Debian

DEBIAN 2.2 DISTRIBUCIJA 1. POSTUPAK INSTALACIJE Prije nego što počnete sa instalacijom Linux sustava poželjno je napraviti backup podataka koji su na disku budući da instalacija zahtijeva reparticioniranje diska, pa se može desiti da izgubite podatke. Svakako se preporuča da sastavite popis svog hardware-a u vašem računalu. Posebno je važno znati točne podatke za mrežnu i grafičku karticu jer ako njih ne podesite točno nećete moći pokrenuti instalaciju preko mreže niti ćete moći pokrenuti XWindow sistem. Ako instalirate preko mreže biti će vam potrebni i sljedeći podaci: z z z z z z z

z

z z

Ime vašeg računala (ovo ćete možda moći odrediti sami). Ime vaše mrežne domene. IP adresu vašeg računala. IP adresu vaše mreže. Netmask korišten na vašoj mreži. Broadcast adresu korištenu na vašoj mreži. IP adresu podrazumijevanog gateway sustava prema kojem biste trebali usmjeravati pakete, ako vaša mreža ima gateway. Sustav na vašoj mreži kojeg trebate koristiti kao DNS (Domain Name Service - usluga imena domena) poslužitelj. Jeste li spojeni na mrežu pomoću Etherneta. Je li vaše Ethernet sučelje PCMCIA kartica, a ako je tako, vrstu PCMCIA kontrolera kojeg imate.

Da bi počeli instalaciju Debian Linux-a potrebno je na neki način napraviti boot, tj podizanje kernela i instalacijskog programa koji nas vodi kroz instalaciju. Ovo se može napraviti na dva načina. Prvi način je pomoću disketa, a drugi je pokretanje sa instalacijskog CD-a. Ukoliko ne možemo pokrenuti instalaciju sa CD-ROM-a onda je potrebno napraviti rescue, root, i driver1... driver4 diskete. Njih radimo preslikavanjem već gotovih image-a sa instalacijskog CD-a. Najprije ubacimo rescue disketu, a u BIOS-u računala namjestimo podizanje sustava sa diskete. Nakon što pročita rescue disketu sustav zatraži root disketu. Nakon što pročita root disketu sustav traži da odaberemo tipkovnicu, napravimo Linux i Linux Swap paritciju ili odaberemo već gotove particije tog tipa, te da odaberemo Linux particiju koja će biti root datotečnog sustava (/). Nakon toga sustav traži umetanje sve četiri driver diskete, a dalje je instalacija jednaka onoj koja koristi podizanje sa CDROM-a Preporučeno je ipak da se koristi podizanje (boot) sa CDROM-a, ukoliko u BIOSu računala postoji mogućnost podešavanja CDROM-a kao uređaja sa kojeg se podiže sustav. Prilikom podizanja sa CDROM-a javlja nam se isto sučelje kao i prilikom podizanja sa disketa. Sučelje omogućava izbor između ponuđenih stavki u izborniku pomoću strelica, te kretanje između raznih izbornika na ekranu pomoću tipke TAB.

1.1 Izbor tipkovnice: Nakon podizanja sustava najprije se javlja dijalog za izbor tipkovnice. Izaberite Croatian.

1.2 Particioniranje tvrdog diska Slijedeći dijalog vam nudi particioniranje tvrdog diska. Izaberite opciju Partition the hard drive. Izbor ove opcije pokreće program cfdisk koji služi za izradu particija. Ako na disku već imate neke particije koje želite obrisati uradite to tako da selektirate particiju i zatim odete pomoću TAB na naredbu delete. Sada je potrebno napraviti jednu particiju tipa Linux i jednu tipa Linux Swap. Novu particiju radimo tako da selektiramo free space i zatim odaberemo naredbu new. Zatim odaberemo veličinu particije, te da bude primarna i bootabilna. Program nas pita dalje kojeg tipa će biti particija. Odaberemo Linux ili Linux Swap ovisno o tome koju smo particiju htjeli napraviti. Ponovimo postupak za drugu particiju. Za Linux Swap potrebno je 50 - 64 MB prostora na disku. Ta particija se koristi kao virtualna memorija. Prostor potreban za Linux particiju određen je programima koje želimo koristiti. Nakon što smo napravili ove dvije particije moramo snimiti stanje na disk. To radimo odabirom naredbe write. Kad smo napravili particije i naredbom Quit izašli iz programa za particioniranje vraćamo se u instalacijski program. Slijedi nam inicijalizacija Linux i Linux Swap particije. Nakon inicijalizacije instalacijski program nas pita da li želimo Linux 2.0. kompatibilnost, biramo no. Zatim nam se nudi da montiramo (mount) Linux particiju kao root filesystem, pa to i učinimo.

1.3 Instalacija kernela i modula upravljačkih programa(driver) Slijedeći korak je instalacija kernela i driver modula. Potrebno je najprije izabrati od kuda će se presnimavati. Izaberite CDROM. Sada program presnimava kernel na disk. Slijedi konfiguracija driver modula. Najprije nam program nudi učitavanje dodatnih driver-a. To preskočimo. Nakon toga dobivamo izbor raznih kategorija hardware-a, za koji možemo instalirati driver-e. Ovdje je potrebno konfigurirati driver za mrežnu karticu (ukoliko je imate u svom računalu), ostalo ništa nije potrebno. Mrežne kartice spadaju u kategoriju net. Kad odaberemo tu kategoriju dobivamo na izbor razne tipove mrežnih kartica, odaberemo onu koju imamo u svom računalu. Odabirom opcije finished with these modules vraćamo se na prethodni izbornik.

1.4 Konfiguracija imena računala Sada je potrebno upisati ime računala. Ime možete odabrati proizvoljno ako niste povezani na mrežu. Ako ste instalirali mrežnu karticu i planirate umrežiti ovo računalo, tada vam ime računala, ime domene, IP adresu računala i ostale potrebne IP adrese treba dati vaš mrežni administrator. U slučaju da niste

instalirali mrežnu karticu, program vas neće pitati IP adrese. Ukoliko ste ju instalirali u prethodnom koraku, tada ćete morati upisati IP adresu računala, DNS poslužitelja i gateway-a u vašoj mreži, te netmask i ime domene.

1.5 Instalacija i konfiguracija base system-a Najprije je potrebno odabrati od kuda ćemo presnimavati base system. Izaberimo CDROM. Sada program presnimava pakete na tvrdi disk. Slijedi konfiguracija base system-a. Najprije je potrebno izabrati lokaciju. Izaberimo Zagreb. Zatim biramo način na koji će sustav računati vrijeme. Izaberimo da hardverski sat neće biti postavljen na GMT.

1.6 Omogućavanje podizanja sustava sa tvrdog diska Za podizanje sustava sa diska koristi se LILO. To je program koji omogućava podizanje Linux-a sa tvrdog diska, a može podizati i druge operacijske sustave, pa na jednom računalu možemo imati više operacijskih sustava, a pomoću LILO programa (boot manager) možemo birati koji ćemo podizati. Potrebno je instalirati LILO u MBR. Ta opcija je ponuđena pa ju izaberite. U slučaju da ne uspije podizanje sustava sa tvrdog diska koristi se boot disketa. Slijedeći korak je njena izrada. Nakon što je napravljena boot disketa radimo reboot sustava. Nakon što smo odabrali opciju reboot sustav se resetira i ponovo pokreće. Potrebno je ući u BIOS i ukloniti postavku da se najprije diže sustav sa CDROM-a (ako je tako bilo postavljeno), te postaviti da se sustav pokušava podići najprije sa diskete, a zatim sa HD0. Disketna jedinica treba biti prazna. Sada se sa diska podiže najprije LILO koji onda podiže Linux. HD0 je prvi disk u računalu (primary master) i u njegov MBR se instalira LILO bez obzira gdje se nalazi Linux particija. Ona čak može biti i na drugom disku.

1.7 Nastavak konfiguracije sustava Sada nam se nudi izbor vrste password-a (lozinki) koje ćemo koristiti. Za MD5 lozinke izaberimo no, a za shadow lozinke biramo yes. Slijedi odabir root lozinke. Root je korisnik sa svim mogućim ovlaštenjima na računalu. Obično se root korisnički račun koristi za administraciju sustava, a za običan rad na računalu koriste se obični korisnički računi (user account), koji pružaju sasvim dovoljno ovlaštenja za normalan rad. Root lozinku odaberite proizvoljno, ali nešto što nećete zaboraviti. Potrebno ju je još jednom upisati za potvrdu. Sada dolazi kreiranje prvog korisničkog računa (za običnog korisnika). Najprije upisujemo korisničko ime (login). Neka to bude npr. ucenik slijedi upis punog imena korisnika, ovdje možete upisati bilo što. Sada treba odrediti lozinku za korisnika ucenik. Lozinku moramo upisati dva puta. Slijedeći korak je uklanjanje nepotrebnih driver modula. Ako na računalu nemate PCMCIA uređaja, program će vam ponuditi da uklonite pakete vezane za PCMCIA, pa odaberite yes. Sada vam program nudi instaliranje PPP (modemske) veze. Ako je ne želite koristiti odaberite no.

1.8 Instaliranje ostatka sustava (program dselect) Nakon što smo završili konfiguriranje osnovnog sustava kreće instalacija ostatka korisničkih programa. Najprije instalacijski program pretražuje CD, a zatim pita da li imate drugi CD, odaberite no. Sada vas program pita da li želite i neki drugi izvor podataka za apt (program koji instalira Debian pakete). Odaberite no, CDROM će biti vaš jedini izvor paketa za instalaciju. Na upit kakvu instalaciju želite odaberite advanced. Sada se pokreće program dselect koji služi za instaliranje većeg broja paketa odjednom. Dselect nam omogućava izbor paketa koje želimo instalirati između velikog broja ponuđenih paketa. Kad pokrenemo program najprije uđemo u glavni izbornik. Tu izaberemo naredbu Select koja nas vodi na veliki popis paketa ponuđenih za instalaciju. Kroz popis se krećemo kursorskim tipkama, paket selektiramo za instalaciju tipkom +, a deselektiramo tipkom -. Na prethodni izbornik vraćamo se tipkom Enter. Paket označen za instaliranje ima znak * sa lijeve strane. Paketi ovise jedan o drugome, tj. da bi mogli instalirati određeni paket moramo instalirati i sve pakete o kojima on ovisi (depends). Dselect to radi automatski, tj. kada selektiramo neki paket, program automatski selektira i sve pakete o kojima on ovisi i prikazuje nam njihov popis. Tipkom Enter vraćamo se na prethodni izbornik. Moguće je da vam dselect kod selektiranja i deselektiranja paketa prikaže tekst pomoći (help). Iz njega izlazimo sa razmaknicom (space). Opširnije upute za korištenje dselect-a nalaze se u poglavlju 2.

1.9 Odabir paketa Među paketima koje nam nudi program dselect mnogi su već unaprijed selektirani za instalaciju. To su važni i standardni paketi koji su neophodni za funkcioniranje sustava ili vrlo često korišteni. Njih ćemo ostaviti označene. Da bi imali grafičko sučelje i korisničke aplikacije za njega potrebno je označiti i neke dodatne pakete. U uvodu piše za koje grafičko sučelje je potrebno instalirati koje pakete. Sada slijedi popis dodatnih paketa zajedno sa grupama u kojima se nalaze, da bi ih lakše pronašli u dselect-ovom popisu. GRUPA

PAKETI

Opt editors

abiword, joe

Opt contrib

netscape3

Opt mail

balsa

Opt math

gnumeric

Opt web

mozilla, gzilla

Opt x11

gdm, gnome-control-center, gnome-help, gnome-terminal, icewm-gnome, task-xwindow-system-core, xservers3(za starije s3 kartice) , task-x-window-system, fwm95

Tablica 1.1 Popis dodatnih paketa

Iz popisa danog u tablici trebate izabrati one pakete koji vam trebaju za grafičko sučelje koje želite instalirati. Kod izbora paketa dselect će označiti i one pakete o kojima vaši označeni ovise, pa dopustite instalaciju i tih paketa. Iz izbora paketa izađemo sa tipkom Enter. Sada smo opet u glavnom izborniku i izaberemo naredbu Install. Kreće instalacija odabranih paketa. Prilikom instalacije paketa sa korisničkim programima biti će vam postavljena neka pitanja vezana za konfiguraciju programa koje instalirate. Uglavnom vam je dovoljno ostaviti default vrijednosti. Kod konfiguracije gpm servera, koji komunicira sa mišem trebate podesiti protokol i device datoteku ako koristite serijskog miša, jer su postavke po default-u za PS/2 miševe. Za serijskog miša protokol je Microsoft ili Mouse Systems, a device je /dev/tyS0 ili /dev/ttyS1. Za default papir upišite a4. Na kraju instalacije program vas pita da li želite obrisati skinute .deb datoteke, možete ih slobodno obrisati. Sada smo vraćeni u glavni izbornik dselect-a Izaberimo još redom naredbe Config, Remove, Quit. Ovime smo završili instalaciju, potrebno je još konfigurirati X-Window sustav, kako bi mogli koristiti grafičko sučelje za rad.

1.10 Konfiguracija X-Window sustava Najprije je potrebno logirati se kao root i pozicionirati se u direktorij /usr/X11R6/bin, a zatim naredbom ./xf86config pokrećemo program koji se koristi za konfiguraciju X-Window-a. Dalje nas program vodi kroz konfiguraciju. Najprije trebamo izabrati protokol za komunikaciju sa mišem, izbor protokola ovisi o vrsti miša. Ako imate serijski miš, tada najvjerojatnije koristi Microsoft (2 tipke) ili Mouse Systems (3 tipke) protokol, a device datoteka je serijski port na koji je miš priključen (/dev/ttyS0 ili /dev/ttyS1). Ako je miš PS/2 tada bi trebao raditi protokol PS/2, a device datoteka /dev/psaux. Ako ova kombinacija ne radi najvjerojatnije je uzrok u komunikaciji sa gpm serverom. Tada pokušajte sa kombinacijom Microsoft protokola i device datotekom /dev/mouse (koja bi trebala biti simbolički link na /dev/gpmdata). Program će vam ponuditi opcije za emuliranje nepostojećih tipki. Za početak to odbijte. Slijedi podešavanje tipkovnice. Kako nije ponuđena hrvatska tipkovnica izabrat ćemo najsličniju - njemačku. Sada biramo monitor. Potrebno je izabrati rezolucije i za njih frekvencije koje vaš monitor može podržati. Za opis monitora možete samo sa Enter upisati default vrijednosti. Nakon monitora biramo grafičku karticu. Najbolje je karticu izabrati iz baze, pa kad vas to program upita upišite y i među ponuđenim karticama izaberite onu koju imate u svom računalu. Slijedi odabir xserver-a. Njega je najbolje odabrati po definiciji grafičke kartice (to je opcija broj 5). Kad vas program upita da li želite modificirati /etc/X11/Xserver datoteku, upišite y. Slijedeći izbor količine memorije na grafičkoj kartici, izaberite broj pored one količine kB koliko ima memorije na vašoj kartici. Za identifikatore grafičke kartice možete sa Enter upisati default vrijednosti. Sada treba odabrati Clockchip koji je na vašoj kartici. Najbolje ga je izabrati po oznaci na čipu na

kartici ili po uputstvu za karticu. Nakon toga biramo modove rada. Najvažniji su modovi za 8bpp, koji se podešavaju u skladu sa mogućnostima vaše kartice i monitora. Prva upisana rezolucija koja se može ostvariti na vašem hardveru će se koristiti. Ovime završavamo konfiguraciju X-Window sustava. Potrebno je još odabrane postavke snimiti u konfiguracijsku datoteku. Najprije će vam za upis biti ponuđena datoteka /etc/X11/XF86Config. Tu nemojte upisati. Sada će biti ponuđena lokacija /usr/X11R6/lib/X11/XF86Config. Upišite y i tada će konfiguracijska datoteka biti snimljena na svoju default lokaciju. Sada možemo probati startati grafičko sučelje. Ako smo instalirali XWindow bez desktop okruženja startamo upisivanjem /usr/X11R6/bin/startx, a ako smo instalirali Gnome desktop okruženje startamo upisivanjem: gdm. U slučaju da ovako ne možete podići grafičko okruženje probajte restartati sustav. Trebalo bi se podići grafičko sučelje. Ako niti ovo ne proradi probajte ponovo konfigurirati XWindow. 1.10.1 Podešavanje miša za X-Window Cjelokupno konfiguriranje X-Window sustava najbolje je obaviti u konzolnom načinu rada. Najvjerojatnije će se vaš sustav nakon podizanja zaustavljati u konzoli (ako ste prilikom instalacije ostavili X-Window-se nekonfigurirane). Ako ste prilikom instalacije obavili i određeno konfiguriranje X-Window sustava, tada je moguće da vaš sustav prilikom podizanja automatski podiže i X-Window, ali moguće neispravno konfigurirane. Tada možete prijeći u konzolni način rada kombinacijom tipki Ctrl-Alt-F1. Nakon izvršenog konfiguriranja možete ponovno pokrenuti X-Window naredbom startx (prije ste ih morali zaustaviti korištenjem neke opcije naredbe kill) ili možete jednostavno ponovno pokrenuti sustav naredbom reboot. Da bi mogli izvršiti konfiguraciju XWindow-sa morate biti logirani kao root. 1.10.2 Serijski miš Na PC računalima najčešće su dvije vrste miševa: serijski i PS/2. Podešavanje serijskog miša (duguljasti 9-pinski konektor) za rad u X-Window grafičkom sučelju je jednostavno. Potrebno je kod konfiguriranja X-Window-s progamom xf86config te odabrati ispravan protokol. Kod serijskih miševa daleko najčešći protokoli su Microsoft (za miševe sa dvije tipke) i Mouse Systems (miševi sa tri tipke). Neki miševi imaju mogućnost prebacivanja između ova dva protokola posebnom sklopkom na donjoj strani miša. Sada je potrebno upisati put do dev datoteke koja odgovara serijskom portu na koji je miš priključen (/dev/ttyS0 ili /dev/ttyS1). Na pitanja o emuliranju treće tipke i omogućavanju Chord Middle najbolje u početku odgovorite sa n, a kasnije kad osnovne funkcije miša prorade možete ih uključiti po želji. 1.10.3 PS/2 miš PS/2 miševi su najčešća vrsta miševa na novijim računalima (maleni okrugli konektor). Kod podešavanja PS/2 miša potrebno je obratiti pažnju da li je pokrenut gpm poslužitelj. gpm je program koji komunicira sa mišem i omogućava

svakom programu koji se spoji na gpm komuniciranje sa mišem, tj. svaki program može komunicirati sa mišem tako da se spaja na gpm poslužitelj. Naravno, preko gpm-a se može komunicirati i sa serijskim mišem, ali moguće je i da istovremeno sa serijskim mišem rade i gpm poslužitelj i neki drugi program (npr. x-server), a da sve radi ispravno. Moguće je da neka aplikacija sa poslužiteljem komunicira po jednom protokolu (koji se izabere kod konfiguracije gpm-a), a gpm sa mišem po protokolu koji odgovara mišu. U slučaju PS/2 miša, sa mišem može komunicirati odjednom samo gpm ili samo neki drugi program. To znači da moramo ili konfiguirati X-Window-se tako da sa mišem komuniciraju preko gpm-a ili prekinuti rad gpm poslužiteljai zatim pokrenuti X-Window. U slučaju da koristimo gpm poslužitelj potrebno ge je najprije konfigurirati. Njegova default konfiguracija je predviđena za PS/2 miš, pa je vjerojatno možete i ostaviti tako. Ako je potrebno podešavanja možete izvršiti naredbom gpmconfig. Slijedi pokretanje programa xf86config i odabir protokola Microsoft, jer je to default protokol (ms3) za komunikaciju sa gpm poslužiteljom ili odaberite neki drugi protokol ako ste to promijenili u konfiguraciji gpm poslužitelja. Dev datoteka je /dev/mouse. gpm poslužitelj se kod standardne instalacije podiže sa sustavom, a ako ne radi najjednostavniji način da ga pokrenete je da upišete naredbu gpmconfig i nakon što odgovorite na pitanje 'Do you want to change anything?' poslužitelj će se pokrenuti. Druga mogućnost je da ne koristite gpm poslužitelj. Tada je najprije potrebno naredbom onemogućiti pokretanje gpm poslužitelja prilikom podizanja sustava, jer će se X-Window podizati prilikom podizanja sustava. Pozicionirajte se u direktorij /etc/init.d/ i u njemu naredbom chmod 604 gpm promijenite dozvole na datoteci gpm u tom direktoriju. Time je onemogućeno izvršavanje gpm-a prilikom podizanja sustava. Za kraj potrebno je ispravno konfigurirati X-Window korištenjem naredbe xf86config. Odaberite protokol PS/2 i dev datoteku /dev/psaux na ostale upite odgovorite kao i u slučaju serijskog miša. 1.10.4 Podešavanje hrvatske tipkovnice i prikaza hrvatskih znakova na Debian sustavu Da bi mogli normalno koristiti grafičke (posebno uredske) aplikacije pod Debian Linux-om potrebno je još konfigurirati X-Window tako da aplikacije koje se koriste ispravno prikazuju hrvatske znakove (ČĆŠĐŽčćšđž). Dvije osnovne stvari moramo napraviti kako bi postigli ispravan prikaz. Potrebno je "reći" X-Window sustavu da se koristi hrvatska tipkovnica. Time postižemo da x-server pritisnutoj tipki na tipkovnici pridružuje ASCII kod od željenog znaka. Zatim je potrebno instalirati fontove koji sadrže hrvatske znakove. To su fontovi iso-8859-2 standarda. Podešavanje tipkovnice možemo postići na dva osnovna načina. Prvi način je korištenje programa xmodmap i tekstualnih datoteka koje sadrže vezu između broja tipke na tipkovnici i tipki pridruženog znaka. Drugi način je korištenje xkb

dijela X-Window sustava. Drugi način se pokazao boljim prilikom spajanja računala sa Debian sustavom na drugo Linux računalo kao X-terminal, pa ćemo dalje opisivati podešavanje pomoću xkb. Najprije je potrebno datoteku si (priložena na CD-u) iskopirati u direktorij /usr/X11R6/lib/X11/xkb/symbols/. Time smo dobili datoteku na mjestu na kojem je traži X-Window sustav. Slijedeći korak je mijenjanje konfiguracijske datoteke koja se koristi prilikom podizanja X-Window-sa. Ako ste već konfigurirali X-Window prema uputama, konfiguracijska datoteka već postoji i puni put do nje je: /usr/X11R6/lib/X11/XF86Config. Datoteku otvorimo u nekom tekst editoru, npr. vi ili joe i u dijelu koji se odnosi na tipkovnicu izmijenimo liniju koja određuje izgled tipkovnice. Linija nakon promjene mora izgledati ovako: XkbKeymap "xfree86(sl_SI)". Na CD-u je priložen primjer XF86Config datoteke. Nakon ovoga potrebno je još instalirati iso-8859-2 fontove. Osnovni skup takvih fontova instalirati ćemo iz paketa xfonts.deb (priložen na CD-u) naredbom: dpkg -i xfonts.deb Na vašem računalu već bi trebali biti instalirani svi paketi o kojima ovaj paket ovisi, te bi instalacija fontova trebala proći bez problema. Sada imate sve potrebno za prikaz hrvatskih znakova. Većina aplikacija ipak neće dobro prikazivati hrvatske znakove, zato jer koriste iso-8859-1 fontove i treba u konfiguracijskim datotekama tih aplikacija podesiti da koriste iso-8859-2 fontove. Kvalitetnije uredske aplikacije kao npr. Open Office bi trebale ispravno prikazivati hrvatske znakove. Abiword koristi svoje interne fontove, pa da bi se hrvatski znakovi ispravno prikazali potrebno je instalirati HR fontove. Na CD-u sa dodatnim software-om priložen je paket tnr.tar.gz koji sadrži Times New Roman fontove sa hrvatskim znakovima. Paket je potrebno otpakirati u direktorij /usr/share/abisuite/AbiSuite/fonts. Nakon toga u datoteku fonts.scale treba upisati sljedeće linije l2times.pfa -hrfont-Times HR-regular-r-normal--0-0-0-0-p-0iso8859-2 l2timebd.pfa -hrfont-Times HR-bold-r-normal-medium-0-0-0-0-piso8859-2 l2timesi.pfa -hrfont-Times HR-regular-i-normal--0-0-0-0-p-0iso8859-2 l2timesbi.pfa -hrfont-Times HR-bold-i-normal-medium-0-0-0-0-p-0iso8859-2 i u istom direktoriju pokrenuti mkfontdir. U Abiwordu bi se sada u popisu fontova trebao pojaviti Times HR font koji sadrži hrvatske znakove.

2.DODAVANJE I UKLANJANJE PAKETA Za naknadno dodavanje i uklanjanje paketa koriste se dselect i apt-get programi.

2.1 Korištenje dselect-a dselect se koristi za odabiranje paketa koje želite instalirati. Budući da Debian 2.2 sadrži oko 3750 paketa posao odabira nije lagan, ali ako želite točno odabrati pakete koje treba instalirati ili ako imate malo prostora na tvrdom disku ovo je jedino rješenje.

Slika 2.1 Program dselect 2.1.1 Koraci instalacije paketa u dselect-u Odabir metode pristupa: [A]ccess

U ovom koraku potrebno je navesti gdje se nalaze Debian paketi za instalaciju. Potrebno je odabrati način pristupa paketima (CDROM ,FTP,HTTP,NFS......) i navesti točnu lokaciju paketa. Ako pogriješite u unosu lokacije pritisnite Control-C i vratite se na korak Access. Kada završite biti ćete vraćeni u glavni izbornik. Ukoliko nemate CD-ROM, a imate brz pristup mreži preporučuje se FTP ili HTTP način pristupa zbog najsvježijih paketa i najvećeg broja istih. [U]pdate Program će pročitati Packages ili Packages.gz datoteke i stvoriti bazu podataka o svim dostupnim paketima na vašem sustavu. Prijenos i obrada podataka može potrajati. [S]elect Ovdje se odabiru paketi koje želite instalirati. Ako instalirate na sporom stroju (386) trebati ćete pričekati 30-ak sekundi prije nego što se pojavi izbornik paketa. Prva stvar koja će se pojaviti je Help stranica koju treba pročitati i onda izaći iz nje pritiskom na tipku Space. Kada izađete iz Help stranice pred vama se nalazi lista paketa koje je moguće instalirati. Paket odabiremo za instalaciju pritiskom na tipku + ,a za deinstalaciju pritiskom na tipku -. Tipka = stavlja paket na čekanje (korisno za oštećene pakete) dok očekujete pojavljivanje nove verzije. Program će vas upozoriti na zavisnost i konflikte između paketa. Ako paket A zahtijeva za rad paket B koji nije instaliran program će vam ponuditi da instalirate paket B. Tipkom Q možete zanemariti ugrađene ovisnosti ali paket najvjerojatnije neće raditi ispravno. Tipka Enter vraća vas u prethodni prozor. Stanje paketa može se pročitati u stupcu EIOM. Zastavica E I O M

Značenje Greška Instalirano Stara oznaka Oznaka

Moguće vrijednosti razmak,R, I stanje,razmak, *, -, U, C, *, -, =, _, n *, -, =, _, n

Npr. red poput sljedećeg bi značio da je paket loadlin odabran zadnji put kada ste pokrenuli dselect i da je još uvijek odabran ali nije instaliran (vjerojatno zato što nedostaje u arhivi). EIOM Pri Section Package Description ** Opt misc loadlin a loader (running under DOS) for LINUX kernel Pretraživanje liste po imenu paketa dobije se pritiskom na tipku /. Veličinu instaliranog paketa u Kbmožete vidjeti dvostrukim pritiskom na tipku i (Installed-size). Za dodatne informacije i značenje ostalih tipaka pročitajte Debianov priručnik na hrvatskom jeziku http://www.debian.org/releases/potato/alpha/ch-dselect-main.hr.html.

Kada završite s odabirom paketa stvari bi otprilike trebale izgledati ovako: kategorija paketa

stanje

required

svi odabrani

important

svi odabrani

standard

uglavnom odabrani

optional

uglavnom nisu odabrani

extra

uglavnom nisu odabrani

Tablica 2.1 Stanje odabranih paketa Kada ste zadovoljni pritisnite Enter za povratak u glavni izbornik. Na sporijim računalima ovo može potrajati, pa nemojte više puta pritiskati tipke. [I]nstall U ovom koraku program prolazi kroz skup paketa i instalira odabrane pakete. Za to vrijeme vjerojatno će vam postaviti neka pitanja u vezi konfiguracije paketa. [C]onfigure Ovdje se konfigurira sve što nije konfigurirano u koraku [I]nstall. Ovu opciju ćete koristiti i ako se tokom instalacije računalo zaglavi i ne konfigurira sve pakete. [R]emove Opcija služi za uklanjanje instaliranih paketa koji nisu više potrebni. 2.1.2 Zaključak Za rad sa dselect-om je potrebna strpljivost i puno vremena, pogotovo na sporijim računalima. Budući da neopreznim selektiranjem i deselektiranjem paketa možete "srušiti" sustav odvojite sat vremena i dobro proučite opcije i popis paketa.

2.2 apt program za manipulaciju softverskim paketima apt (Advanced Package Tool) je program koji služi za upravljanje paketima na Debian sustavu. Paket je datoteka koja sadrži već prevedeni (kompajlirani) kod nekog programa, zajedno sa popisom drugih paketa koji su potrebni da bi program sadržan u paketu normalno radio. Kažemo da paket ovisi (depends) o drugim paketima. U slučaju Debian distribucije paketi završavaju ekstenzijom .deb. Vrlo razrađeni sustav ovisnosti paketa omogućava lagano instaliranje dodatnog softvera i dogradnju sustava, jer za svaki paket koji želimo instalirati možemo

odmah instalirati i sve pakete o kojima on ovisi. Cijela Debian distribucija dolazi zapakirana u ovakve pakete. Kod instalacije sustava, za odabir paketa koje ćemo instalirati koristimo se programom dselect, koji omogućava izbor velikog broja paketa i automatski selektira za instalaciju i sve pakete o kojima naši odabrani paketi ovise. dselect je samo sučelje za odabir paketa, pravi rad sa paketima (instalacija, uklanjanje ...) obavlja program za manipulaciju paketima apt. Da bi apt "znao" od kuda uzeti pakete za instalaciju potrebno je to upisati u njegovu konfiguracijsku datoteku /etc/apt/sources.list. Izvor podataka za instalaciju može biti neka adresa na mreži (http ili ftp protokol) ili neki od lokalnih diskova. Najčešće je to CDROM. U konfiguracijsku datoteku se ne mora upisivati ručno, jer dselect nudi sučelje za konfiguriranje izvora paketa za apt. Da bi apt "znao" koji paketi su mu dostupni na nekom izvoru paketa, potrebno je u programu dselect pokrenuti naredbu update. Time se postiže da apt na izvoru podataka pronađe datoteku Packages.gz, koja sadrži popis dostupnih paketa na tom izvoru. Za instalaciju pojedinačnih programa koristi se apt-get. Taj program radi iz komandne linije. On je također sučelje prema apt programu. Na primjer, ako želimo instalirati Netscape preglednik i ako imamo konfiguriran izvor paketa za apt, možemo u komandnoj liniji utipkati: apt-get install netscape. Na naš sustav biti će instaliran paket koji sadrži Netscape preglednik i svi paketi o kojima on ovisi, a mi ih nemamo instalirane. Točne verzije instaliranih paketa ovise o izvoru paketa i upisane su u datoteci Packages.gz. Najčešće korištene naredbe programu apt-get programu su: update -osvježava listu dostupnih paketa. Potrebno ju je pokrenuti nakon promjene izvora paketa. install -instalira paket koji se navede u komandnoj liniji i sve pakete o kojima on ovisi. remove -deinstalira navedeni paket. Programi za manipulaciju paketima na Debian distribuciji su vrlo razvijeni, a instaliranje i deinstaliranje softverskih paketa je vrlo uredno. To smanjuje prostor koji distribucija zauzima na tvrdom disku (zato što se instaliraju samo oni paketi koji su potrebni), a cijeli sustav je vrlo stabilan, jer su installirani svi paketi potrebni za normalan rad.

2.3 Preporučeni software Na osnovu testiranja preporučamo upotrebu sljedećeg software-a : Konfiguracija

386

486

Uredski programi

-

Abiword,Gnumeric

WEB preglednici

Lynx,Links

Netscape,Gzilla,Linx,Lynx

E-mail klijenti

Pine

Balsa

Baze podataka

-

MySQL

Razvojni alati

GCC

GCC,Python

File manageri

VFU

Gnome file manager

Obrada slike

-

Bitmap,Xwindow snapshot

Tablica 2.2 Preporučeni softwar-e za Debian distribuciju Budući da je Debian distribucija zbog malih hardverskih zahtjeva preporučena za slabija računala, izbor softvera koji na tim računalima može raditi je prilično slab. Za 386 računala preporučuju se tekstualni Web preglednice Links i Lynx (od kojih Links vjernije prikazuje kompleksnije stranice). VFU je jako dobar tekstualni file manager i preporuča se njegovo korištenje ako se ne snalazite dobro u prompt-u. Na 486 računalima može se koristiti grafičko sučelje pa preporučamo Netscape i Gzilla Web preglednike. Gzilla je brža i jednostavnija ali ne prikazuje vjerno izgled stranice. Kao uredske alate najbolje je koristiti Abiword (word procesor) i Gnumeric (tablični kalkulator). Za razvoj programa mogu se koristiti gcc i python paketi (koji su zapravo čisiti prevodioci) jer na ovako slabim računalima nije moguće pokrenuti grafička razvojna programska okruženja.