susedstvu. Ovo je svakako jedan od razloga za{to ni zemlje poput Ukrajine, Azerbejd`ana, Gruzije i Moldavije nisu priznale Kosovo. Osim toga, za{tita me|unarodnog prava je proklamovana polazna ta~ka ruske spoljne politike22 i jedno od malobrojnih, ali jo{ uvek dostupnih oru`ja koje Rusija ima u nastojanju da o~uva status quo u me|unarodnim odnosima, u kome igra zapa`enu ulogu, uprkos svome realnom zna~aju u svetu. Ovaj pravni konzervativizam Rusije ima za cilj da zadr`i kakvu-takvu kontrolu nad realpoliti~kim procesima u svetu, koji, posle bombardovanja Jugoslavije (1999) i intervencije u Iraku (2003), kao i „obojenih revolucija“ na postsovjetskom prostoru (2003-2005), prete da izmaknu njenoj kontroli. Konzervativna za{tita me|unarodnog prava omogu}uje Rusiji i da izbaci sna`ne argumente, na osnovu me|unarodnog prava, protiv pro{irenja NATO-a, protiv postavljanja vojne infrastrukture u Isto~noj Evropi i intervencionizma, a posebno unilateralizma SAD u svetu. Osim toga, NATO bombardovanje Srbije kao prva (izuzimaju}i ograni~ene udare na polo`aje Srba u Bosni 1994. godine)23 intervencija od osnivanja ovog saveza pokazalo je da }e ruski stav u me|unarodnim odnosima biti ignorisan ukoliko je suprotan su{tinskim interesima transatlantske zajednice. Samim time, postoji ozbiljna realpoliti~ka vrednost u pitanju statusa Kosova, koju je slikovito izrazio premijer Rusije Vladimir Putin prave}i paralelu izme|u situacije na Kosovu i u otcepljenim gruzijskim provincijama: S moralno-eti~ke ta~ke gledi{ta, u potpunosti je osnovano pore|enje Kosova, precedenta Kosova, sa Abhazijom i Ju`nom Osetijom. Nikakve razlike u su{tini nema. I ovde i tamo postoje etni~ki konflikti, i ovde i tamo je bilo kr{enja zakona.24 Pitanje statusa Kosova je i vrlo prakti~no i upotrebljivo pitanje u savremenim me|unarodnim odnosima. Putem ovog pitanja Rusija isti~e NATO-centri~an sistem bezbednosti u Evropi jer je NATO je bombardovao Kosovo bez odluke Saveta bezbednosti UN, {to je posle dovelo do progla{enja nezavisnosti te pokrajine. Tako|e, potonje priznanje nezavisnosti Kosova od ve}ine ~lanica NATO-s Rusija vidi kao suprotno principu teritorijalne celovitosti dr`ava i uop{te me|unarodnom pravu, za ~ije po{tovanje se Rusija zdu{no zala`e, ali tako|e i kao direktnu posledicu bombardovanja Srbije.25 Sa druge strane, NATO primerom intervencije na Kosovu podvla~i svoje (nad)pravne argumente da vrednosti imaju prioritet nad realpolitikom, odnosno da je imperativ
35
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 36
za{tite velikog broja potencijalnih `rtava va`niji od konsenzusa na globalnom nivou sa dr`avama kao {to je Rusija, koje ne dele vrednosne sisteme i prioritete sa NATO dr`avama. Me|utim, situacija se promenila 2008. godine i za NATO i za Rusiju. NATO nije mogao da obezbedi podr{ku za nezavisnost Kosova ~ak ni unutar svojih ~lanica s obzirom na to da ~etiri od 28 ~lanica nisu priznale Kosovo. Time se NATO susreo sa ograni~enjem sopstvene mogu}nosti kr{enja me|unarodnog prava. Kr{enje postoje}e norme zarad za{tite potencijalnih `rtava od masovnog kr{enja humanitarnog i ljudskih prava se kvantitativno i kvalitativno razlikuje od kr{enja postoje}e norme me|unarodnog prava zarad stabilnosti – jer se sukobljene strane ne mogu dogovoriti o statusu. Sa druge strane, Rusija je povodom priznavanja jednostrano progla{ene nezavisnosti Kosova tako|e promenila politi~ku kalkulaciju. Naime, odmah posle priznanja nezavisnosti Kosova ruski lideri su stavili do znanja da }e to biti presedan i da }e imati posledica u Gruziji. Odnosi sa de fakto re`imima u Abhaziji i Ju`noj Osetiji u Gruziji su formalizovani.26 Napad gruzijskih snaga na grad Chinvali u Ju`noj Osetiji je dao Rusiji povoda da odgovori na priznanje nezavisnosti Kosova. Rusija je priznala ove dve provincije 26. avgusta 2008. godine. Pravdaju}i sada sopstveno kr{enje me|unarodnog prava, Rusija je mutatis mutandis, iskoristila argumente dr`ava transatlantske zajednice u slu~aju Kosova (masovna kr{enja ljudskih prava napadom na grad, nemogu}nost da se obezbedi na drugi na~in bezbednost, {to je istovremeno i odgovor Rusije na ignorisanje u slu~aju Kosova. Suo~ena sa optu`bama da je nedosledna u svojem tuma~enju i primeni me|unarodnog prava s obzirom na to da je po pitanju Kosova imala sasvim druga~iji stav, Rusija je formulisala da je ta~no da se slu~ajevi Kosova i Abhazije i Ju`ne Osetije ne mogu uporediti, jer Srbija nije napala Kosovo kao Gruzija Ju`nu Osetiju, te je slu~aj Ju`ne Osetije sui generis slu~aj a ne slu~aj Kosova.27 i
36
Realpoliti~ki u~inak je, me|utim, sasvim razli~it u ta dva razli~ita slu~aja. Naime, Kosovo je priznalo 65 dr`ava, uklju~uju}i i ve}inu zemalja ~lanica transatlantske zajednice, dok su Abhaziju i Ju`nu Osetiju priznale ~etiri dr`ave (Rusija, Nikaragva, Venecuela i Nauru). Samim time, bez obzira na rezultat pravne analize pitanja statusa svih
ovih provincija, vidljiv je doma{aj argumentacija koje strane koriste, kao i realan uticaj u me|unarodnim odnosima koji ima Rusija i zemlje transatlantske zajednice. Pitanje Kosova ostaje za Rusiju otvoreno iako joj je jasno da na njegovo kona~no re{enje ne mo`e mnogo da uti~e, izuzev da spre~i legalizaciju statusa u telima u kojima ima veto. Povla~e}i svoje trupe sa Kosova, do avgusta 2003. godine, Rusija se povukla na nivo rasprave o principima i me|unarodnom pravu u vezi sa ovim pitanjem i oslobodila sebe odgovornosti da uti~e na njegovo re{enje. Prilikom posete predsednika Medvedeva Srbiji dnevni list Kurir je ~ak objavio da je predsednik Medvedev tra`io od predsednika Tadi}a da ne menja politiku u odnosu na Kosovo.28 Bez obzira na ta~nost ovog navoda, ~injenica je da Kosovo figurira u odnosima izme|u Rusije i Srbije kako kao srpski prioritet tako i kao deo platforme na kojoj Rusija gradi svoju opoziciju politici transatlantske zajednice. *
*
*
Fokusiranje na status Kosova i formulacija politike oko ovog pitanja je donekle stabilizovala unutra{nje politi~ke prilike u Srbiji, {to je omogu}ilo nastavak reformi na evropskom putu. Zemlje transatlantske zajednice nisu previ{e pritiskale vlasti u Beogradu, ose}aju}i delikatnost polo`aja u kojem se ove nalaze. Me|utim, insistiranjem na pribli`avanju, odnosno na „strate{kom partnerstvu“29 sa Rusijom, bez realnog sagledavanja Rusije i njenih interesa i prioriteta u me|unarodnim odnosima, te insistiranjem na kratkoro~nim koristima koje ovo pribli`avanje nosi, Srbija je sebe dovela u poziciju da Rusija danas mo`e objektivno da uti~e na javno mnjenje, pa i na formulisanje spoljnopoliti~kih prioriteta Srbije. Samim time, prostor za spoljnopoliti~ko manevrisanje je dodatno ote`ano, bez obzira na problem statusa Kosova. Srbija mora da uzme u obzir realnu analizu do koje mere }e kratkoro~ni potezi, ma koliko zasnovani na su{tinskim prioritetima, dovesti do dvostrukog negativnog efekta: poja~anog ruskog uticaja na unutra{nje prilike u Srbiji, {to ne}e biti dugo prihvatljivo za transatlantsku zajednicu, i onemogu}i }e dalje integracije Srbije i neuspeha na planu o~uvanja teritorijalnog integriteta zemlje. n
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 37
NAPOMENE: 17 1
Tadi}: „EU najva`niji cilj“, 12. januar 2009, dostupno na: http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy =2009&mm = 01&dd=12&nav_category=11&version=print 2 Ekspoze saveznog ministra za inostrane poslove Gorana Svilanovi}a u Saveznoj skup{tini SRJ, http://www.mfa.rs/Srpski/Foreinframe.htm 3 Posle progla{enja nezavisnosti Kosova deo tada{nje vladaju}e koalicije je za`murio ~ak i na paljenje ambasada zemalja koje su bile percipirane kao krivci za „otimanje Kosova“. 4 Ovakve optu`be su i bile iznete 26. oktobra 2008, Vojislav Ko{tunica, Priznanje Euleksa je priznanje nezavisnosti, http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/24180/ Priznanje+Euleksa+je+priznanje+nezavisnosti.html 5 Milan Simurdi}, Ruska energetska politika i Balkan, str.4. http://www.isac-fund.org/lat/publishing.php 6 [ojgu: Za Rusiju cena NIS-a gotova stvar, Dnevnik, utorak, 23. septembar 2008, http://www.naslovi.net/2008-09-23/dnevnik/sojgu-za-rusiju-cena-nis-a-gotova-stvar /833240 7 Beta, 12. januara 2009, „Predsednik Tadi} rekao je da su spoljnopoliti~ki prioriteti Srbije odbrana Kosova, evropska integracija i ja~anje regionalne saradnje. On je ukazao i da spoljna politika Srbije po~iva na razvijanju odnosa sa EU, Rusijom i SAD. “Srbija ima tri stuba spoljne politike, to su Evropska unija, Rusija i SAD.” http://www.msp.gov.rs/Srpski/Bilteni/ Srpski/ b120109_s.html 8 Ratifikovan Sl. list Savezne Republike Jugoslavije - Me|unarodni ugovori”, br. 1/2001. 9 Prema podacima ruskog Ministarstva za vanredne situacije, od 6. aprila do 12. avgusta, specijalisti iz Centra za spasateljne operacije sa posebnim rizikom ovog ministarstva ispitano je 539.413 m2 teritorije. a planira se rad na jo{ 418.000. Na|eno je 177 eksplozivnih naprava, na ruskom jeziku dostupno na: http://www.mchs.gov.ru/portal_news/detail.php?ID=22992 10 Dogovoren remont aviona MIG-29, 23. decembar 2006, http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm= 12&dd=23&nav_id=224736 11 Intervju, Dragan [utanovac, ministar odbrane, Press 9. 1. 2010, [utanovac: Srbija u NATO, {to da ne, http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/95318/%C5%A0utanovac:+Srbija+u+NATO,%C5%A1to+da+ne.html 12 Be}kovi}: Odluku o NATO ne donositi iza le|a gra|ana 12. 1. 2010, http://www.blic.rs/Vesti/Politika/171951/Grupa-od200-Intelektualaca-za-referendum-o-NATO13 Novosti, 22. 1. 2010Lavrov: NATO ne donosi re{enje, http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=1&status=jedna&vest=168804&title_add=Lavrov%3A%20 NATO%20ne%20donosi%20re%C5%A1enje&kword_add=lavrov %2C%20sergej%20lavrov 14 http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz-zemlje/43095-kosaovrusija-ne-bi-razumela-odluku-srbije-da-udje-u-nato.html 15 B92, Rogozin: Mo`ete u NATO, bez Kosova, 6. februar 2010, http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy= 2010&mm=02&dd=06&nav_id=409229 16 B92, Jeremi}: Saradnja sa svim akterima, 6. februar 2010,
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy= 2010&mm=02&dd=06&nav_category=11&nav_id=409270 Danas, Nepotreban referendum o NATO, 14. februar 2010, http://www.danas.rs/danasrs/politika/nepotreban_referendum_o_nato.56.html?news_id=183687 Vojna doktrina Ruske Federacije 21. aprila 2000, http://www.iss.niiit.ru/doktrins/doktr02.htm Vojna doktrina Ruske Federacije, 5. februara 2010, http://news.kremlin.ru/ref_notes/461 Stenogram izjava i odgovora na pitanja medija ministra spoljnih poslova Rusije S.V. Lavrova na zajedni~koj pres-konferenciji o rezultatima pregovora s ministrom spoljnih poslova Srbije V. Jeremi}em, Moskva 20. februara 2009 (Стенограмма выступления и ответов на вопросы СМИ Министра иностранных дел России С.В.Лаврова на совместной пресс-конференции по итогам переговоров с Министром иностранных дел Сербии В.Еремичем, Москва, 20 февраля 2009 года), dostupno na: http://www.mid.ru/brp_4.nsf/0/ B3835126 6782BAE6C32575670037ABC8 Vidi Dr. Vladimir Voronkov, The European Security Treaty After Corfu, str. 2 www.crep.ch/en/pdf/09-07-13+Voronkov+article_ENG.pdf Vladavina prava u me|unarodnim odnosima je drugi prioritet Ruske Federacije, vidi: Koncepcija spoljne politike Ruske Federacije (Концепция внешней политики Российской Федерации), 12. jula 2008, http://archive.kremlin.ru/text/docs/ 2008/07/204108.shtml James Headley, Russia and the Balkans, Foreign Policy from Yeltsin to Putin, (New York, NY: Columbia University Press 2008), str. 150 – 155. Istina, ova izjava je potom precizirana da ne zna~i da }e Rusija priznati Kosovo. ITAR Tass, susret izme|u premijera Rusije Putina i predsednika Ju`ne Osetije Kokojtija, dostupno na: http://www.itar-tass.com/level2.html?NewsID=14271740&PageNum=0 , tako|e http://news.mail.ru/politics/2853710 Pogledati i vest sa RTS-a, dostupnu na: http://www.rts.rs/page/ stories/sr/story/9/Srbija/ 116721/Putin+o+Kosovu+i+Abhaziji.html Komentar zvani~nog predstavnika Ministarstva spoljnih poslova Rusije u vezi sa 10-godi{njicom po~etka bombardovanja Jugoslavije, (Комментарий официального представителя МИД России А.А.Нестеренко в связи с 10-летием начала натовских бомбардировок Югославии), http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/arh/CD4437FE5D59AC21C325758300245215?OpenDocument Russia Moves to Legalize Ties with Abkhazia, S.Ossetia, http://www.civil.ge/eng/article.php?id=17591&search=Russia%20Abkhazia%20ties Sergej Lavrov, Licem u lice sa Amerikom: Izme|u nekonfrontacije i konvergencije, @urnal „Profil“, br. 38, oktobar 2008, na ruskom jeziku dostupna na: http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/ arh/B3C8684DEA14B242C32574E1002FD07B?OpenDocument Dnevni list Kurir, 21. oktobar 2009, Slo`na bra}a, http://kurir-info.rs/clanak/politika/kurir-21-10-2009/slozna-braca @arko Petrovi}, "Rusko-srpsko strate{ko partnerstvo: sadr`ina i doma{aj", dostupno na: http://www.isac-fund.org/lat/publishing.php
37
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 38
Tema broja
Izazovi koji stoje pred euroatlantskim integracijama na Kosovu
"Američka veza" na Kosovu
Piše: Agron Bajrami
EULEX tek treba da pokaže Kosovarima da je ozbiljan.
Od po~etka devedesetih godina pro{log stolje}a svi lideri kosovskih Albanaca kontinuirano su izra`avali op~injenost Sjevernoatlantskom alijansom, sanjaju}i o ~lanstvu Kosova u tom savezu. Postati dio NATO-a, ali i EU-a, dio je politi~ke i sigurnosne vizije neophodne za izgradnju zapadno orijentiranog, demokratskog dru{tva u zemlji u kojoj Albanci ~ine ve}inu i gdje su muslimani ve}ina od ukupno dva miliona stanovnika. Od prvog historijskog lidera Kosova i prvog predsjednika Ibrahima Rugove do sada{njeg {efa dr`ave Fatmira Sejdiua i premijera Hashima Thaçija – svi oni su eksplicitno, ne ostavljaju}i mjesta za imalo sumnje, u mnogo prilika izjavljivali da ~lanstvo u NATO-u nije samo cilj Kosova, nego i njegova sudbina. S progla{enjem nezavisnosti Kosova, 17. februara 2008., san o ~lanstvu u NATO-u i ostalim zapadnim strukturama postao je realan politi~ki cilj, za koji se smatralo da mo`e biti postignut za nekoliko godina, posebno zbog toga {to je sam NATO stalno prisutan na Kosovu, a od juna 1999. njegova misija, KFOR, prakti~no slu`i kao kosovska vojska. Ovakav stav o pribli`avanju NATO-u kosovski lideri ~esto ponavljaju, pogotovo predsjednik Sejdiu, koji je nedavno objavio da je ~lanstvo u NATO-u dio vizije Kosova za budu}nost.1 Ovakva politika u`iva veliku podr{ku apsolutne ve}ine stanovni{tva Kosova. I dok je u ve}ini kosovskih Albanaca ukorijenjeno duboko nepovjerenje prema politici Europske unije prema Kosovu i Albancima – zbog opetovanog historijskog neuspjeha EU-a da im pomogne u opravdanim zahtjevima da Kosovo dobije slobodu i nezavisnost – ogromna ve}ina gaji potpuno druga~ije osje}aje prema NATO-u, mada su mnoge ~lanice NATO-a istovremeno i ~lanice EU-a, dok NATO-ova politika prema nezavisnom Kosovu ima sli~an „neutralni status“, ba{ kao i politika EU-a.
38
Autor je glavni urednik kosovskog dnevnika “Koha Ditore”.
Uop}e nije te{ko razumjeti za{to NATO tako dobro kotira me|u Albancima na Kosovu. Na kraju krajeva, Savez je u{ao u svoj prvi rat kako bi odbranio Kosovo i njegov narod. Tokom „humanitarne intervencije“, kako je kasnije ta operacija nazvana, NATO je 1999. go-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 39
dine 78 dana vodio zra~ni rat protiv Srbije – zgodno nazvan Operacija savezni~ka snaga – zbog dugotrajne i ekstremno lo{e vladavine Beograda nad Kosovom te, kona~no, poku{aja da etni~ki o~isti teritoriju Kosova od Albanaca. Pokreta~ka snaga iza intervencije bila je ameri~ka administracija predsjednika Billa Clintona, a vodila ju je dr`avna tajnica Madeleine Albright.2 NATO-ov rat zbog Kosova pokazao se kao prili~no komplicirano pitanje, izazivaju}i unutra{nja neslaganja ~ak i me|u ~lanicama NATO-a, te duboki sraz sa Rusijom koji je kulminirao otvorenim neprijateljstvom u vrijeme kada je Sjevernoatlantski savez obilje`avao 50. godi{njicu postojanja.3 Zra~na kampanja zavr{ena je u junu 1999., kada je Srbija u makedonskom gradi}u Kumanovu, u blizini granice s Kosovom, potpisala da }e se potpuno i efektivno povu}i s Kosova. Vojno-tehni~ki sporazum, {ire poznat kao Sporazum iz Kumanova, otvorio je vrata trupama NATO-a da u|u na Kosovo, gdje ih je narod do~ekao kao oslobodioce. Bio je to do tada nevi|en izraz naklonosti naroda prema vojnicima u stranim uniformama – takvo ne{to Europa nije vidjela od kraja Drugog svjetskog rata. Pored toga {to daje detaljan opis aktivnosti svakog dana Operacije savezni~ka snaga, u knjizi „Vo|enje modernog rata“ tada{nji SACEUR NATO-a, general Wesley K. Clark, tako|er opisuje zahvalnost i duboke emocije kosovskih Albanaca prema ameri~kim vojnicima koji su u{li u grad Ferizaj nakon {to su se Srbi povukli.4 I danas KFOR – mirovna misija na Kosovu predvo|ena NATO-om – u`iva najve}e mogu}e odobravanje javnosti, ne samo u pore|enju s drugim me|unarodnim misijama, kao {to su Misija UN-a na Kosovu (UNMIK) ili Misija vladavine prava Europske unije (EULEX), nego i u pore|enju s doma}im institucijama. U posljednjem Gallupovom istra`ivanju javnog mnijenja provedenom pro{le jeseni 90 posto kosovskih Albanaca NATO stavlja na vrh liste institucija u koje imaju povjerenja, {to je vi{i stepen povjerenja od onog koji u`ivaju ~ak i vjerske ustanove (86 posto), institucije EU-a (78 posto) ili dr`avna vlada (66 posto). Nivo povjerenja u NATO najvi{i je u regiji, jer je u ve}ini ostalih zemalja stepen povjerenja prema NATO-u ispod 50 posto, s tim da su Srbijanci daleko najnepovjerljiviji prema savezu, sa 15 posto onih koji imaju povjerenja u njega.5 Kad se govori o Kosovu i NATO-u, ne treba smetnuti s uma faktor koji ovaj odnos ~ini jo{ bli`im nego {to bi se o~ekivalo: Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. Historijski se na Kosovu NATO smatra nekom vrstom produ`e-
ne vojne ruke SAD-a u Europi. U stvarnosti, barem iz perspektive Kosovara, ova pretpostavka izgleda vi{e nego prirodna i o~igledna: administracija u Washingtonu pod Billom Clintonom i dr`avnom tajnicom Albright bila je pokreta~ka snaga iza mirovnih pregovora odr`anih 1999. u francuskom dvorcu Rambouillet, a zatim i u Parizu – ~iji je neuspjeh prethodio NATO-ovoj kampanji osloba|anja Kosova.6 Samu zra~nu kampanju predvodio je tada{nji vrhovni komandant NATO-a u Europi (SACEUR), ameri~ki general sa ~etiri zvjezdice Wesley Clark, koji ovaj rat opisuje kao „pobjedu za stotine hiljada Albanaca prema kojima se lo{e postupalo, koji su bili napadani i pro tjerivani iz svojih domova i svoje zemlje“, kao i „vi{e od pobjede za NATO... rat je bio li~na pobjeda za sve nas koji smo radili na tome da skrenemo pa`nju na Milo{evi}eve planove usmjerene protiv Kosova i borili se da zaustavimo i, na kraju, poni{timo, etni~ko ~i{}enje“.7 Amerika je postala tako duboko anga`irana na Kosovu protiv Srbije, te se na kraju okrenula vojnoj sili i ratu, tokom doga|aja koje su neki zvani~nici Clintonove Bijele ku}e smatrali „najgorom vanjskopoliti~kom krizom njegovog mandata“, {to je okon~ano „prvim ratom u kojem su u~estvovale snage NATO-a u njegovoj 50 godina dugoj historiji“. Uz opoziciju sa svih strana, unutar SAD-a i NATO-a, ali i izvana, ispostavilo se da je rat na Kosovu „krajnji me|unarodni `onglerski akt“, ali i svojevrsni test zapadnog saveza koji je Clinton skrojio istovremeno sa {irenjem NATO-a na istok Europe.8 ^ak i danas, pod ameri~kim vodstvom, NATO igra glavnu ulogu u izgradnji kosovske dr`ave, nasuprot onome {to bi „neutralni status“ deklarirane politike mogao sugerirati; mada zvani~no ne priznaje nezavisnost Kosova, NATO je odgovoran za superviziju i podr{ku obuci multietni~kih, profesionalnih Kosovskih sigurnosnih snaga (KSF) koje su pod civilnom kontrolom.9 Iako KSF broji svega 2.500 aktivnih vojnika i 800 rezervista, lahko je naoru`an i nema te{kog naoru`anja kao {to su tenkovi i te{ka artiljerija, niti ima ofanzivne zra~ne kapacitete, radi se o instituciji nezavisne Republike Kosovo, a zvani~nici u Pri{tini smatraju ga vojnom formacijom koja je obu~ena da preuzme vojne odgovornosti od NATO-a kada se mirovne trupe potpuno povuku. Ovakav stav nedavno je u intervjuu za Associated Press naglasio premijer Kosova Hashim Thaçi. Komentiraju}i nedavno smanjenje broja vojnika KFORa – taj broj je u januaru 2010. smanjen na 10.000, uz
39
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 40
najave daljnjih smanjenja u budu}nosti – Thaçi je izrazio uvjerenje da su snage KSF-a dobro pripremljene da preuzmu ulogu NATO-a na Kosovu, dodaju}i da „ne smije do}i do sigurnosnog i odbrambenog vakuuma na Kosovu“.10 S druge strane, Beograd kontinuirano izra`ava sumnje u pogledu NATO-ovih namjera i njegove misije na Kosovu. Istog dana kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, 18. februara 2008., bukvalno nekoliko minuta nakon {to je parlament u Pri{tini izglasao stvaranje nezavisne Republike Kosovo, srbijanski premijer Vojislav Ko{tunica je u Beogradu etiketirao Kosovo kao „la`nu dr`avu koju su stvorili NATO i Amerika“.11 Ovakav stav Srbije samo je osna`io pozitivan stav prema NATO-u i SAD-u me|u Kosovarima, dok je ameri~ka baza Bondsteel, u blizini grada Ferizaj na Kosovu, postala simbol ove „ameri~ke veze“ izme|u NATO-a i Kosova. I dok Ameriku na Kosovu gotovo obo`avaju, to nije slu~aj s Europskom unijom uprkos ~injenici da su europske integracije i ~lanstvo u EU-u deklarirani primarni ciljevi Pri{tine. Razlozi za ovo su brojni i se`u dalje od dana{njih problema, idu}i duboko u historijski kontroverzan anga`man europskih velikih sila na Kosovu i u regiji u posljednjih sto godina; pad Otomanskog carstva i mirovne konferencije nakon Prvog svjetskog rata rezultirali su sporazumima koji su Kosovo ostavili pod srpskom upravom, dok je ve}ina europskih sila ignorirala i odbacivala zahtjeve kosovskih Albanca.12
40
Danas je ovakvo historijsko iskustvo pra}eno dodatnim gubljenjem iluzija o Europi, kako EU nastavlja svoju kontroverznu i u su{tini neefikasnu politiku prema Kosovu, s posljednjim potezom kojim je svoj status na Kosovu identificirala kao „neutralan“. Kako pet dr`ava ~lanica EU-a ne priznaje Kosovo, a ve}ina od 22 ze-
mlje priznaje, EU misija vladavine prava na Kosovu, EULEX, koja bi trebala pomagati i nadgledati rad kosovske policije, pravosudnog sistema i sistema carina, ima obimne i dugotrajne pote{ko}e pri raspore|ivanju i djelovanju. Mada je EULEX do sada najve}a civilna misija pokrenuta pod okriljem zajedni~ke europske sigurnosne i odbrambene politike (CSDP), te su mu mandat dogovorili ministri EU-a 4. februara 2008., trebalo je skoro godinu dana da se pripadnici EULEX-a rasporede i obave po~etne pripreme za rad. Zbog unutra{njih neslaganja o nezavisnosti Kosova, EULEX je po~eo s radom tek 9. decembra 2008., dok na sjeveru Kosova, podru~ju kojim dominira srpska manjina i koje je zapravo pod kontrolom paralelnih institucija koje kontrolira Beograd, misija EU-a jo{ nije u potpunosti raspore|ena, niti je zapo~ela puni rad.13i Zato, dvije godine nakon {to je EU odlu~ila da po{alje svoju misiju na Kosovo, EULEX tek treba da poka`e Kosovarima da li je ozbiljan i u stanju da radi ono zbog ~ega je i stigao u zemlju. Naravno, EU je grupa od 27 zemalja, i Kosovo nije jedni primjer gdje postoje razlike me|u njima, {to rezultira kompromisima ili ~ak potpunim izostankom bilo kakve politike. Za razliku od SAD-a, Europska unija jo{ nema potpuno definiranu vanjsku politiku, a proces izgradnje zajedni~kih stavova zasnovan na konsenzusu ~esto dovodi Bruxelles u rizik da ne pro|e va`ne testove, kakav je onaj s kojim se EU suo~ava na Kosovu. Problemi EULEX-a su na vi{e na~ina simptomati~ni za EU na Kosovu. ^ak i tokom UN-ove administracije od 1999. do 2008., kada je EU bila jedan od stupova UNMIK-a te je bila zadu`ena za obnovu privrede Kosova, rezultati su dramati~no izostali; Kosovo se danas i dalje bori s visokim stepenom nezaposlenosti od oko 40 posto, kao i s visokim stepenom korupcije u dr`avnoj upravi i javnom sektoru, {to odvra}a ve}inu stra-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 41
nih investicija. Proces privatizacije, nekada hvaljen od zvani~nika UN-a i EU-a kao temelj nove ekonomije koja }e biti izgra|ena na Kosovu, nije donio nikakva pobolj{anja. Privatni sektor i dalje je prili~no slab, a vlada je jo{ uvijek najve}i poslodavac i investitor u zemlji. Iako za ovako sumornu sliku nije odgovorna samo EU, vi{e je nego o~ito da je Unija povukla kistom neke od najva`nijih poteza sivom bojom. Nepovjerenja prema europskoj politici nisu bile po{te|ene ni snage KFORa, posebno tokom prvih godina nakon rata 1999. U Mitrovici, gradu na sjeveru Kosova, albansko stanovni{tvo ~esto je optu`ivalo francuske vojnike iz sastava KFOR-a da su odgovorni za etni~ku podjelu grada, dok su neki i{li jo{ dalje, tvrde}i da je to direktna posljedica politike francuske vlade prema Kosovu i Srbiji. U to vrijeme bilo je i kredibilnih medijskih izvje{taja prema kojima je veza izme|u Pariza i Beograda utjecala na pona{anje francuskih vojnika u mirovnim misijama na Kosovu i u Bosni.14 [ta god da je istina, vi|enje Europe kao manje pouzdane i ne tako prijateljske u odnosu na SAD ostaje duboko ukorijenjeno me|u kosovskim Albancima. A uz kompliciranu situaciju u kojoj se Kosovo na{lo u odnosu na perspektivu pridru`ivanja EU-u, ne samo kao posljednja zemlja u nizu onih koje se nadaju ~lanstvu nego i {to se osje}a depresivno i sasvim izdano zbog nemogu}nosti da bude stavljena u razmatranje ~ak i kad su pitanju manje europske „mrkve“, kao {to su liberalizacija viznog re`ima, nije ~udno {to Kosovo tra`i da smjernice stignu preko Atlantika. Ali, ve}ina Kosovara potpuno je svjesna da euroatlantske integracije za Pri{tinu nisu ne{to {to bi moglo biti brzo dostignuto, ~ak i kada ne bilo problema u vezi s priznavanjem nezavisnosti. Pred Kosovom je dug put ukoliko `eli da u|e u NATO i EU. Kao {to pokazuje izvje{taj Europske komisije o napretku na Kosovu iz 2009., mnogo toga treba uraditi kako bi se ispunili po-
liti~ki i ekonomski kriteriji te dosegnuli europski standardi.15 S druge strane, ~ak i kada Kosovo bude u stanju zadovoljiti potrebne kriterije, ostaje ~injenica da nezavisnost zemlje, progla{ena 17. februara 2008., jo{ nije priznata u tolikoj mjeri da bi osigurala Pri{tini glatku i brzu integraciju u me|unarodnu zajednicu, a posebno u transatlantske institucije. To, zajedno sa srpskim opstrukcijama, ostavlja Kosovo, kao i cijelu regiju, u uzburkanim vodama pro{losti, gdje nestabilnost vreba iza svakog ugla. n
NAPOMENE: 1
2
3
4 5 6 7 8
9 10
11
12
13
14
15
Odjel za javne informacije i komunikacije, Ured predsjednika Kosova, www.president-ksgov.net Madeleine Albright, Madam Secretary, (New York, NY: Miramax Books, 2003). Wesley Clark, Waging Modern War, (Cambridge, MA: Public Affairs, 2001); John Norris, Collision Course: NATO, Russia and Kosovo, (Westport, CT: Praeger, 2005). W. Clark, Waging Modern War. Gallup Balkan Monitor, www.balkan-monitor.eu. M. Albright, Madam Secretary W. Clark, Waging Modern War. Sidney Blumenthal, The Clinton Wars, (New York, NY: Farrar, Straus and Giroux, 2003). NATO’s Role in Kosovo, www.nato.int. Premier says Kosovo’s security ready for NATO trim, Associated Press wire report, February 17th 2010. Vojislav Kostnuca, konferencija za {tampu u sjedi{tu vlade Srbije, srpskenovinske agencije, 17. februar 2008. Noel Malcolm, Kosovo: A Shot History, (London: Macmillan Publishers Ltd, 1998). European Union Rule of Law Mission in Kosovo’s web site www.eulex-kosovo.eu Chuck Sudetic, ‘’Reluctant Gendarme’’, The Atlantic Monthly, April 2000. European Commission Progress Report on Kosovo, http://www.delprn.ec.europa.eu/
41
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 42
Tema broja
Iz prošlosti za budućnost
Kako je Tito (is)koristio NATO
Piše: Vlado Azinović
Jugoslavija će za Zapad biti korisnija ako ostane jedinstvena izvan NATO-a nego ako u njega uđe podijeljena, uvjeravao je Tito Britance i Amerikance.
Skoro dvadeset godina nakon okon~anja hladnoga rata i raspada biv{e Jugoslavije zemlje s tog prostora danas se postupno uklju~uju u sigurnosni sistem koji se {iri i dogra|uje pod okriljem {to ga pru`a Sjevernoatlantski savez (NATO). Bez obzira na to da li se kao punopravne ~lanice NATO-a ve} aktivno “ugra|uju” u taj okvir, da li su uklju~ene u integracijski ciklus koji vodi ka takvom ~lanstvu, ili jo{ uvijek razmatraju alternativne sigurnosne koncepte, zemlje regije ovom procesu pristupaju bri`ljivo vode}i ra~una o najmanje tri klju~na elementa: vlastitom nacionalnom interesu, geopoliti~kom kontekstu i doma}em javnom mnijenju. Na ovom mjestu ~ini se zanimljivim, a mogu}e i korisnim, podsjetiti na kod nas manje poznate pojedinosti o sigurnosno-politi~kim izazovima i dilemama pred koje je, u znatno druga~ijim povijesno-politi~kim okolnostima, bila stavljena i s kojima se u vrlo osjetljivom razdoblju po svoj opstanak suo~ila Titova Jugoslavija krajem 1940-ih i po~etkom 1950-ih godina, kao i s ulogom koju je tada odigrao NATO. Jugoslavenski odnos prema NATO-u tada su tako|er diktirali dr`avni interes i globalni raspored snaga, ali i javno mnijenje, bez obzira na to koliko je bilo strogo kontrolirano jednopartijskom stegom. *
42
Autor je docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
*
*
U zavr{nim godinama Drugoga svjetskog rata i nakon du`eg oklijevanja Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave i Velika Britanija odlu~ili su podr`ati partizanski pokret u Jugoslaviji usprkos neskrivenoj namjeri vo|e tog pokreta, Josipa Broza Tita (1892-1980), da u zemlji uvede komunisti~ku vlast. Za Washington i London ~inilo se korisnijim stati na Titovu stranu negoli podr`ati Kraljevsku vojsku u otad`bini, odnosno ~etni~ki pokret generala Dragoljuba Dra`e Mihailovi}a (1893-1946), koji je borbu protiv jugoslavenskih komunista pretpostavio borbi protiv njema~ke okupacije. Ako je u prvim godinama rata zapadnim saveznicima bio prihvatljiv stav jugoslavenske kraljevske vlade u izbjegli{tvu (u Londonu) i njenog vojnog zapovjednika na terenu da “treba ~ekati” povoljnije okolnosti kako bi se pokrenula borba protiv njema~kih i talijanskih okupacijskih snaga u Jugo-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 43
slaviji, po~etkom 1944., u vrijeme priprema za skoro savezni~ko iskrcavanje u francuskoj Normandiji, Mihailovi}evo “~ekanje” vi{e nije bilo dovoljno. Britanci i Amerikanci odlu~ili su tada podr`ati Tita i njegove partizane, koji su jo{ 1941. godine prihvatili stav da “nema ~ekanja” i koji su borbu protiv okupacije zemlje organizirano po~eli jo{ u ljeto 1941. godine. Ameri~ko-britanski izbor bio je vo|en jednostavnim pragmatizmom koji je nalagao da se prakti~no podr`i oru`ani otpor kojim su partizani vezivali njema~ke vojne formacije na Balkanu u osvit “dana D” (“D-Day” – savezni~ki kodni naziv za po~etak invazije Normandije, 6. juna 1944. godine). Gotovo istovjetan pragmatizam, u znatno promijenjenim geopoliti~kim okolnostima, naveo je zapadne saveznike da podr`e Tita i nekoliko godina kasnije, nakon njegovog razlaza s vo|om sovjetske dr`ave i njene Komunisti~ke partije Josifom Visarionovi~em Staljinom (1879-1953) i isklju~ivanja Jugoslavije iz Kominforma 1948. godine. Kada su se nakon po~etne sumnje uvjerile da je doista stvaran do tada te{ko zamisliv raskid savezni{tva izme|u Tita i Staljina, odnosno Jugoslavije i Saveza Sovjetskih Socijalisti~kih Republika (SSSR), Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave su stavile do znanja Titu da mo`e ra~unati na njihovu pomo}. U Washingtonu je procijenjeno da bi opstanak neovisne Jugoslavije, izvan podru~ja sovjetske dominacije, predstavljao ozbiljan udarac za vlasti u Moskvi. Analiza ameri~ke Sredi{nje obavje{tajne agencije (Central Intelligence Agency – CIA) iz tog vremena zaklju~ila je kako je “Titov otpor Kominformu prouzrokovao prvi veliki raskol u sovjetskoj imperiji satelitskih dr`ava i uzdrmao sam temelj staljinisti~kog koncepta sovjetske ekspanzije u komunisti~kom svijetu”.1 Odluka administracije ameri~kog predsjednika Harryja Trumana (1884-1972) da podr`i odmetnute jugoslavenske komuniste bila je zasnovana na nacionalnom interesu koji je nalagao: (1) ohrabrivanje socijalisti~kih zemalja da uspostave i odr`e neovisnost od Sovjetskog Saveza; (2) poticanje odr`ivih, alternativnih modela socijalisti~kog razvoja, kao protute`e dominantnom sovjetskom sistemu; i (3) napor za uspostavu stabilnosti na prostoru koji je kroz povijest bio izvor nesigurnosti. Ameri~ka podr{ka Titu predstavljala je ideolo{ki izazov Staljinu, a u geostrate{kom pogledu ja~ala je blokadu sovjetske sfere utjecaja na Jadranu, te uz to osiguravala opstanak jugoslavenskog alternativnog puta u socijalizam, kao vidljivog i privla~nog modela za druge zemlje koje bi se `eljele osloboditi sovjetske dominacije. Istodobno, Tito je u vrijeme raskida sa SSSR-om na unutra{njem planu osiguravao jedinstvo zemlje kombi-
nacijom brutalne represije nad politi~kim neistomi{ljenicima i nagra|ivanja onih koji su mu ostali odani. Usporedo s time ja~ala je centralizacija dr`avne uprave pod kontrolom vladaju}e partije.2 Re`im se odr`ao dijelom zahvaljuju}i i ekonomskoj pomo}i koju su Sjedinjene Dr`ave osigurale Titu putem Me|unarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, ameri~ke Uvoznoizvozne (Export-Import) banke, kao i obnovi trgovine sa Zapadom nakon 1949. godine. Iako su ekonomski aktivno podr`avale Tita u sukobu sa Staljinom, Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave nisu nikada formalno preuzele obavezu da se vojno anga`iraju u obrani Jugoslavije. Usprkos tome, Washington je sve vrijeme hladnoga rata ostajao namjerno neodre|en u pogledu mogu}e ameri~ke reakcije u slu~aju da Moskva poku{a vojnim putem ponovo uspostaviti dominaciju nad Jugoslavijom ili od nje odsje}i Rusiji tradicionalno sklonije Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. I dok su Sovjeti 1968. mogli oru`anom silom skr{iti ustanak u ^ehoslova~koj, uvjereni da to ne}e izazvati vojnu reakciju SAD-a ili NATO-a, Moskva nikada nije mogla s takvom sigurno{}u ra~unati i na istovjetnu uzdr`anost Zapada u slu~aju da se Isto~ni blok odva`i na poku{aj invazije na Jugoslaviju. Na vrhuncu krize u jugoslavensko-sovjetskim odnosima, izme|u 1949. i 1953. godine, Sjedinjene Dr`ave su upozorile Sovjetski Savez da Zapad ne}e pasivno promatrati poku{aj nasilnog pokoravanja odmetnutih jugoslavenskih komunista. Ovo upozorenje odigralo je mo`da presudnu ulogu u Staljinovoj odluci da se uzdr`i od otvorenog rata protiv Jugoslavije i da se, umjesto toga, odlu~i destabilizirati tu zemlju ekonomskom blokadom, diplomatskim pritiskom, serijom oru`anih provokacija na jugoslavenskoj granici sa sovjetskim satelitskim dr`avama – Bugarskom, Rumunjskom i Mad`arskom, te ubacivanjem agenata i poticanjem unutra{njeg nezadovoljstva u Jugoslaviji. Sude}i po kasnijim svjedo~anstvima ruskoga mar{ala Georgija A. @ukova i mad`arskoga generala Bele Kiralya, Staljin je ipak izdao i nalog za razradu plana vojne intervencije protiv Jugoslavije koja je pretpostavljala upade i brze prodore tenkovskih brigada iz vi{e pravaca, kao i veliki padobranski desant na Bosnu i Hercegovinu.3 Sve do isklju~enja Jugoslavije iz Kominforma 1948. godine planovi zapadnih saveznika za obranu kontinentalne Europe u slu~aju op}e sovjetske invazije predvi|ali su potpuno povla~enje s toga prostora, sve do obala Atlantika. No, u to vrijeme zamjenik zapovjednika Vrhovne komande novoformiranog Sjevernoatlantskog saveza i glavni planer rasporeda NATO snaga u Euro-
43
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 44
pi, britanski mar{al Bernard Montgomery (1887-1976) zatra`io je reviziju europskih obrambenih planova. Vjerovao je da je kontinentalnu Europu mogu}e obraniti uspostavljanjem linije obrane uz rijeku Rajnu ili du` Alpi ako bi se prethodno Jugoslaviju moglo navesti da podr`i obranu Italije i dijelova Austrije, koja je u to vrijeme jo{ uvijek bila pod okupacijom saveznika. Ova nova NATO-ova strategija obrane na Rajni pretpostavljala je koncentriranje snaga koje bi usporile sovjetski prodor sa istoka i omogu}ile pokretanje strate{kih zra~nih napada iz NATO baza u Velikoj Britaniji. Slaba strana ovoga plana le`ala je u ~injenici da u to vrijeme NATO jednostavno nije raspolagao dovoljnim brojem vojnika koji bi se na Rajni mogli uspje{no oduprijeti sovjetskoj invaziji i zna~ajnije je usporiti. Svjesno nedostataka ove strategije, zapovjedni{tvo britanske vojske ocijenilo je da bi “uspostava i odr`anje talijansko-austrijskog mostobrana u ju`noj Europi omogu}ili stvaranje upori{ta za protunapad, kao i efikasniju obranu baza u Velikoj Britaniji”.4 Ostvarenje Montgomeryjevog plana za postavljanje NATO-ove obrambene linije u srce Europe, umjesto na obale Francuske i Belgije, u znatnoj je mjeri ovisilo od raspleta jugoslavensko-sovjetskog spora. Na Zapadu se smatralo da bi, zbog svojih geografskih karakteristika i polo`aja, Ljubljanska kotlina, u kojoj le`i glavni grad Slovenije, u slu~aju rata s Isto~nim blokom, mogla poslu`iti za brzi prodor sovjetskih snaga iz Mad`arske u Italiju, te da bi bilo korisno da jugoslavenska vojska u tom podru~ju razmjesti zna~ajne snage koje bi se mogle suprotstaviti takvom prodoru. Ukratko, vjerovalo se da bi podr{ka odvajanju Jugoslavije od podru~ja sovjetske dominacije omogu}ila provedbu novih planova NATO-a za obranu Italije i Austrije.
44
Ameri~ki vojni predstavnici upozorili su vlasti u Beogradu da }e se u slu~aju rata sa Zapadom Sovjeti poku{ati probiti iz Mad`arske kroz Sloveniju do Italije te iz Bugarske kroz Makedoniju do Albanije i tako rascijepiti Jugoslaviju i odvojiti je od Gr~ke.5 Iako je u to vrijeme Jugoslavenska narodna armija (JNA) po snazi regularne vojske i mobilizacijskog potencijala smatrana tre}om vojnom silom u Europi, NATO je procijenio da ona ne bi bila u stanju izdr`ati takav koordiniran sovjetski udar. Jugoslavenskim je vlastima re~eno da bi
obrambena sposobnost zemlje bila znatno oja~ana kada bi, zajedno s NATO-om, prihvatile da sjeveroisto~na Italija, Jugoslavija i Gr~ka postanu jedinstven obrambeni prostor. U Beogradu su planovi za obranu Jugoslavije u slu~aju sovjetskog napada prilago|eni ovoj procjeni, a dodatno ljudstvo i oru`je JNA raspore|eni su za obranu Ljubljanske kotline na sjeveru i doline Vardara prema Solunu na jugu zemlje. Jugoslavenska strana je zauzvrat dobila pomo} koja je uklju~ivala isporuke ameri~kih vojnih aviona i druge opreme, kao i stalnu ekonomsku pomo} koja joj je omogu}ila da stekne jedinstven tretman i privilegije kakve u to vrijeme na Zapadu nije imala nijedna komunisti~ka zemlja. Prema ranijem dogovoru, ameri~ke isporuke vojnih aviona, tenkova i te{kog naoru`anja kori{tene su najvi{e za opremanje formacija JNA raspore|enih za obranu Ljubljanske kotline. Jugoslavija je po~etkom 1950-ih tako postala va`an iako ne i klju~an dio NATO-ovog obrambenog planiranja u Europi, pa se vremenom aktualizirala i mogu}nost njene integracije u zapadnu vojnu alijansu. Diskusija o tome vo|ena je dugo, pa ~ak i nakon Staljinove smrti 1953. godine, kada su Jugoslavija i Sovjetski Savez po~eli pregovarati o pomirenju. Ipak, ulazak Jugoslavije u NATO nije nikada bio osobito izgledan. Tito je u vi{e navrata uvjeravao ameri~ke i britanske predstavnike da }e u slu~aju izbijanja rata sa Sovjetskim Savezom u Europi Jugoslavija odmah pre}i na stranu Zapada.6 Zapovjedni{tvo NATO-a je Titova uvjeravanja prihvatilo ozbiljno, pa je u razradi obrambenih planova za slu~aj sovjetskog napada na Zapadnu Europu uklju~ilo strate{ku procjenu u kojoj se navodi kako }e Jugoslavija “~ak i ako sama ne bude prva napadnuta, biti spremna sudjelovati u otporu sovjetskom bloku zbog vlastitih razloga”.7 Usprkos tome, Tito je bio odlu~an izbje}i vidljivije pribli`avanje NATO-u zbog mogu}e reakcije doma}e javnosti. Tokom razgovora u Beogradu 1952. godine s britanskim ministrom vanjskih poslova Anthonyjem Edenom, Tito je rekao kako “narod u Jugoslaviji razumije i odobrava korake koje je vlada poduzela kako bi se unaprijedili odnosi za Zapadom”, ali je tako|er dodao kako je uvjeren da jugoslavenska javnost ne bi razumjela priklju~ivanje zemlje NATO-u. “Klju~no je da se ovome pristupa u fazama, kako se ne bi izgubila podr{ka javnosti. Jugoslavija }e biti korisnija za Zapad ako ostane jedinstvena izvan NATO-a, nego ako podijeljena u njega u|e”, rekao je Tito Edenu.8 Jugoslave-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 45
nski ~elnik bio je odlu~an izbje}i bilo kakvo vidljivije i tje{nje povezivanje s NATO-om koje bi u doma}oj javnosti moglo biti interpretirano kao “provokativno udru`ivanje s agresorskim savezom”, ali isto tako izbje}i i dojam da je pribli`io Jugoslaviju bilo kojem od dva suprotstavljena vojno-politi~ka bloka.9 Uglavnom uravnote`en polo`aj izme|u dviju supersila Tito je uspio odr`ati i nakon 1955. i svog spektakularnog pomirenja s novim sovjetskim liderom Nikitom Hru{~ovim (1894-1971). Tito je nastavio balansirati izme|u dva bloka, povremeno koketiraju}i s jednim ili s drugim, i ~esto koriste}i njihov antagonizam kako bi iznudio financijsku i vojnu pomo}. Neovisnost od Moskve, ali i nastavak izgradnje jednopartijske komunisti~ke diktature omogu}ili su Jugoslaviji da tokom hladnoga rata i konteksta blokovske podijeljenosti svijeta zadr`i jedinstven polo`aj izme|u Istoka i Zapada. U razli~itim fazama toga razdoblja oba su se bloka pribli`avala Jugoslaviji, ali je nisu uspjeli za sebe vezati. Na kraju, i jednima i drugima postalo je podjednako va`no sprije~iti da ta zemlja trajno pre|e na “drugu stranu”. Takva geopoliti~ka postavka je na dramati~an na~in okon~ana gotovo istodobnom implozijom Isto~nog bloka i okon~anjem hladnoga rata, odnosno po~etkom ratova za neovisnost republika biv{e Jugoslavije. Nakon postkonfliktne unutra{nje konsolidacije zemalja njenih nasljednica i po~etka njihove tranzicije ka funkcionalnim demokracijama otvoreno je i pitanje novih sigurnosnih okvira i savezni{tava. U okolnostima u kojima vi{e nije bilo ni hladnoga rata, ni Sovjetskog Saveza, ni Jugoslavije, i u kojima je nakon {ezdeset godina NATO ostao rijetka preostala konstanta, bilo je, i jo{ je uvijek, premalo odr`ivih sigurnosnih alternativa. Iako dio Europljana mo`da i dalje vjeruje da je NATO-ov raison d’être jo{ uvijek isti kao u vrijeme hladnoga rata – “to keep the Americans in, Russians out and Germans down” – NATO ni po formi ni po sadr`aju vi{e nije isti. Uz to, uloga koju je Savez odigrao u zaustavljanju ratova na prostoru biv{e Jugoslavije, kao i promijenjen karakter izazova s kojima se Alijansa suo~ava, posebno nakon teroristi~kih napada na Sjedinjene Dr`ave 11. septembra 2001. godine, ne dopu{taju dr`avama regije da se za ulazak u NATO opredjeljuju samo pukim automatizmom. Bri`ljiva procjena mogu}ih dobitaka i gu-
bitaka te sraz tog ishoda s vitalnim nacionalnim interesima trebali bi kvalitativno pomo}i proces dono{enja odluke o odnosu prema NATO-u, ali ga i svesti u domenu racionalnog i odgovornog promi{ljanja. Kao {to to na svoj na~in sugerira i spomenuta epizoda iz epohe Titove Jugoslavije, uva`avanje stava javnosti trebalo bi biti neizostavan dio toga procesa. n
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6 7
8
9
Central Intelligence Agency: The Trend of Soviet-Yugoslav relations ORE 49-48. Copy No. 1. President’s Secretary’s Files. November 18, 1948. Vi{e o ovome u: Nick Ceh, U.S. Diplomatic Records On Relations With Yugoslavia During the Early Cold War, 1948-1957 (New York: Columbia University Press, 2002), str. 54. Me|u stranim diplomatima koji su slu`ili u Jugoslaviji po~etkom 1950-ih kru`ila je izreka da je to zemlja sa “sedam susjeda, {est republika, pet nacija, ~etiri jezika, tri religije, dva pisma i samo jednim vo|om”. Walter A. Roberts, Tito, Mihailovic and the Alies, 19411945 (New Brunswick: Rutgers University Press, 1972), str. 5. Vi{e o ovome u: Vojtech Mastny, “NATO in the Beholder’s Eye: Soviet Perceptions and Policies, 19491956”, Cold War International History Project, Working Paper No. 35, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington D.C., March 2002. Public Record Office, DEFE 5/31, Ministry of Defense, Chiefs of Staff Committee, Defense of Europe in The Short Term, Copy No. 56, 31st May, 1951. Public Record Office, Foreign Service Papers, 1952-53, FO 371/102166: 177675, 18th September 1952. Ibid., 22. aprila 1952. Public Record Office, DEFE, Ministry of Defense, Chiefs of Staff Committee: Plan Fairfax. Copy No. 42. 27th November, 1952. Public Record Office: “Record of the meeting between Secretary of State and Marshall Tito at the White Palace in Belgrade, after luncheon on Thursday, 18th September 1952. Foreign Off ice Papers, 1952-53. FO 371/ 102166: 177675. Ibid., 31th December 1951.
45
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 46
Reportaža
Atlantska inicijativa u posjeti Centru za obuku i podršku mirovnim operacijama
Vrhunskim obrazovanjem do NATO standarda
Piše: Jasna Pekić
Centar u Butmiru, jedan od 15 takvih u svijetu, pruža međunarodno priznatu edukaciju i trening za mlade oficire Oružanih snaga BiH.
Centar za obuku i podr{ku mirovnim operacijama u vojnoj bazi Butmir ima dva ulaza: sa ’Federalne’ i ’RS’ strane, ka`u nam tokom sigurnosne provjere na kapiji okru`enoj bodljikavom `icom. Ovakvo „neutralno“, {turo i hladno vojno okru`enje nije obe}avalo mnogo ~lanovima Atlantske inicijative koji su odlu~ili provesti dan u Centru za obuku i podr{ku mirovnim operacijama. Ali atmosfera se dramati~no promijenila pri ulasku u modernu bijelu zgradu koja se izdvaja od vojnih monta`nih baraka {to dominiraju bazom. Centar je opremljen po posljednjoj tehnologiji: u svijetloj laboratoriji za engleski jezik zati~emo grupu studenata; nekoliko studenata iz Bosne i Hercegovine i studentica iz Novog Sada, Srbija. Ljubazno nas pozdravljaju i odmah se vra}aju grupnom radu. Dr. Kenan Dautovi}, direktor Centra, s osmijehom ka`e: „Ovdje razvijamo duh pozitivne konkurencije. Svi se trude da budu {to bolji, ali u`ivaju i u grupnom radu.“ Dr. Dautovi} i njegova asistentica Sla|ana Cvijanovi} upoznaju nas sa istorijom Centra. Prvobitna ideja bila je limitirana na izgradnju objekta u kojem bi zara}ene strane mogle nesmetano pregovarati, i to u prostoru koji bi svi osje}ali svojim. Inicijalna ideja, ali i kasnije nastojanje da se za nju dobije podr{ka bosanskohercegova~kih politi~kih struktura, stigla je od Velike Britanije. „Centar je formalno osnovan 2003. godine, a prema zacrtanom planu bit }e pod supervizijom Velike Britanije deset godina, nakon ~ega je planirano da Centar u potpunosti preuzmu vlasti Bosne i Hercegovine. Nakon osnivanja razmi{ljalo se o mogu}im aktivnostima unutar Centra, a po{to je u me|uvremenu BiH odlu~ila u~estvovati u mirovnim operacijama glavni fokus je stavljen na tu ideju“, ka`e dr. Dautovi}.
46
Autorica je studentica master programa na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Sam centar i treninzi koje on nudi predstavljaju dio me|unarodnog projekta u kojem u~estvuje sedamnaest zemalja, me|u kojima su, pored Velike Britanije, Poljska, Turska, Austrija, Njema~ka, Ma|arska, SAD, Makedonija, Hrvatska... Prvobitna misija ovog centra za ostvarivanje multinacionalne saradnje u Oru`anim snagama BiH je relativno brzo ostvarena, pogotovo nakon
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 47
Amfiteatar PSTOC-a
reforme odbrane 2006. godine. Od tada je njegova osnovna misija omogu}avanje me|unarodno priznate edukacije i treninga za odabrane mlade oficire Oru`anih snaga BiH.
na engleskom jeziku. Zahtjev za poznavanjem engleskog jezika je na nivou NATO stanag 333. Polaznici mogu unaprijediti znanje putem obuke u Centru jer su ponu|eni i uporedni kursevi engleskog jezika.
Potvrdu uspjeha i rezultata Centar je dobio 2008. godine, kada ga je NATO proglasio PfP (Partnership for Peace – Partnerstvo za mir) centrom, jednim od petnaest u svijetu! Dr. Dautovi} nagla{ava: „Izuzme li se [kola engleskog jezika u Sloveniji, ovo je jedini PfP centar u regiji. Ostali su u Be~u, @enevi, Kaliforniji...“
Osnovna edukacija koju Centar nudi je obuka kroz {est me|unarodno priznatih kurseva, ali ~esto organizira i druge programe, seminare, treninge i doga|aje. Kurs za {tabne oficire jedan je od nose}ih programa Centra i zbog iznimno dobrih rezultata postao je poznat {irom regije. Statistika to potvr|uje: od 2006. godine odr`ano je ukupno deset kurseva i obu~eno 276 oficira Oru`anih snaga BiH. Me|unarodni karakter Centra potvr|uju certifikati 73 strana dr`avljanina koji su tako|er kompletirali ovu obuku.
Koliko je vrijedan certifikat iz ove obrazovne institucije potvr|uje i ~injenica da su u~esnici i polaznici kurseva ne samo vojna lica iz Oru`anih snaga BiH nego se za edukaciju prijavljuju i najbolji studenti Univerziteta u Sarajevu, zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova BiH, studenti iz Srbije, Makedonije i drugih zemalja. Odabrani kandidati u`ivaju u privilegijama IT integrirane nastave, u pristupu internetu, smart boardu i biblioteci. U~e{}e u kursevima je besplatno za sve koji budu odabrani da ih poha|aju. Svi kursevi i nastava odvijaju se
Posebnu vrijednost ovog kursa predstavlja obuka i priprema mladih oficira (poru~nika, kapetana, majora) za mirovne misije. Me|utim, s obzirom na to da su samo oni najbolji dobili priliku da u~estvuju u ovakvoj elitnoj edukaciji, uprava Centra odlu~ila je oformiti i mobilne timove koji bi vr{ili terensku edukaciju i tako dali jednake mogu}nosti i ostalim pripadnicima Oru`anih snaga BiH. Dr. Dautovi} nam ponosno ka`e: „Trenu-
47
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 48
U~ionica u Centru
tno je jedan pokretni tim u [estoj brigadi u Banjoj Luci“, i isti~e da je od uklju~enja mobilnih timova broj obu~enih oficira i podoficira porastao na impresivnih 1.100. „Imaju}i u vidu to da BiH raspola`e sa 10.000 vojnika u OSBiH, to zna~i da je ve} 10 posto njih pro{lo kroz trening“, dodaje Sla|ana Cvijanovi}. Osnovni {tabni kurs sastoji se iz dvije cjeline modularnog karaktera: kurs za osnovne oficirske vje{tine, tj. za mla|e oficire (junior course), koji traje 21 sedmicu, uz svakodnevna predavanja u tri semestra. Tokom predavanja u prvom semestru ~itaju se karte, prati se proces dono{enja odluka u OS... U drugom semestru fokus je na operacijama podr{ke miru i prakti~nim vje`bama. Pored osnovnog {tabnog kursa, ovaj centar nudi i vrlo aktuelni kurs netradicionalnih prijetnji (terorizam, protupobunjeni~ke operacije, podr{ka civilnoj vlasti itd.). U ponudi su i kurs me|unarodnih odnosa, me|unarodnog humanitarnog prava i medija u operacijama podr{ke miru.
48
Dr. Dautovi} ka`e: „Ba{ zato {to se u posljednje vrijeme vojska smatra posljednjim izvorom mo}i u savremenom svijetu, na predavanjima se insistira na
sveobuhvatnom pristupu. Sada{nje krize se ne mogu rje{avati vojnim putem, i zato je vojska sporedna... Na predavanjima se, naprimjer, provode takozvane vje`be plavih beretki na kojima se insceniraju stvarni slo`eni dr`avni problemi s nevladinim organizacijama i ministarstvima u ulogama savjetnika pri rje{avanju krize. Dr. Dautovi} to ovako opisuje: „Napravimo scenarij afri~ke republike Merango, koja, naprimjer, mora da rije{i svoje probleme sa izbjeglicama, zdravstvenu krizu, ili ne{to sli~no. Takva vje`ba podrazumijeva pra}enje i shva}anje situacije – od dono{enja rezolucije do njene provedbe, provo|enje odluka UN-a i odluka jedinica, izvo|enje vje`bi plavih beretki... Ovakav pristup obuhvata ~itav proces, od nastanka problema do njegovog rje{avanja, i tako daje sveobuhvatnu sliku realnosti neke dru{tvene ili dr`avne problematike.“ U Centru planiraju i razvijanje novih kurseva i seminara, ne samo za mla|e oficire oru`anih snaga nego i za vi{e oficire, ali i {ire sigurnosne zajednice (Ministarstvo odbrane, Ministarstvo sigurnosti, SIPA, OSA, civilna za{tita), na ~emu insistira ministar odbrane BiH Selmo Cikoti}. Centar bi trebao uvesti i zasebne module samo za pripadnike Oru`anih snaga BiH, koji bi se odr`avali na maternjem jeziku, dok bi moduli na engleskom
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 49
jeziku bili za me|unarodne u~esnike. Trenutno se radi i na tome da univerzitet odobri stjecanje ECTS bodova, pa ~ak i dobijanje zvani~ne titule magistra (MA). Unutar Centra postoje jo{ i Odjel za istra`ivanje i razvoj te Sektor za razvoj {kolovanja vi{ih nivoa oficira i razvoj doktrine. Budu}nost ove institucije le`i u istra`iva~koj djelatnosti – Centar raspola`e impresivnom bibliotekom. Sla|ana Cvijanovi} ka`e: „Ukupan broj zaposlenih je 47, i zajedno zaista funkcioni{emo savr{eno, kao jedan slo`ni tim.“ Jo{ jedan pokazatelj kvaliteta i primjenjivosti znanja ste~enog na ovim kursevima je to da su vojnici s certifikatom Centra glavni kandidati za mirovne misije u inostranstvu. Evaluacije njihovog rada na nastavi {alju se Ministarstvu odbrane. Kenan Dautovi}
Vizija Centra je, kako je rekao komandant Dautovi}, da bude aktivan na tri nivoa: globalnom, regionalnom i nacionalnom. Na globalnom nivou to je PfP centar koji nudi partnerski radni program od oko 1.500 aktivnosti i oko 4.500 podaktivnosti, s tim da je svim me|unarodnim partnerima omogu}eno da doprinesu kvalitetu postoje}ih kurseva, ali i u stvaranju i ponudi vlastitih programa. Me|u projektima na me|unarodnom nivou su Korupcija u Oru`anim snagama, @ene u odbrambenim strukturama (podr`an od SAD-a) i drugi. Na regionalnom nivou doprinos Centra je u uklju~enju u Jadransku povelju, ~ime je potvr|ena spremnost da se podr`i rad jo{ dva regionalna centra: Kru{evac u Srbiji i Skoplje u Makedoniji. To podrazumijeva regionalnu saradnju ovih triju centara i u~e{}e u upravi, finansiranju, kadrovima te sveukupnu raspodjelu zadataka
i strate{ko planiranje. Bosanskohercegova~ki centar ima ulogu regionalne }elije za saradnju, rad na sinhronizaciji kataloga kurseva ovih centara te stvaranje baze eksperata predava~a. „Na nacionalnom nivou Centar predstavlja komandu za transformaciju, poput one u NATO-u“, ka`e dr. Dautovi} i dodaje: „Ekspertizu koja se ovdje mo`e ste}i i koju mi nudimo posjeduje samo rijetki broj zemalja ~lanica NATO-a.“ Bez prejudiciranja politi~kih odluka, ovdje se vr{e temeljne pripreme i obuka vojnika za sve okolnosti i izazove mirovnih operacija. „Ovakav sistemski pristup obuci je novi i za NATO. Samim tim {to smo se prilagodili NATO standardima i principima znatno je olak{an na{ put ka ~lanstvu“, dodaje Sla|ana Cvijanovi}. n
Sla|ana Cvijanovi}
49
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 50
Međunarodna politika u BiH
Politika međunarodne zajednice prema BiH od Daytona do danas
Bosna i Hercegovina – klimavi temelj Balkana
Piše: Marko Attila Hoare
Zapadne države nemaju volje da poduzmu radikalne mjere potrebne kako bi se promijenio pravac dezintegracijskog procesa u BiH. A ako se Bosna i Hercegovina uruši, cijeli poredak na zapadnom Balkanu mogao bi se urušiti s njom.
50
Autor je predavač na londonskom Univerzitetu Kingston (Kingston University).
Danas, vi{e od 14 godina nakon {to je Dejtonskim sporazumom okon~an rat u Bosni i Hercegovini, ~ini se da je zemlja bli`e ponovnom slomu i krizi nego ikada prije od kraja rata naovamo. Osnovni razlog za takvu situaciju le`i u nefunkcionalnoj ustavnoj strukturi koju su Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave 1995. podmetnule Bosni i Hercegovini. Ipak, razlog zbog kojeg su problemi isplivali na povr{inu upravo sada, 14 godina nakon Daytona, mora se tra`iti u me|unarodnim okolnostima, koje su mnogo nepovoljnije za BiH nego {to su bile ~ak i usred protekle decenije, kada je oporavak izgledao najuspje{niji. Da bi se razumjela trenutna kriza u Bosni i Hercegovini, potrebno je ispitati geopoliti~ke faktore koji otkrivaju kako je prolazan bio oporavak zasnovan na povr{nim reformama me|unarodne administracije koje nisu uspjele rije{iti temeljne mane u strukturi bosanske dr`ave nakon 1995. godine. Bosanskohercegova~ka kriza se, prije svega, manifestira u agresivnom separatisti~kom karakteru re`ima Milorada Dodika, premijera Republike Srpske (RS). Dodik otvoreno govori o secesiji tog entiteta; RS je nedavno usvojila zakon o referendumu, koji je, izgleda, s tim ciljem i sro~en. Pro{lo je vrijeme retorike vodstva bosanskih Srba od prije nekoliko godina, retorike koja je govorila o pomirenju i umjerenosti. Dodik se sada bu~no anga`ira u poricanju zvjerstava povezanih s ratnim zlo~inima koje su po~inili Srbi. Nedavno je toplo do~ekao Biljanu Plav{i}, osu|enu za ratne zlo~ine, nakon {to je ona prijevremeno oslobo|ena iz zatvora u [vedskoj1 . Istovremeno, postoje indicije da bi Bo{njaci na objavu nezavisnosti RS-a odgovorili povratkom u rat. Takav sukob ne bi ostao ograni~en na Bosnu i Hercegovinu. Odlaze}i predsjednik Hrvatske Stjepan Mesi} nedavno je zaprijetio da bi Hrvatska vojno odgovorila na poku{aj otcjepljenja RS-a. Suo~ena s opasno{}u novog kolapsa u Bosni i Hercegovini, me|unarodna zajednica po~inje da se budi, ali se i dalje ~ini da nije u stanju odlu~no odgovoriti. Pregovori o ustavnoj reformi vo|eni pro{le jeseni u Butmiru kod Sarajeva, koje su sazvali predstavnici Evropske unije i SAD-a, zavr{eni su bez rezultata. Butmirski paket predlagao je samo minimalno “~a~kanje” po
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 51
ustavnoj strukturi BiH – strukturi koja se dokazala kao neprovediva u praksi.2 Zbog toga je danas Bosna i Hercegovina, ina~e velika mrlja na ugledu EU-a i SAD-a iz devedesetih godina 20. stolje}a u dijelu Evrope koji je bio komunisti~ki, jedina zemlja u regiji ~ija perspektiva ne izgleda sjajno. Primjer Bosne naru{ava model apsolutnog napretka u razvoju Evrope tokom 1989. godine, i to zahtijeva obja{njenje. Bosna i Hercegovina je zemlja s neprovedivim ustavnim poretkom, koji onemogu}ava funkcioniranje dr`ave. BiH je podijeljena na dva entiteta – RS i Federaciju Bosne i Hercegovine, dvonacionalni entitet Bo{njaka i Hrvata. Centralna dr`ava je potpuno oslabljena jer je ve}ina ovlasti prenesena na entitete. RS je najodr`ivija kao entitet, za {ta su zaslu`ni unitarna struktura i nacionalna homogenost tog dijela zemlje. Me|utim, ta odr`ivost lo{a je za Bosnu i Hercegovinu, jer {to je taj entitet ja~i ja~a je i njegova sposobnost da opstruira funkcioniranje BiH. Sna`nija Republika Srpska omogu}ava rukovodstvu toga entiteta da ustraje u poku{ajima ostvarivanja svoga cilja – a to je de facto ili de jure nezavisna dr`ava bosanskih Srba. Upravo suprotno od ovoga, Federacijom BiH dominiraju elementi koji podr`avaju ili prihva}aju unitarnu Bosnu i Hercegovinu. Federacija BiH bi, u principu, mogla djelovati kao nukleus obnovljene Bosne i Hercegovine. Me|utim, FBiH je hendikepirana razlikama izme|u Bo{njaka i Hrvata, pri ~emu se Hrvati osje}aju marginalizirani od broj~ano dominantnih Bo{njaka. Uz to, ustavna struktura Federacije BiH paralizirana je podjelom ovog entiteta na kantone – administrativne jedinice koje smanjuju ovlasti Federalne vlade. Bosanska dr`ava je tako onesposobljena podjelom ovlasti izme|u vi{estrukih slojeva birokratije i slabljenjem onih organa dr`ave koji bi u principu trebali djelovati kao integriraju}i faktori, odnosno centralne i federalne vlaje sti. Bosanskohercegova~ka ekonomija onesposobljena ogromnim tro{kovima te iste birokratije, kao i velikom korupcijom bh. politi~ke klase. U me|uvremenu, konfliktni ciljevi bo{nja~kih, srpskih i hrvatskih politi~ara dovode do toga da dr`ava ne mo`e biti reformirana jer bi bilo kakvi koraci koji bi promovirali sna`niju i funkcionalniju bh. dr`avu i koji bi u`ivali podr{ku bosanskih elemenata koji su za integraciju – prije svih Bo{njaka, ali i Srba i Hrvata koji nisu nacionalisti – bili osporeni od politi~ara iz RS-a iz istih razloga. Reintegracija Bosne i Hercegovine bi stoga zahtijevala mjere koje bi bile unilateralno nametnute uprkos protivljenju Srba i mo`da Hrvata, a me|unarodna zajednica nije spremna da uradi ne{to takvo.
Ustvari, Bosna i Hercegovina slu`i kao poni`avaju}a lekcija da uspje{an poslijeratni oporavak ne mo`e biti postignut ako se rat ne okon~a na pravednim osnovama i ako se ne nametne sporazum napravljen tako da bude funkcionalan. Ovo bi se moglo ilustrirati pore|enjem dejtonske nagodbe s dogovorom postignutim u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Savezni~ke snage potpuno su porazile Njema~ku u Drugom svjetskom ratu; Njema~ka je bila prisiljena da se preda bezuvjetno; njema~ki ratni zlo~inci su pogubljeni nakon su|enja; sama Njema~ka je svedena na pravu mjeru, teritorijalno isparcelisana i okupirana. Dakle, uspje{an poslijeratni oporavak Evrope bio je mogu} – ali na ovakvim osnovama. U slu~aju Bosne i Hercegovine ciljevi i politike me|unarodne zajednice nisu se mogli vi{e razlikovati od gore navedenog (pojam “me|unarodna zajednica” ovdje podrazumijeva sile koje su nametnule dogovor). Prilikom nametanja dogovora za Bosnu i Hercegovinu 1995. godine cilj SAD-a i demokratskih evropskih dr`ava nije bio poraziti odgovorne za rat i poni{titi njihova osvajanja. Upravo suprotno, Dejtonski sporazum nametnut je 1995. godine kako bi se sprije~io poraz Srbije i srpskih pobunjenika iz Bosne. Ovo nije prilika da se ide u detaljnu analizu diplomatske pozadine Dejtonskog sporazuma, ali ukratko: dominantna zapadna politika pod britanskim i francuskim vodstvom u periodu rata u Bosni izme|u 1992. i 1995. bila je ne da se porazi ili barem identificira strana koja je kriva za rat, nego da se traga za dogovorom do kojeg bi se do{lo pregovorima. Ovo je svakako podrazumijevalo priznavanje barem nekih od ciljeva Srbije Slobodana Milo{evi}a i srpskih pobunjenika iz Bosne. To je zatim trebalo pomiriti s formalnim zalaganjem za odbacivanjem nasilnih promjena me|unarodnih granica. Svi mirovni planovi za Bosnu nastojali su pomiriti koncept podjele Bosne s konceptom jedinstvene Bosne. Ovi, u osnovi nepomirljivi principi, zna~ili su da }e svaki sporazum zasnovan na njima biti neprovediv. Clintonova administracija u SAD-u nije smatrala da postoji nacionalni interes u protivljenju ovakvoj anglofrancuskoj politici, pa se spremno s njom slo`ila. Me|utim, za razliku od Britanije i Francuske, Clintonova Amerika bila je spremnija da izvr{i vojni pritisak na Srbe kako bi ih primorala da se saglase s kompromisnim dogovorom. Otuda Va{ingtonski sporazum, sklopljen u martu 1994., koji je uspostavio federaciju Bo{njaka i Hrvata. Time je stvoren jedan od stupova Dejtonskog sporazuma, koji }e uslijediti kasnije, a vojna ravnote`a pomjerena je na {tetu Srba. Jo{ va`nije je to {to je Clinton dospio pod intenzivan doma}i po-
51
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 52
liti~ki pritisak da pokrene akciju protiv srpske agresije, a za odbranu Bosne i Hercegovine. Nakon masakra u Srebrenici u julu 1995., ovaj pritisak postao je neizdr`iv. U augustu i septembru 1995. Clinton je iskoristio zra~ne udare NATO-a kako bi prisilio bosanske Srbe da pristanu na dogovor. Pored toga, dao je zeleno svjetlo za hrvatsku vojnu akciju protiv srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, {to je presudno promijenilo tok rata. Me|utim, su{tinski, mada postignut uz upotrebu vojne sile, Dejtonski sporazum predstavljao je jednostavno samo prera|enu anglo-francusku politiku popu{tanja srpskim pobunjenicima pod krinkom “kompromisnog” dogovora. Bio je to sporazum nametnut bez ikakve principijelne vizije poslijeratnog poretka, nego se jednostavno i{lo na to da se okon~a rat kako bi se zadovoljili Clintonovi doma}i kriti~ari i kako bi se stavila ta~ka na konflikt koji je doveo do intenzivne zategnutosti u odnosima SAD-a i evropskih saveznika.3 Ovdje mo`emo usporediti Dejtonski sporazum s poslijeratnim sporazumom u Evropi nakon 1945. godine. Milo{evi}ev re`im bio je daleko od toga da bude uklonjen s vlasti, kao {to je bio slu~aj s nacistima u Njema~koj. Milo{evi}ev re`im bio je Clintonov partner u nametanju sporazuma srpskim pobunjenicima iz Bosne. Dayton je bio daleko od toga da poni{ti srpska osvajanja kao {to su poni{tena njema~ka osvajanja nakon 1945. Ne, Dayton je legitimizirao ~injenicu da je pola Bosne i Hercegovine bilo u srpskim rukama. Bosanski Srbi ~inili su 31 posto stanovni{tva u BiH prije rata, a RS je nagra|ena sa 49 posto bosanske teritorije. I dok su Hitlerove `rtve – poljska, ~ehoslova~ka i austrijska dr`ava – iz Drugog svjetskog rata iza{le obnovljene i mo`da ja~e nego {to su bile, Dejtonski sporazum nije obnovio Bosnu i Hercegovinu, koja je iz rata iza{la potpuno oslabljena – jer su ustupci principu podjele bili ve}i nego ustupci principu jedinstva zemlje. Drugim rije~ima, Bosna i Hercegovina je iz Daytona iza{la kao zemlja koja nije bila ni zami{ljena kao funkcionalna, jer Dejton po~iva na pre{utnoj saglasnosti elemenata – srpskih nacionalista iz BiH i re`ima u Beogradu – ~iji je interes bio da osiguraju da dr`ava ne funkcionira.
52
Postoje oni koji tvrde da, imaju}i u vidu njenu fragmentiranu nacionalnu kompoziciju, Bosna i Hercegovina kao dr`ava po prirodi stvari ne mo`e funkcionirati. Mada bi bilo pogre{no potpuno odbaciti ovaj argument, jasno je da on nije potpun. Postoje dva slu~aja na Balkanu koji pokazuju da nakon rata nacionalno fragmentirano stanovni{tvo mo`e koegzistirati u okvirima odr`ive dr`ave u kojoj postoji funkcionalan ustavni poredak. Prvi slu~aj je sama Federacija BiH,
gdje je razmontiran entitet bosanskih Hrvata. Iako neki nacionalisti~ki elementi me|u bosanskim Hrvatima nastavljaju favorizirati secesiju, uskra}eni su im svi institucionalni elementi putem kojih bi mogli izvesti otcjepljenje. Prijetnja secesijom bosanskih Hrvata za Bosnu i Hercegovinu tako je, dakle, neutralizirana na na~in koji nije upotrijebljen u slu~aju separatisti~ke prijetnje bosanskih Srba. Jo{ jedan razlog za to le`i u ~injenici da, prema dejtonskom poretku, ne postoji entitet bosanskih Hrvata, a drugi dio je u ~injenici da su, nakon {to je 1999. godine umro hrvatski predsjednik Franjo Tu|man, njegovi nasljednici revidirali njegovu politiku poku{aja podjele Bosne i Hercegovine, a Hrvatska je po~ela podr`avati jedinstvo Bosne i Hercegovine. Drugi slu~aj relativno uspje{ne nacionalne reintegracije je Makedonija, gdje je, nakon oru`anog sukoba 2001. godine izme|u makedonske dr`ave i albanskih pobunjenika, pregovorima okon~anim Ohridskim sporazumom dogovoren uspje{an model multinacionalnog su`ivota u okvirima unitarne dr`ave. Tome je pomogla ~injenica da je Albanija, kao nacionalna matica makedonskih Albanaca, provodila odgovornu regionalnu politiku, izbjegavaju}i iredentizam. Nasuprot tome, legitimiziraju}i RS, Dejtonski sporazum je osigurao institucionalnu osnovu za razvoj separatizma bosanskih Srba, dok Srbija, ~ak i nakon pada Milo{evi}a 2000. godine, nikada nije revidirala svoju antibosansku politiku kao {to je to uradila Hrvatska nakon Tu|manove smrti. Stoga se me|unarodna zajednica, upravljaju}i Bosnom i Hercegovinom nakon 1995., morala boriti s ~injenicom da snage odgovorne za rat nisu pora`ene; upravo suprotno, one su predstavljale stupove novog poretka. To za me|unarodne administratore nije predstavljalo problem jer svrha intervencije i nije bila da se uspostavi odr`iva bh. dr`ava ili pravedan poredak, nego tek da se ispuni minimalisti~ki cilj odr`anja mira, da se osigura da oru`ani sukob, za koji se pokazalo da djeluje vrlo {tetno na odnose izme|u zapadnih saveznika, ponovo ne izbije, te da Bosna i Hercegovina vi{e ne bude na naslovnim stranama novina. To je zna~ilo da, naprimjer, me|unarodne snage neposredno nakon rata nisu hapsile vode}e ratne zlo~ince, kao {to je Radovan Karad`i}, jer administratori i me|unarodna zajednica nisu `eljeli poduzimati akcije koje bi mogle isprovocirati srpske vlasti, ili neke druge elemente.4 Unato~ tome, tokom godina koje su uslijedile gomilao se broj faktora koji favoriziraju sna`niju intervencionisti~ku politiku me|unarodne zajednice prema rekonstrukciji Bosne i Hercegovine.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 53
Prvo, dejtonski dogovor predstavlja dijete zapadne politike koja ve} bila diskreditirana i u procesu transformacije, u vrijeme kada je dogovor postignut. Odlazak Francoisa Mitteranda i dolazak Jacquesa Chiraca na mjesto francuskog predsjednika 1995. te smjena u britanskoj vladi 1997. godine, gdje je Tony Blair zamijenio Johna Majora na poziciji premijera, zna~ila je da francuska i britanska politika nije vi{e bila u rukama politi~ara koji su sna`no favorizirali umirivanje Srba, nego u rukama njihovih nasljednika koji su uvi|ali uzaludnost takve politike, a uz to su bili odlu~ni da ne dozvole sli~no diskreditiranje. Ba{ kao {to su Major i Mitterand odvra}ali Clintona od odlu~nije intervencije kako bi se zaustavila srpska zvjerstva, tako su Blair i Chirac podsticali Clintonovu rije{enost da se konfrontira sa srpskim problemom. Kada je Milo{evi} poku{ao da pokrene novu kampanju etni~kog ~i{}enja protiv kosovskih Albanaca krajem devedesetih, NATO sile su se ovaj put konfrontirale s njim. Zapadna politika umirivanja Milo{evi}a – jednog od stupova Dejtonskog sporazuma – definitivno je okon~ana NATO-ovim zra~nim udarima na Srbiju 1999. godine, optu`nicom Ha{kog tribunala protiv Milo{evi}a te ameri~kom pomo}i u zbacivanju Milo{evi}a 2000. godine.5 Dakle, nakon 1995. postojao je {iri geopoliti~ki kontekst za sve aktivniji pristup me|unarodne administracije Bosni i Hercegovini. Drugo, postojala je i interna dinamika unutar me|unarodne administracije prema aktivnijem pristupu. Starateljstvo nad Bosnom i Hercegovinom predato je u ruke Vije}a za primjenu mira (PIC), koji ~ine ~lanice UN-a i me|unarodnih tijela. PIC je, opet, upravljao Bosnom i Hercegovinom putem Ureda visokog predstavnika (OHR). Mada je visoki predstavnik zami{ljen kao osoba koja nadgleda i usmjerava oporavak Bosne i Hercegovine, u praksi je imperativ osiguranja stabilnosti i mira postepeno gurnuo OHR ka vi{e intervencionisti~koj ulozi. OHR je postepeno pustio korijenje u BiH i zadobio stvarnu mo}, stvaraju}i samodovoljnu institucionalnu dinamiku koja je te`ila sna`nijoj administraciji. PIC je 1997. godine OHR-u dao tzv. bonske ovlasti, koje omogu}uju da visoki predstavnik smijeni neposlu{ne politi~are koji opstruiraju njegov rad. Shodno tome, dvije godine poslije, 1999. godine, visoki predstavnik Carlos Westendorp upotrijebio je bonske ovlasti kako bi smijenio ekstremnog nacionalistu Nikolu Popla{ena, tada{njeg predsjednika RS-a. Dvije godine nakon toga, Westendorpov nasljednik Wolfgang Petritsch smijenio je tvrdolinija{kog hrvatskog nacionalistu Antu Jelavi}a s pozicije u Predsjedni{tvu BiH, te je naredio zapljenu imovine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), glavne naci-
onalisti~ke stranke bosanskih Hrvata.6 Tako je OHR tokom gotovo cijele decenije koja je uslijedila nakon 1997. preuzimao sve sna`niju ulogu, otkidaju}i komad po komad tkiva nacionalnih podjela i bazu iz koje su politi~ari nacionalisti crpili snagu. Ovo ja~anje uloge OHR-a najvi{e je uzelo maha pod Paddyjem Ashdownom, koji je bio visoki predstavnik od 2002. do 2006. godine. Ashdown je slu`io u atmosferi brzog {irenja EU-a i NATO-a, i op}enito pove}ane borbenosti Zapada zbog napada od 11. septembra te priprema a zatim i izbijanja rata u Iraku. Kao odgovor na trgovanje oru`jem bosanskih Srba sa Sadamovim Irakom, Ashdown je ukinuo Vrhovni odbrambeni savjet RS-a te iz ustava RS-a uklonio sve odrednice koje upu}uju na dr`avnost. Zatim je uspostavio jedinstvenu bh. vojnu komandu i obavje{tajnu slu`bu. Me|unarodni medijatori su 2000. godine presudili da grad Br~ko, koji “opkora~uje” tzv. sjeverni koridor koji povezuje isto~ne i zapadne dijelove RS-a, treba postati neutralan distrikt, odvojen od oba entiteta, ~ime je eventualno otcjepljenje RS-a postalo mnogo problemati~nije. Kasnije te iste godine Ustavni sud BiH presudio je da sva tri konstitutivna naroda u BiH trebaju u`ivati ista konstitutivna prava na cijeloj teritoriji zemlje, ~ime je zadan udarac nacionalnim podjelama koje je cementirao Dayton. Tokom 2003. godine usvojeni su zakoni koji su omogu}ili da odvojene entitetske carinske uprave budu zamijenjene dr`avnom Upravom za indirektno oporezivanje. Tokom 2004. Ashdown je izdao odluku kojom se ujedinjuje grad Mostar. Iste godine, Ustavni sud BiH presudio je da 13 gradova i op}ina u RS-u koje su u vremenu od 1992. dobile nove, srpske nazive ili prefikse, trebaju vratiti prvobitne nazive bez nacionalnih obilje`ja. U oktobru 2005. parlament RS-a je kona~no, pod pritiskom, gurnut da usvoji reforme koje su omogu}ile stvaranje jedinstvene bh. policije, kakvu zahtijeva EU.7 Ovakve poja~ane aktivnosti OHR-a natjerale su tvrdolinija{ke nacionaliste u povla~enje. To je za politi~are nacionaliste stvorilo dilemu izme|u neposlu{ne opozicije i saradnje s me|unarodnom administracijom. To je dovelo do fragmentacije nekada homogenih nacionalisti~kih blokova, {to se najbolje vidjelo kada je predsjednica RS-a Biljana Plav{i}, nekada{nja tvrdolinija{ica koja se okrenula saradnji, ugu{ila pobunu Karad`i}evih pristalica u Banjoj Luci 1997. godine. Bosanski politi~ari natjerani su da uvide da, ako `ele da politi~ki pre`ive, moraju ubla`iti tvrdolinija{ku retoriku i odustati od otvorenih opstrukcija. Tu lekciju su osobito dobro savladali hrvatski nacionalisti, nakon {to su njihovi ponovljeni separatisti~ki potezi onemogu}e-
53
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 54
ni akcijama OHR-a, {to je rezultiralo fragmentiranjem HDZ-a i pojavljivanjem umjerenije struje bosanskih Hrvata. ^inilo se da i srpski politi~ari, kako oni u RS-u tako i u Srbiji, postepeno pristaju uz umjereniju struju. Ovaj razvoj doga|aja dosegao je vrhunac, kada je u pitanju RS, 2005. godine, kada su predsjednici i RS-a i Srbije prisustvovali obilje`avanju 10. godi{njice masakra u Srebrenici8 . Pokazalo se da je to la`na nada, jer nijedan zvani~nik iz RS-a ili Srbije vi{e nikada poslije toga nije prisustvovao komemoracijama masakra. U Bosni i Hercegovini je do{lo do nazatka u odnosu na, kako se ~inilo, optimisti~na vremena sredinom pro{le decenije, kada je izgledalo da BiH po~inje da funkcionira, do trenutne situacije, kada je BiH na najni`oj ta~ki od rata naovamo. Neuspjeh procesa reintegracije koji je “odozgo” provodio OHR sastojao se u tome da nije promijenio osnovnu ~injenicu Dejtonskog sporazuma. Umjesto toga, tapecirao je pukotine. Reintegracija je po~ivala na OHR-u, koji je prijelazna institucija. Istovremeno, dejtonska nagodba – podjela Bosne i Hercegovine na dva entiteta koji su prisvojili ve}inu ovlasti u dr`avi – trajna je. Kako je Bosna i Hercegovina po~ela napredovati sredinom pro{le decenije, tako je me|unarodna zajednica nastojala da zemlju odmakne od me|unarodne uprave i pribli`i je istinskoj nezavisnosti. To je podrazumijevalo postepeno zatvaranje OHR-a i smanjenje broja me|unarodnih vojnika na terenu. Tako je broj me|unarodnih vojnika u Bosni i Hercegovini smanjen sa 30.000 u 1997. na 2.500 u 1999. godini. Me|unarodna zajednica – a posebno EU i njene ~lanice – nije, me|utim, shvatila da je samo zbog OHR-a i tih istih vojnika Bosna i Hercegovina po~ela poprimati normalan izgled. Ako se uklone ti potpornji, cijela gra|evina se opet ru{i. Kako je OHR sve vi{e gubio o{trinu i nema me|unarodnu podr{ku, upravo ona snaga koja je prisilila da RS po{tuje bh. poredak izgubila je svoju potentnost.
54
Danas premijer RS-a Milorad Dodik otvoreno prkosi visokom predstavniku, jer dobro zna da visoki predstavnik nema ni ovlasti za prisilu ni me|unarodnu podr{ku
da ga smijeni, kao {to je Westendorp uradio s Popla{enom ili Petritsch s Jelavi}em. Tako je na jednom nivou me|unarodna zajednica u Bosni Hercegovini bila `rtva onoga {to je izgledalo kao njen vlastiti uspjeh. Ipak, taj uspjeh bio je privremen zbog jo{ jednog razloga: po~ivao je na izuzetno povoljnim me|unarodnim okolnostima. Nedavno je jo{ jedan faktor dodan jedna~ini koja je ubrzala nazadak Bosne i Hercegovine visokih predstavnika: pojava iznova agresivne i revan{isti~ke Rusije, ~ija agenda podrazumijeva poremetiti {irenje NATO-a na istok. Rusija Vladimira Putina potaknula je otpor RS-a prema zapadnom poretku na Balkanu. Zapadne dr`ave koje su najvi{e sklone saradnji s Rusijom, u prvom redu Francuska i Njema~ka, nisu raspolo`ene da insistiraju na Balkanu. Istovremeno, nakon {to je Barack Obama zamijenio Georgea Busha kao ameri~ki predsjednik, SAD postaje sve pomirljiviji prema Rusiji. Zbog svih ovih razloga, Dodikov separatisti~ki re`im sada dr`i adute u svojim rukama u bh. kontekstu. Paradoksalno, ova radikalizacija politi~ke scene u RS-u desila se uprkos ~injenici da Srbija postepeno odstupa od politike antizapadnog nacionalizma. Kulminacija te politike u Srbiji desila se neposredno nakon {to je Kosovo proglasilo nezavisnost u februaru 2008. godine, {to je priznala ve}ina ~lanica NATO-a i EU-a. Me|utim, nakon pobjede proevropskih stranaka na parlamentarnim izborima u Srbiji u prolje}e 2008., u Srbiji je dominantna proevropska struja. Ovo nije pozitivno utjecalo na Bosnu i Hercegovinu, jer ~ak i proevropsko krilo srbijanske politi~ke klase, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, prihvata paradigmu srpskog nacionalizma. To je potcrtano pro{logodi{njom posjetom srbijanskog predsjednika Borisa Tadi}a RS-u, kada je zaobi{ao bh. dr`avne vlasti da bi, na tlu Bosne, otvorio {kolu koja se zove “Srbija”.9 Da sumiramo – oporavak Bosne i Hercegovine nakon Daytona bio je mrtvoro|en~e zbog toga {to su nedostajali gotovo svi faktori koji su ga mogli poduprijeti. Ne postoji zajedni~ka bosanska politi~ka elita koja bi pre-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 55
vazi{la nacionalne podjele izme|u Srba, Hrvata i Bo{njaka; bosanske politi~ke klase podijeljene su du` nacionalnih linija. Ne postoji zajedni~ki nacionalni identitet me|u bosanskim stanovni{tvom; a kako ve}ina bosanske djece sada poha|a nacionalno razdvojene {kole mladi Bosanci rastu bez zajedni~ke bosanske svijesti, koju su, ako ni{ta drugo, ipak imali njihovi roditelji. Nema zajedni~kih dr`avnih struktura koje mogu zbli`iti nacionalno fragmentirano stanovni{tvo kao u slu~aju Makedonije. Posljedica svega toga je da ne postoje unutra{nji bosanski faktori koji bi radili na ujedinjenju i oporavku. Me|utim, i vanjski faktori su slabi ili ih nema. Legalizam i oprez me|unarodne zajednice u~inili su je nevoljnom da zamijeni dejtonski poredak i na pravi na~in reformira ustav, bez ~ega ne mo`e biti istinskog oporavka zemlje. Me|unarodni protektorat nad Bosnom nije istinski, kakav je bio austrougarski protektorat 1878-1918., nego je vi{e nadgledanje.10 Reforme ~ija je namjena bila da reintegriraju Bosnu i Hercegovinu potpuno su usmjerene na dr`avni nivo. Me|unarodni re`im nije uspio da na terenu poni{ti rezultate etni~kog ~i{}enja i dovede do smislenog povratka izbjeglica. ^etrnaest godina nakon kraja rata, stanovni{tvo RS-a je gotovo u potpunosti srpsko; bo{nja~ke i hrvatske izbjeglice iz RS-a nisu se vratile ku}ama. Me|unarodni re`im je zapravo konsolidirao etni~ko ~i{}enje tako {to je omogu}io legalnu prodaju bo{nja~ke i hrvatske imovine RS-u od zakonitih vlasnika srpskim kupcima. U me|uvremenu je me|unarodna uprava postepeno izgubila entuzijasti~nu podr{ku me|unarodne zajednice. Zapadne dr`ave nemaju volje da preduzmu radikalne mjere potrebne da bi se promijenio pravac dezintegracijskog procesa, dok druge ~lanice me|unarodne zajednice, prije svega Srbija i Rusija, aktivno nastoje da potkopaju reintegraciju Bosne. Ipak, posljedice samozadovoljstva me|unarodne zajednice u pogledu klimave Bosne i Hercegovine mogu biti ozbiljne. Ako se Bosna i Hercegovina uru{i, cijeli poredak na zapadnom Balkanu mogao bi se uru{iti s njom. To predstavlja opasnost ~ije se ukupne posljedice ne mogu predvidjeti. n
NAPOMENE:
1.
Nedim Dervi{begovi}, “For Bosnia’s Dodik, Referendum Law Means It’s Make-Or-Break Time”, RFE/RL, 11 February 2010, http://www.rferl.org/content/For_Bosnias_Dodik_Referendum_Law_Means_Its_Make_Or_Break_Time/1955580.ht ml?page=1#relatedInfoContainer, pristupljeno 26. 2. 2010. 2. “Biljana Plav{i} arrives in Belgrade, ” BalkanInsight.com, 27. oktobar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/main/news/ 23201/, accessed 26 February 2010. 3. “Outgoing Croat leader said he’d attack Bosnian Serbs”, B92 News, 19. januar 2010, http://www.b92.net/eng/news/region-arti cle.php?yyyy=2010&mm=01&dd=19&nav_id=64600, pristupljeno 26. februara 2010. 4. “Bosnia’s dual crisis”, Europe briefing no. 7, International Crisis Group, 12. novembra 2009. 5. Marko Attila Hoare, “A rope supports a man who is hanged: NATO air-strikes and the end of Bosnian resistance“, East European Politics and Societies, vol. 12, no. 2, prolje}e 1998, str. 203221. 6. Vidi: Matja` Klemen~i}, ”The International Community and the FRY/Belligerents, 1989-1997”, u Charles Ingrao and Thomas A. Emmert, eds, Confronting the Yugoslav Controversies: A Scholars’ Initiative, United States Institute of Peace Press, (Washington D.C. and Purdue University Press, West Lafayette, 2009), str. 186-188. 7. Vidi: Marko Attila Hoare, “Bosnia and Herzegovina 10 years after Dayton”, u Central and South Eastern Europe 2006, 6th ed., (London: Routledge, 2006), str. 47-52. 8. Wolfgang Petritsch, “Decision removing Ante Jelavi} from his position as the Croat member of the BiH Presidency”, 7. marta 2001, Office of the High Representative and EU Special Representative website, http://www.ohr.int/decisions/ removalssdec/default.asp?content_id=328, pristupljeno 26. februara 2010. 9. Patrick Moore, ”Bosnia-Herzegovina: Finally on the path to the EU?”, RFE/RL, 6. oktobra 2005, http://www.rferl.org/content/article/1061931.html, pristupljeno 26. februara 2010. 10. Patrick Moore, “Bosnia-Herzegovina: Marking the 10th Anniversary of the Srebrenica Massacre“,RFE/RL, 12. juli 2005, http://www.rferl.org/content/article/1059870.html, pristupljeno 26. februara 2010. 11. ”Serbian president’s visit sparks controversy”, BalkanInsight.com, 9. septembar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/main/news/22097/, pristupljeno 26. februara 2010. 12. Vidi: Marko Attila Hoare, The History of Bosnia-Hercegovina: From the Middle Ages to the Present Day, (London: Saqi Books, 2007), str. 70-91, 402-410.
55
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 56
Aktuelno
Nova vanjskopolitička strategija Republike Turske
Teorija i praksa Ahmeta Davutoglua
Piše: Edina Bećirević
Turska snagu crpi iz „strateške dubine“ – jedinstvene geostrateške pozicije, kontrole Bosfora i Dardanela, te bogatog imperijalnog historijskog i kulturnog naslijeđa u zemljama bivšeg Osmanskog carstva.
56
Autorica je docentica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Javna potvrda strate{kih interesa Turske na Balkanu, koja se manifestira i kroz u~estale posjete turskih dr`avnika regiji, mogla je biti iznena|enje samo onima koji ne prate osjetljivo posthladnoratovsko prestrojavanje u multilateralnom svijetu. Balkan nije jedina zona rastu}eg turskog utjecaja. Od raspada Sovjetskog saveza, utjecaj Turske kontinuirano raste i u biv{im sovjetskim republikama s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom, zahvaljuju}i u dobroj mjeri zajedni~koj historiji i kulturi, ali i zajedni~kom vjerskom identitetu. Turska je stabilizirala odnose s Iranom, otvorila granice sa Sirijom, i op}enito je intenzivirala diplomatsko prisustvo na Bliskom istoku. Me|utim, bilo bi vrlo nekriti~ki tvrditi da je Turska u gra|enju strate{kih partnerstava orijentirana samo ka ve}inskim muslimanskim zemljama. ^ini se da zapadne centre mo}i zapravo vi{e zabrinjava pragmati~no prijateljstvo Rusije i Turske, ali i osobno prijateljstvo turskog premijera Tayyipa Erdogana i Vladimira Putina.1 Izvor ove nelagode naravno nije sumnja u odanost Turske Sjevernoatlantskom savezu – u koji je i u{la da bi sprije~ila tada{nju sovjetsku prijetnju, ve} ~injenica da je Turska u proteklim decenijama u vrlo stabilnom ritmu evoluirala od „poslu{ne“ i „periferne“ dr`ave u vrlo respektabilnu silu koja je odlu~ila da to potvrdi i na polju javne diplomacije. Promjene u turskoj vanjskoj politici dodatno zanimljivim za analizu ~ini i teorijska doktrina Ahmeta Davutoglua, ministra vanjskih poslova Turske. Davutoglu je objavio dvije knjige na engleskom: Alternativne paradigme (1993) i Civilizacijska transformacija i muslimanski svijet (1994).2 U knjizi Alternativne paradigme Davutoglu nudi vrsnu komparativnu analizu islamske i zapadne politi~ke misli, uzimaju}i u obzir metodolo{ke i filozofske kontraste. Me|utim, njegova tre}a knjiga, Strate{ka dubina (2001), posebno je zna~ajna za odnos teorije i prakse u me|unarodnim odnosima, jer ~ini se da su teorijske postavke iz ove knjige od 2003. postale osnova turskog vanjskopoliti~kog programa.3 Naime, iako je od 1. maja 2009. Davutoglu ministar vanjskih poslova Turske, on je jo{ 2003. dobio titulu
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 57
ambasadora i bio je klju~ni savjetnik za vanjske poslove u vladi Tayyipa Erdogana. Njegov diplomatski kurs je posljednjih mjeseci ostavio traga i na bosanskohercegova~ke unutra{nje politi~ke prilike, ali i odnose sa Srbijom. Dovoljno razloga za tekst koji }e komparativno posmatrati teorijske postavke iz knjige Strate{ka dubina i promjene u turskoj vanjskoj politici. *
*
*
Davutogluova knjiga Strate{ka dubina bazirana je na ~etiri osnovne pretpostavke: pozitivan pristup prema susjedima; multidimenziona vanjska politika; novi diplomatski jezik; i tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici.4 Me|utim, iako metodolo{ki prividno odvojene, ove pretpostavke su tu da odbrane zajedni~ku premisu prema kojoj je Turskoj vrijeme da svoju snagu crpi iz „strate{kih dubina“ – jedinstvene geostrate{ke pozicije, kontrole Bosfora i Dardanela te bogatog imperijalnog historijskog i kulturnog naslije|a u zemljama biv{eg Osmanskog carstva. Turska politika je u godinama nakon Drugog svjetskog rata imala kompleks inferiornosti. Iako se priklju~ila NATO-u i bila bezuvjetan saveznik tokom hladnoratovskog perioda, njena osmanska pro{lost, netolerancija prema manjinama, pitanje slobode govora i problem s civilnom kontrolom vojske Tursku su dr`ali na zadatoj evropskoj periferiji. Davutogluova strategija preporu~uje da Turska prva pru`i ruku i odustane od decenijama dugog uvjerenja da je okru`ena neprijateljima. Ova premisa podrazumijeva popravljanje odnosa sa susjedima i paralelno s tim unutarnju demokratizacija i pove}anje prava manjinama: rje{enje kurdskog, zatim armenijskog problema, te poku{aj pronalaska rje{enja s Kiprom. „Politika ’nula’ problema sa susjedima“ bi prema ovoj strategiji trebala ubrzati i prijem Turske u Evropsku uniju. U ljeto 2009. turski premijer Erdogan je najavio da }e Kurdima, kojih u Turskoj ima 14 miliona, dati ve}a kulturna prava i otvoriti {iri dijalog da bi rije{io sukob s PKK-om koji traje ve} 25 godina. Prema izvje{taju Evropske komisije iz oktobra 2009. turski napori su veoma pozitivno ocijenjeni.5 Zapadna politi~ka teorija decenijama je bila pod utjecajem ideja Maxa Webera, prema kojem postoji ne{to inherentno antidemokratsko u dr`avama sa islamskom kulturnom tradicijom. Pozitivni primjeri dr`ava s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom, kao {to su Indonezija i Malezija, uglavnom su zanemarivani radi utvr|ivanja stereotipa radikalnog islama. Posljedice ko-
ri{tenja tog stereotipa u ameri~koj propagandi nakon 11. septembra 2001. nedavno je komentirao i Brzezinski: „Kombinacija unilateralizma u Iraku i demago{ke islamofobi~ne slogan{tine koju je provodio Washington oslabila je jedinstvo NATO-a i uveliko pomogla intenziviranju usmjerenja sve ve}e srd`be muslimana prema SAD i Zapadu op}enito.“6 Efekti 11. septembra te opasnosti od radikalnih pokreta inspiriranih retrogradnim interpretacijama islama naglasili su strate{ku va`nost Turske, koja je idealno pozicionirana da se nametne kao demokratski model dr`avama s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom.7 Me|utim, zadatak Turske u realizaciji „nula problema“ sa susjedima zapravo je mnogo komplikovaniji nego {to izgleda. U sada{njim veoma zamr{enim me|unarodnim odnosima popravljanje odnosa s jednim susjedom mo`e zna~iti pogor{anje odnosa s drugim, kao {to je, recimo, otvaranje granice s Armenijom nakratko poremetilo odnose s Azerbejd`anom. Odnosi s Armenijom i dalje optere}uju Tursku na {irem me|unarodnom planu zbog toga {to zvani~na Ankara negira odgovornost za genocid nad Armenima 1915. Naime, vanjskopoliti~ki odbor Predstavni~kog doma Kongresa SAD-a 4. marta je ovaj zlo~in okarakterizirao kao genocid iako je Obamina administracija prije glasanja pozvala odbor da ne usvaja rezoluciju. Zvani~na Ankara je odlu~ila da svog ambasadora na vra}a u Washington, naglasiv{i time koliko je ovo pitanje va`no za Tursku. Sli~nu rezoluciju isti odbor je prihvatio 2007. godine, ali je Bushova administracija uspjela izlobirati da ne do|e na glasanje pred Predstavni~ki dom. Me|utim, dobri poznavaoci ameri~ko-turskih prilika smatraju da }e i ova rezolucija imati sli~nu sudbinu kao i ona iz 2007., zbog toga {to su turska i armenska va`nost za ameri~ki strate{ki interes neuporedive. Vrlo je sli~na situacija i sa Izraelom i Iranom. Izrael i Turska imali su tradicionalno dobre odnose, {to je ~esto bilo na {tetu suradnje s muslimanskim dr`avama Bliskog istoka. Henry Kissinger je prije devet godina strate{ku va`nost Turske cijenio ne samo kroz njen geografski polo`aj nego i kroz izraelsko-tursko partnerstvo: “Za Zapad, klju~na zemlja je Turska, najja~a vojna sila u regiji. Zapadna saveznica, u prijateljskim odnosima sa Izraelom, i zbog nu`nosti svoje geografije, va`na je svim suprotstavljenim stranama.“8 Ali, ~ini se da izraelsko-turski odnosi nisu vi{e toliko va`ni za ameri~ku sigurnosnu paradigmu. Vidljiva tursko-izraelska kriza traje od ljeta 2009., kada je turski premijer Recep Tayyip Erdogan poslije verbalnog duela u Davosu s predsjednikom Izraela Shimonom Pere-
57
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 58
som, a u vezi s masovnim ubistvima civila u pojasu Gaze, ljutito napustio diskusiju. Nakon ovog uslijedili su i drugi diplomatski incidenti, me|utim pogor{anju odnosa s Izraelom posebno je doprinijelo tursko posredovanje da se prona|e kompromisno rje{enje za iranski mirovni nuklearni program. U odnosima s Iranom Turska vodi ra~una o tome da se nametne kao link za mirno rje{enje i smanjivanje napetosti sa SAD-om. S obzirom na to da je Iran, iako u nezavidnoj situaciji zbog sankcija, neosporno i dalje jedna od ekonomski najja~ih dr`ava na Bliskom istoku, Turska paralelno s medijatorskom ulogom razvija i vrlo intenzivnu ekonomsku suradnju. Me|utim, u kontekstu nove „strate{ke dubine“, prema kojoj bi, ~ini se, Turska mogla biti „model zemlja“ za ve}inske muslimanske zemlje, blisko prijateljstvo s Izraelom bilo je ozbiljna prepreka. Zato se ~ini da je izraelsko-turska diplomatska kriza zapravo doprinijela gra|enju novog liderskog imid`a Turske i produbljivanju povjerenja sa islamskim zemljama. O~igledno je, dakle, da se u realizaciji Davutogluovih zamisli neka od ~etiri klju~ne navedene teorijske pretpostavke povremeno mora `rtvovati u ostvarenju kona~nog cilja „strate{ke dubine“. *
58
*
*
Druga pretpostavka „strate{ke dubine“ je „multidimenziona vanjska politika“. Davutoglu smatra da je stati~na vanjska politika {tetna za Tursku. Kroz politiku koja bi uvela vi{e parametara, smatra Davutoglu, Turska se mo`e nametnuti i kao medijator u susjedstvu. To bi, pored vode}e uloge na Bliskom istoku, podrazumijevalo i nove strate{ke odnose s Evropskom unijom te dodatno razvijanje partnerskih odnosa s Rusijom. S krajem hladnog rata nepovjerenje izme|u Rusije i Turske nije prestalo preko no}i. Me|utim, eventualni razlog zbli`avanja, a koji, kako isti~u neki autori, mo`e biti i razlog za zabrinutost Zapada, jeste to {to i Rusija i Turska, „kao dvije periferne euroazijske sile, imaju sasvim dovoljno zajedni~kih pritu`bi na Evropu, {to mo`e biti ujedinjuju}i faktor njihovih interesa“.9 U smislu cjelokupne suradnje, prema posljednjim pokazateljima, Rusija je potisnula Njema~ku na drugo mjesto i postala najve}i turski ekonomski partner.10 Mnogi strate{ko okretanje ka zemljama Bliskog istoka i Rusiji vide kao rezultat razo~arenja vladaju}e Stranke pravde i razvoja (AKP) zbog prihva}anja Kipra u evropsko ~lanstvo 2004. Neki turski politi~ki krugovi vjeruju da je to namjeran potez izazvan od onih evropskih zemalja koje odbijaju ideju da Turska postane ~lanica EU-a.11 Me|utim, Turska za sada uspje{no balansira izme|u svojih zapadnih interesa i partnerstva s Rusijom. Turski parlament je 4. marta 2010. ratificirao sporazum o iz-
gradnji gasovoda Nabucco, kojim upravlja konzorcij evropskih kompanija i koji zaobilazi teritoriju Rusije, ~ime }e se smanjiti ovisnost Evrope od ruskog plina.12 Zapravo, analiti~ari tvrde da kroz vi{estruke sporazume o izgradnji gasovoda Turska ima potencijal da postane „put svile 21. stolje}a“.13 Prilika za nove evropsko-turske odnose je otvaranje pregovora s Turskom u Luksemburgu 2005. Kona~no primanje Turske u Evropsku uniju ticat }e se pitanja prava manjina i civilne kontrole vojske. I dok je Turska na relativno dobrom putu da rije{i kurdsko pitanje i pitanje slobode govora, u evropskim krugovima prevladava mi{ljenje da u rje{avanju problema civilne kontrole vojske le`i klju~ demokratizacije dr`ave. Tachau je koristio centralno-periferni okvir da bi objasnio na~in funkcioniranja turskog politi~kog `ivota. U centru je nacionalna sekularna dr`ava, kojoj je suprotstavljena periferija na kojoj se nalaze etni~ke grupe odane tradicionalnim `ivotu i vjerskim vrijednostima.14 Keyman tvrdi da je nedostatak aristokratske klase i ispunjavanja „centra“ iz prethodnog modela nadopunila „centralna elita“, koja se sastojala od vojnih zvani~nika i birokrata.15 Ovaj odnos periferije i centra, iako vremenom uglavnom prevazi|en, bio je ~vrsta osnova za o~uvanje turskog sekularizma. Candar smatra da se turski sekularizam razlikuje od anglosaksonske tradicije, koju karakterizira religiozni pluralizam i tolerancija. Po njemu, turski sekularizam je agresivno ateisti~ki, i nije demokrati~an kako se ~ini nekim zapadnjacima, a turski islam nije tako fundamentalisti~ki kako ga portretiraju.16 Posljednja de{avanja u vezi s hap{enjem turskih oficira i generala koji su, prema navodnim optu`bama, spremali vojni pu~ test je za reguliranje ovog odnosa centra i periferije, te za rje{avanje problema civilne kontrole vojske. Me|utim, hap{enje oficira i generala prema nekima je i prijetnja za o~uvanje sekularnosti dr`ave. Ova zabrinutost je poja~ana vije{}u da je uhap{en i dr`avni tu`ilac koji je vodio istragu protiv radikalnih islamskih organizacija. Prema pisanju New York Timesa kriti~ari premijera Erdogana su zabrinuti zbog toga {to je posljednjim potezima Erdogan u{utkao opoziciju te sada ima kontrolu nad svim nivoima vlasti, uklju~uju}i i sudsku. Najve}a zabrinutost Erdoganovih kriti~ara je da }e pravosu|e „uskoro do}i pod utjecaj islamista“.17 Profesor Soli Ozel sa Bilgi univerziteta u vezi s posljednjim promjenama ka`e: „Stara ideologija je krahirala, toliko znamo“, i oprezno dodaje da je partija premijera Erdogana „demokratiziraju}a snaga, ali ne nu`no i sama demokrati~na“.18
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 59
Baskin Oran, profesor me|unarodnih odnosa na Ankara univerzitetu, smatra da takve sumnje nisu opravdane. Prema njemu, Erdoganova partija – koja se nekada naslanjala na radni~ku klasu i islamiste, pro{la je kroz transformaciju. „Postala je bur`oaska“, ka`e Oran i tvrdi: „Oni }e uvijek biti muslimani, ali ne}e biti islamisti.“19 *
*
*
Tre}a i ~etvrta pretpostavka Davutogluovih „strate{kih dubina“, a to su, podsjetimo, „novi diplomatski jezik“ i „tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici“, dominiraju retorikom ministra vanjskih poslova Turske. Vladaju}i AKP je prihvatio „strate{ku dubinu“ izme|u ostalog i zbog toga {to Davutogluov „novi diplomatski jezik“ formulira novi/stari identitet kroz zbli`avanje sa dr`avama s kojima ima zajedni~ku historiju. Mo`e se re}i da je to pozicija koja je kompromis izme|u konzervativnih i liberalnih krugova u Turskoj, ali da se ovim uskla|enim „ritmom“ u vanjskoj politici doprinosi i unutra{njoj demokratizaciji, neophodnoj za punopravno ~lanstvo u Evropskoj uniji. S druge strane, oslanjanje na osmanski identitet podrazumijeva osloba|anje Turske iz statusa „vazalske“ dr`ave u odnosu na SAD, {to bi tradicionalisti~kim, perifernim krugovima, bila zna~ajna kompenzacija za evropeizaciju Turske. „Tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici“ zahtijeva ~este uzajamne posjete lidera u regiji. Ova premisa testirana je u nekoliko posjeta turskih dr`avnika Bosni i Hercegovini i Srbiji tokom 2009. I uz najbolje namjere Turske, posjeta Bosni i Hercegovini sa stanovi{ta javne diplomacije nije bila tako uspje{na. Naime, za ovu posjetu bilo je potrebna ozbiljnija priprema i vi{e umjerenosti u nastupu. U nedostatku takve pripreme kontroverzne reakcije na turske diplomatske aktivnosti – uzimaju}i u vidu odnose bh. lidera i politi~kih stranaka, bile su predvidive. Davatogluovu izjavu „Sarajevo je na{e“ i „...napravit }emo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, zajedno s Turskom, centrom svjetske politike“ ~lan Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine Neboj{a Radmanovi} prokomentirao kao „klasi~no mije{anje u unutra{nje stvari jedne zemlje“, te je ustvrdio da je Davutoglu „pokazao imperijalne namjere prema Balkanu“.20 U Srbiji je turska diplomacija, upravo zbog umjerenijeg nastupa, imala mnogo ve}i uspjeh. Naime, srbijanski predsjednik Boris Tadi} o turskim diplomatskim aktivnostima ima potpuno druga~ije mi{ljenje od Radmanovi}a. Prilikom posjete turskog predsjednika Ab-
dulaha Gula, Tadi} je izjavio da su odnosi Srbije i Turske „na najvi{em nivou u istoriji“.21 Tome je svakako doprinijelo i intenziviranje ekonomske suradnje i najavljene turske investicije u Srbiji. Stoga se ~ini da bi turska javna diplomacija u BiH, koja bi potencirala novo strate{ko prijateljstvo sa Srbijom i Rusijom, imala mnogo vi{e efekta nego podsje}anje na Osmansku imperiju. Iako nove zapadne teorije Osmanlijama priznaju da su od svih imperija u povijesti imali najve}i stepen multikulturalne tolerancije, u srpskoj nacionalnoj kulturi Osmanska imperija ima centralno omra`eno mjesto.22 Koliko mitovi mogu imati velikog utjecaja na odluke koje bi se morale donositi na pragmati~nom nivou ilustrira i diskusija o tome u koji }e NATO kontingent u Afganistanu biti upu}ena jedinica Oru`anih snaga Bosne i Hercegovine. Najozbiljnije ponude su stigle iz Turske, Danske i Velike Britanije. Misija koju nudi Turska nalazi se u najsigurnijoj zoni Afganistana i nosi najmanje rizika za `ivote bh. vojnike. O ponudi Turske javno se o~itovala jedino Du{anka Majki}, zamjenica predsjedavaju}eg Doma naroda u Parlamentarnoj skup{tini BiH, mada je, prema nezvani~nim reagiranjima, za zna~ajan broj parlamentaraca koji predstavljaju srpske nacionalne partije Turska kao zemlja neprihvatljiva zbog historijskih predrasuda.23 Sude}i po reakcijama zapadnih diplomatskih krugova u Sarajevu, ovakvi stavovi ne mogu nai}i na razumijevanje. Turska je ravnopravna ~lanica NATO-a i saveznici je tako i do`ivljavaju. Pored toga, pretpostavljanje sigurnosti vojnika historijskim predrasudama potpuno je nerazumljivo ~lanicama NATO-a. Ova dilema do{la je u veoma nezgodno vrijeme s obzirom na to da je posljednje odbijanje Bruxellesa da BiH u decembru 2009. dodijeli Akcioni plan za ~lanstvo (MAP) otvorilo diskusiju o mogu}nosti referenduma o NATO ~lanstvu u Republici Srpskoj. Poslati bh. vojnike u tursku misiju zna~ilo bi osna`iti argument nacionalista u RS-u koji zagovaraju referendum. *
*
*
Davutogluova teorija preporu~uje uklju~enje akademske zajednice i javnosti u proces diplomatskog odlu~ivanja. Zanimljivo je da su njegove preporuke u skladu sa {irokom diskusijom o novom strate{kom konceptu NATO-a, u koju je po tpuno uklju~ena kako akademska zajednica tako i cjelokupna javnost u zemljama ~lanicama. Prema Brzezinskom politi~ki prihvatljiv ishod anga`mana NATO-a u Afganistanu i Pakistanu te uklju~ivanje Rusije u obostrano korisnu vezu s Evropom i {irom
59
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 60
atlantskom zajednicom neke su od klju~nih dilema Novog strate{kog koncepta NATO-a.24
7
8
Davutoglu je o~igledno i vizionar. Sa „strate{kom dubinom“ i postoje}im partnerstvima Turska je idealno pozicionirana dr`ava za pronalazak optimalnih rje{enja za nove globalne izazove. I dok u globalnim razmjerima apliciranje njegove teorije iz knjige „Strate{ka dubina“ nosi veliki pozitivni potencijal, za uspjeh u Bosni i Hercegovini je, na`alost, potrebno novo, dopunjeno izdanje. n
9 10
11
12
13
14
NAPOMENE: Vidi Russian Ambassador Lebedev’s account in International Affairs: A Russian Journal of World Politics, Diplomacy & International Relation 20, Vol. 51 Issue 2, str. 1-8. 2 Ahmet Davutoglu, Alternative Paradigms (University Press of America, 1993). Civilizational Transformation and the Muslim World (Quill, 1994). 3 Vidi Ahmet Davutoglu, Stratejik Derilink (Istanbul, Kure Yayinlari, 2001). Na`alost, ova knjiga jo{ uvijek nije prevedena na engleski, ali je na turskom jeziku imala 30 izdanja i prodata je u 300.000 primjeraka. Za detaljan prikaz na engleskom vidi: Alexander Murrison, „The Strategic Dept Doctrine of Turkish Foreign Policy“, Middle Eastern Studies, Vol. 42, No. 6, novembar 2006; a za izvrsnu analizu na bosanskom jeziku vidi: Hajrudin Somun, „[teta i korist neootomanizma“, Dani br. 651, 4.12.2009. 4 M.K. Kaya i Halil M. Karaveli, „Vision or Illlusion? Ahmet Davatoglu’s State of Harmony in Regional Relations“, Turkey Analyst, Vol. 2. No. 11, 5. juna 2009. 5 European Commission ‘Turkey 2009 progress report’, October 2009. 6 Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO – Toward a Global Security Web“, Foreign Affairs, September/October, 2009, str. 3.
15
1
60
16
17
18 19 20 21 22
23
24
Vidi vi{e u Joshua A.Walker, „Learning strategic depth: implications of Turkey’s new foreign policy doctrine“ u Insight Turkey, July 2007. Henry Kissinger, Does America Need a Foreign Policy. (Simon &Schuster, 2001) str. 165. Walker, „Learning strategic...“ Mehment Ogotcu, „Rivals become partners?“, http://www.gencturkhaber.com/en_Mehmet-ogutcu-energyEuropean-turkey-Russian.html,018a04, (pristupljeno, 8.3.2010). Emrullah Uslu, „Ahmet Davutoglu: The man behind Turkey’s assertive foreign policy“, Eurasia Daily Monitor, Volume 6 Issue 57. Simon Taylor, „Turkey Signs Up to Nabucco“, European Voice, 5.3.2010. (http://www.europeanvoice.com/article/2010/03/turkey-signs-up-to-nabucco/67345.aspx) (pristupljeno, 7.3.2010) Ogotcu, „Rivals ...“ Tachau, F. Turkey: The politics of Authority, Democracy and Development. (New York: Praeger, 1984). Saban Taniyici, „Transformation of Political Islam in Turkey: Islamist Welfare Party’s Pro-EU Turn“, Party Politics. Vol. 9. No. 4, 2003, str. 467. Cengiz Candar, „Ataturks Ambitious Legacy“, The Wilson Quarterly, Autumn, 2000. Citirano prema: Sabrina Tavernise, „Army Ebbs and Power Realigns in Turkey“, New York Times, March 1, 2010. (http://www.nytimes.com/2010/03/02/world/europe/02tu rkey.html) (pristupljeno 8.2.2010) Ibid. Ibid. Somun, „[teta i ...“ Politika, 27.oktobra 2009. Za pozitivnu ocjenu imperijalnog turskog multikulturalnog modela vidi: Will Kymlicka, Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights. (Clarendon Press, Oxford, 1995). O tome kako se „neoosmanizam“ do`ivljava u dijelu srpskih vjerskih i intelektualnih krugova vidi tekst Vuka Ba~anovi}a „Sa vjerom u Boga i srpstvo“, Dani, br. 660, 5.2.2010. Du{anka Majki}, „Ministru Cikoti}u Turska i na po~etku i na kraju“, Nezavisne novine, 26.2.2010. Brzezinski, „An Agenda for...“
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 61
U fokusu
Jemen - između El-Kaide i Amerike
Piše: Muhamed Jusić
Jemen je odjednom dospio na naslovne stranice svjetskih novina, ali samo u kontekstu borbe protiv El-Kaide. Stvarni uzroci problema u toj zemlji malo su kome interesantni.
Autor je bosanskohercegovački teolog i publicist.
Za sve koji prate situaciju na Bliskom istoku Jemen je ve} godinama klasi~an primjer propale dr`ave i jedan od zasigurno najve}ih regionalnih problema. Ono {to je donedavno bilo specifi~no za ovo bliskoisto~no krizno podru~je jest da se sva patnja jemenskog naroda odvijala daleko od o~iju svjetske, pa i arapske javnosti. To je dr`ava u kojoj je u proteklih nekoliko desetlje}a izbilo vi{e gra|anskih ratova nego bilo gdje drugdje u ovom nestabilnom dijelu svijeta. Ve} du`e od godinu dana u njenoj pokrajini Sada vodi se bjesomu~ni, ko zna koji po redu, rat izme|u vladinih snaga i {iitskih pobunjenika poznatih kao El-husijjun. Iako je primirje izme|u pobunjenika i vlade sklapano vi{e puta, a posljednje se poku{ava odr`ati ovih dana (19. 2. 2010.), obje sukobljene strane su ga koristile samo za takti~ko pregrupiranje i ponovno naoru`avanje. Nezadovoljstvo na jugu Jemena, gdje je gra|anski rat prije nekoliko godina jedva zaustavljen, sve je ve}e, pa nikoga ne bi iznenadila nova eskalacija nemira. U svom tom haosu, kao i toliko puta do sada, El-Kaida, ta~nije njen ogranak na Arapskom poluotoku (ili jo{ preciznije njihovi istomi{ljenici za koje je te{ko ustanoviti koliko su operativno dio istog sistema), odlu~ila je u vakuumu koji stvaraju nefunkcionalne dr`ave iskoristiti priliku kako bi nastavila sa svojim operacijama globalnog d`ihada. Ovo je jo{ jednom pokazalo ispravnost zaklju~ka koji je jo{ 2002. uvr{ten u dokument poznat kao „Ameri~ka sigurnosna nacionalna strategija – 2002“ (The National Security Strategy of the United States of America, September 2002 – Full PDF Document /367 KB/), a prema kojem „Americi ve}u prijetnju predstavljaju ’propale i slabe dr`ave’ nego ‘osvaja~ke ili jake dr`ave’.1 Isto va`i, pokazuje to primjer Jemena, ali i Afganistana i Somalije, i za globalnu sigurnost. Do sada su samo rijetki upozoravali na demografsku bombu koja prijeti da eksplodira u ovoj zemlji, jednoj od najsiroma{nijih na svijetu i s jednom od najvi{ih stopa nepismenih. Prema podacima UNICEF-a 77 posto `ena u Jemenu je nepismeno.2 Niko nije obra}ao pa`nju na izvje{taje MMF-a o tome kako ovoj dr`avi sa 75 posto ljudi mla|ih od 25 godina prijeti finansijski
61
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 62
bankrot i skoro potpuni kolaps ekonomije, {to }e dovesti do stvaranja ~itave armije nezaposlenih. Njene podzemne vode su prakti~no iscrpljene uslijed dugogodi{njeg pogre{nog postupanja u zemljoradnji, a rezerve nafte brzo se smanjuju.3 Ni brojnim dru{tvenim problemima, po~ev{i od skoro neograni~enog konzumiranja lake droge „kaad“, koja nije zakonom zabranjena, pa do jednog od najgorih izvje{taja o stanju ljudskih prava, niko nije pridavao zna~aj. A o kakvoj crnoj slici ljudskih prava se radi dovoljno je pogledati samo izvje{taj bilo koje organizacije koja radi na promoviranju ljudskih prava u tom regionu ili izvje{taj ameri~kog ministarstva vanjskih poslova o stanju ljudskih prava za bilo koju od proteklih godina.4 Kao i toliko puta dosad, svi ti nagomilani problemi i ratovi nisu zaslu`ili svjetsku pa`nju sve dok se nisu prelili i direktno ugrozili neku od zapadnih zemalja, a taj moment se desio kada je za Bo`i} mladi Nigerijac bezuspje{no poku{ao detonirati bombu skrivenu u donjem rublju na letu ameri~ke kompanije Delta Northwest Airlines iz Amsterdama za Detroit. Mladog Nigerijca Abdul-Faruka Abdul-Mutaliba, studenta iz Londona, koji je ve} du`e vremena bio osumnji~en za povezanost s teroristima, obavje{tajne slu`be su povezale s ogrankom El-Kaide na Arapskom poluotoku (El-Kaida fi el-D`eziretil-Arab) koja djeluje u Jemenu5. Naime, on je priznao kako je u Jemenu pro{ao obuku u jednom od brojnih kampova u pokrajini Shabwa, da je tamo zadu`io bombu i savladao teroristi~ke tehnike. Tek tada je Jemen do{ao na naslovnicu svih svjetskih i lokalnih medija, ali ponovo samo u kontekstu borbe protiv El-Kaide i njene opasnosti. Ponovo, kao i toliko puta dosad, uzroci i stvarni kontekst problema nikom nisu bili interesantni.
62
Ameri~ki desni~ari su ponovo po~eli prizivati jo{ jednu intervenciju po uzoru na onu u Afganistanu i Iraku, ali je Obamina administracija barem u ovoj fazi pokazala da je ne{to nau~ila iz avanturisti~kih intervencija Bushovih neokonzervativaca. Svi razumni eksperti iz Obamine administracije (za razliku od 69 posto ispitanika ankete koju je provela Fox News agencija koji su bili za novi vojni anga`man)6 savjetovali su ga da bi direktna ameri~ka intervencija u Jemenu protiv El-Kaide samo pogor{ala ameri~ku poziciju i otvorila jo{ jednu frontu u kojoj bi El-Kaida dobila vi{e prista{a nego {to bi ameri~ke trupe, uz vjerovatno brojne `rtve, uspjele „eliminirati“.
^ini se da su u Washingtonu svjesni da bi otvorena ameri~ka intervencija u Jemenu mogla lako postati „veliki poklon“ El-Kaidi i njenim ograncima. Ve} sada ElKaidini propagandisti imaju pune ruke posla ukazuju}i na civilne `rtve decembarskih zra~nih napada. Oni bi, u slu~aju ameri~ke direktne intervencije, razvili vrlo jasan diskurs o „dalekom neprijatelju“ koji {iri svoj rat protiv islama na jo{ jednu muslimansku dr`avu.7 Mo`da su ba{ zato ameri~ki predsjednik Barack Obama i britanski premijer Gordon Brown odlu~ili javnu borbu protiv El-Kaide u Jemenu podr`ati tek finansijski, savjetodavno i u naoru`anju, bez direktnog uplitanja. Njih dvojica su se dogovorili da zajedni~ki finansiraju jednu antiteroristi~ku jedinicu jemenskih snaga. Obama je od Kongresa zatra`io 63 miliona dolara pomo}i za Jemen u 2010.8 Me|utim, najve}i dio pomo}i i dobar dio zajedni~kih akcija ameri~kih i jemenskih snaga sigurnosti, naro~ito onih obavje{tajne prirode, nisu dostupni javnosti. Tako, barem prema saznanjima Fox Newsa, Amerikanci imaju ~ak i trupe na jemenskom tlu. Naime, ameri~ke specijalne postrojbe, obavje{tajne organizacije i bespilotne letjelice ve} neko vrijeme uz saglasnost vlade u Sani vode rat protiv El-Kaide daleko od o~iju jemenske i svjetske javnosti.9 Javno, trenutna ameri~ka administracija odlu~ila se samo na sna`nu finansijsku, vojnu i stru~nu pomo} re`imu jemenskog predsjednika Alija Abdale Saliha kako ne bi dodatno iritirala jemensku javnost koja je izrazito antiameri~ki raspolo`ena i koja, iako trenutno ne daje podr{ku El-Kaidi, kada mora birati, kao i brojne druge arapske nacije, izme|u Amerike i El-Kaide, bira El-Kaidu. Toga su ~ini se svjesni i brojni ameri~ki i svjetski analiti~ari poput Stevena Erlangera iz New York Timesa, koji je ustvrdio kako je „za uspjeh antiteroristi~ke borbe u Jemenu klju~no da se na|e balans izme|u izrazito konzervativnog islamskog dru{tva i sve ve}eg ameri~kog prisustva i uplitanja u tamo{nja de{avanja“.10 Kako bi preduprijedili doga|aje, stotinu i pedeset islamskih u~enjaka (alima i {ejhova) potpisalo je fetvu kojom se u slu~aju da ameri~ke trupe interveniraju u Jemenu d`ihad progla{ava obavezom svakog muslimana.11 Inicijator i prvi potpisnik fetve bio je {ejh AbdulMed`id ez-Zindani, koji je tim povodom izjavio kako ne `eli vidjeti „povratak perioda kolonijalizma u Jemenu“ pod izgovorom borbe protiv El-Kaide. Ono {to je, me|utim, navelo ve}inu drugih alima i inte-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 63
lektualaca u Jemenu i u susjednoj Saudijskoj Arabiji i muslimanskom svijetu da osude fetvu jest dio u kojem se osu|uju napadi na pripadnike El-Kaide za koje „nema {erijatski valjane presude“ i koji se prema autorima fetve „ne mogu ubijati prije nego {to budu izvedeni pred lice pravde“.12 Ve}ina kriti~ara fetve je u tome vidjela podr{ku El-Kaidi jer se u njoj ne osu|uju napadi na civile nego napadi koji su izvedeni ameri~kim bespilotnim letjelicama i onaj u kojem su jemenske snage ubile vojnog vo|u El-Kaide na Arapskom poluotoku Kasema el-Rimija i pet njegovih najbli`ih saradnika.13 Bez obzira na sve, poruka je odaslana, svaka vojna akcija stranih oru`anih snaga na jemenskom tlu }e nai}i na o{tar otpor, mo`da ne svih, ali zna~ajnog broja muslimana, i u Jemenu i u svijetu. Paul Rogers za Open Democracy portal je podsjetio kako Barack Obama mo`da jest odr`ao impresivan govor o odnosu sa islamskim svijetom u Kairu, u junu 2009. godine, ali se to mo`e lako pretvoriti samo u poku{aj obmane, jer postoji realna opasnost da on (u slu~aju intervencije u Jemenu) bude predstavljen kao „kri`ar“, neprijatelj koji pod okupacijom dr`i Irak i Afganistan, upravlja pakistanskom vladom, naoru`ava i poma`e „cionisti~ke“ vojne snage koje tla~e Palestince, i sada ubija muslimane u jo{ jednoj dr`avi. Ovo je sna`an i opasan diskurs koji ima veliki potencijal da utje~e na javno mnijenje.14 Me|utim, ponovo su Amerikanci u Jemenu upali u istu zasjedu u koju su padali toliko puta u arapskom svijetu, a to je da su opet morali dati podr{ku jednom u vlastitom narodu nepopularnom diktatorskom re`imu u borbi protiv direktne teroristi~ke opasnosti, ~ime mo`da mogu dobiti jednu bitku protiv terorizma, ali ne i rat. A da stvar bude jo{ zamr{enija, treba imati na umu da uloga vladaju}eg jemenskog re`ima, sa „za{titnikom demokratije“ (ra`i ed-demokratijje“, kako sebe naziva, i kako ga nazivaju dr`avni mediji) predsjednikom Ali Abdala Salihom, u ja~anju pozicije El-Kaide ne smije nikada biti zanemarena. Naime, javna je tajna u militantnim islamisti~kim krugovima da je Jemen ve} dugo bio baza u kojoj su se militanti obu~avali i poha|ali radikalne medrese i univerzitete, odakle su odlazili na d`ihadska rati{ta od Afganistana od Al`ira. Sve to se odvijalo uz pre{utnu suglasnost vladaju}eg ra`ima koji je militantne selefije koristio u svrhu suzbijanja ja~anja nezadovoljne {iitske populacije. Naime, Jemen je dr`ava u kojoj `ivi 53 posto sunita i 47 posto {iita, ~iji dobar dio ~ini {iitska sekta zejdija. Ali vlast i nacionalno bogatstvo, kao i donedavno u Iraku, u najve}em dijelu je u rukama sunita, zbog ~ega su pobunjenici poznati kao El-husijjun,
uz svestranu podr{ku Irana, pokrenuli otvorenu borbu s vladom u Sani i sa saudijskim vojnim snagama koje su se pridru`ile u borbi protiv pobunjenika na svojoj granici. U toj konfrontaciji Ali Abdala Salih, koji ve} trideset i jednu godinu suvereno vlada jemenskom politi~kom scenom, ~esto je koristio militantne islamiste da vode proxy ratove u buffer zonama, zbog ~ega je Jemen postao jedno od posljednjih uto~i{ta El-Kaidinih ideologa i militanata, naro~ito nakon {to su oni protjerani iz Saudijske Arabije. Sumnje oko sumnjivih historijskih veza jemenskih vlasti i El-Kaide i njoj sli~nih organizacija potenciraju i brojni me|unarodni eksperti i analiti~ari koji su proteklih nekoliko sedmica tragali za korijenima El-Kaidinog utjecaja u Jemenu. Tako dopisnik {vicarskog ISN-a (International Relations and Security Network) iz Tel Aviva Domenic Moran u januarskom prilogu ISN-ovog Security Watcha tvrdi kako „postoje ozbiljne indicije da je vlada u pro{losti sklapala dogovore s grupama poput El-Kaide na Arapskom poluotoku“.15 Steven Erlanger u svom prilogu u The New York Timesu o El-Eman univerzitetu koji je osnovao i kojim upravlja inicijator sporne fetve {ejh Abdul-Med`id ezZindani, ~ije je ideolo{ko opredjeljenje hibrid selefijskog i u~enja Muslimanske bra}e, ukazuje na bliske veze izme|u {ejha Ez-Zindanija i jednog od Abdalasalihovih najbli`ih saveznika generala Alija Muhsina. Ina~e, Ali Muhsin, uz finansijere iz Saudijske Arabije, va`i za jednog od najve}ih pomaga~a Ez-Zindanija i njegovih projekata. „General Muhsin, koji trenutno predvodi vojnu operaciju protiv pobunjenih Husijuna na sjeveru, isti je onaj koji je regrutovao hiljade Jemenaca u rat protiv Sovjeta u Afganistanu. Iz tog rata njegove brigade su se vratile kao pobjednici, a gosp. Salih ih je od tada koristio da mu pomognu pobijediti Jug u gra|anskom ratu 1994, kao i protiv Husijuna. Neki od tih boraca su se, naravno, priklju~ili El-Kaidi… Kada su se sjever i jug Jemena ujedinili 1990, {ejh EzZindani je prihvatio vladavinu gosp. Saliha, a za uzvrat mu je dodijeljen ogroman dio dr`avne zemlje u zapadnom predgra|u Sane da na njoj izgradi univerzitet. Univerzitet je izgra|en uz samu vojnu bazu u kojoj se nalazi komanda gosp. Muhsina.“16 Uz sve te komplikovane politi~ke saveze u kojima se simpatizeri El-Kaide dobro snalaze, ne treba iz vida izgu-
63
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 64
biti da je Jemen plemensko dru{tvo u kojem su plemenska savezni{tva i lojalnost plemenskoj zajednici daleko ispred lojalnosti dr`avi i vladavini njenih zakona, {to vlada u Sani ne smije zanemariti kada se upu{ta u bilo kakvu otvorenu borbu protiv pojedinaca koji pripadaju El-Kaidi. Nisu rijetki ni oni koji, iako nemaju dokaza, naslu}uju kako neuspjeli napad Nigerijca na ameri~ki zrakoplov nije bio mrzak ni jemenskoj vojsci ni politi~kom vrhu, koji je nakon njega dobio tako nu`nu finansijsku i vojnu podr{ku, ba{ u vrijeme kada je postalo izvjesno da ne}e dobiti rat protiv sve bolje naoru`anih i opremljenih husijskih pobunjenika, koje svestrano podr`ava Iran. Nikada se vjerovatno ne}e mo}i dokazati u kojoj mjeri su sigurnosne slu`be Jemena znale i da li su mogle sprije~iti neuspjeli napad, ili su ga pak pri`eljkivale, jer nije prvi put da brojni despotski re`imi svoju borbu protiv El-Kaide koju su sami izrodili dobro napla}uju novcem, vojnom i neupitnom politi~kom podr{kom Amerike. Ono {to ostaje kao neminovna ~injenica je to da se i danas, kada je Jemen napokon dobio ne{to svjetske pa`nje, niko ponovo ne bavi razlozima nego posljedicama, ne ulijevaju}i nadu da }e se problem El-Kaidinom militantizma rije{iti u bilo kakvo dogledno vrijeme. n
NAPOMENE: 1
2
3
64
The National Security Strategy of the United States of America- 2002, Washington, Septembar 2002. Izdava~ Ured Predsjednika SAD-a, str. 4. The National Security Strategy of the United States of America je dokument koji periodi~no za potrebe ameri~kog Kongresa priprema izvr{na vlast, a u kojem se navode glavni sigurnosni izazovi za dr`avu i planovi kako izvr{na vlast planira da ih rije{i. Kim A. O’Connell, "In Yemen, Fighting Illiteracy Through Poetry", National Geographic News, 27.1.2004. Gregory D. Johnsen, “Welcome to Qaedastan”, Foreign Policy, januar- februar 2010. (http://www.foreignpolicy.com/ar ticles/
2010/01/04/welcome_to_qaedastan, pristupljeno 18.2.2010) 4 U.S. State Department., Bureau of Democracy, Human Rights, and Labor, "2008 Human Rights Report: Yemen" 25. februara 2009. (http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2008/ nea/119130.htm, pristupljeno 12.2.2010) 5 Abdul Rahman Al-Rashed, "In Search of the Instructor in Yemen", Asharq Al-Awsat, 29.12.2009. 6 Sabine Müller, „Ho}e li Obama intervenirati u Jemenu?“, Deutsche Welle, 4.1.2010. (http://www.dw-world.de/popups/popup_printcontent/0,,5084594,00.html, pristupljeno: 22.2.2010). 7 O doktrini „bliskog i dalekog neprijatelja“, kako ga koristi El-Kaida i {ta to danas zna~i, pogledati i: Thomas Hegghammer, “The Ideological Hybridization of Jihadi Groups”, Current Trends in Islamist Ideology vol. 9, 18.11.2009. 8 Vi{e o ameri~ko britanskoj saradnji u Jemenu: Oliver Samson / Marina Martinovi}, „Ameri~ka borba protiv terorizma u Jemenu“, Deutsche Welle, 3.1.2010. (http://www.dw-world.de/dw/ar ticle/0,,5078091,00.html, pristupljeno, 21.2.2010) 9 The Associated Press "U.S. in Secret Joint Operations With Yemeni Troops’’ Fox News, 27.1.2010. (//www.foxnews.com/politics/2010/01/26/report-secret-joint-operations-yemen/, prestupljeno, 17.2.2010) 10 Steven Erlanger, "At Yemen College, Scholarship and Jihadist Ideas", The New York Times, 18.1.2010. 11 Halid el-Hamidi, „D`eremu istihdaf anasir el-Kaida“, El-Kuds el-Arabi, 15.1.2010. 12 El-Vatan, „Fetva El-D`ihad li-Ulema el-Jemen tusir intikadat hade“, El-Vatan, 17.1.2010. (http://alwatanye.net/60516.htm, pristupljeno, 21.2.2010). 13 Zvani~no saop}enje Ministarstva unutra{njih poslova Jemena od 15.1.2010. kojim se potvr|uje ubistvo ElRimija i u kojem se objavljuju imena i fotografije i drugih ubijenih mo`ete pogledati na stranici ministarstva http://www.moi.gov.ye. 14 Paul Rogers, "Al-Qaida: the Yemen factor’’ OpenDemocracy, 1.2.2010, (http://www.opendemocracy.net/paul-rogers/alqaida-yemen-factor-0- pristupljeno, 16.2.2010). 15 Dominic Moran, “Wrong Focus in Yemen”, ISN Security Watch, 1.2.2010. 16 Steven Erlanger, "At Yemen College..."
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 65
Viškovi ratnog materijala u BiH
Zemlja smrtonosnih potencijala
Piše: Ulrich Heider
Ministarstvo odbrane BiH drži da trenutno posjeduje oko 95.000 komada suvišnog oružja i oko 25.000 tona streljiva. Stanje dijela tih zaliha je zabrinjavajuće.
Autor je brigadni general u penziji i direktor Odjela za sigurnosnu saradnju Misije OSCE u BiH.
Bosna i Hercegovina je u 2010. godinu zakora~ila i{~ekuju}i op}e izbore sazvane za oktobar. Vi{e je nego jasno da }e nekolicina me|usobno povezanih pitanja tokom godine i dalje utjecati na gra|ane i druge koji borave u ovoj zemlji. Izme|u ostalog, takvo {to uklju~uje prijetnje po sigurnost i okoli{, kao i sigurnost ljudi zbog skladi{tenja vi{ka vojnog naoru`anja, streljiva i eksploziva. Pritom treba dodati da se ve}ina streljiva i eksploziva smatra nesigurnim zbog dotrajalosti, na~ina proizvodnje i uvjeta skladi{tenja. Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) nudi razli~ite vidove pomo}i pri procesu osiguranja sigurnijih uvjeta za sve stanovnike BiH. Od velike je va`nosti da me|unarodna zajednica u BiH ima jedinstven zajedni~ki cilj o ovom pitanju: osloboditi BiH te{kog tereta zaostalog iz proteklog perioda tako {to }e se vi{ak vojnog naoru`anja, streljiva i eksploziva uni{titi. Nosioci vlasti u BiH (na dr`avnom i entitetskom nivou), nakon decenije provedene u odmjeravanju pitanja i prioriteta dviju vojski, usaglasili su se da je najbolji put ka naprijed davanje pune podr{ke i iskazivanje povjerenja sektoru odbrane pod dr`avnom kontrolom. Novi Zakon o odbrani, kojim se uspostavljaju Oru`ane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH), ukidaju entitetske vojske i pripadaju}a ministarstva odbrane, a kao jedino ovla{teno priznaje ministarstvo odbrane na dr`avnom nivou, stupio je na snagu u januaru 2006. godine.1 Kako ova reforma poziva na procjenu stvarnih potreba novouspostavljenog OSBiH, u skladu s euroatlantskim odredbama, na~elima i smjernicama za razvoj demokratski nadzirane i profesionalne vojske, mnoge dotada{nje kadrovske pozicije i hiljade tona streljiva postale su vi{kom u odnosu na budu}e potrebe OSBiH. Nakon ovakvog preustroja bilo je neophodno po najhitnijoj proceduri pod nadzor staviti sve vojno naoru`anje, streljivo i eksploziv, bilo da se radi o potrebnim (perspektivnim) ili koli~inama progla{enim vi{kom (neperspektivnim), sve sa ciljem osiguranja uvjeta za namjenu ovih sredstava isklju~ivo u odbrambene svrhe BiH ili za njihovo uklanjanje od strane dr`ave na na~in
65
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 66
predvi|en me|unarodnim pravilima. Imaju}i u vidu da su ova sredstva nagomilana iz entitetskih zaliha, dr`ava i entiteti su potpisali trilateralni Sporazum o prijenosu vlasni{tva, prema kojem se vlasni{tvo nad pokretnom imovinom odbrane (uklju~uju}i vojno naoru`anje, streljivo i eksploziv) pod okriljem Ministarstva odbrane prenosi s entitetskih organa na dr`avu.2 Prije samog po~etka reforme odbrane, Ministarstvo odbrane na dr`avnom nivou je 2004. godine po~elo s uklanjanjem vojnog naoru`anja, streljiva i eksploziva koji su ve} bili u vlasni{tvu dr`ave i progla{eni vi{kom. Uz finansijsku podr{ku Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP), ovo uklanjanje vr{eno je na dva na~ina: izvozom i nepovratnim uni{tenjem. Na ovaj na~in BiH se uspjela rije{iti dijela ozna~enog vi{ka oru`ja (331.900 komada je izvezeno, dok je oko 90.000 komada uni{teno), dok joj za rukom nije po{lo zna~ajno smanjenje vi{ka streljiva (uklonjeno oko 1.648 tona). [est godina poslije, Ministarstvo odbrane dr`i da trenutno posjeduje oko 95.000 komada vi{ka oru`ja i oko 25.000 tona streljiva u istom statusu. Stru~njaci OSBiH ustanovili su da je oko 5.000 tona uskladi{tenog streljiva nesigurno, dok me|unarodna zajednica misli druga~ije. Dr`e}i se me|unarodno priznatih kriterija i informacija Agencije za smanjenje odbrambenih prijetnji (DTRA), koja djeluje pri vladi SAD-a, stru~njaci EUFOR-a, NATO-a, OSCE-a i UNDP-a smatraju da je svih 25.000 tona ovog streljiva nesigurno. Odre|ena sredstva i mno{tvo streljiva u tako su lo{em stanju da su nesigurna za upotrebu, ali i samo rukovanje u odre|enim slu~ajevima. Tako|er, datumi proizvodnje ukazuju na to da su ova sredstva zastarjela, zbog ~ega dolazi do raspadanja hemijskih komponenti i ~ahura od kojih su sastavljena, a {to ih, sveukupno, ~ini nepostojanima. Nadalje, nedostatak podataka o kompletnoj historiji uskladi{tenja svakog skladi{nog sanduka, kombiniran s uvidima u lo{e uvjete trenutnog uskladi{tenja, doveo je do pomanjkanja povjerenja da }e njihova upotreba zaista i}i u pravcu prvobitno zacrtane, vojne svrhe. Tokom 2009. godine politi~ke vlasti su vr{ile sna`an pritisak na Ministarstvo odbrane da sastavi plan uklanjanja vi{ka vojnog naoru`anja, streljiva i eksploziva koji bi odgovarao razli~itim politi~kim interesima. Nekoliko nacrta je blokirano unutar ovog ministarstva zbog iznesenih prijedloga da se prodaja odredi kao dominantan na~in uklanjanja. To je samo dodatno produ`ilo vremenski period potreban za izradu i dostavljanje kona~nog prijedloga Ministarstva odbrane Predsjedni{tvu BiH. 66
Predsjedni{tvo BiH je 10. juna 2009. godine odlu~ilo
da se otpo~ne s procesom odstranjenja vi{ka, prije svega putem njegove prodaje ili donacija. Ova odluka je bila u suprotnosti s poticajima kojima je me|unarodna zajednica zdu{no molila Predsjedni{tvo BiH da izabere nepovratno uni{tenje kao primarni na~in odstranjenja ovog vi{ka i na taj na~in postupi prema odredbama politi~ko-vojnih dokumenata OSCE-a, ~ija je potpisnica i BiH.3 [tavi{e, Predsjedni{tvo je propustilo da odredi krajnji rok za zaklju~ivanje mogu}ih ugovora za izvoz uprkos upozorenjima me|unarodne zajednice da }e nedostatak preciznog datuma doprinijeti pove}anju rizika po okolinu i stanovni{tvo uslijed nagomilavanja ovih opasnih sredstava. Kada se saberu svi vojni i civilni kapaciteti BiH, vlasti u BiH i me|unarodna zajednica smatraju da se u postrojenjima BiH mo`e uni{titi oko 3.000 tona streljiva godi{nje. Putem proste ra~unice jednostavno je utvrditi da }e, pod uvjetom da se uvijek radi punim kapacitetom, biti potrebno osam godina za uni{tenje cjelokupnog vi{ka. Uporedo s tim periodom }e sada{njem perspektivnom streljivu iste}i rok trajanja za sigurnu upotrebu, ~ime se dodaju tri godine na ukupan proces uni{tenja, {to je sveukupno 11 godina. Bez obzira na to koliko BiH bila sposobna samostalno djelovati, politi~ke i tehni~ke prepreke spre~avaju iskori{tenje kapaciteta u potpunosti. Naprimjer, tokom 2009. godine nepovratno je uni{teno manje od 1.200 tona streljiva (jedna tre}ina kapaciteta), dok je, barem za sada, u 2010. iskazano malo volje da se ova koli~ina pove}a. Koje to prepreke stoje na ovom putu? Neki pojedinci i politi~ke grupe i dalje smatraju da BiH, njeni entiteti, mo`da i odre|ene kompanije mogu ostvariti znatnu finansijsku dobit od vi{ka oru`ja i odabranih koli~ina streljiva. Zbog ovog razloga dovode u pitanje legalnost ranije spomenutog trilateralnog Sporazuma o prijenosu vlasni{tva. Njihov cilj je da odgode proces nepovratnog uni{tenja dok ostali potpisnici ne odlu~e zapo~eti nove politi~ke pregovore. Jasno je da njihov prioritet nije sigurnost gra|ana ve} vlastiti finansijski interes. Me|unarodna zajednica stoji na stanovi{tu da se ovakvom trgovinom ne mo`e ostvariti znatna dobit jer ne postoji legalno tr`i{te za ova sredstva. Odga|anjem njegovog uni{tenja jedino se pove}ava rizik po okoli{ i stanovni{tvo zbog potencijalne nesre}e koja bi mogla biti uzrokovana samozapaljenjem. Isti ovi politi~ki utjecaji dovode u pitanje odredbu Sporazuma o prijenosu vlasni{tva koja propisuje raspodjelu bilo kakve dobiti ostvarene prodajom materijala
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 67
zaostalog nakon postupka uni{tenja. Ovaj spor je znatno suzio obim uni{tavanja u dva glavna postrojenja za te namjene, jer upravnici objekata moraju izna}i na~ine za dugoro~no uskladi{tenje zaostalog materijala dok se ovo pitanje ne rije{i, {to posljedi~no vodi smanjenju prostora za odlaganje sredstava koja ve} ~ekaju na izvr{enje. Uprkos nekolicini alarmiraju}ih izvje{taja o neophodnosti uklanjanja zaostalih sredstava, kao i izvje{taja koji govore o potrebi odr`avanja i popravke opreme i postrojenja za uni{tavanje, Ministarstvo odbrane tek treba da iska`e svoj stav da na ova pitanja uistinu gleda kao na prioritetna. Sve od pobrojanih prepreka samo dodatno doprinose odga|anju procesa uni{tavanja. Ako BiH to zatra`i, me|unarodna zajednica je spremna pru`iti finansijsku, tehni~ku i pomo} u upravljanju projektima ove vrste. Naprimjer, UNDP-ov Projekt kontrole i smanjenja malog oru`ja (putem sredstava svojih donatora) i vlada SAD-a su kroz odvojene projekte ponudili skoro 5,8 miliona KM kako bi pomogli BiH u naporima ubrzanja tempa uni{tavanja vi{ka vojnog naoru`anja.4 Kako bi se osiguralo da BiH ne}e biti izlo`ena dodatnim tro{kovima (primjerice, isplate naknada za rad), donacija SADa dodatno uklju~uje sredstva za isplatu specijaliziranih tehni~ara za obavljanje dijela posla uni{tavanja. Povrh toga, SAD su voljne uni{titi vojna sredstva koja su prethodno donirale BiH, kao i taj proces pro{iriti na pojedino naoru`anje koje zbog nedovoljnih kapaciteta postrojenja u BiH ne mo`e biti uni{teno. Do kraja februara 2010. godine vlasti Bosne i Hercegovine jo{ uvijek nisu donijele odluku o potpunom prihva}anju ijedne od ovih ponuda. U ovom trenutku OSBiH odr`ava 19 lokacija za skladi{tenje streljiva, od kojih je 14 progla{eno neperspektivnim ili vi{kom po potrebe odbrane dr`ave. Lo{e stanje svih ovih objekata je evidentno, a posebno je izra`eno u onim neperspektivnim. Unato~ ~injenici da lo{i uvjeti na lokacijama doprinose raspadanju streljiva i pove}anju rizika koji takva sredstva sama sobom nose, naprosto se o~ituje manjak interesa za ulaganje u renoviranje objekata i okolnih ograda koje bi bez mnogo napora mogle biti sru{ene kada se sadr`aj ukloni. Bez obzira na to u koliko se lo{em stanju nalazile lokacije za skladi{tenje i sam uskladi{teni materijal, neophodno je osigurati njihovo osiguranje i nadzor. Prema podacima Ministarstva odbrane, OSBiH je tokom 2009.
godine na osiguranje i odr`avanje neperspektivnih objekata utro{io blizu 2,9 miliona KM, prerasporediv{i pritom na ove du`nosti oko 200 vojnika. Jasno je da osiguravanje ovih objekata nu`no zavisi od prisustva vojnih osoba, pri ~emu na ove du`nosti neminovno bivaju preraspore|ene s drugih poslova i zadataka. Primjerice, tehni~ari su ~esto prekomandovani na stra`arske du`nosti, zbog ~ega dolazi do smanjenja stru~nih kapaciteta za uklanjanje vi{ka naoru`anja, a {to se na koncu odra`ava na smanjenje krajnje uni{tene koli~ine. Bosna i Hercegovina jedna je od 56 zemlja partnera koje su se saglasile oko seta zajedni~kih na~ela, uklju~uju}i me|usobno pomaganje u svrhu pobolj{anja kvaliteta sigurnosti svojih gra|ana. Kroz Dokument o malom oru`ju i lakom naoru`anju i Dokument o zalihama konvencionalnog streljiva OSCE je uspostavio mehanizme za pomo} zemljama partnerima u rje{avanju pojedina~nih pitanja vi{ka njihovog naoru`anja. „... prekomjerno i destabiliziraju}e nagomilavanje, kao i nekontrolirano {irenje malog oru`ja i lakog naoru`anja... predstavljaju prijetnju i izazov miru, te slabe nastojanja da se osigura nedjeljiva i sveobuhvatna sigurnost“.5 Kao rezultat, zemlje partneri su se slo`ile da osna`e me|usobno povjerenje i sigurnost kroz sveobuhvatnu saradnju na smanjenju gore spomenutih rizika formuliraju}i norme, na~ela i mjere koje obuhva}aju sve aspekte ovih problema. Ovim mjerama i normama je sprije~eno destabiliziraju}e nagomilavanje i nekontrolirano {irenje malog oru`ja, lakog naoru`anja i pripadaju}eg streljiva. Svaka zemlja partner OSCE-a slobodna je da samostalno procijeni svoje sigurnosne potrebe i odlu~i da li vlastite koli~ine naoru`anja sadr`e i vi{ak. Ako odre|ena koli~ina bude progla{ena vi{kom, mora se osigurati njen adekvatan tretman kako bi se sprije~io gubitak kroz kra|u, zanemarivanje i korupciju, od ~ega sve nabrojano predstavlja rizik po domicilno stanovni{tvo. Cilj ovog na~ela je ja~anje dr`avnih kapaciteta za bavljenje ovim problemima. Po{to je nestabilno oru`je veoma opasno, a i shodno ~injenici da osiguravanje i odr`avanje takvog vi{ka vojnih sredstava name}e te{ko podno{ljiv tro{ak, kao i zbog toga {to zemlje partneri ne gledaju blagonaklono na njegovu eventualnu pojavu i upotrebu u drugim, turbulentnijim podru~jima svijeta, do{lo se do zajedni~kog stava da primarna metoda uklanjanja treba biti trajno uni{tenje, odnosno primjena onih postupaka koji na takvim sredstvima ostavljaju nepovratno o{te}enje i trajnu neupotrebljivost.
67
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 68
Ako zemlja partner treba pomo} pri eliminiranju vi{ka naoru`anja, nadgradnji ili pobolj{anju postoje}e skladi{ne infrastrukture, mo`e uputiti zahtjev za asistenciju OSCE-u na razmatranje drugim zemljama partnerima koje su u stanju da ga ispune. Zemlje partneri mogu i pored ovoga, na dobrovoljnoj osnovi, me|usobno pru`ati pomo} tako {to }e neke od njih raditi na stru~noj procjeni skladi{ta na osnovu predo~enih informacija od strane zemlje koja je zatra`ila takvu vrstu pomo}i. Nakon {to OSCE pokrene proceduru odgovora na upu}eni zahtjev, predsjedavaju}i OSCE-ovog Foruma za sigurnosnu saradnju (FSC) u bliskoj saradnji s Trojkom ovog foruma i njenim trenutnim predsjedavaju}im otpo~inje konsultacije o tome da li }e pomo} biti pru`ena ili ne.6 OSCE je ve} u nekoliko navrata uspje{no pomogao nekim od partnera, me|u kojima su Bjelorusija, Ukrajina i Tad`ikistan, prilikom procesa uni{tavanja njihovog vi{ka oru`ja i streljiva, kao i pri pobolj{avanju sigurnosti skladi{ne infrastrukture. Bosna i Hercegovina bi mogla primiti sli~nu pomo} pod uvjetom da se takva pomo} i zatra`i od OSCE-a.
68
OSCE misija u BiH }e kroz svoj Odjel za sigurnosnu saradnju nastaviti s podsticanjem dr`avnih i entitetskih vlasti da rade na otklanjanju rizika po okoli{ i javnu sigurnost. Tako|er }e nastaviti s ohrabrivanjem da dr`ava iskoristi odredbe OSCE-a na na~in da tra`i, ako to smatra potrebnim, pomo} pri uni{tavanju vi{ka vojnog naoru`anja, streljiva i eksploziva, kao i pri upravljanju i pobolj{avanju sigurnosti zaliha u posjedu Oru`anih snaga BiH. I dalje }e ohrabrivati vlasti da tra`e pomo} za osna`enje kapaciteta agencija za provo|enje zakona, posebno u oblasti odlaganja prikupljenih vojnih sredstava, bilo da su zaplijenjena ili konfiskovana prilikom procesâ provo|enja zakona ili dobrovoljno predana od strane savjesnih gra|ana. Ovakvo {to se mo`e, izme|u ostalog, uraditi na na~in nadgradnje i namjenskog osposobljenja nekolicine neperspektivnih skladi{nih objekata, koji bi se potom predali na kori{tenje agencijama za provo|enje zakona. No, prije svega, na vlastima Bosne i Hercegovine je da kona~nom razrje{enju ovih pitanja odlu~e dati status prioriteta. n
Primjer uskladi{tenja vi{ka vojnog streljiva i pripadaju}ih sredstava na skladi{nim lokacijama OSBiH
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 69
Analiza zaliha streljiva OSBiH na osnovu njihove starosti
Godi{nje smanjenje zaliha streljiva OSBiH % each year in DTRA risk category = % pove}anja rizika po godinama uskladi{tenja shodno kriterijima Agencije za smanjenje odbrambenih prijetnji (DTRA)
NAPOMENE: 1
2
3
Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine na snazi je od januara 2006. godine. Slu`beni glasnik BiH br. 88/05. Sporazum o krajnjem raspolaganju pravima i obavezama nad pokretnom imovinom koja }e i dalje slu`iti potrebama odbrane potpisan je 27. marta 2008. godine izme|u entitetskih premijera i predsjedavaju}eg Vije}a ministara BiH. Predsjedni{tvo BiH, Odluka o odre|ivanju vi{ka vojnog naoru`anja, streljiva i minskoeksplozivnih sred-
4
5
6
stava za OSBiH i na~inima njihovog rje{avanja, spis br. 01-011-1599-31/09. UNDP je razvio Projekt o kontroli i redukciji malog oru`ja (SACBiH) u januaru 2005. godine kako bi pru`io koordinirane me|unarodne napore za uspostavljanje adekvatnog nadzora nad malim oru`jem i lakim naoru`anjem, kao i siguran i efikasan logisti~ki sistem uklanjanja streljiva. OSCE Dokument o malom oru`ju i lakom naoru`anju, 2000, str. 1-2 Tokom 2010. godine Trojku Foruma za sigurnosnu saradnju sa~injavaju Gr~ka, Ma|arska i Irska.
69
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 70
Iskustva u regiji
Hrvatski helikopteri na Kosovu Nakon pro{logodi{njeg ulaska u punopravno ~lanstvo NATO-a, susjedna Republika Hrvatska se 2. srpnja 2009. godine pridru`ila i NATO-ovim mirovnim Kosovskim snagama (KFOR). U mladoj Republici Kosovo ve} tre}i hrvatski vojni kontingent (HRVCON) svoje je kolege iz druge ~etveromjese~ne rotacije zamijenio 20. sije~nja 2010. godine.
Piše: Antonio Prlenda
Letenje u KFOR-u prvo je sudjelovanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u nekoj od operacija NATO-a.
Kontingent se sastoji od helikopterskog odjeljenja s dva transportna helikoptera Mil Mi-171[ Hip ruske proizvodnje, iz sastava Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera (EVH) Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzra~ne obrane s helidroma Lu~ko. Na Kosovu su stacionirani u bazi Bondsteel kod Uro{evca (na albanskom Ferizaj). Kontingent broji 20 ljudi: 12 leta~a, pet tehni~ara, dva logisti~ara i jedan vezist. Ekipa mo`e samostalno opslu`ivati i odr`avati helikoptere do periodi~nog pregleda nakon 100 sati naleta, kada helikopter mora servisirati Zrakoplovno-tehni~ka bojna 91. zrakoplovne baze u Zagrebu. Prvi put u tre}em hrvatskom kontingentu KFORa su i dvije `ene – jedna pilotira, a jedna je tehni~arka. Zapovjednik 3. HRVCON-a je bojnik Marijan Skorija. Nekoliko dana prije okon~anja prve rotacije u bazi Bondsteel ugostili su nas pripadnici prvog HRVCON-a. Ondje su dijelili letnu stajanku s helikopterima UH-60 Blackhawk, iz sastava ameri~ke Nacionalne garde Aljaske. Do Kosova su letjeli preko Dubrovnika, a zatim Crne Gore i Albanije. Temeljna zada}a hrvatskoga kontingenta je prevo`enje ljudi i tereta te se ne razlikuje od onoga {to njegove posade ina~e rade u Hrvatskoj. Zapovjednik prvog HRVCON-a 37-godi{nji bojnik Michael Kri`anec, koji je ina~e i zapovjednik Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera, zadovoljan je do sada obavljenim zada}ama, bez ikakvog incidenta ili tehni~kog kvara. Jednako je pro{ao i drugi kontingent.
70
Autor je dugogodišnji vojni komentator i menadžer za odnose s javnošću u marketinškoj agenciji MITA Group u Sarajevu
HRVCON je direktno podre|en zapovjedniku KFOR-a, trenuta~no njema~kom general-pukovniku Markusu Bentleru u Pri{tini, koji pod izravnim zapovjedni{tvom dr`i snage takti~ke rezerve. To prakti~no zna~i da su hrvatski helikopteri vrlo ~esto anga`irani na vje`bama brzog ra-
Foto: 1. HRVCON
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 71
Hrvatski helikopteri Mi-171[ najvi{e su aktivni na vje`bama snaga za kontrolu masa
spore|ivanja i izvla~enja snaga specijaliziranih za kontrolu masa i nereda. Helikopteri Mi-171[ s kapacitetom od 24 sjedala nadma{uju sve ostale letjelice KFOR-a, a starije varijante ovog helikoptera danas se nalaze u vojskama svih nekada{njih republika biv{e SFRJ, osim slovenske vojske.
dovoljni kapacitetima i sposobnostima ovih helikoptera. Izuzetno su zadovoljni na{im pristupom zada}ama i radu, jer nije bilo nijedne pritu`be u smislu odstupanja od propisanih procedura i standarda obuke ili naru{avanja sigurnosti. U letenju na Kosovu ni{ta nam nije posebno novo ili te{ko, {to je dokaz da smo dobro obavili pripremu.“
„Letimo cijelim Kosovom, po svim vremenskim uvjetima, danju i no}u, i ostvarujemo otprilike jednak nalet kao i u Hrvatskoj“, kazao nam je Kri`anec. „Kod svih s kojima smo do sada u KFOR-u radili vidi se da su apsolutno za-
Na temelju iskustava iz rata, kao i iz NATO vje`bi na kojima sudjeluju od 2002. godine, u HRZ-u su se opredijelili za stalne helikopterske posade i fokusiranje na uvje`bava-
Foto: Antonio Prlenda
Smanjenje KFOR-a
Zapovjednik eskadrile bojnik Michael Kri`anec uz jedno od dva pomo}na vozila dopremljena iz Zagreba
Osnovna zada}a KFOR-a je za{tita sigurnog okru`enja za svakoga na Kosovu. U vrijeme na{eg posjeta po~etkom listopada u sastavu KFOR-a je bilo 12.688 vojnika iz 32 zemlje, a danas ih je oko 10.700. Od zrakoplovnih elemenata u Topli~anima su s helikopterima bili Nijemci, Austrijanci i [vicarci, u zrakoplovnoj bazi u \akovici su Talijani, i u Plani kod Mitrovice su bili Francuzi. No sada su snage ne{to smanjene, u sklopu tre}e faze operacije „prisutnosti radi odvra}anja“. Manji je i broj baza, te se premje{taju i neke zrakoplovne jedinice. Kamp Bondsteel, kao najve}a ameri~ka vojna baza u Europi, jo{ se ne}e zatvarati. Tu }e hrvatski zrakoplovci i dalje od Amerikanaca koristiti usluge meteo potpore i kontrole zra~nog prometa, klase „D“. 71
Foto: Antonio Prlenda
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 72
Hrvatski zrakoplovci s jednim od svojih helikoptera Mi-171[ na stajanci baze Bondsteel
nje u pojedina~nom i grupnom letenju, karakteristi~nim zada}ama i letenju u podru~jima koja su pribli`no jednaka onima na Kosovu. U Eskadrili je danas ostalo vrlo malo pilota koji su letjeli u JNA, a oni koji su letjeli na Kosovu ~inili su to lakim helikopterima Gazela.
novi helikopteri Mi-171[, kojih je Hrvatska ukupno deset dobila od Rusije 2007. i 2008. godine, kao podmirenje dijela starog klirin{kog duga. „Novi helikopteri Mi-171[ odabrani su jer se uvijek ide na olak{avanja sustava odr`avanja, opskrbe i planiranja rezervnih dijelova i ispitno-mjerne opreme“, ka`e Kri`anec. „Po statistici koju imamo, moglo se o~ekivati da bi s helikopterima koji su ve} pro{li proces remonta imali
Iako HRZ ima dva helikoptera Mi-8 MTV-1, koji su uz pomo} ameri~ke vlade prije nekoliko godina opremljeni po NATO standardima, za misiju KFOR-a odabrani su
Uobi~ajeni radni dan u bazi Bondsteel po~inje bu|enjem u 6 sati. Oko 7 sati ljudi su na doru~ku, a od 7.30 po~inju aktivnosti. Planirane zada}e po~inju meteorolo{kim izvje{}em, a piloti u na~elu ostaju u tijeku s vremenskom prognozom cijeli dan. Tehni~ari na pripremi helikoptera obave svoje nave~er i ujutro. Kad se leti, onda se obavljaju prijeletni, me|uletni i poslijeletni pregledi. U Bondsteelu u 17 sati ameri~ka truba ozna~ava prestanak radnog vremena, a u 22 sata je pove~erje. No operativno osoblje vo|eno je zada}om i vremenom kada su zada}e dobivene, tako da je njihovo radno vrijeme uvijek podre|eno tome. 72
Foto: Antonio Prlenda
Kamp Bondsteel
Helikoptersku posadu naj~e{}e ~ine kapetan, kopilot i tehni~ar-leta~
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 73
Kri`anec napominje da hrvatski Mi-171[ u potpunosti zadovoljavaju i nadilaze norme Me|unarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), u smislu opreme za instrumentalno letenje po civilnim pravilima (IFR). Posebno isti~e da im „crna kutija“ bilje`i vi{e parametara nego putni~ki avion Airbus koji }e tek iza}i iz tvornice. Helikopteri jo{ uvijek nemaju takve identifikacijske ure|aje „svoj-tu|i“ (IFF) koji }e biti neophodni u slo`enijim operacijama NATO-a. No, zahtjevi za identifikacijskom opremom u KFOR-u su ne{to ni`i. „Sam transponder ili IFF nema veliki zna~aj u ovakvom okru`ju, jer nema zrakoplova koji imaju druge uloge“, dodaje Kri`anec. Uz helikoptere su nabavljene i ruske kacige Z[-7VN, kao i nao~ale za gledanje no}u (NVG) te u HRZ-u postoje programi za uvje`bavanje letenja s njima. U praksi se na Mi-171[ izvrsnom pokazala i stra`nja rampa, jer se na starijim helikopterima Mi-8 mora ugasiti rotor da bi se otvorila staromodna dvokrilna vrata. „U pripremama za misiju kori{tena su i iskustva kolega iz Slovenije i Makedonije, s kojima smo jako dobro povezani, i formalno i neformalno. Analizirali smo i iskustva ~e{kih Mi-17, ali ve}ina ih nije bila primjenjiva za HRZ, jer su ^esi druk~ije koncipirali svoju postrojbu. ^esi su konceptualno i{li s cijelim drugim stupnjem odr`avanja, tako da su dr`ali helikoptere du`e u misiji i radili na njima slo`enije radove redovitog odr`avanja“, ka`e Kri`anec.
Obilaze i kosovske Hrvate Zbog prirode zada}e, hrvatski zrakoplovci na Kosovu nemaju mnogo kontakta s lokalnim stanovni{tvom. Sve baze KFORa zapo{ljavaju i lokalne ljude. Rade tu i Srbi, Albanci, Hrvati, Bosanci, pa su u bazi ti kontakti stalni i bez ikakvih problema. „Ljudi rade svoj posao i ne interesira ih koju zastavu nosimo na ramenu“, ka`e Kri`anec. U selu Janjevo danas `ivi oko 500 Hrvata, a u Letnici ih je ostalo samo oko 50. Pripadnici HRVCON-a ~esto poha|aju nedjeljnu misu u Janjevu i uvijek obraduju tamo{nje ljude, a za Veliku Gospu su i{li na vojno hodo~a{}e u Letnicu, gdje se tradicionalno na Kosovu slavi Crna Gospa.
Foto: Antonio Prlenda
vi{e otkaza i kvarova, {to bi prouzro~ilo potrebu za ve}om koli~inom rezervnih dijelova.“
Na Kosovu se leti po svakom vremenu
Za prvi kontingent odabrano je da misija traje samo tri mjeseca, jer se smatralo da bi du`i period zahtijevao da se na Kosovu provode i odre|eni dijelovi obuke. No za drugu rotaciju, na ~ijem ~elu je bio bojnik Andreas Duvnjak, ipak se opredijelilo da traje ~etiri mjeseca, koliko sada ostaje i tre}i kontingent. Po raspore|ivanju na Kosovo, uvijek je potrebno odraditi 2,5 sata orijentacijskog letenja po pilotu, {to je obavljeno za nekoliko dana. Na letenje utje~e mikroklima. No dvije karakteristi~ne ravnice, Kosova polja i Metohije, podijeljene su po sredini blago brdovitim terenom, te uvijek postoje mjesta na kojima se mo`e pre}i iz jedne doline u drugu. Sjeverna i zapadna brda te [ar-planina na jugu ne predstavljaju posebnu geografsku zapreku, pa se profil i brzina leta lako prilagode postoje}im uvjetima. „Na [ar-planini smo letjeli na nadmorskim visinama izme|u 2.200 i 2.500 metara, na podru~ju ju`no od Prizrena. Helikopteri imaju izuzetne hot-and-high karakteristike, za letenje pri visokim temperaturama i velikim visinama. Ali va`ni su i vjetrovi, pri ~emu do izra`aja dolazi na{a obuka, poput one godi{nje na Velebitu i drugim visinskim to~kama u Hrvatskoj“, veli Kri`anec. Mi-171[ ima jednake motore TV3-117VM kao i starija varijanta Mi-8MTV, ali je zbog svoje opreme te`i izme|u 500 i 600 kg. No posade uvijek imaju mogu}nost kalkulacije maksimalne poletne te`ine s koli~inom goriva koja je potrebna za zada}u, ~ime se ta razlika anulira. „Prosudbom rizika, naoru`avanje helikoptera je ocijenjeno nepotrebnim, jer se ne o~ekuje bilo kakva prijetnja prema KFOR-u. U posljednjih devet godina nije bilo takvog incidenta, ali smo uvijek spremni reagirati i na takve stvari“, zaklju~uje bojnik Michael Kri`anec. n
73
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 74
Prikazi
Konzervativna vs. progresivna geopolitika Govor o povijesti (klasi~ne) geopolitike je govor o njezinoj zloupotrebi, imperijalizmu i „prostornom zastranjenu“. Uprkos ~injenici da se {vedski politolog Rudolph Kjellen (1864-1922) smatra osniva~em geopolitike, koju je situirao kao jedan od pravaca nauke o dr`avi odre|uju}i joj za predmet prou~avanja „dr`avu kao teritorij“, za istinskog teorijskog oblikovatelja klasi~ne geopolitike uzima se najve}i imperijalist me|u geopoliti~arima, Britanac Halford John Mackinder.
Piše: Sead Turčalo
Kearns, Gerry (2009): Geopolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder, New York: Oxford University Press, str. 344.
Ovaj profesor geografije na Oxfordu, ro|en 1861. godine, jedan od osniva~a a kasnije i direktor London School of Economics and Political Sciences, britanski parlamentarac... po~etkom 20. stolje}a pred Kraljevskim geografskim dru{tvom prezentirat }e svoj tekst „Geografski sto`er povijesti“ (1904), koji }e suvremeni politolozi i povjesni~ari ozna~iti „definiraju}im momentom u povijesti geopolitike“ i radom „ikono- klasti~ne vrijednosti“. U tom tekstu Mackinder je, govore}i o „geografskoj uzro~nosti povijesti“, razvio svoju euroazijsku strategiju, odnosno teoriju o Heartlandu (Srce svijeta – prostor koji pokriva Rusiju, zapadni Sibir, Kazahstan, Sinkiang i Mongoliju) kao klju~u dominacije svijetom (str.151-159). Za njega je cijeli svijet zatvorena pozornica koja se nalazi u postkolumbovskom dobu, u kojem se doga|aji na jednoj strani svijeta reflektiraju na ostatak zemaljske kugle (131-137). U tom kontekstu geopolitika je, mada Mackinder izbjegava kori{tenje tog pojma, analiti~ki alat za prou~avanja utrke velikih sila na toj zatvorenoj pozornici. Upotpunjuju}i svoju teoriju Heartlanda, on }e 1919. godine u knjizi „Demokratski ideali i stvarnost“ definirati svoj ~uveni triptih: „Ko vlada isto~nom Evropom, vlada srcem svijeta; Ko vlada srcem svijeta, vlada Svjetskim ostrvom; Ko vlada Svjetskim ostrvom, vlada cijelim svijetom.“ za koji se nadao da }e ga „nekakav lepr{avi an|elak“ do{apnuti britanskim dr`avnicima dok budu razgovarali s pora`enim Nijemcima nakon Prvog svjetskog rata (Mekinder (1919) 2009).
74
Autor je viši asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Upravo analiza ove Mackinderove teorije i njezinog utjecaja na suvremenu geopolitiku predmet je knjige „Ge-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 75
opolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder“ autora Gerryja Kearnsa, profesora me|unarodnih poslova i uprave i direktora [kole za javne i me|unarodne poslove na Virginia Tech u Blacksburgu, SAD. Kearns smatra da je Mackinderova geopoliti~ka ideja ostvarila najtrajniji utjecaj na me|unarodne odnose iako njegove ideje o protekcionisti~kom i biolo{kom imperijalizmu, spre~avanju savezni{tva Rusije i Njema~ke te ideje trgovinskog rata radi o~uvanja imperijalne pozicije Britanije nisu zna~ajno utjecale na kreiranje vanjskopoliti~ke doktrine kraljevine (O’Tauthail, Dalby, Routledge, 2007). Ipak, prema priznanju Karla Haushofera, tvorca njema~ke geopolitike, Mackinderovi geopoliti~ki postulati su u bitnom utjecali na razvoj klju~nih principa njema~ke nacisti~ke geopolitike, prvenstveno principa prednosti kopnene u odnosu na pomorsku silu (16). Tako|er, tvrdi Kearns, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada geopolitika postaje tabuizirana i iz javnosti izgnana kao pseudoznanost, ideje Halforda Mackindera nastavljaju oblikovati vanjsku politiku velikih sila, poglavito Sjedinjenih Dr`ava. Kreatori ameri~ke me|unarodne politike u periodu hladnog rata George Kennan, Colin Gray i dr. }e na postavkama Nicholasa Spykmana utemeljenim na Mackinderovom u~enju razviti strategiju zatvaranja (containment) Sovjetskog saveza, a britanski imperijalist }e biti progla{en „najve}im teoreti~arom geopolitike“ (24-25). Ni kraj hladnoratovske epohe nije sprije~io duh mekinderizma da nastavi egzistirati unutar diskurzivnih formacija novog svjetskog poretka promoviranog od konzervativnih geopoliti~kih krugova. Kearns smatra da je mekinderovski geopoliti~ki diskurs formativni diskurs ameri~ke geopolitike 21. stolje}a te ruske nacionalisti~ke geopolitike s kontinentalnim ambicijama (16). Ideje koje povezuju Mackindera i recentno promi{ljanje geopolitike unutar konzervativne intelektualne elite Sjedinjenih Dr`ava Kearns nalazi u djelima Zbigniewa Brzezinskog, Thomasa Friedmanna, Bernarda Lewisa, Samuela Huntingtona, Francisa Fukuyame,
Roberta Kagana, Philipa Bobbitta, Thomasa Barnetta, Richarda Kaplana, Johna Mearsheimera i drugih. Oni, po mi{ljenju autora, interpretiraju i konstruiraju realnost u kategorijama trajnog sukoba Zapada i ostalih, opasnosti zatvorenog svijeta, potrebe za uve}anjem mo}i kao primarnim zadatkom subjekata me|unarodnih odnosa, te hegemonskog dobro~instva SAD kojim se treba opravdati „Nova velika igra“ uobli~ena u formi „globalnog rata protiv terorizma“ kao „novoj rundi kolonijalnog imperijalizma preko kojeg Sjedinjene Dr`ave poku{avaju osigurati pristup jeftinoj nafti za narednih nekoliko decenija“ (256). Kao alternativu ovakvom konzervativnom promi{ljanju geopolitike u kategorijama sile i mo}i Kearns nudi progresivnu geopolitiku, koja odbacuje prinudu kao „prirodan“ put {irenja kapitalizma. Ova forma geopolitike po mi{ljenju autora „...prepoznaje da se najefektivniji putovi rje{avanja globalnih problema bez pribjegavanja sili nalaze u okvirima multilateralnih institucija...“ (266), jer su „...pravo i pregovori [...] ~e{}e dostupni nego {to se misli“ (280). Kearns smatra da progresivna geopolitika treba da ponudi alternativu nadiru}im „doktrinama {oka“ neoliberalnog, ekonomskog i kolonijalnog imperijalizma koji promi{lja „okupaciju kao akumulaciju kapitala“ (285-288). Rje{enje je, zaklju~uje autor, da u globalnim politi~kim odnosima dr`ave i nedr`avni akteri preuzmu odgovornost i artikuliraju vrijednosti nenasilja kao okvir kreiranja boljeg svijeta (295). Kearnsova knjiga „Geopolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder“ po svojoj metodolo{koj ustrojenosti spada u domenu takozvane kriti~ke geopoliti~ke literature koja diskurzivnim pristupom nanovo promi{lja i dekonstruira konzervativne geopoliti~ke ideje. U tom kontekstu kroz dekonstruiranje euroazijske strategije Halforda Mackindera autor nam, skidaju}i slojeve s njegove imperijalne geopolitike, briljantnom jednostavno{}u pokazuje da praksa imperijalizma egzistira u geostrate{kim si`eima velikih sila i danas. ^itanje ove knjige s pitanjem u podsvijesti da li je pametno biti geopoliti~an zasigurno }e vas navesti da prihvatite odgovor Klausa Doddsa da nije samo pametno nego i va`no biti geopoliti~an. n
75
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 76
Prikazi
Organizirani kriminal u kakistokraciji Piše: Sead Turčalo Bosna i Hercegovina je skoro dvije decenije zemlja koju karakteriziraju politi~ka previranja, ekonomski i socijalni kaos i konfuzija. U takvim uvjetima deklarativna demokracija se u pojavnoj ravni transformira u svoju supro tnost – kakistokraciju. A kakistokracija sama po sebi je crna rupa u demokraciji koja otvara vrata u drugi paralelni svijet, u kojem se kao jedna od klju~nih pojava koja prijeti da u po tpunosti destruira ionako fragilnu dr`avu pojavljuje organizirani kriminal.
Smajić, Mirza (2010): Organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini. Tranzicijske dileme, Sarajevo: Fakultet političkih nauka.
76
Da organizirani kriminal ne predstavlja isklju~ivo prijetnju za biv{e komunisti~ke i socijalisti~ke dr`ave pogo|ene neuspjelom tranzicijom u tr`i{nu demokraciju i druge zemlje u razvoju, pogo|ene ratovima i stalnim unutarnjopoliti~kim konfliktima, govore i ~injenice da se ovaj fenomen u strate{kim dokumentima Evropske unije i Sjedinjenih Dr`ava definira kao jedna od klju~nih prijetnji, a gra|ani zemalja EU-a prema najnovijim istra`ivanjima Eurobarometra percipiraju organizirani kriminal kao najve}u prijetnju nakon nezaposlenosti i ekonomske situacije (u odsustvu globalne ekonomske krize poredak bi vjerovatno bio druga~iji, u korist organiziranog kriminala, o ~emu svjedo~e istra`ivanja iz 2001. godine). Me|utim, uprkos sli~nosti u prijetnjama s kojima se susre}u Bosna i Hercegovina, kao zemlja u tranziciji, i razvijene zemlje zapadne hemisfere, postoji i jedna bitna razlika. Naime, i povr{nom analizom printanih i elektronskim medijskih sadr`aja utvrdit }emo da sintagma organizirani kriminal spada u red najkori{tenijih u bosanskohercegova~kom javnom diskursu, dok }e nam pretraga na COBISS-u (Kooperativni online bibliografski sistem i servis), koji ima pretra`iva~ku platformu za biblioteke u svim biv{im jugoslavenskim republikama izuzev Hrvatske, pokazati da je o fenomenu organiziranog kriminala napisano desetak knjiga, a u Bosni i Hercegovini svega jedna koja se na sveobuhvatan na~in bavi ovom pojavom. S druge strane, u zemljama EU-a i SAD-a desetak stru~nih i znanstvenih ~asopisa bavi se pitanjima organiziranog
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 77
kriminala, a na najve}oj online knji`ari Amazonu na}i }ete samo na engleskom jeziku oko 2.000 naslova koji u svom fokusu imaju istra`ivanje ove pojave. Dakle, sigurnosne prijetnje su iste, ali bavljenje njima u znanstvenim i stru~nim krugovima te razvijanje adekvatnih strategija suprotstavljanja takvim pojavama su nesrazmjerni. Ovakvi pokazatelji daju zaklju~iti da pojava knjige „Organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini. Tranzicijske dileme“ autora Mirze Smaji}a, vi{eg asistenta na Fakultetu politi~kih nauka, ni u kom slu~aju ne predstavlja vi{e istog, nego se, {tavi{e, radi o osvje`enju za op}u, stru~nu i znanstvenu javnost, koju interesiraju pitanja savremenih sigurnosnih izazova koja se postavljaju pred Bosnu i Hercegovinu. Smaji}eva knjiga je prilago|ena verzija njegovog magistarskog rada odbranjenog na Fakultetu politi~kih nauka 2009. godine. U ~etiri poglavlja autor se bavi znanstvenom analizom organiziranog kriminala, po~ev{i od ambivalentnosti u njegovom definiranju, neophodne distinkcije i diferencije pojmova organizirani kriminal, korupcija, terorizam, mafija, te kontekstualizira razli~ite pojavne oblike organiziranog kriminala unutar bosanskohercegova~kog dru{tva i dr`ave. Autor u svojoj teorijskoj analizi organiziranog kriminala, koja slu`i kao podloga empirijskom istra`ivanju u posljednjem poglavlju knjige, polazi od prikaza razbijenog sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine koji umnogome doprinosi razvoju organiziranog kriminala, a rezultat je, kako isti~e Smaji}, „...nedefinisanog politi~kog i dru{tvenog ure|enja, procesa reformi i tranzicijske pozicije, te poluprotektoratskog me|unarodnog politi~kog subjektiviteta“ (str. 194) Bosne i Hercegovine. Pored ekonomsko-socijalnih faktora koji utje~u na razvoj organiziranog kriminala, kao sna`an generator ove negativne pojave autor prepoznaje „problem korumpiranosti izvr{nih, zakonodavnih i sudskih organa“ (194). U na{em uvidu upravo ovaj zaklju~ak autora obja{njava ~injenicu da je inkriminacija
o organiziranom kriminalu na entitetskom nivou uvedena tek 2001. (Federacija BiH) odnosno 2006. godine (Republika Srpska), a na dr`avnom nivou 2003. godine odlukom visokog predstavnika me|unarodne zajednice u BiH. Klju~ni dio knjige svakako je posljednje poglavlje, u kojem autor prezentira empirijsko istra`ivanje o pojavnim oblicima organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini od 2003. do polovine 2008. godine. Smaji} u tom kontekstu istra`uje krivi~na djela poput trgovine ljudima, krijum~arenja osoba, pranja novca, korupcije (primanje i davanje dara i drugih oblika koristi), trgovine i krijum~arenje narkotika, fiktivnog poslovanja itd. Na temelju relevantnih podataka prikupljenih u bazi podataka Dr`avnog suda i Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine autor pokazuje da svi oblici organiziranog kriminala pokazuju blagi, kontinuirani porast. Istovremeno analiziraju}i mehanizme borbe protiv organiziranog kriminala, autor detektira vi{estruke probleme, po~ev{i od nepostojanja materijalno-tehni~kih i kadrovskih pretpostavki, nekriti~kog preuzimanja praksi stranih zemalja bez sagledavanja dru{tvenog konteksta, broj~ane preoptere}enosti i institucionalne preorganiziranost policijskih snaga... (174-175) Prepreku uklanjanju ovih problema autor prepoznaje u „lokaletatisti~kom pristupu sigurnosti i borbi protiv organizovanog kriminala“ koji destruira izgradnju depolitiziranog i deideologiziranog sigurnosnog okvira kao klju~nog preduvjeta za uspje{nu borbu protiv organiziranog kriminala. U kona~nici, mo`emo re}i da Smaji} prijem~ivim znanstvenim izra`ajem obja{njava veoma kompleksnu temu kao {to je organizirani kriminal omogu}avaju}i da njegova knjiga na|e put izvan uskih akademskih krugova i postane obaveznim {tivom kako prakti~arima u oblasti borbe protiv organiziranog kriminala tako i novinarima i analiti~arima koji u fokusu svoje analize imaju savremene sigurnosne izazove. n
77
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 78
Preneseno Foreign Affairs, Vol.5 No 92. September/October 2009
Agenda za NATO Put prema globalnoj sigurnosnoj mreži
Piše: Zbigniew Brzezinski Prijevod i obrada: Asaf Alibegović
Za 60 godina postojanja NATO je ujedinio Zapad, Evropu učinio sigurnom i okončao hladni rat. Čime se treba baviti danas?
Blje{tava proslava {ezdesete godine postojanja NATOa, koja je u aprilu 2009. godine okupila rukovodioce skoro 30 zemalja ~lanica, polu~ila je neznatan interes javnosti. Na historijsku ulogu ovog saveza gledalo se kao na zamorno pitanje. Mediji, koji imaju presudan utjecaj na stvaranje i sadr`aj javnog mnijenja, vrvjeli su podrugljivim prijedlozima za raspu{tanjem, pa i otvorenim zagovaranjem ozna~avanja NATO-a kao disfunkcionalnog saveza izgubljene geostrate{ke relevantnosti. Glasnogovornici Rusije ismijavali su ovu alijansu ozna~avaju}i je posljednjim zaostatkom hladnog rata. ^ak je i odluka Francuske o ponovnom uklju~enju u svom punom kapacitetu u integrirane vojne strukture NATO-a, nakon vi{e od 40 godina neu~estvovanja, izazvala relativno nedovoljno pozitivno o~itovanje. No, francuska su djela bila glasnija od rije~i. Ova dr`ava sa osje}ajem ponosnog univerzalnog poslanja prepoznala je ne{to vezano za NATO, ne onaj hladnoratovski, ve} NATO 21. stolje}a, {to ju je nagnalo da se ba{ sada, u vrijeme dugoro~nih promjena u sigurnosnoj dinamici svijeta, ponovo priklju~i najva`nijoj vojnoj alijansi. Postupak Francuske dodatno je osna`io klju~nu politi~ku ulogu NATO-a kao regionalnog saveza sa narastaju}im globalnim potencijalom. Prilikom procjenjivanja budu}ih pravaca djelovanja NATO-a mora se u obzir uzeti historijska ~injenica da je ovaj savez za 60 godina svog postojanja institucionalizirao tri doista monumentalna preobra`aja u svjetskim odnosima: prvo, okon~ao je stolje}ima dugi „gra|anski rat“ izme|u zemalja Zapada za prekookeansku i prevlast na evropskom kontinentu; drugo, pridonio je odluci kojom su se nakon Drugog svjetskog rata SAD obavezale na odbranu Evrope od sovjetske dominacije ({to je sprije~ilo politi~ki preokret, pa ~ak i tre}i svjetski rat); tre}e, ostvario je mirno okon~anje hladnog rata, ~ime se zavr{ila geopoliti~ka podjela Evrope a otvorili preduvjeti za konstituiranje {ire, demokratske Evropske unije.
78
Autor je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jimmya Cartera (1977-1981).
Ovi uspjesi, me|utim, daju za povod postavljanje sasvim opravdanog pitanja: {ta ~initi danas? Koje se impli-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 79
kacije i pouke mogu i{~itati iz proteklih 60 godina? Na tom je stajali{tu novom generalnom sekretaru NATOa nalo`eno da „razvije novi strategijski koncept i taj prijedlog podnese na usvajanje na sljede}em (NATOovom) samitu“. Uzev{i u obzir trenutne sigurnosne dileme koje zapljuskuju alijansu, kao i one budu}e, ~iji je utjecaj vrlo vjerovatan, novi strategijski koncept morat }e se pozabaviti s najmanje ~etiri fundamentalna izazova. Prvo, kako posti}i politi~ki prihvatljiv ishod sve dubljeg anga`mana NATO-a u supro`imaju}im konfliktima u Afganistanu i Pakistanu. Drugo, kako zanoviti zna~enje i du`nosti prema „kolektivnoj sigurnosti“ odre|enoj ~lanom 5. NATO ugovora. Tre}e, kako uklju~iti Rusiju u pravno obavezuju}u i obostrano korisnu vezu s Evropom i {irom sjevernoatlantskom zajednicom. Te, ~etvrto, kako odgovoriti na ovovremene dileme globalne sigurnosti. Prva dva od ovih izazova odnose se na kredibilitet NATO-a kao regionalne ameri~ko-evropske alijanse, dok se preostala dva ve`u za pitanja njegove potencijalno globalne uloge. Izostanak su~eljavanja sa bilo kojim od ova ~etiri izazova mo`e potkopati zaostav{tinu tri ranije spomenuta preobra`aja, koji ne nose samo historijski zna~aj, ve} predstavljaju relevantnost za globalno va`nu ovovremenu misiju alijanse. UJEDINJAVANJE ZAPADA Tokom posljednjih 500 godina svjetskom politikom dominirale su dr`ave smje{tene na obalama sjevernog Atlantika. Sukobljavaju}i se jedna s drugom za bogatstvo i mo}, u su{tini su osigurale globalnu imperijalnu dominantnost sjevernoatlantskoj regiji. Ali prevlast nad ovim podru~jem nije uvijek bila postojana. Periodi~no je bivala potkopavana nasilnim rivalitetima izme|u zemalja ove regije. Portugal, [panija, Francuska, Holandija i Velika Britanija su se, u naizmjeni~nim kombinacijama, sukobljavale, pobje|ivale i zamjenjivale na tronu neosporno prve prekomorske imperijalne sile. Globalna hijerarhija dramati~no je promijenjena tokom posljednja dva stolje}a uslijed pove}anja opsega rivaliteta za vrijeme napoleonovske Francuske s kontrole okeana na nastojanje da se tome pridoda i dominacija nad Evropom. Dodatno preobra`avaju}i geopolitiku sjevernoatlantskog rivalstva, Napoleonova poduzimanja su prvi put pospje{ila br`i ulazak dviju neatlantskih sila u ovakvo nadmetanje: centralnoevropske Pruske (koja }e kasnije postati Njema~ka) i euroazijske Rusije (kasnije Sovjetskog saveza). Stolje}e kasnije, Prvi svjetski rat, predominantno evropski rat, uvukao je prekookeanski udaljeni
SAD. Ulazak ove zemlje pokazao se klju~nim po ishod rata, a pobjeda nove britansko-francusko-ameri~ke koalicije gledana je kao garant koji }e omogu}iti nastavak finansijske i politi~ke nadmo}nosti sjevernoatlantske regije. No, to se na kraju ispostavilo kao iluzija. Francuska je bila iscrpljena do iznemoglosti, Velika Britanija se nalazila pred bankrotom, dok je ambivalentan stav SADa oko njegove globalne uloge ostavljao bolan trag. Potom je brzi preobra`aj Njema~ke potaknuo po~etak Drugog svjetskog rata. Poprili~no parcijalnu pobjedu u ovom sukobljavanju odnijela je nova sjevernoatlantska koalicija izme|u SAD-a i Velike Britanije, koja je blagotvornosti ostvarene pobjede morala dijeliti s vojnim partnerom i narastaju}im rivalom, euroazijskom sovjetskom Rusijom. Centralni i isto~ni dijelovi Evrope potpali su pod kontrolu Moskve, dok je zapadni preostatak ovog kontinenta (me|usobno jo{ uvijek podijeljen gorkim uspomenama na rat) u potpunosti postao zavisan o budu}em pozicioniranju SAD-a. U dva svjetska rata Evropa je efikasno nad sobom izvr{ila politi~ko samoubistvo. Ravnaju}i se svojim mogu}nostima, SAD su odgovorile novonastalom izazovu. NATO je bio jedan od dva klju~na instrumenta koje je Washington koristio da bi pospje{io prekograni~nu saradnju u zapadnom dijelu Evrope. Iako su stanovnici zapadne Evrope samostalno prepoznali potrebu nadila`enja svojih historijskih podjela, njihov po~etni postratni napor se jednako temeljio na prizemljivanju Njema~ke, koliko i na zagovaranju zapadnoevropske integracije. Me|utim, SAD su bile te koje su kroz Marshallov plan zapadnoevropsku ekonomsku obnovu uistinu u~inile prekograni~nim projektom, uklju~uju}i u njega ~ak i zapadne dijelove okupirane Njema~ke. Diplomatija Velike Britanije, vo|ena uvi|anjima Londona da je do{ao kraj vje~nom danu bez zalaska sunca na britanskom teritoriju, te uvjerenjima da budu}nost ove zemlje kao svjetske sile prvenstveno zavisi od njene umje{nosti {to bli`eg vezivanja uz Washington, u~inila je najuvjerljiviji pritisak na SAD da se odlu~e na nedvosmislenu i pravno obavezuju}u predanost obezbje|ivanju sigurnosti i opstanka zapadne Evrope kao skupine demokratskih zemalja, istovremeno ih priznaju}i integralnim dijelom {ireg, tada zakr`ljalog Zapada. Premda je NATO prvenstveno oformljen s ciljem osiguravanja upravo ovakve vrste osiguranja spram natkriljuju}e sovjetske prijetnje, njegov politi~ki u~inak u
79
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 80
zapadnoj Evropi bilo je zagovaranje pomirenja s Njema~kom i Italijom, biv{im ~lanicama Sila osovine, uz istovremeno zagovaranje prihva}anja prekookeanske me|uzavisnosti. U tom smislu je od presudne va`nosti bio u po~etku tegoban proces okon~avanja francuskonjema~kog neprijateljstva. U po~etku su Francuzi odlu~no odbijali sve vrste prijedloga o ponovnom naoru`avanju Njema~ke, uklju~uju}i i one koji bi bili izvedeni pod okriljem zajedni~ke evropske odbrambene zajednice. No, postepeno su dalekovidni njema~ki i francuski dr`avnici kultivirali pomirenje na politi~kom polju, koje je naposljetku izraslo u istinsko savezni{tvo. Ni{ta od ovoga ne bi se dogodilo bez postojanja NATO-a. Njegova transnacionalno integrirana struktura, kojom su u vojnom smislu dominirale SAD, uklju~ila je u svoj sastav njema~ke snage (iako bez zasebne komande ili generalskog kora), na {to je Francuska s naklono{}u gledala ~ak i prije zvani~nog prijema Zapadne Njema~ke 1955. godine u punopravno ~lanstvo saveza. Institucionalizacijom NATO-a i kasnijom pojavom Evropske ekonomske zajednice (koja }e postepeno prerasti u Evropsku uniju) svaka mogu}nost me|usobnog budu}eg gra|anskog rata izme|u zemalja Zapada bila je kona~no uspje{no okon~ana. Historijski zna~aj ove ~injenice nikada se ne mo`e prenaglasiti.
80
[to se samog NATO-a ti~e, treba potcrtati da je za~et u strahu, a poro|en u iznurenoj Evropi. Uz prate}i osje}aj nagla{ene ranjivosti, neposredno postratno o~ekivanje novog sukoba bilo je {iroko rasprostranjeno. Ameri~ke snage su, izuzev neznatnog prisustva u okupiranoj Njema~koj, bile povu~ene nazad u SAD i u velikoj mjeri demobilizirane. Evropljani su zbog toga, prirodno, iskazivali zahtjeve za njihovim skorim povratkom i automatskom vojnom odgovoru u punom kapacitetu u slu~aju novog rata. U po~etku su, me|utim, ameri~ki vojni stratezi bili skloniji misliti da se ameri~ka predanost u osiguravanju sigurnosti Evrope realisti~ki odnosi samo na obavezu odbrane evropskog mostobrana, nakon ~ega bi uslijedilo osloba|anje Evrope po drugi put. Dr`ali su se razmi{ljanja da se eventualni rat ne bi mogao izbje}i posredstvom kapaciteta tada{njeg ameri~kog nuklearnog monopola, te da se vojne operacije na terenu ne bi mogle zaustaviti masovnim bombardiranjem Rusije. Donekle je razumljivo da ovakav stav Evropljanima nije bio potpuno uvjerljiv. Motre}i sa pozicije ovog ozra~ja, skovan je ~lan 5 Sjevernoatlantskog ugovora, koji je, kroz ustanovljavanje
principa kolektivne akcije, imao namjeru da umre`i SAD s Evropom na na~in koji bi prevazi{ao tradicionalno ameri~ko dr`anje postrani kada je u pitanju njihova umije{anost u udaljene vanjske sukobe. Terminolo{ke odrednice ovog ~lana odre|ivale su da svaka zemlja saveznica treba reagirati u slu~aju napada na bilo koju drugu saveznicu na na~in „...poduzimanja onih postupaka za koje smatra da su potrebni, uklju~uju}i i upotrebu oru`ane sile...“ Amerikanci su ovakvu formulaciju shvatili kao zadr`avanje prava Washingtona na samostalno odlu~ivanje o na~inu vojnog anga`mana u slu~aju da sovjetske snage prije|u Elbu, dok su Evropljani u njemu vidjeli dovoljan zalog da }e SAD biti vojno uklju~ene u mogu}i sukob od samog po~etka. Karakter obaveznosti odredbi ~lana 5, ~ije formule traju ve} 60 godina, po sebi je bio jasan, dok je sama priroda konkretnih odgovora na njih bila uvjetovana. Strate{ka me|uzavisnost Zapada je, me|utim, kroz NATO postala obavezuju}a. Odgovor na pitanje da li je tre}i svjetski rat bio neposredna mogu}nost nikada ne}e biti poznat. Uba{karuju}i se u sami centar Evrope nakon 1945. godine, Sovjetski Savez se natkrilio kao velika prijetnja. Ali je u isto vrijeme bio i vojno iscrpljen, a morao je i probaviti sve ono {to je na razne na~ine ranije pohlepno progutao. Zvani~nici na obje strane sa strategijski dalekovidnijim pogledima raspravljali su iza kulisa kako }e novo natjecanje za globalnu premo} biti politi~ki prolongirano, a ne, barem u skorijoj budu}nosti, razrje{avano vojnom silom. George Kennan je uime ameri~ke strane zagovarao stajali{te da je, ipak, mogu}e obuzdati nasrtljivi SSSR, te ga na koncu iscrpiti, ~emu se nije imalo mnogo toga prigovoriti. Obja{njavaju}i da je prijetnja sa sovjetske strane prvenstveno politi~ke, a ne vojne naravi, zalagao se protiv opcije pretjerano militaristi~kog odgovora Zapada na sovjetske prijetnje. Danas se iz uvida u sovjetske arhive mo`e jasno opaziti da su i neki od vode}ih ruskih stru~njaka za Zapad, ogr}u}i svoje argumente marksisti~kom terminologijom, bili sli~nih pogleda. Vja~eslav Molotov, ministar vanjskih poslova Sovjetskog saveza, 1944. godine je primjedbama propra}ivao memorandume Josifa Staljina koje su pripremali Ivan Maisky, ratnodopski ambasador u Londonu, a potom zamjenik ministra vanjskih poslova, i Maxim Litvinov, kroz odre|eno vrijeme kadrovski ekvivalent Maiskog u Washingtonu, a i sam kasnije zamjenik ministra vanjskih poslova. Naposljetku su se usaglasili da }e postratna era biti obilje`ena ameri~kom premo}i, slabljenjem Velike Britanije, intenzi-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 81
vnim kapitalisti~kim proturje~nostima, dugoro~nim periodom ve} tada primjetnog takmi~enja izme|u SADa i SSSR, ali ne i ratom. Iako je Staljin ponekad dr`ao govore o mogu}nosti sljede}eg svjetskog rata, iz njih se ipak moglo i{~itati da se takvo {to ne planira u skorijoj budu}nosti. U Korejskom ratu 1950. godine sovjetski vo|a je vidio zgodan povod da se pa`nja preusmjeri sa zastoja u Evropi, kao i priliku da se eventualno pove}a zavisnost Kine od SSSR-a. Stavovi na Zapadu o tome da je Korejski rat vjesnik {ireg sukoba doveli su do naglog raspore|ivanja ameri~kih snaga u velikim kapacitetima na tlo Evrope. Korejski rat je na ovaj na~in stvorio politi~ku psihozu koja }e u~vrstiti stajali{ta obiju strana o ozna~avanju hladnog rata kao prvenstveno vojnog natjecanja. Paradoksalno je da je upravo nasilni sukob u Aziji, u vrijeme zdu{nog poticanja konfrontacije u Evropi izme|u dvaju naoru`anih tabora, sprije~io kako pojavu rata izazvanog nepromi{ljeno{}u tako i mogu}nost politi~kog akomodiranja stanja na podijeljenom evropskom kontinentu. Ostat }e nepoznato da li bi NATO, da se kojim slu~ajem odlu~io za manje ukopano pozicioniranje u smislu neodstupanja od zacrtanih vojnih odredbi (za {to se Kennan zalagao) imao ve}e {anse za poduzimanje zna~ajnijeg pro{irenja politi~kog detanta sa SSSR nakon Staljinove smrti 1953. godine, koja se dogodila ba{ u vrijeme blagih nagovje{taja sovjetskog interesa prema postizanju kompromisa oko pozicije Njema~ke. Tako|er }e ostati nepoznato da li bi takva opcija doprinijela druga~ijem razvoju situacije za vrijeme revolucije u Ma|arskoj 1956. ili doga|aja za vrijeme Pra{kog prolje}a 1968. godine. Jedino {to je u potpunosti jasno jest ~injenica da je mogu}nost iskori{tenja situacije nastale rasulom u sovjetskom rukovodstvu nakon smrti Staljina za postizanje mirnog okon~anja politi~kog statusa quo nedovoljno nau~no istra`ena. Izbijanje novog sukoba u osjetljivom razdoblju prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata je izbjegnuto jedino zahvaljuju}i opredijeljenosti SAD-a na odbranu Evrope i ~injenici da je NATO ostao ujedinjen. Dva puta je po~etkom 1960-ih, najprije berlinskom, a potom i kubanskom raketnom krizom, ozbiljnim situacijama koje su mogle dovesti do velikog sukoba, na ku{nju stavljano ovo jedinstvo. U oba ova slu~aja ne postoji opravdana osnova za sumnju da je Moskva uistinu `eljela zapo~eti rat. Prije bi se moglo re}i da se nestrpljivo kockala s pretpostavkom da }e ovakva vrsta zastra{ivanja djelovati na promjenu statusa quo. Me|utim, va`nost veli~ine stanja koje bi bilo uspostavljeno izbjegavanjem sukoba {irih razmjera prevagnula je kod obiju strana iako je ~injenica nastavka zao{trenosti odnosa u vojnom pogledu na tlu Evrope i dalje bila evidentna.
Zvani~no obznanjena o~ekivanja SSSR-a o tome kako }e u ekonomskom i vojnom pogledu nadma{iti SAD krajem 1970-ih i po~etkom 1980-ih godina zvu~ala su isprazno, dok su ve} vidljive trzavice u dru{tvu, pospje{ene „perestrojkom“ Mihaila Gorba~ova, s uspjehom odagnale strahove na Zapadu o tome da bi pove}anje sovjetske strate{ke snage moglo Evropu na~initi podlo`nom ucjeni nuklearnim oru`jem. Zbog takvog ozra~ja obje strane su bile voljne da se konstruktivno uklju~e u preispitivanje pitanja kontrole naoru`anja, ljudskih prava, pa ~ak i smanjenja trupa. Do kraja decenije brzorastu}e rasulo u sovjetskom bloku, bivaju}i pospje{eno uspjehom pokreta Solidarnost u Poljskoj, te vje{tom zloupotrebom njegove zavr{ne faze od strane NATO-a kroz uplive me|usobno suglasnih lidera SAD-a, Njema~ke, Velike Britanije i Francuske, ve} je bilo izvan kontrole. Mnogo prije zvani~nog sloma bilo je jasno da su SSSR i sovjetski blok stvar pro{losti. Netom po tome, namjena NATO-a je promijenjena. Postao je okvir kroz koji se poku{avalo stabilizirati iznenada geopoliti~ki trusnu situaciju u centralnoj i isto~noj Evropi. Danas je malo poznata ~injenica da su omra`ene oru`ane ruske snage ostale raspore|ene, ba{ kao za vrijeme hladnog rata, na obalama Elbe uprkos ~injenici kona~nog raspada sovjetskog bloka 1989/90. godine, emancipaciji isto~ne Evrope i ponovne uspostave nezavisnosti balti~kih zemalja. Ove snage su se naposljetku iz zemalja satelita povukle tek 1994. godine. Iako je o~ekivano povla~enje snaga bilo sve osim neizbje`no, nedore~enosti u oblastima regionalne sigurnosti, grani~nih pitanja te politi~kog identiteta u biv{em sovjetskom bloku nastavile su biti te{ko razrje{ive. Imaju}i u vidu da Evropska unija, koja je tada prolazila kroz vlastite razvojne muke, nije mogla osigurati uvjerljivu sigurnost, u djelatnost NATO-a se gledalo kao na jedinu mogu}nost da se novonastala praznina stabilno popuni. Ono {to je uslijedilo manje je posljedica strate{kog planiranja, ve} stvar historijske spontanosti, koja je, iako unutra{nje konfuzna i proturje~na, ipak bila od presudne va`nosti. [to je, uostalom, i slu~aj s prodorom NATO-a na istok. Novo rusko vodstvo se u po~etku nevoljko slo`ilo s ovim (primjerice na fonu razgovora Borisa Jeljcina s poljskim predsjednikom Lechom Walesom u augustu 1993. godine), ali se nedugo nakon toga Rusija ipak predomislila. Materijali s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti jasno negiraju ~esto spominjanje navoda prema kojima je Rusija navodno dobila obe}anje da ne}e do}i do {i-
81
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 82
renja NATO-a. Treba ista}i da nije bilo prostora za spre~avanje spontanog pribli`avanja zemalja centralne i isto~ne Evrope NATO-u kao jedinoj zapadnoj instituciji koja je podjednako mogla osigurati njihovu sigurnost i pru`iti im pomo} u pronala`enju novog politi~kog identiteta. Mora se tako|er napomenuti da su stanovnici ovih zemalja nad kojima je Sovjetski savez skoro pet decenija provodio ~vrstu diktaturu bili priklonjeni ideji odvajanja. Bili su odlu~ni u nastojanju da postanu dijelom slobodne Evrope, a nikako geopoliti~ki ni~ijom zemljom oko koje bi se sporili NATO i Rusija. U slu~aju da su prilikom procesa postsovjetske prekompozicije zemlje isto~ne i centralne Evrope bile izostavljene, hladnim ratom raspolu}ena Evropa bi, umjesto jedinstvene, postala trodijelna tvorevina koju bi sa~injavale na zapadnom dijelu ~lanice NATO-a, u sredi{tu Zapadu naklonjene ali neza{ti}ene zemlje centralne i isto~ne Evrope (uklju~uju}i nestabilne dr`ave sa skorije povra}enim suverenitetom – Bjelorusija i Ukrajina), te na istoku Rusija. Te{ko je zamisliti da bi takva arhitektura imala otpornost za dugoro~no postojanje. Izme|u opcije da se regija na|e izme|u ponovo ujedinjene Njema~ke, ~lanice NATO-a, i srdite Rusije, koja je jo{ uvijek na regiju gledala kao na svoje „neposredno inozemstvo“, pro{ireni NATO se dokazao kao najbolji odgovor na nestabilnost ili ~ak nasilje (kakvo se nedavno de{avalo u Ukrajini ili Gruziji). (Vrijedno je napomenuti da tek ujedinjena Njema~ka nije imala primjedbi prema ishodu ovakvog plana, te je odigrala klju~nu ulogu u podupiranju procesa {irenja NATO-a.) Ukratko, proces {irenja NATO-a bio je ispravna odluka koja je provedena u historijski odsudnom momentu. S prvim godinama 21. stolje}a kona~no je, uslijed skoro potpunog geopoliti~kog preklapanja ~lanstva u NATO-u s ~lanstvom u EU, postalo jasno da je Evropa najzad sigurna i ujedinjena. Osiguralo se time trajno napu{tanje upotrebe „gra|anskog rata“ u Evropi, {to je postignu}e koje je zaista vrijedilo proslaviti za {ezdesetu godi{njicu NATO-a aprila 2009. godine. PRILAGO\AVANJE IZMIJENJENOM SVIJETU
82
Postavlja se opravdano pitanje da li NATO sada ispunjava svoju ulogu u punom potencijalu koji posjeduje. Danas je NATO, bez ikakve sumnje, najsna`nija vojna i politi~ka alijansa na svijetu. Njegovih 28 ~lanica dolaze iz dviju najproduktivnijih, tehnolo{ki vrlo naprednih, dru{tveno savremenih, ekonomski prosperitetnih regija kojima vlada demokratija. Devet stotina miliona stanovnika njihovih zemalja ~ine 13 posto svjetske populacije, dok u isti mah posjeduju 45 posto svjetskog BDP-a.
Po tencijal NATO-a nije isklju~ivo vojne naravi iako je ovo alijansa za kolektivnu sigurnost ~ija stvarna vojna mo} potje~e prvenstveno od SAD-a, {to se u skoroj budu}nosti ne}e promijeniti. Stvarna mo} NATO-a izvire iz ~injenice da se ovaj savez temelji na kombiniranju vojnih kapaciteta i ekonomske mo}i SAD-a s evropskom kolektivnom i ekonomskom te`inom (a povremeno i vojnim snagama u manjem broju). Ovaj amalgam NATO-u omogu}uje zna~ajnost na globalnom planu. Stoga NATO i dalje mora biti promi{ljen prema o~uvanju geopoliti~ke veze izme|u SAD-a i Evrope, pogo tovo danas kada mora odgovoriti na nove izazove sada{njice. Jedan od takvih je u dosada{njoj povijesti nezabilje`en rizik po o~uvanje globalne sigurnosti. Dana{njem svijetu ne prijeti militantni fanatizam teritorijalno grabe`ljivih nacionalisti~kih dr`ava, niti neka ekspanzivna imperijalna sila koja {iri nasrtljivu ideologiju globalnih pretenzija. Paradoks je na{eg vremena da svijet, iako sve vi{e povezan i ekonomski me|uzavisan, prvi put u svojoj povijesti biva suo~en s narastaju}im previranjima koja u`ivaju {iroku podr{ku. Negativnim efektima njihovog postojanja jo{ vi{e doprinosi sve vi{e rastu}a dostupnost oru`ja za masovno uni{tenje ne samo dr`avama nego i radikalnim vjerskim i politi~kim pokretima. Problem je u tome {to jo{ uvijek ne postoji efektivan globalni sigurnosni mehanizam koji bi se nosio s narastaju}om prijetnjom pojavljivanja politi~kog haosa mogu}e {irih razmjera koji izrasta iz ne tako davno zapo~etog procesa politi~kog osvje{}enja ~ovje~anstva. Tri su velika politi~ka doga|aja 20. stolje}a doprinijela njegovom razvoju (dva svjetska i hladni rat), dok svoje korijene nalazi u Francuskoj revoluciji. Taj je kolosalni doga|aj potaknuo razvoj spontanog populisti~ki usmjerenog politi~kog aktivizma, kojem je od po~etka ove revolucije trebalo samo stolje}e da se rasprostre od Evrope do isto~ne Azije. Po povratku ku}i u ju`nu Aziju i sjevernu Afriku, vojnici, koji su za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bivali mobilizirani u imperijalne armije Britanije i Francuske, me|u dotada pasivnom i povodljivom masom su po~eli propagirati neophodnost svjesnosti o zna~aju antikolonijalnog nacionalizma i religijskog politi~kog identiteta. Naglo {irenje pismenosti, kao i daleko dopiru}i utjecaj radija, televizije i interneta u dvadesetom su vijeku pospje{ili i ubrzali proces transglobalnog politi~kog samoosvje{}enja. U po~etnim fazama ovaj proces je karakteriziralo fanati~no priklanjanje najekstremnijim etni~kim i fundamentalisti~kim strastima pra}enim manihejski uobli~enim kategorijama vjerovanja i gnjeva.
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 83
Na`alost, u zna~ajnom broju zemalja u razvoju gorke uspomene na iskustvo evropskog kolonijalizma i prezir prema ne{to skorijem ameri~kom nametanju svega i sva~ega obojile su tek razbuktale strasti jasno prepoznatljivim antizapadnja~kim bojama. Danas je najakutniji primjer ovog fenomena situiran u pojasu {to se prote`e od Egipta do Indije. Nastanjeno sa vi{e od 500 miliona politi~ki i vjerski nakostrije{enih ljudi, ovo je podru~je u koje NATO biva sve vi{e upleten. Dramati~an razvoj Kine i Indije, kao i brza obnova Japana u proteklih 50 godina nagovje{tavaju pomjeranje te`i{ta ekonomske i politi~ke mo}i sa sjevernog Atlantika prema Aziji i Pacifiku, {to je ~injenica koja dodatno zabrinjava. Trenutno vode}e sile svijeta su SAD, EU, Kina, Japan, Rusija i Indija. Pritom su Rusija i Indija, mo`da ~ak i Japan, po svojoj orijentaciji revizionisti~ki pozicionirane. Bez obzira na to da li se “uzdi`u mirno”, poput samouvjerene Kine, prkosno, poput Rusije, koja jo{ pati za izgubljenim imperijalnim polo`ajem, ili hvalisavo, poput Indije, ~ija samouvjerenost nije uzdrmana unutra{njim me|uetni~kim i me|ureligijskim razdorima, svima im je zajedni~ka `elja za promjenom globalnog poretka mo}i. U budu}nosti }e priroda odnosa izme|u ove tri oprezno pozicionirane revizionisti~ke sile umnogome doprinijeti dodatnom uslo`avanju globalne strategijske nepredvidljivosti. Na svjetskoj pozornici pojavljuju i regionalni buntovnici, zemlje ~iji su kapacitet i utjecaj znatno slabiji od onoga kakav imaju ranije spomenute velike sile, a {to, barem neke od njih, uop}e ne sprje~ava u prkosnoj nakani posjedovanja nuklearnog naoru`anja. Sjeverna Koreja se svojom sada ve} o~iglednom proizvodnjom nuklearnog oru`ja otvoreno izruguje me|unarodnoj zajednici. A s druge strane uspje{no profitira od njegovog prodavanja i {irenja. U odre|enom trenutku bijes me|unarodne zajednice izazvan nepredvidljivo{}u ove zemlje bio je toliki da je mogao eskalirati u upo trebu nuklearnog naoru`anja prvi put nakon 1945. godine. Iran je pak, s druge strane, obznanio da je nuklearni program koji provodi u potpunosti namijenjen ostvarenju mirnodopskih ciljeva. Me|utim, u isti mah, barem za sada, ostaje nespreman za razmatranje dogovora s me|unarodnom zajednicom o predo~enju ~vrstih dokaza kojim bi potkrijepio ove tvrdnje. Pakistan posjeduje nuklearno naoru`anje. Istovremeno, politi~koj stabilnosti ove zemlje prijete antizapadno raspolo`eni ekstremisti~ki vjerski pokreti.
Ukupno uzev{i, ove pojave ocrtavaju kraj obzorja globalne hijerarhije nakon Drugog svjetskog rata, simultano nagovje{tavaju}i novi raspored globalne mo}i. Na`alost, skora{nje ameri~ko rukovodstvo je svojom nepromi{ljeno{}u i ne htiju}i doprinijelo dodatnom uslo`avanju ove situacije. Kombinacija unilateralizma u Iraku i demago{ke islamofobi~ne slogan{tine koju je provodio Washington oslabila je jedinstvo NATO-a i uveliko pomogla ja~anju srd`be muslimana prema SAD-u i Zapadu op}enito. ZADR@AVANJE KREDIBILITETA SAVEZA Raspr{enje globalne silovitosti i sve vi{e narastaju}i masovni politi~ki nemiri ~ine smjesu kojoj je za rasplamsavanje potrebna tek iskra. U takvom prijete}em okru`enju, prva na listi zadataka NATO-a treba biti obaveza da njegove ~lanice najprije zajedni~ki definiraju, a potom i zajedno ostvare politi~ki prihvatljiv ishod svog vojnog anga`mana u Afganistanu, u izvandomicilnom prostoru djelovanja ovog saveza. NATO saveznice SAD-a pozvale su se na ~lan 5 Sjevernoatlantskog ugovora prilikom odlu~ivanja o pridru`enju kampanji istjerivanja El-Kaide iz sigurnog uto~i{ta koje je prona{la u Afganistanu. ^lanice saveza su ovu odluku donijele samostalno i bez pritiska SAD-a. Shodno tome, cijela akcija mora biti provedena na uistinu zajedni~kim vojnim i ekonomskim kapacitetima, bez ispoljavanja protesta za izuze}em vlastitog vojnog u~e{}a ili izbjegavanja prijeko potrebne finansijske kontribucije Afganistanu ili Pakistanu. Odgovornost za vojsku i finansije ne mo`e biti jedino briga SAD-a. Prema tome, sredi{nja politi~ka du`nost novog generalnog sekretara, iako je to lak{e re}i nego uraditi, treba biti podjednako ustrajavanje na vojnoj i finansijskoj podr{ci. Temeljno operativno na~elo trebalo bi biti da svaka saveznica u~estvuje u kapacitetu vlastitih mogu}nosti, uz klauzulu da nijedna ne smije u potpunosti biti pasivna. Stvarno, a ne obe}ano u~e{}e svake ~lanice u vojnom, socijalnom i finansijskom smislu treba biti redovno obznanjivano i zajedni~ki evaluirano. U suprotnom, ~lan 5 }e postepeno izgubiti zna~enje. Teoretski je mogu}e da NATO u odre|enom momentu zaklju~i da sav napor u Afganistanu nije vrijedan ulo`enog truda. Nekolicina ~lanica o takvoj opciji potiho govori kao o ve} usvojenom mi{ljenju. Pojedina~ne ~lanice bi se u tom slu~aju mogle neprimjetno povu}i, uz umirivanje savjesti ~vrstim obe}anjem da }e se, ako El-Kaida bude koristila Afganistan ili Pakistan kao upori{te za napade u Sjevernoj Americi ili Ev-
83
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 84
ropi, ponovo pridru`iti zajedni~kom poduhvatu njenog uni{tenja. No, ~in napu{tanja misije na ovakav na~in {irom svijeta bi bio protuma~en kao repriza ranijeg poraza Sovjetskog saveza, te bi zasigurno razbuktao proces transatlantskog uzajamnog okrivljivanja, pridonio potkopavanju kredibiliteta NATO-a, i na koncu omogu}io talibanskim ekstremistima u Afganistanu i Pakistanu stjecanje kontrole nad vi{e od 200 miliona ljudi i postoje}im nuklearnim arsenalom. Netom po preuzimanju du`nosti administracija predsjednika Obame preispitala je ciljeve SAD-a u Afganistanu. U politi~kom izvje{taju koji su sa~inili ispravno je zaklju~eno da se stabilnost Afganistana ne mo`e posti}i samo oslanjanjem na vojna sredstva. Za ostvarenje tog cilja, pored vojnih napora na suzbijanju pobjede talibana i osna`ivanja postepenog u~e{}a afganistanske armije u samostalnom provo|enju u~inkovite dalje kontrole, mora se osigurati i pouzdana, kontinuirana i dovoljna me|unarodna finansijska pomo} namijenjena obezbje|ivanju sigurnosti afganistanskog stanovni{tva i doprinosu izgradnji efikasne vlade. Afganistan je zemlja u kojoj su gradski sektori vi{e ili manje kvazi-moderni, a seoska podru~ja u mnogim aspektima jo{ uvijek prili~no sli~na onim srednjovjekovnim. Zbog toga se ova dva modela u pore|enju s prija{njim vizijama brze izgradnje moderne demokratije ~ine uvjerljivijim i za ostvarenje realnijim. S obzirom na to da je eliminacija sigurnosnog upori{ta El-Kaide odre|ena kao krunski cilj, prilago|avanju situaciji na lokalnom nivou sa susretljivim talibanskim elementom ne bi trebalo odbojno prilaziti. U takvom slu~aju bi u odre|enom obimu moglo uslijediti vojno povla~enje NATO-a.
84
Ovakvo redefiniranje politike djelovanja omogu}it }e realan osnov za ostvarenje politi~ki prihvatljivog ishoda. Jedini nedostatak koji upada u o~i jest ~injenica da se u ovoj politici na na~in strategijske odlu~nosti ne spominje ~injenica da konflikt s talibanima u Afganistanu ne mo`e biti razrije{en bez zdu{ne politi~ke i vojne podr{ke Pakistana trajnom uspostavljanju antifundamentalisti~kog re`ima u ovoj zemlji. Trenutno uzev{i, takva podr{ka u svom punom kapacitetu nije na pomolu, djelimi~no zbog narastaju}ih fundamentalisti~kih strasti u samom Pakistanu, naro~ito u ruralnim dijelovima, a i zbog ~injenice da geopoliti~ka motri{ta pakistanske armije vezana za sigurnost ove zemlje nisu sukladna naklonjenosti Velike Britanije i SAD-a ostvarenju interesa Indije.
Na ovim premisama figurira jo{ jedna predod`ba po kojoj bi sekularnom Pakistanu, naro~ito u nekim vojnim krugovima, zbog nesigurnog osje}aja uklije{tenosti izme|u prijete}e Indije i stabilnog (i umjerenog) Afganistana koji s njom geopoliti~ki o~ijuka (ne bi li stekao simpatije i time postao potpuno autonoman od Pakistana), vi{e odgovarao Afganistan pod kontrolom talibana. Uklju~ivanjem Kine u geopoliti~ki dijalog oko pitanja dugoro~ne stabilnosti Pakistana moglo bi se pokazati produktivnim u nakani uvjeravanja Pakistana za promjenom stavova prema Afganistanu i Indiji, naro~ito imaju}i u vidu kineski rivalitet prema Indiji, kao i njeno strate{ko zanimanje za stabilan i samostalno sposoban Pakistan. Uprkos recipro~nom antagonizmu prema Pakistanu, Indija ima interes da njen zapadni susjed ne povu~e obara~ otpo~injanja regionalnog previranja. Sli~nog je karaktera i uloga Irana, koji bi, zbog iskazanog neprijateljstva prema talibanima, opet mogao djelovati pri pomaganju stabiliziranja zapadnog Afganistana, na na~in kako je to uradio 2002. godine. Zbog svega ovoga name}e se misao da vrlo skoro pred NATO-om predstoji ozbiljan napor na okupljanju Kine, Indije i Irana u strate{ki dijalog o iznala`enju najboljih rje{enja izbjegavanja regionalne eksplozije previranja. Bez uspostave tog dijaloga, NATO-ova prva akcija temeljena na ~lanu 5 bi mogla biti bolno razdu`ena, destruktivno djelidbena, pa ~ak i fatalna po alijansu u cjelini. REAFIRMIRANJE KOLEKTIVNE SIGURNOSTI Ranije je spomenuto da ve} 60 godina opstaje ~lan 5 Sjevernoatlantskog ugovora. Pitanje je da li je uop}e kredibilan. Pa`ljiviji pogled na njegovu terminologiju otkriva mnogo toga: Strane potpisnice se sla`u da }e oru`ani napad na jednu ili vi{e njih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve njih, te se u skladu s tim sla`u da }e svaka od njih pomo}i napadnutoj potpisnici ili potpisnicama, na na~in za koji dr`i da je potreban, uklju~uju}i i upotrebu vojne sile, s ciljem vra}anja i odr`avanja sigurnosti sjevernoatlantske regije. Budu}i da nije imala vlastitu efektivnu silu, Evropa je prije 60 godina `arko `udjela za onom ameri~kom. Umirila ju je i zadovoljila upravo ovakva terminolo{ka
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 85
formulacija, koja je umanjivala njen kolektivni osje}aj nesigurnosti obavezivanjem SAD-a u vrijeme u kojem je svakom ve} bilo jasno da jedino ova zemlja mo`e na eventualni napad odgovoriti dostojnom silom. A kad to u~ini, ostali bi je samo slijedili. Danas je, me|utim, situacija znatno druga~ija. Najbolji primjer za to je rat u Afganistanu. Ve}ina saveznika SAD-a se danas osje}a relativno sigurno. U ovom ratu, u osnovi, SAD trebaju potpuno predane saveznike. No, terminolo{ka formulacija ~lana 5 („na na~in za koji dr`i da je potreban“) ostavlja im mogu}nost da urade mnogo toga ili ~ak ne poduzmu ni{ta, sve u skladu sa osje}ajem za prikladnost vlastitih mjera. Razmotrimo sljede}u situaciju. Da li bi u slu~aju da talibani smognu odlu~nosti za preuzimanje kontrole nad Pakistanom i njegovim nuklearnim naoru`anjem i zaprijete NATO-u u Afganistanu bili ispunjeni uvjeti iz ~lana 5 za poduzimanje protuakcije. Ne zaboravimo da tamo stoji da }e samo „oru`ani napad na jednu ili vi{e njih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve njih“. A Pakistan i Afganistan su u Aziji. Od ovoga je jo{ vi{e zabrinjavaju}a (ne)va`nost ~lana 5 u Evropi. Postavlja se pitanje do koje su mjere NATO-ove obligacije u sferi kolektivne sigurnosti obavezuju}e po ~lanice. Da li bi se u slu~aju vanjskog napada na geopoliti~ki isturenu evropsku ~lanicu NATO-a, zbog protivljenja, recimo, Gr~ke i Italije, a rije{enosti SAD-a, Velike Britanije i ostalih ~lanica, moglo uop}e pozvati na ~lan 5? I pored pro{irenja ~lanstva na 28 zemlja, NATO i dalje ostaje ~vrsto pri svom „fundamentalnom principu“ – onom koji ka`e da se „sve odluke NATO-a donose konsenzusom“ i da je konsenzus „prihva}en kao osnovni okvir za dono{enje odluka jo{ od osnivanja alijanse 1949. godine“.
tri imaju pravo stavljanja veta na odluku o zajedni~kom odgovoru na takvu situaciju. Mo`da bi odre|ena pa`nja tako|er trebala biti poklonjena i iznala`enju nove, operacionalizaciji vi{e naklonjene definicije „konsenzusa“, po kojoj bi za odluke bila potrebna odre|ena broj~ana premo} ~lanica, a ne klauzula o potpunoj saglasnosti svih ~lanica. Tako|er se mora nanovo pri}i odredbama ~lana 13, koji svakoj ~lanici priznaje pravo samoinicijativnog napu{tanja saveza nakon 20 godina, ali ne ostavlja mogu}nost da savez odre|enu ~lanicu, koja na zadovoljavaju}i na~in ne ispunjava preuzete obaveze, isklju~i iz ~lanstva. Na`alost, postoji mogu}nost da u odsudnom trenutku vanjski finansijski i politi~ki utjecaji na odre|eni na~in zavedu odre|enu ~lanicu NATO-a. Takvo {to, u skora{nje vrijeme sve evidentnije zbog veli~ine pro{irenog saveza i naraslog mno{tva isku{enja, ne smije biti zanemarivano. Ne bi se smjelo `miriti ni pred ~injenicom da bi neodre|eno{}u obavijen konsenzus o prikrivanju unutra{nje podijeljenosti mogao doprinijeti o~uvanju formalnog jedinstva NATO-a, ali po cijenu uzrokovanja potencijalne paralize cijele organizacije u trenutku najve}e potrebe za zajedni~kim djelovanjem. Kredibilna kolektivna sigurnost ne}e imati daljnjeg zna~aja ako bude uklju~ivala ostvarenje samo izabranih koristi. UKLJU^IVANJE RUSIJE NATO tako|er treba odrediti historijski i geopoliti~ki relevantne dugoro~ne strategijske ciljeve u odnosima s Ruskom Federacijom. Rusija nije zakleti neprijatelj, ali na NATO jo{ uvijek gleda neprijateljskim o~ima. To se u skorijoj budu}nosti ne}e promijeniti. Pogotovo ako sada{nji premijer Vladimir Putin ponovo postane predsjednik 2012. godine.
Imaju}i sve ovo u vidu, generalni sekretar bi u sklopu zadataka koje je dobio na samitu u aprilu 2009. godine trebao razmotriti prijedlog o formiranju visoke grupe sastavljene od predstavnika zemalja ~lanica s ciljem preispitivanja zna~enjskih odredbi ~lana 5 u ovovremenom obzorju. Prizivaju ovakvoj aktivnosti ne samo izazovi u Afganistanu nego i samo pove}anje ~lanstva NATO-a.
Nadalje, ve} odavno je za politiku Rusije prema NATO-u, vo|enu historijskom srd`bom zbog poraza u hladnom ratu i zbog neprijateljstva spram {irenja NATO-a koje ispoljavaju ruski nacionalisti, za o~ekivati da poku{a promovirati podjelu izme|u SAD-a i Evrope, a unutar Evrope izme|u starijih i skora{njih ~lanica NATO-a.
Iako je mogu}nost pojave rata u Evropi skoro zanemariva (u takvom bi slu~aju, barem kako sada stvari stoje, potezi SAD-a bili najzna~ajniji), postavlja se opravdano pitanje da li pojedina~na ~lanica, dvije ili njih
Imaju}i u vidu perspektivu bli`e budu}nosti, ne mo`e se re}i da }e Rusija postati ~lanicom NATO-a. Vo|ena potpuno razumljivim ponosom, ova zemlja ne tra`i da postane dijelom alijanse na ~ijem su ~elu SAD. Rasplet
85
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 86
doga|aja prema kojem bi politi~ki nedemokratska i vojno samozatajna zemlja postala ~lanicom NATO-a zna~io bi za ovu alijansu potpuni razlaz sa svojim temeljnim vrijednostima.
gu}avanja putovanja na Zapad, ova inicijativa u osnovi samo odgovara na ve} evidentnu {iroko obuhvatnu i javno iskazanu naklonjenost stanovni{tva tih zemalja tje{njim vezama s EU-om.
Ali, s druge strane, ni{ta manje va`nom se ne smatra ~injenica da bi bli`a politi~ka i sigurnosna saradnja s postimperijalnom Rusijom, svjesnom novog historijskog konteksta, bila u dugoro~nom interesu SAD-a i Evrope. Ba{ onako kako su toga bili svjesni Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njema~ka nakon Drugog svjetskog rata.
Danas Rusija na takvo {to ne mo`e odgovoriti protumjerama svojstvenim Sovjetskom savezu. Da bi opstao u igri, Kremlj mora ponuditi jednako prijem~ive ponude ovim zemljama. Time }e, dodu{e indirektno, koliko god to bilo nevoljno, ipak potvrditi svoju opredijeljenost po{tovanju njihovog suvereniteta. Dodatno je pozitivna ~injenica da bi ovakvo natjecanje izme|u Rusije i EU-a oko spomenutih zemalja moglo kultivirati {ire aspiracije me|u ruskim stanovni{tvom prema stjecanju sli~nog povla{tenog dru{tvenog pristupa Zapadu. U obzir treba uzeti dru{tvene veze Rusije s Ukrajinom i ~injenicu da ukrajinsko dru{tvo sve sna`nije gravitira Zapadu. Upravo je zbog toga vrlo vjerovatno da ni Rusija ne}e imati drugog izbora nego da se i sama sli~no opredijeli.
Shodno iznesenom, dva strategijska cilja bi trebala obilje`iti namjeru NATO-a vis-à-vis Rusije: konsolidiranje sigurnosti u Evropi uvla~enjem Rusije u bli`u politi~ku i vojnu saradnju s euroatlantskom zajednicom i uklju~enje ove zemlje u {iru mre`u globalne sigurnosti. Ovaj posljednji cilj indirektno potpoma`e raspr{ivanju imperijalnih namjera, kojih Rusija nikako da se oslobodi. Ostvarenje napretka u ova dva cilja zahtijevat }e vremena i strpljenja. Postepeno }e do}i do momenta kada }e generacija novih ruskih rukovodilaca prepoznati da je njihovo ostvarenje u najboljem interesu Rusije za ispunjenje njenih nacionalnih ciljeva. Mineralima bogata, a sve manje naseljena, euroazijska ruska teritorija grani~i sa 500 miliona Evropljana na zapadu i milijardu i 500 miliona Kineza na istoku. Antizapadna osovina s Kinom, alternativa koju zagovaraju neki ruski stratezi, iluzorna je iz dva razloga. Prvo, koristi koje bi Kina imala iz takve veze dosta su nejasne. Drugo, Rusija ne bi mogla izdr`ati ogromnu kinesku ponudu. Zbog svoje ekonomske slabosti i demografske neusporedivosti u Kini bi bila ozna~ena prezasi}enim partnerom drugog reda. U ovakvim konstelacijama EU mo`e biti mnogo produktivniji zamajac pozitivne promjene na istoku, vje{to uzimaju}i u obzir da nijedna od nedavno osamostaljenih susjednih zemlja Rusije ne `eli ponovo biti kolonija ili satelit. U ovakvoj situaciji i NATO mo`e odigrati dodatnu ulogu konsolidiranjem rezultata ove pozitivne promjene, poma`u}i pritom cijelom procesu.
86
U ovakvoj podjeli uloga, Isto~no partnerstvo, inicijalno predlo`eno od Poljske i [vedske, mo`e odli~no poslu`iti kao efikasan instrument promocije bli`ih veza izme|u EU-a i Armenije, Azerbejd`ana, Bjelorusije, Gruzije, Moldavije i Ukrajine. Temelje}i svoje aktivnosti na spektru od pru`anja finansijske pomo}i, preko tehni~ke saradnje, do ponude univerzitetskih {kolarina ili omo-
No, dok se takvo {to ne dogodi, NATO jo{ uvijek mora paziti da nenamjerno ne doprinese osna`enju ruske imperijalne nostalgije prema Ukrajini i Gruziji. Trenutnim zvani~nicima u Kremlju politi~ko pot~injavanje obje ove zemlje predstavlja vrlo evidentan cilj. Ovaj provokativan stav se naro~ito odnosi na Putina. Dr`e}i se vje{to izbalansiranog kursa, NATO bi trebao izgra|ivati formalno stajali{te po kojem je ~lanstvo u savezu otvoreno ovim dvjema zemljama, istovremeno pro{iruju}i svoje veze s Rusijom, kao i ve}inom ~lanica Zajednice nezavisnih dr`ava (ZND), organizacije nastale pod pokroviteljstvom Moskve. Pored formiranja Vije}a NATO – Rusija, NATO je razvio i akcijske planove o pojedina~nom partnerstvu sa ~etiri ~lanice ZND-a. [tavi{e, 11 zemalja ove organizacije trenutno sara|uje s NATO-om kroz program Partnerstvo za mir i Euroatlantsko partnersko vije}e. Ovi programi, iako skromni i pa`ljivo osmi{ljeni da ne dovedu u pitanje poziciju Moskve u ZND-u, pru`aju osnovu na kojoj bi se mogao nadgraditi formalniji sigurnosni aran`man izme|u NATO-a i Rusije izvan okvira Vije}a NATO – Rusija. Tokom nekoliko proteklih godina Rusija je povremeno dala nagovijestiti prihva}anje ugovora koji bi pod jednakim pravima bio zaklju~en izme|u NATO-a i Ugovorne organizacije za kolektivnu sigurnost (UOKS), donekle fiktivnog saveza koji je Moskva osnovala 2002. godine. Zamjenjuju}i Var{avski pakt i preslikavaju}i Ugovor NATO-a, UOKS danas uklju~uje Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan, Rusiju, Tad`ikistan i Uzbekistan. Do sada se NATO opirao pomisli potpisivanja forma-
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 87
lnog pakta s tom organizacijom, jer bi to prouzrokovalo stvaranje me|usobne politi~ko-vojne simetrije. Ova rezerviranost bi se mogla ostaviti postrani i potpisivanjem zajedni~kog ugovora o saradnji u oblasti sigurnosti u Euroaziji i {ire, koji bi sadr`avao odredbu kojom bi se zemljama koje nisu ~lanice nijednog saveza priznalo pravo samostalnog odlu~ivanja o eventualnom ulasku u bilo koji. Mo`da i u oba, {to se sa dana{nje ta~ke gledi{ta ~ini prili~no dalekom mogu}no{}u. Sporazum NATO – UOKS koji bi sadr`avao ovakvu klauzulu stvorio bi indirektan pristanak Rusije na nemije{anje u naklonjenost Ukrajine i Gruzije NATOu. Istovremeno bi NATO takav pristanak trebao dodatno osna`iti isticanjem da ne}e do}i do primanja ovih zemlja u ~lanstvo. Kako stvari stoje, ve}ina ukrajinskog stanovni{tva trenutno nije za ulazak u NATO. Nedavni rat izme|u Gruzije i Rusije dodatno upu}uje na potrebu perioda mirovanja, {to ne bi trebalo da zna~i izostavljanje opremanja Gruzije isklju~ivo defanzivnim antitenkovskim i antiraketnim sistemom, s ciljem da ova zemlja ne bude potpuno li{ena mogu}nosti i sredstava odbrane. U podjednakom je interesu i Rusije i Zapada da se orijentacija Ukrajine i Gruzije iskristalizira kroz demokratski politi~ki proces koji bi uva`avao nacionalni suverenitet i politike aspiracije stanovni{tva tih zemalja. Barem bi tako trebalo biti. Sve manje od ovoga moglo bi potaknuti vrlo {tetno srozavanje odnosa Istok – Zapad, nau{trb dugoro~ne budu}nosti Rusije. PUT PREMA AZIJI Pored razrje{avanja razmirica na indirektan na~in izme|u NATO-a i Rusije, sporazum NATO – UOKS bi mogao doprinijeti osna`enju pro{irenja djelovanja NATO-a prema istoku, gdje bi poduzeo akciju privla~enja narastaju}ih azijskih sila u posebnu vrstu zajedni~kog djelovanja u oblasti sigurnosti. Dana{nja [angajska organizacija za saradnju ([OS) oformljena je 1996. godine, pod imenom [angajska petorka, s namjerom razrje{avanja pograni~nih pitanja izme|u Kine, Kazahstana, Kirgistana, Rusije i Tad`ikistana. Uzbekistan je uklju~en 2001. godine, kada je organizacija dobila dana{nji naziv. U to joj je vrijeme zadatak bio uobli~avanje zajedni~kih mjera protiv terorizma, separatizma i krijum~arenja droge. Posmatra~ki status pri ovoj organizaciji imaju Afganistan, Indija, Iran, Mongo-
lija i Pakistan. Turskoj bi, imaju}i u vidu da je ~lanica NATO-a i zemlja koja ima posebne interese u centralnoj Aziji, mogla pripasti klju~na uloga pri iznala`enju mogu}nosti uspostavljanja saradnje izme|u NATO-a i [OSa. Pozitivan ishod bi mogao potaknuti saradnju u oblasti sigurnosti na multilateralnoj osnovi u toj regiji, jednom od najnemirnijih podru~ja svijeta. Tako uspostavljena saradnja naposljetku bi mogla rezultirati stvaranjem Vije}a NATO – [OS, na taj na~in indirektno uklju~uju}i Kinu u saradnju s NATO-om. A takvo {to je, u svakom slu~aju, vrlo po`eljan i bitan dugoro~ni cilj. Uzev{i u obzir promjenu distribucije globalne sile i pomicanje gravitacijskog centra prema istoku, ovo bi moglo biti prilika da NATO, dok jo{ uvijek nije prekasno, stupi u otvorene veze s nekolicinom vode}ih isto~noazijskih sila, u prvom redu Kinom i Japanom, kao i Indijom. Ova aktivnost bi se tako|er mogla provesti kroz formu pojedina~nih vije}a, koja bi se bavila promoviranjem ve}e interoperabilnosti, spremanjem zajedni~kog odgovora na mogu}e prijetnje, kao i osna`ivanjem strategijske saradnje. Nije za o~ekivati da bi Kina, Japan ili Indija, i same neizbje`no dijele}i sve izazove i rizike, nastojali izbje}i preuzimanje ve}ih obaveza oko pitanja globalne sigurnosti. Potpuno je jasno da uklju~ivanje ovih novih svjetskih igra~a u zajedni~ko krojenje toliko potrebnog sigurnosnog okvira ne}e biti jednostavan zadatak. Prije negoli se krene u njegovo izvr{enje, treba se oboru`ati vremenom, strpljenjem i ustrajno{}u. Protivljenjem nedavnom ameri~kom unilateralizmu u me|unarodnim odnosima i silnim negodovanjem zbog dominacije Zapada narastaju}e sile ipak ne}e sprije~iti da prepuste SAD-u potpomognutim Evropom da se sami suo~avaju s teretom sigurnosnih pote{ko}a. Ukupni anga`man ovih zemalja u osnovi se svodi na davanje izjava o bitnosti zajedni~ke odgovornosti prema globalnoj sigurnosti, uz obavezan izostanak konkretnih akcija ili djelovanja. Bez sumnje }e uklju~ivanje novih igra~a biti otegnut proces, {to ni u kom slu~aju ne umanjuje zna~aj potrebe njegovog provo|enja. Izuzev izlo`enog, ne postoji drugi na~in oblikovanja efektivnih zajedni~kih utana~enja u oblasti sigurnosti svijeta. Onog svijeta u kojem jedna regija ne mo`e vi{e dominirati nad politi~ki osvije{tenim narodima. Njihove historijske naracije u Zapadu prije vide uzrok njihove prija{nje podre|enosti nego izvor nedavne emancipacije.
87
demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 88
SREDI[TE UMRE@ENOSTI Da bi ostao historijski relevantan, NATO ne mo`e, kao {to su neki mislili, prerasti u globalni savez ili se preobraziti u svesvjetsku alijansu demokratskih zemlja. Angela Merkel, kancelarka Njema~ke, u martu 2009. godine dobro je zapazila rekav{i: „NATO mo`e obezbijediti sigurnost izvan svog podru~ja, ali to ne zna~i da mo`e u ~lanstvo primati zemlje {irom svijeta. Ja naprosto ne vidim globalni NATO...“ Globalni NATO bi takvom orijentacijom razvodnio centralitet ameri~ko-evropske veze. Nijedna od narastaju}ih sila gotovo sigurno ne bi prihvatila ponu|eno ~lanstvo. Dodatni je problem {to bi se tako ideolo{ki (ne)definirana svesvjetska alijansa demokratskih zemalja prili-
88
kom odabira ~lanstva na{la pred velikim te{ko}ama. Pronala`enje balansa izme|u doktrinarnih i strategijskih namisli tako|er bi predstavljalo problem. NATO dakako ima iskustvo, institucije i sredstva da postane sto`er globalno razastrte mre`e razli~itih regionalno pozicioniranih poduzimanja u oblasti sigurnosti svijeta. Takve bi akcije zajedni~kim snagama provodile zemlje ~ije sposobnosti globalnog djelovanja ve} uveliko izrastaju. Ovakva bi mre`a popunila one praznine koje Ujedinjene nacije u odre|enim poljima ne mogu samostalno popuniti. Ostvaruju}i ovu strategijsku misiju, NATO ne}e samo o~uvati svoje transatlantsko politi~ko jedinstvo nego }e i odgovoriti na uslo`enu i svakim danom sve urgentniju sigurnosnu agendu 21. stolje}a. n