Bogorodica - Vavedenje

VAVEDENJE PRESVETE BOGORODICE Kada se Presvetoj Djevi Mariji navrše tri godine od rođenja, sveti pravedni njeni roditelji Joakim i Ana odlučiše da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome. Stoga oni sazvaše u Nazaret, gdje življahu, svoje srodnike iz carskog i arhijerejskog roda, - jer sam pravedni Joakim bješe iz carskog roda, a supruga njegova sveta Ana bješe iz arhijerejskog roda, - a isto tako i hor besprijekornih djevica. Pritom oni spremiše mnogo svijeća i ukrasiše Prečistu Djevu Mariju carskim blagoljepijem, kao što o tome svjedoče sveti Oci. Sveti Jakov, arhiepiskop Jeruzalemski, od lica svetog Joakima govori ovako: Pozovite besprijekorne kćeri Hebrejske, da one uzmu svijeće upaljene. – Od lica pak pravedne Ane sveti German, patrijarh Carigradski govori: Ispunjavam pred Gospodom zavjet koji izrekoše usta moja u tuzi mojoj, i radi toga sabrah hor djevica sa svijećama, sazvah svećenike, sakupih srodnike, svima govoreći: Radujte se sa mnom svi, jer se danas pokazah i kao majka i kao roditeljka, privodeći svoju kćer ne caru zemaljskome nego Bogu, Caru Nebeskome. – O carskoj pak ukrašenosti Bogodjevice sveti Teofilakt, arhiepiskop Bugarski, govori: Trebalo je da vavedenje Svebožanstvene Djevice bude dostojno Nje, da se tako presjajnog i skupocjenog Bisera ne bi dotakla uboga odjeća: bilo je potrebno dakle obući Nju u carsku odjeću na slavu i krasotu najveću. Uredivši na taj način sve što bješe potrebno za svečano i slavno vavedenje, oni krenuše na trodnevno putovanje od Nazareta do Jeruzalema. A kad stigoše u grad Jeruzalem, oni svečano uđoše u hram i uvedoše u njega oduhovljeni hram Božji, trogodišnju djevojčicu, Prečistu Djevu Mariju. Naprijed iđahu djevice sa zapaljenim svijećama u rukama, kao što svjedoči sveti Tarasije, patrijarh Carigradski, koji stavlja u usta svete Ane ovakve riječi: Krenite djevice noseći svijeće, i idite ispred mene i Bogorodice. – Sveti pak roditelji, otac s jedne a majka s druge strane, vođahu nježno i bogobojažljivo svoju Bogom im darovanu Kćer. Za njima radosno posljedovaše mnoštvo srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svijećama, okružujući Presvetu Djevu, kao zvijezde svijetlu lunu, naudivljenje svemu Jeruzalemu. To sveti Teofilakt opisuje ovako: Kći zaboravlja dom oca i privodi se k Caru, željnom krasote njene; privodi se ne bez počasti i bez slave, već sa svečanom svitom. Izvodi se dakle Ona iz roditeljskog doma pri sveopćem rukopoloženju; za roditeljima njenim iđahu srodnici, susjedi i svi koji ih ljubljahu: očevi se saradovahu sa ocem, majke s majkom; a djevice sa svijećama u rukama iđahu ispred Bogodjevice, kao neki vijenac od sjajnih zvijezda. I sleže se sav Jeruzalem da promatra ovaj nebivali ispraćaj i vidi trogodišnju Djevicu, okruženu tolikom slavom i počastvovanu takvom svitom. I ne samo građani zemaljskog Jeruzalema nego i nebeskog Jeruzalema, sveti anđeli, stekoše se da vide preslavno vavedenje Prečiste Djeve Marije. I vidjevši divljahu se. O tome Crkva govori: ˝Anđeli, gledajući ulaženje Prečiste, udiviše se kako Djeva uđe u Svetinju nad Svetinjama˝.(1) Spojivši se sa vidljivim horom čednih djeva, nevidljivi hor Bestijelesnih Umova nevidljivo iđaše sauvodeći Prečistu Djevu Mariju u Svetinju nad Svetinjama i, po naređenju Gospodnjem, okružujući je kao izabrani sasud Božji. O tome sveti Grgur, arhiepiskop Nikomidijski, govori ovako: Roditelji već vođahu k dverima hrama Djevu, okruženu Anđelima, uz zajedničko radovanje svi Nebeskih Sila. Jer Anđeli, iako ne znajući silu tajne, ipak kao sluge po naređenju Gospodnjem služahu pri njenom ulaženju u hram. Oni se dakle, prvo, divljhu videći da je Ona skupocjeni sasud vrlina, i da Ona nosi znakove vječne čistoće i ima takvo tijelo, kome se nikada neće približiti nikakva grjehovna nečistoća; a drugo, ispunjavajući volju Gospodnju, oni obavljahu naloženu im službu. Tako, sa čašću i slavom Sve bez prijekorna Djevica bi uvedena u hram Gospodnji ne samo od ljudi nego i od Anđela. I to s punim pravom: jer kao starozavjetni Kovčeg koji je u sebi nosio manu, i bio samo praobraz Presvete Djeve, bi sa velikom čašću unesen u hram Gospodnji u prisustvu svega Izraela, utoliko prije sa najvećom čašću, uz učešće Anđela i ljudi, trebalo je

1

obaviti uvođenje u hram onog istinskog oduhovljenog kovčega (2) koji je imao nositi u sebi manu – Krista, Preblagoslovenu Djevu, unaprijed izabranu za Mater Bogu. Pri unšenju starozavjetnog Kovčega u hram Gospodnji ispred njega iđaše zemaljski car koji tada carovaše nad Izraelom, Bogootac David; a pri uvođenju u hram Božji ovog oduhovljenog kovčega, Prečiste Djeve, ispred njega iđaše ne zemaljski već Nebeski Car, kome se mi svaki dan molimo: ˝Care Nebeski, Utješitelju, Duše istine˝ ... Da je upravo taj Car predvodio ovu Carsku kćer, o tome svjedoči sveta Crkva u današnjim pjesmama govoreći: U Svetinju nad Svetinjama uvodi se Svetim Duhom Sveta i Besprijekorna.(3) Pri unošenju Kovčega bjehu glazba i pjevanje, jer David naredi starješinama levitskim da odrede pjevače da sviraju u organe,(4) psaltire,(5) cimbale,(6) i gusle,(7) i pjevaju radosne pjesme. Pri uvođenju pak Presvete Djeve veselje stvarahu ne zemaljska glazba i pjevanje već pjevanje anđela koji nevidljivo prisustvovahu ovome. Jer oni, pri ulasku njenom u Svetinju nad Svetinjama na služenje Gospodu, pjevahu nebeskim glasovima, na što Crkva danas i podsjeća pjevajući u kondaku:(8) ˝Blagodat Duha Božanstvenog je sauvodi; Nju pjevaju Anđeli Božji; Ona je obitalište nebesko˝. – Uostalom, uvođenje Prečiste u hram biva ne bez ljudskih pjesama . Jer pravedna Ana (u Riječi svetog Tarazija) govori djevama koje idu naprijed: ˝Opjevajte Nju pohvalnom pjesmom; pjevajte joj uz zvuke gusala; uskliknite joj pjesmu duhovnu; proslavite je na desetorostrunom Psaltiru˝. – To isto spominje Crkva govoreći: Joakim i Ana raduju se dušom, i horovi djevojački pjevaju Gospodu, psalmski pripjevajući i počitujući Mater Njegovu.(9) – To pokazuje da je hor djevica koje su išle tada ispred Prečiste Djeve pjevao neke pjesme iz psalma Davidovih. U tom duhu i sastavitelj sadašnjeg kanona govori tim djevicama: Počinjite, djevojke, i pjevajte pjesme držeći u urkama svijeće.(10) – Sami pak sveti pravedni roditelji Joakim i Ana, po svjedočanstvu svetog Tarazija, imađahu u ustima svojim ovu pjesmu praoca Davida: Čuj, kćeri, i pogledaj, i obrati k meni uho svoje, i zaboravi narod svoj i dom oca svoga, i caru će omiljeti ljepota tvoja (Ps. 44, 11-12). U susret ovom slavnom vavedenju Bogodjevice, po kazivanju svetog Teofilakta, izađoše svećenici koji služahu u hramu, i sa pjesmom sretoše Presvetu Djevu, koja je imala postati Mati Velikog Arhijereja koji je prošao nebesa.(11) Privodeći je k crkvenim vratima sveta Ana, kao što piše sveti Tarazije, govoriše ovako: Hajde, kćeri moja, k Onome koji je tebe darovao meni! Hajde, Kovčeže osvećenja, k milostivom Gospodaru! Hajde, Vrata Života, k milosrdnome Darovaocu! Hajde, Kovčeže Logosa, k hramu Gospodnjem! Uđi u crkvu Gospodnju, Radosti i Veselje svijeta! – A Zahariji, kao proroku, arhijereju i srodniku svome, ona sa Joakimom reče: Primi, Zaharija, čistu sjenicu; primi, svećeniče, besprijekorni Kovčeg; primi, proroče, Kadionicu nematerijalnog žara; primi, pravedniče, Duhovni tamjan! – I još pravedna ana, kako kazuje sveti German, reče arhijereju: Primi, proroče, moju Bogom mi darovanu kćer; primi, i uvevši je posadi na gori svetinje, u pripremljenom obitavalištu Božjem, ništa ne ispitujući dok Bog koji ju je pozvao ovamo ne otkrije Svoju konačnu namjeru o Njoj. Pred hramom bješe, piše blaženi Jeronim, stepenište sa petnaest stepenica prema broju petnaest stepenika psalmova, jer se na svakoj od tih stepenica pjevao od strane svećenika i levita po jedan poseban psalam.(12) Pravedni roditelji digoše Djevu na prvu stepenicu, a ona onda sama ubrzo uziđe do vrha, okrijepljena nevidljivom silom Božjom. I svi se udiviše ugledavši trogodišnju djevojčicu kako po stepenicama tako brzo uziđe sama. Naročito se udivi tome veliki prvosvećenik Zaharija, i kao prorok, po otkrivenju Božjem, unaprijed providiše budućnost ove Djeve, jer on, kao što kaže Teofilakt, bi obuzet Duhom. Isto tako i sveti Tarazije govori o tome da Zaharije, ispunivši se Svetog Duha, uskliknu: O Djevice čista! O, Djevo nesablažnjiva! O, Djevice prekrasna! O, ženama ukrase! O, kćerima krasote! Ti si blagoslovena među ženama! Ti si sve proslavljena čistoćom! Ti si zapečaćena djevstvenošću! Ti si razrješenje Adamova prokletstva!

2

Zaharija, uzevši djevicu za ruku, veli sveti German, radostan dušom uvede je u Svetinju nad Svetinjama,(13) govoreći joj ovako: Hodi, moga proroštva ispunjenje! Hodi, obećanja Gospodnjih izvršenje! Hodi, zavjeta Gospodnjeg pečate! Hodi, savjeta Gospodnjeg objelodanjenje! Hodi, tajni Gospodnjih punoćo! Hodi, svih proroka ogledalo! Hodi, ovještalih grijesima obnovljenje! Hodi, onih što u tami sjede svijetlosti! Hodi, najbožanstveniji i najnoviji dare! Uđi u radost, u hram Gospoda tvoga: u donji dio hrama, dostupan ljudima, a kroz kratko vrijeme i u nedostupan za njih! I Djevica, veseleći se i veoma radujući se, uđe u dom Gospodnji kao u dvor: jer iako bješe mala po uzrastu, imađaše amo tri godine, ipak Ona bješe savršena blagodaću Božjom, kao unaprijed poznata i unaprijed izabrana Bogom prije stvaranja svijeta. Tako Prečista i Preblagoslovena Djeva Marija bi uvedena u hram Gospodnji. Pri tome prvosvećenik Zaharija učini neobičnu i za sve čudnovatu stvar: on uvede Djevicu u samu skiniju, zvanu ˝Svetinjom nad Svetinjama˝, koja se nalazila iza druge zavjese i u kojoj bješe Kovčeg zavjeta, okovan odsvud zlatom, i herubimi slave koji osjenjavahu oltar, (14) kuda nije bilo dopušteno ulaziti ne samo ženama nego čak i svećenicima, a kuda je mogao ulaziti jedino prvosvećenik, i to jednom u godini. Tamo prvosvećenik Zaharija dodjeli Prečistoj Djevi mjesto za molitvu. Svima pak ostalim djevicama, koje življahu u hramu do određenog doba, dodjeljivao je, po svjedočanstvu svetog Ćirila Aleksandrijskog i svetog Grgura Niskog, mjesto za molitvu između crkve i oltara, (15) gdje kasnije i bi Zaharije ubijen. Nijedna od tih djevica nije nipošto mogla pristupiti k oltaru, jer im je to bilo najstrožije zabranjeno od strane prvosvećenika. Prečistoj pak Djevi, od vremena njenog vavedenja, nijednog trenutka Joj nije bilo zabranjeno ulaziti u unutarnji oltar iza zavjese i moliti se tamo. To učini prvosvećenik po tajanstvenom naučenju od Boga, o čemu sveti Teofilakt govori ovako: Prvosvećenik, postavši tada van sebe, obuzet Duhom Božjim, shvati da je ova Djevica obitavalište Božanske blagodati i da je ona dostojnija od njega da svagda stoji pred licem Božjim. Opomenuvši se onoga što je rečeno u zakonu odmah bi jasno da se taj propis odnosi na ovu Djevicu: stoga bez ikakvog dvoumljenja i odlaganja on se usudi, nasuprot zakonu, da je uvede u Svetinju nad Svetinjama. Kako kazuje blaženi Jeronim, pravedni roditelji Joakim i Ana prinesoše Bogu sa preblagoslovenom kćerkom svojom i darove, žrtve i paljenice, i dobivši blagoslov od prvosvećenika i svetog sabora svećeničkog, vratiše se sa svojim srodnicima doma i prirediše veliko ugošćenje, veseleći se i blagodareći Boga. Preblagoslovena pak Djeva u početku svog življenja u domu Gospodnjem bi smještena u dom za djevice: jer hram Jeruzalemski, podignut Solomonom, a po razrušenju obnovljen Zorovaveljem, (16) imađaše mnoge domove za stanovanje, kao što piše Josip, drevni povjesničar hebrejski. (17) Izvan, prema zidovima hrama bjehu unaokolo sazidane trideset kamenih građevina, odvojene jedna od druge, prostrane i veoma lijepe; na njima bjehu druge građevine, i na drugima treće, tako da ih bješe dvadeset na broju, snabdjevane svim udobnostima za življenje u njima. Visina njihova bješe ravna visini hrama; i bjehu one kao kule koje izvana podupiru zidove hrama. U tim dakle zdanjima bjehu stanovi za razna lica: odvojeno stanovahu udovice koje su dale zavjet Bogu da do smrti svoje čuvju čistoću svoju, kao proročica Ana, kći Fanuilova; odvojeno stanovahu ljudi, zvani nazoreji,(18) koji slično monasima živiše bezbračno. Sva ta lica služahu Gospodu pri hramu i dobivahu izdržavanje iz prihoda hrama. A ostala zdanja bjehu određena za boravak putnicima i gostima koji su dolazili izdaleka u Jeruzalem na poklonjenje. Trogodišnja djevojčica, Prečista Djeva Marija, kao što je rečeno, bi smještena u dom za djevojčice pri čemu Njoj bjehu dodijeljene djevojčice, starije po godinama od Nje i iskusne u pisanju i ručnom radu, da bi se Bogorodica od malena naučila i pisanju i ručnom radu zajedno. A sveti roditelji njeni Joakim i Ana posječivahu je često. Naročito Ana, kao majka, dolaziše vrlo često da vidi svoju kćer i da je pouči. Po svjedočanstvu svetog Ambrozija i

3

povjesničara Georgija, Djeva brzo izuči odlično Hebrejsko starozavjetno Pismo. I ne samo Pismo nego i odlično izuči ručni rad, kao što o tome govori sveti Epifanije: ˝Bješe Djeva oštroumna i puna ljubavi prema učenju; ona se ne samo poučavše u Svetom Pismu, nego se vježbaše i u predenju vune i lana i u šivenju svilom. Blagorazumnošću svojom Ona zadivljavaše sve; ona se bavljaše prvenstveno takvim poslovima, koji su bili potrebni svećenicima za njihovo služenje u hramu; a spomenute ručne radove Ona izučavaše da bi kasnije, pri Sinu svom, mogla izdržavati sebe: Ona svojim rukama načini Gospodu Isusu hiton, ne šiven nego istkan sav od vrha do dna˝. Prečistoj Djevi kaže sveti Epifanije, kao i drugim djevicama, davana je od hrama obična hrana, ali nju su jeli prosjaci i putnici, jer Ona, kao što pjeva Crkva, bješe hranjena nebeskim kruhom. Sveti German govori o Njoj, da Ona obično boraviše u Svetinji nad Svetinjama, primajući slatku hranu od anđela. A sveti Andrija Kritski kaže: ˝U Svetinji nad Svetinjama, kao u palači, Ona primaše neobičnu i besmrtnu hranu˝. Predanje kazuje još i ovo: Prečista Djeva najviše boravljaše u unutrašnjoj skiniji, koja se nalazila iza druge zavjese i nazivala se ˝Svetinjom nad Svetinjama˝, a ne u običnom domu za djevice pri hramu, jer, mada joj mjesto za stanovanje bi određeno u tom zdanju, njoj ne bješe zabranjeno da na molitvu odlazi u Svetinju nad Svetinjama. A pošto Ona poraste i izuči Sveto Pismo i ručni rad, Ona se još više bavljaše molitvom, i obično po čitave noći i najveći dio dana provodiše u molitvi. Na molitvu Ona odlaziše u Svetinju nad Svetinjama, a za ručni rad vraćaše se u svoj stan, jer po zakonu, ne bješe dopušteno ma šta raditi u Svetinji nad Svetinjama ili ma šta unijeti tamo. I Ona vrijeme života svoga najviše provodiše u hramu iza druge zavjese u unutrašnjsti skinije na molitvi, a ne u dodjeljenom joj stanu za ručni rad. Zbog toga svi učitelji Crkve složno govore da Prečista Djeva do dvanaeste godine svoje sav život svoj provede u Svetinji nad Svetinjama, pošto otud rijetko izlašaše u svoj stan. Kakvo bješe življenje Prečiste Djeve u djetnjstvu njenom, to blaženi Jeronim opisuje ovako: ˝Blažena Djeva još u djetinjstvu svom, kada bješe pri hramu sa ostalim djevicama, vršnjakinjama svojim, život svoj provodiše po strogom poretku: od ranog jutra pa sve do devet sati Ona stajaše na molitvi; od devet sati do tri poslje podne Ona se bavljaše ručnim radom ili čitanjem knjiga; a od tri sata poslje podne Ona opet otpočinjaše svoju molitvu, i ne prestajaše moliti se dok joj se ne javi anđeo, iz čijih ruku Ona naviknu primati hranu. I tako Ona sve više i više neprestano rastjašeu ljubavi k Bogu˝. Takav bješe način života Prečiste Djeve u djetinjstvu njenom, kada Ona još življaše sa djevicama, vršnjakinjama svojim. U to vrijeme kada ona iz dana u dan rastjaše i jačaše duhom, uvećavaše se i molitva njena, jer uzlažaše iz sile u silu, dok je ne osjeni sila Svevišnjega. A da joj se javljao anđeo i donosio hranu, to je svojim očima vidio prvosvećenik Zaharija, o čemu pripovijeda sveti Grgur Nikomidijski govoreći: ˝U to vrijeme kada Ona iz dana u dan rastjaše, rastjahu u Noj i darovi Svetoga Duha, i Ona boravljaše s anđelima. To i Zaharija doznade: jer kad on po običaju svećeničkom, bješe u oltaru, on vidje da neko neobičnog izgleda razgovara sa Djevom i daje Joj hranu. To biše javivši se anđeo. I udivi se Zaharija, i razmišljaše u sebi: Kakva je ovo nova i neobična pojava? Naizgled anđeo, i govori sa svetom Djevicom; Bestijelesan po obličju donosi hranu koja hrani tijelo; nematerijalan po prirodi daje Djevi materijalnu kotaricu. Javljanje anđela ovdje bude samo svećenicima i to ne često; a ženskom polu, pa još tako mladoj Djevici, dolazak anđela, očigledno sada, predstavlja nešto sasvim neobično. Da je Ona udana, pa pri tom nerotkinja, i molila se Bogu da joj da poroda, kao što se nekad molila Ana, ja se ne bih čudio ovom prizoru koji vidim. Ali Djevica se ne moli za takvo nešto; međutim anđeo se svagda, kao što i sada vidim, javlja Njoj. Zbog toga mene obuzme još veće čuđenje, i užas, i nedoumica: šta će biti iz ovoga? Kakvu će blagovijest objaviti anđeo? I kakva je hrana koju on donosi? Iz kakvog se hranilišta ona uzima? I ko ju je pripravio? Kakva ruka umjesi ovaj kruh? Jer anđelima nije svojstveno brinuti se tjelesnim potrebama; i mada su mnogi hranjeni od njih, ipak tu je hranu spremala

4

ljudska ruka. Anđeo koji je služio proroku Davidu, mada je mogao silom Svevišnjega da sam a ne preko drugoga izvrši ono što mu je bilo naređeno, ipak posla za ovo Avakuma sa zdjelama, da neobična pojava anđela i neobična hrana ne bi uplašili hranjenog Davida. Odje pak Djevici dolazi sam anđeo: stvar puna tajanstvenosti i izaziva u meni nedoumicu: Ona se u djetinjstvu udostoji takvih darova, da Joj služe Bestijelesni. Šta je to? Da se neće na Njoj zbiti predskazanja proroka? Da nije Ona cilj našeg očekivanja? Da neće od Nje primiti prirodu Onaj što će dobrovoljno doći da spasi rod naš? Jer je tajna ova predskazana još ranije, i logos ište onu koja bi mogla poslužit tajni . I zar nije druga predizabrana da posluži ovoj tajni, nego upravo ova Djevica koju gledam? Kako si blažen dome Izraelov, iz koga je izniklo takvo sjeme! Kako si blažen, korjenu Jišajev, iz koga je izrzasla ova šibljika koja će proizvesti svijetu cvijet spasenja! Kako je slavan spomen onih koji su ovu rodili! Kako sam blažen i ja koji se naslađujem ovakvim viđenjem i takvu Djevicu pripremam za nevjestu Logosu!˝ To je riječ Grgura Nikomidijskog. No i blaženi Jeronim govori slično: Svaki dan Nju posjećivahu anđeli. I ako bi me tko upitao, kako je Prečista Djeva provodila tamo vrijeme mladosti svoje, ja bih odgovorio: To je poznato jedino Bogu, i nedostupnom čuvaru njenom, svetom Arkanđelu Gabrijelu, koji je sa drugima anđelima često dolazio k Njoj i s ljubavlju razgovarao s njom. Boraveći tako sa anđelima u Svetinji nad Svetinjama, Prečista Djeva zaželi da vječno živi u anđelskoj čistoći i čednoj djevstvenosti. Po svjedočanstvu svetih učitelja: Grgura Niskog, Jeronima i drugih, ova Djeva zavjetova svoju djevstvenost Bogu, jer u Starom Zavjetu bješe neobično da djevojke ne stupaju u brak, pošto brak bješe u većem poštovanju nego djevstvenost. (19) Međutim Prečista Djeva prva u svijetu pretpostavi djevstvenost braku, i zaručivši sebe Bogu služaše Mu dan i noć u čistoj svojoj djevstvenosti; a Presveti Duh, po blagovoljenju Boga Oca, pripremaše u Njoj obitavalište Bogu logosu. Stoga neka je Presvetoj, Jednosušnoj i Nerazdjeljnoj Trojici slava i blagodarnost, a Prečistoj Gospodarici našoj Bogorodici, Prisnodjevi Mariji čast i hvala od svih naraštaja za vjekove. Amen. 1. Stihira praznika na velikom večernju. 2. Kovčeg – drveni sanduk, izvana okovan zlatom. U njemu se nalaziše: tablice zavjeta, mana i žezal Aronov. On je bio praobraz Božje Matere, zbog čega se Sveta Djeva i nazva Kovčegom. 3. Stihira praznika na velikom večernju. 4. Organ – svećen instrument, vjerovatno nalik na sviralu. 5. Psaltir – gudački instrument, poput harfe. Prvenstveno, sviranjem na njemu praćeno je pjevanje svećenih pjesama. 6. Cimbal – glazbeni instrument; sastoji se od dva široka metalna kruga, koji kad se udaraju jedan o drugi proizvode gromki zvuk. 7. Gusle – instrument sa žicama, imao oblik trokuta. 8. Kondak – svećena pjesma koja ukratko izražava suštinu praznika. 9. Stihira na veliku večernju. 10. Kanon, pjesma 4. 11. Pod Velikim Arijerejom koji je prošao nebesa podrazumjeva se Gospod Isus Krist (Hebr. 4, 14). 12. Tih petnaest stepenica nalazilo se pri ulazu u svetilište, kuda niko nije mogao ulaziti osim svećenika i prvosvećenika. Pri ulaženju, svećenici su na svakoj stepenici pjevali po psalam; i to petnaest psalma: od 119 do 133 psalma. Zato se ovi psalmi nazivaju ˝stepenični psalmi˝. 13. Svetinja nad Svetinjama – najvažniji i najsvetiji dio hrama. U njega je mogao ulaziti jedino prvosvećenik, i to samo jedanput u godini. 14. Hebr. 9, 3-5.

5

15. Tj. između pritvora, gdje su svećenici prinosili žrtve i unaokolo koga su bile odaje za stanovanje svećenika, i svjetilišta. 16. Hram Solomonov je razrušio Nabukodonozor, car Babilonski; novi hram podigao je Zorovavelj, 52 poslije rušenja. 17. Živio u prvom vijeku poslije Krista. 18. Nazoreji: davali zavjet Bogu ne stupati u brak, uzdržavati se od upotrebe vina i svih ostalih alkoholnih napitaka, i ne šišati kosu. Obično je nazorejski zavjet davan na izvjesno vrijeme, i to dobrovoljno, sa raznih razloga: ponekad su roditelji davali zavjet nazorejski za svoju djecu: i upravo u takvim slučajevima kada oni nisu imali djece a željeli su da ih dobiju od Boga. 19. U to vrijeme svaki je želio da ima potomstvo, da bi se spomen o njemu što duže očuvao na zemlji, i da bi, ako ne on sam, onda njegovi potomci mogli postati učesnici u carstvu očekivanog Mesije – Izbavitelja.

6