Socijalizacija Etc.

-1-

SOCIJALIZACIJA - je složeni proces učenja kojim kroz interakciju sa svojom društvenom okolinom usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponašanja neophodna za sudjelovanje u životu društva - jedan od najvažnijih učinaka socijalizacije jest razvoj ličnosti - osobine ličnosti su spoj jedinstvenog životnog iskustva svakog pojedinca i zajedničkog iskustva socijalizacije u određenoj kulturi DRUŠTVENE ULOGE - su niz normi, odnosno kulturno definiranih prava i obveza npr. položaj liječnika popraćen je ulogom liječnika, položaj učenika ulogom učenika - pomažu nam da na prikladan način oblikujemo svoje ponašanje i prilagodimo ga očekivanjima naše okoline a) idealna i zbiljska uloga - postoji razlika između idealne uloge (skupa normi) i zbiljskog izvođenja te uloge (aktualnog ponašanja) - idealna uloga roditelja, na primjer, pretpostavlja da oni vole svoje dijete i budu nježni; smatra se društveno prihvatljivim da roditelj u ljutnji udari svoje dijete – tj. da odstupi od idealne uloge; ali ako to čini svakodnevno, uslijedit će društvena intervencija; fleksibilnost izvođenja uloga postoji unutar društveno uspostavljenih okvira, a kada se te granice prijeđu – slijede sankcije (formale ili neformalne) b) skup uloga - jedan društveni položaj najčešće je povezan s više uloga koje onda tvore skup ili set uloga npr. položaj pacijenta u bolnici uključuje nekoliko uloga: ulogu osobe koja je bolesna, ulogu rođaka ili prijatelja kojeg se posjećuje i ograbruje, ulogu kupca novina i slatkiša u bolničkom kiosku itd. - uloga je snop aktivnosti što se isprepliću s aktivnostima drugih ljudi c) napetosti i problemi u izvođenju uloga - odstupanje od prikladnog izvođenja uloge i očekivanja može biti uzrokovano različitim čimbenicima: intelektualnim sposobnostima, psihičkim problemima, odbijanjem pojedinaca da se prilagodi - ako je uloga nejasno ili nedovoljno definirana, osoba će biti nesigurna kako se treba ponašati i neće moći zadovoljiti obveze što proizlaze iz uloge - situacija u kojoj se pojedinac suočava s istodobnim ispunjavanjem proturječnih zahtjeva uloge naziva se konflikt uloga npr. vojni kapelan koji mora propovijedati ljubav i milosrđe i istodobno blagoslivljati ratne operacije

-2-

-

vrlo često se zahtjevi jedne uloge sukobljavaju sa zahtjevima druge: kako se treba ponašati nastavnik kojem u razredu sjedi kći ili sin?

TIPOVI SOCIJALIZACIJE 1) primarna socijalizacija – ostvaruje se u prvim godinama života i izuzetno je važna za dalji razvoj pojedinca; sastoji se u učenju govora i razvoju misaonih sposobnosti, kulturnih vrijednosti i normi 2) anticipativna socijalizacija – usmjerena je na buduće uloge neke osobe npr. dječje igre s lutkama usmjerene su na učenje buduće uloge roditelja 3) razvojna socijalizacija – pojedinac se mora prilagođavati novim okolnostima u trenutku kada preuzme novu ulogu npr. tek vjenčani bračni par mora razvijati i prilagođavati svoje nove uloge zbog toga što mnoge aspekte bračnog života nisu mogli naučiti od svojih roditelja 4) obrnuta socijalizacija – u većini tradicionalnih društava socijalizacije se odvija od starijih prema mlađim naraštajima; u modernim društvima promjene su izuzetno brze te se takav pravac može obrnuti npr. obitelj imigranata: djeca idu u školu, brže usvajaju jezik nove sredine i objašnjavaju roditeljima značajke kulture u koju su se doselili 5) resocijalizacija – neke promjene uloga zahtijevaju učenje potpuno novih obrazaca ponašanja npr. osoba koja ostaje iznenada paralizirana mora napustiti dotadašnje ponašanje i steći nove navike ČIMBENICI SOCIJALIZACIJE - čimbenici (agensi) socijalizacije su one grupe i institucije koje bitno utječu ili u kojima se odvijaju najznačajniji procesi socijalizacije 1) obitelj – u svim društvima obitelj je najznačajniji čimbenik socijalizacije, jer izravno utječe na život pojedinca od rođenja pa do zrelosti 2) škola – je agens socijalizacije koji u društvu i formalno ima ulogu podučavanja mladih u određenim znanjima i vještinama; uči ih da poštuju autoritet nastavnika, da kontroliraju svoje osjećaje i ponašanja, da budu odgovorni, marljivi itd. 3) grupa vršnjaka – zadovoljava različite funkcije: ponajprije, u njima su mladi neovisni o kontroli odraslih; te su grupe važne jer daju djeci iskustvo jednakosti s drugima, a istodobno omogućuju iskustva kao što su druženje, natjecanje, uzajamno razumijevanje 4) masovni mediji – tv, radio, filmovi i novine pružaju nam svakodnevno veliku količinu najrazličitijih obavijesti npr. prikazivanje nasilja na tv ne proizvodi nužno nasilno ponašanje kod gledatelja, ali je moguće da povećava toleranciju prema nasilju

-3-

5)

ostali čimbenici socijalizacije – su sve grupe u kojima sudjelujemo prenose norme, vrijednosti, stavove, mišljenja; religijske organizacije, vojska, rekreacijski klubovi, društveni pokreti su agensi socijalizacije

-4-

KOMUNIKACIJA - proces kojim ljudi jedni drugima prenose informacije, ideje, stavove i mentalna stanja - nam omogućava da uspostavimo zajedništvo s drugim ljudima i da postižemo postavljene ciljeve verbalna komunikacija – razgovor između najmanje dvoje ljudi neverbalna komunikacija – djelimo na: - govor tijela – pokreti ruku, geste, osmjesi i sl. otkrivaju često više od riječi - parajezik – vokalne (glasovne) značajke govora – visina glasa, jačina, tempo, uzdasi – predstavlja bogat izvor informacija; parajezik tiče se načina kako je nešto rečeno, a ne što je rečeno - dodir – kroz fizički kontakt – dodir, tapšanje, grljenje, rukovanje – prenosimo svoje osjećaje drugima; dodir ako nije uzajaman može biti i znak različitog statusa, a ne osjećaja npr. muškarci češće dodiruju žene, što pokazuje da muškarci u društvu uvijek uživaju viši staus DRUŠTVENE GRUPE - određeni broj ljudi koji se nalaze u relativno stalnoj i redovitoj interakciji - agregat je skup anonimnih i međusobno nepovezanih pojedinaca koji se nalaze u isto vrijeme na istom mjestu npr. kupci u samoposluzi, publika u kazalištu… - socijalna kategorija je statističko grupiranje, tj. svrstavanje ljudi u skupine prema određenim društveno zanimljivim ili značajnim značajkama npr. prema prihodu, obrazovanju ili zanimanju; primjerice broj novoređene djece značajan je podatak za planiranje izgradnje novih škola u bliskoj budućnosti a) primarne i sekundarne grupe - primarne grupe su one manje i dugotrajnije grupe u kojima postoji visok stupanj bliskosti i osjećajne povezanosti među članovima npr. obitelj, grupa prijatelja i grupa vršnjaka - sekundarne grupe brojnije su, njihovi članovi nisu posebno emotivno povezani, a njihove međusobne interakcije nisu tako sveobuhvatne kao u primarnima b) referentne grupe - služe kao osnovica i mjerilo za procjenjivanje i oblikovanje naših stavova, osjećaja i djelovanja; one nam pomažu da shvatimo svijet oko sebe i služe kao izvor psihološke identifikacije npr. izdajica koji surađuje s neprijateljem, imigrant koji se asimilirao - funkcije referentnih grupa mogu se označiti kao normativne i komparativne

-5-

normativna funkcija sastoji se u njihovu utjecaju na naša mjerila vrednovanja npr. želeći zauzeti dobar položaj u nekoj grupi pojedinici često njeguju norme i vrijednosti takve poželjne grupe kao na primjer stil života, politička stajališta, način prehrane… - komparativna funkcija sastoji se u usporedbi značajki referentne grupe sa grupom kojoj stvarno pripadamo; može doži do nezadovoljstva zbog jaza imeđu onoga što imamo i onoga što smatramo da bismo trebali imati c) terapijske grupe - u tip grupama ljudi sudjeluju radi rješavanja nekog osobnog problema kao što su teškoće u braku, problemi u školi, liječenje ovisnosti… - odnosi u toj grupi slični su odnosima u primarnoj grupi (intimnost, iskretnost, povjerenje) -

FORMALNE ORGANIZACIJE - su velike skupine uspostavljene i ustrojene za obavljanje specifičnih zadaća; organizacije su uspostavljene s jasnom svrhom i smještene u takve zgrade i prostore posebno izgrađene za postizanje tih ciljeva; njihove su osnoven značajke: - formalnost – njihov je unutarnji ustoj uređen bez obzira na konkretne osobe koje zauzimaju određene položaje - hijerarhija – ovlasti pojedinca proizlaze iz položaja koji zauzima (predsjednik) - složenost – s večinom raste i složenost ustroja, pa se te organizacije nazivaju i kompleksne organizacije 1.

2.

3.

4. 5.

precizan sustav pisanih pravila i propisa – time se određuju obveze i dužnosti, usklađuju djelatnosti i omogućuje nastavljanje aktivnosti bez obzira na promjene osoblja naobrazba služenika – služebenici moraju imati kvalifikaciju za obavljanje svoga posla, a to se utvrđuje svjedodžbama i ispitima na taj način se smanjuje mogućnost zapošljavanja službenika putem rodbinskih veza i poznanstva službenici ne posjeduju sredstva na kojma rade – razvoj birokracije odvaja radnike od njihovih sredstava za rad, te su službenici zaposleni puno radno vrijeme i za to primaju plaću zaposlenje se smatra karijerom – osigurano je napredovanje prema zaslugama impersonalnost i objektivnost – službenici se prema klijentima odnose kao prema predmetima, a ne kao prema osobama; osobni osjećaji isključeni su iz službenog djelovanja i ne utječu na odluke

-6-

SOCIJALNA KONTROLA I DEVIJANTNOST - socijalna kontrola je skup sredstava kojima se nastoji osigurati da većina članova društva poštuje norme - sankcija je svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinaca ili grupe koja kao cilj ima osiguranje poštivanja normi; mogu biti pozitivne (kao nagrada za neko ponašanje) ili negativne (kao kazna za ponašanje koje odstupa od normi); također mogu biti formalne (su tamo gdje postoji određeno tijelo koje određuje usklađenost ponašanja s normama) ili neformalne (su manje organizirane i spontanije) npr. novčane i zatvorske kazne su formalne negativne sankcije; odlikovanja, diplome, pohvale ili nagrade su formalne pozitivne sankcije; smiješak, prijateljski dodir, povišeni ton, svađe ili uvrede su neformalne pozitivne i negativne sankcije - devijantnost je ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina članova skupine ili društva prihvaća – takvo ponašanje najčešće se vrednuje negativno i izaziva neprijateljske reakcije 1) devijantnost može služiti promicanju društvene konformnosti; neprijateljskim odnosom prema onima koji nisu dobri i ispravni društvena većina provodi u stvarnost ideju dobrote i ispravnosti, potičući tako društvenu konformnost 2) društva ponekad namjerno “proizvode” devijantnost kako bi učvrstila svoje moralne granice i potvrdila norme npr. od progona vještica u srednjem vijeku, preko makartizma pa do kulturne revolucije u Kini 3) usmjeravanjem pozornosti na devijantnost grupa osnažuje sebe; zajednički neprijatelj potiče skupne osjećaje i učvršćuje grupnu solidarnost; glavni cilj kriminalnih sudskih procesa nije optuženi, nego društvo – sam proces osnažuje vjeru u zakone i stvara emocionalne veze među ljudima; i u društvu sastavljenom od svetaca našlo bi se razloga da se nešto proglasi zločinom 4) devijantnost može biti i katalizator promjene; zakoni i norme nisu savršeni i podložni su promjeni; svaki put kad netko prekrši zakon ili normu on istodobno osporava taj zakon ili normu; neki oblici devijantnosti služe kao upozorenje na društvene probleme i potrebu promjene

-7-

SOCIOLOŠKA OBJAŠNJENJA DEVIJANTNOSTI - devijantnost ima pozitivne i negativne posljedice za preživljavanje i funkcioniranje grupa i društava 1) teorija strukturalnog pritiska – fra. sociolog Emile Durkheim obogatio je sociologiju pojmom anomija (vrijeme u kojem dolazi do brzih sociološkoh promjena) - nadograđujući Durkheimove ideje o anomiji, amer. sociolog Robert K. Merton formulirao je toriju strukturalnog pritiska usredotočujući se na američko društvo, Merton je pošao od zapažanja da je materijalno bogatstvo postalo za velik broj Amerikanaca kulturni cilj; samo su malobrojna kulturna sredstva – dobro obrazovanja i dobro plaćen posao – općeprihvaćena za dostizanje tog cilja; oni pojedinci kojima je novac glavno mjerilo životnog uspjeha, a nemaju pristupa društvenog prihvaćenim sredstvima za postizanje tog cilja ne mogu postići kulturno prihvaćen cilj kulturno prihvaćenim sredstvima - konformnost – imamo kada ljudi prihvaćaju i kulturno definirane ciljeve i sredstva - inovacija – prihvaćanje ciljeva ali napuštanje dozvoljenih sredstva npr. da bi došli do novca ljudi se mogu odati prostituciji, varanju, krađi, pljački itd. - ritualizam – napuštanje ili zanemarivanje ciljeva ali uporno ostajanje pri postojećim sredstvima npr. poslovični birokrat koji možda više ni ne zna cilj postojanja organizacije u kojoj radi ali on svejedno uporno radi - povlačenje – karakteristično je za ljude koji su “ispali” iz društva i oni odbacuju i ciljeve i sredstva - pobuna – ljudi odbacuju i kulturne ciljeve i odbrena sredstva te ih zamjenjuju novim normama 2) teorija etiketiranja – u središtu pozornosti je proces kojim neki ljudi bivaju označeni devijantnima te počinju sebe doživljavati kao devijantne te se i tako počnu ponašati - glavni zastupnici tog pristupa su E. Lemert, H. Becker i K. Erikson a) nijedan čin nije po sebi devijantan već ono loše u nekon činu ne proizlazi iz njegova sadržaja već iz načina na koji ga drugi ljudi definiraju i reagiraju na njega b) svi se ljudi ponašaju manje ili više devijantno, pa ne postoji podjela na devijantne i normalne; mnogi vozači krše prometne propise, mnogi mladi eksperimentiraju s drogama i sl.;teoretičari etiketiranja nazivaju takve pojave primarnom devijantnošću (ponašanje koje krši društvene norme ali uglavnom prolazi nezapaženo od djelovanja socijalne kontrole)

-8-

c)

d)

e)

devijantnost ovisi o tome koja pravila društvo izabire, u kojim ih prigodama i prema kojim ljudima provodi; bogati postavljaju pravila siromašnima, muškarci ženama, stariji mlađima, većine manjinama etiketiranje pojedinaca kao devijantnih stvara povoljne uvjete za sekundarnu devijantnost (devijantnost koju sami pojedinci usvaju kao odgovor na reakcije okoline); etiketa pridaje pojedincu status devijantne osobe, a on postupno prihvaća taj status te se tako i ponaša ljudi etiketirani kao devijantni obično bivaju odbačeni i izolirani , što ih tjera da potraže društvo sebi sličnih

-9-

SOCIJALNA STRATIFIKACIJA I MOBILNOST DRUŠTVENA DIFERENCIJACIJA I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA ­ društvenom diferencijacijom nazivamo oblik društvene nejednakosti koji nastaje zahvaljujući tome što članovi društva obavljaju različite djelatnosti i tako postaju “različiti” zbog toga što imaju različite uloge ­ osim kao posljedica rzličitih funkcija društv. diferen. može nastati i iz slučajnih ili nebitnih osobina ljudi – tjelesne ljepote, inteligencije, posebnog talenta itd. ­ društvena stratifikacija – poseban oblik društvene nejednakosti – strukturiranu, stabilnu i trajnu nejednakost među skupinama u nekom društvu ­ nejednakost među njima sastoji se u različitoj mogućnosti pristupa društvenim resursima – materijalnom bogatstvu, prestižu i moći ­ važne značajke stratifikacije – 1. stratifikacija se odnosi na SKUPINE, a ne na pojedince; količina bogatstva, prestiža i moći koje pojedinac ima u društvu ovisi o njegovoj pripadnosti određenoj društvenoj skupini, a ne o osobnim karakteristikama – u skupini se rađa, ne bira je 2. strat. je STRUKTURIRANI oblik društvene nejednakosti; nejednakost je ustrojena po nekom obrascu 3. strat. je relativno STABILNA i TRAJNA; promjene stratif. posljedica su dugotrajnih povijesnih procesa; ima nasljedni karakter 4. u svakom strat. društvu opstoji SKUP IDEJA kojima se opravdava i podupire nejednaka raspodjela bogatstva, prestiža i moći ­ važno je uočiti razliku između strat. i diferen. - kad god postoji društvena stratif., prisutna je i diferen., ali obrnuto nije slučaj - diferen. znači ponajprije nejednakost pojedinacaili samo nekih oblika društ. okupljanja (zasnovana najčešće na dobi i spolu), a strat. se odnosi na nejednakost među skupinama u društvu i uključuje činjenicu da pojedinci istog spola ili dobnog statusa nemaju jednak pristup osnovnim društ. resursima za održanje života ­ strat. utječe na najvažnije aspekte života ljudi – očekivano trajanje života, zdravlje, obiteljski život, obrazovanje, religiju, politiku, stavove i općenito ljudsku sreću SISTEMI DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

- 10 -

1.

2.

3.

4.

ROPSTVO – sustav nejednakosti u kojem pojedinci doslovce posjeduju druge ljude kao vlasništvo - zakonski uvjeti vlasništva nad robovima razlikuju se kroz povijest – jug SAD robovi su bili bez ikakvih prava (funkcija – rad na plantažama); drugdje im je položaj bio sličniji slugama npr. u Grč. i Rimskom carstvu zauzimali su čak i odgovorne položaje, bili su obrazovani i ponekad čak i bogati KASTE – kastanski sustav povezan je ponajprije s indijskim podkontinentom – sastoji se od četiri kategorije, međusobno različite glede društvenog ugleda - ispod njih nalaze se “nedodirljivi” - najviši – Brahmani moraju izbjegavati dodire s najnižom, a samo nedodirljivi smiju kontaktirati sa životinjama i ostalim stvarima koje se smatraju nečistima - usko je povezan s hinduističkim vjerovanjem – pojedinci koji ne poštuju rituale i dužnosti svoje kaste zauzimat će u sljedećoj reinkarnaciji niži položaj - označava i snažnu segregaciju dviju ili više etničkih ili rasnih grupa i uz to se vežu zabrane mješovitih brakova STALEŽI – značajka europskog feudalizma – postojali su i u drugim tradicionalnim civilizacijama - nastaju uglavnom tamo gdje je postojala aristokracija zasnovana na plemenitom podrijetlu - feudalni staleži – sastoje se od slojeva s različitim obvezama i pravima, što je ponekad bilo i zakonski utvrđeno - plemstvo (aristokracija) i vlastela – najviši, zatim svećenstvo; “treći stalež” – kmetovi, slobodnjaci, trgovci i obrtnici - u sustavu staleža je bila dopuštena izvjesna individualna pokretljivost između staleža putem braka ili dodjeljivanjem plemićkog naslova za posebne zasluge KLASE – skupine ljudi koje imaju slične ekonomske resurse, što snažno utječe na njihov način života - bitne značajke po kojima se razlikuju od ropstva, kasta i staleža a) one se ne uspostavljaju na religijskoj ili zakonskoj osnovi – granice među klasama nikada nisu oštro određene; ne postoje formalna ograničenja za sklapanje braka između pripadnika različitih klasa b) pripadnost klasi je barem djelomice individualno postignuta, a ne jednostavno rođenjem dana kao u drugim tipovima stratifikacije;

- 11 -

c) d)

društvena pokretljivost je u klasnom sustavu mnogo češća nego u drugim sustavima stratifikacije klase se zasnivaju na ekonomskim razlikama među društvenim skupinama – u drugim tipovima su važniji neekonomski čimbenici u drugim tipovima stratifikacijskih sustava nejednakosti su izražene ponajprije kroz osobne odnose obveza i dužnosti; klasni sustavi djeluju u prvom redu kor neosobne odnose npr. novčani sustav ili različite uvjete rada, što je rezultat cjelokupne ekonomske strukture, a ne volje pojedinaca

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA I ŽIVOTNE ŠANSE ­ prema američkim statistikama stopa smrtnosti novorođenčadi gotovo je tri puta veća u obiteljima s prihodima ispod 3.000 dolara od onih s prihodima većim od 10.000 dolara ­ bogatiji žive duže, a njihova djeca imaju više izgleda da prežive; oni su manje podložni bolestima najrazličitijih vrsta, a istodobno općenito imaju bolju zdravstvenu zaštitu ­ glede fizičkog i intelektualnog razvoja pripadnika različitih klasa postoji pravilnost; što se više penjemo na socio-ekonomskoj ljestvici, to su pojedinci u prosjeku viši, teži i snažniji i postižu bolje rezultate na testovima inteligencije ­ prehrana, zdravstveno stanje i kvaliteta društvene okoline snažno utječu na fizički i intelektualni razvoj, a usko su povezane s životnim uvjetima pojedine klase ­ nedovoljna prehrana povezana je isključivo s nižim klasama: najbogatija desetina u američkoj klasnoj hijerarhiji troši 11 posto prihoda na hranu, a najniža preko 40 posto ­ djeca iz viših klasa imaju mnogo više izgleda za školovanje, veća je vjerojatnost da će postići uspjeh u školi i nakon toga imati dobro plaćen posao ­ slučaj rata – istraživanje provedeno u Wisconsinu u SAD pokazalo je da je od 380 vojnika poginulih u Vijetnamu 27,6 posto potjecalo iz obitelji označenekao siromašne (u usporedbi s tim - 12,4 % stan. toga grada je siromašno) DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA I STIL ŽIVOTA

- 12 -

­ pripadnost klasi određuje i stil života ­ vrste hrane i pića, odjeća, mjesto i kvaliteta stanovanja, namještaj, način odgoja djece – sve to pripada području stila života i nije nužno povezano s pukim bogatstvom ­ stil života služi kao sredstvo raspoznavanja i razlikovanja u društvenoj raspodjeli statusa, a također i kao način reproduciranja statusnih razlika ­ primjer načina odgoja djece – roditelji u odgoju naglašavaju one vrijednosti ponašanja koji su sukladni njihovom načinu života ­ kao rezultat, nalazimo velike sličnosti unutar pojedine klase u načinu podizanja djece ­ soc. istraživanja pokazuju da, primjerice, roditelji iz radničke klase – koji su na radnom mjestu u pravilu pod nadzorom i moraju poštovati disciplinu – naglašavaju poslušnost i lijepo ponašanje kod djee ­ roditelji iz srednje klase, nasuprot tome, smbiciozniji su, mobilniji i brinu se za napredovanje u karijeri; sukladno tome, oni svoju djecu odgajaju tako da budu neovisna i da teže uspjehu ­ majke iz srednje klase tolerantnije su prema svojoj djeci i rjeđe ih fizički kažnjavaju, ali istodobno očekuju od njih bolji uspjeh u školi i odgovornost u ponašanju SOCIJALNA POKRETLJIVOST (MOBILNOST) ­ svako društvo ima strat. sustav putem kojeg rangira pojedince i raspodjeljuje bogatstvo, prestiž i moć ­ zauzeti položaj ne mora biti trajan i nepromjenjiv ­ socijalna pokretljivost označava pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih položaja ­ vertikalna mobilnost znači pomicanje prema gore ili dolje na strat. ljestvici (povećanje tj. smanjenje npr. prestiža) ­ horizontalna (lateralna mobilnost) označava kretanje u prostoru – primjerice selidbe u drugi grad ili regiju ili migraciju u inozemstvo (ta dva oblika često se kombiniraju – npr. mladi nezaposleni stručnjak iz velikog grada zapošljava se u malom mjestu) ­ dva načina izučavanja mobilnosti –

- 13 -

1. možemo se usredotočiti na karijeru pojedinca – tj. koliko se on pomicao naviše i naniže tijekom svojeg radnog vijeka – intrageneracijska (unutargeneracijska) mobilnost; čovjek koji je počeo svoju karijeru kao radnik školuje se i postaje inženjer – on je mobilan prema gore; ako kapitalist bankrotira i mora početi raditi kao namještenik – on je mobilan prema dolje 2. uspoređivanje društvenog statusa roditelja i djece – npr. u kojoj mjeri djeca imaju isti tip zanimanja kao roditelji – intergeneracijska (međugeneracijska) mobilnost; električarov sin postane liječnik – mobilnost prema gore; sin liječnika postne poštar – mobilnost prema dolje; krojačev sin postane krojač – nemobilan – ostaje na istom položaju ­ postoje bijeli i plavi obrtnici – bijeli (kod njih djeca zadržavaju posao i 70% ih je mobilno prema gore ili dolje), a kod plavih 20% djece se bavi istim poslom kao roditelji