Skripta Za Zeljezno Doba Pjz

PRAISTORIJA JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA V ŽELJEZNO DOBA

ORIGINALNI RUKOPIS: Sanja Gospodinović TRANSKRIPT: Kristina Grubišić Andreja Kudelić ZAGREB, kolovoz 2004.

SADRŽAJ 1. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA sa Z Panonijom - S.Gabrovec, Uvod - Dolenjska grupa - Svetolucijska grupa - Notranjska grupa - Ljubljanska grupa - K.Vinski-Gasparini – Grupa Martijanec-Kaptol - B.Čović – Grupa Donja Dolina-Sanski most 2. JADRANSKO-ZAPADNOBALKANSKA REGIJA - B.Čović, Uvod - S.Gabrovec, K.Mihovilić – Istarska grupa - Š.Batović – Liburnska grupa -R.Drechsler-Bižić – Japodska grupa - B.Čović – Srednjodalmatinska grupa - B.Čović – Srednobosanska grupa 3. SREDNJOPODUNAVSKA REGIJA - R.Vasić – Uvod - Daljska grupa - Bosutska grupa - Sremska grupa Zbalkanskog kompleksa - Trako-kimerski, skitski i trako-getski utjecaji u jugosl.Podunavlju 4. CENTRALNOBALKANSKA REGIJA - R.Vasić – Uvod - B.Čović – Glasinačka kultura - R.Vasić – Kneževski grobovi iz Novog Pazara i Atenice - Moravsko-timočka oblast - Oblast I Kosova, J Srbije i S Makedonije - Srednja i I Makedonija - Đevđelijska grupa - Pelagonija - Ohridska oblast 5. ETNOGENETSKA PITANJA A.Benac – O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji 6. KELTSKA KULTURA U JUGOSLAVIJI B.Jovanović – Uvod - Istočna grupa D. Božić – Zapadna grupa B.Jovanović – Zaključak

2

UVOD (S.Gabrovec) U željeznom dobu imamo 4 geografske regije/zone kao i u brončanom: a) JI alpska regija sa Z Panonijom b) jadransko-zapadnobalkanska regija c) srednjepodunavska regija d) centralnobalkanska regija Raspad KPŽ-a označava kraj brončanog i početak željeznog doba. Nove snage su se formirale na Mediteranu, u Grčkoj na jednoj, i Italiji na drugoj strani, utječući na naše područje kako na jugu preko Makedonije i vardarsko-moravske doline, tako i sa zapada – preko Jadrana. Postoji i treće žarište – karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem IX.st počinje raspadati KPŽ te se tamo javlja keramika sa žigosanim ornamentima i inkrustacijom. Povezana s Pontom ona utječe na formiranje Basarabi stila, koji obuhvaća prostor od Crnog mora do Vojvodine, snažno zračeći do Alpa na zapadu i Makedonije na jugu. - počinje se javljati i konjska oprema (paralele na Kavkazu) - dakle, 3 su komponente pri nastanku željeznog doba na našem tlu – grčka, italska i istočna (kavkaska) - važno je spomenuti da su JI alpska i Z balkanska regija izuzetno bogate željeznom rudom (to odmah utječe na formiranje novih kultura, ali i novih trgovačkih putova i veza) - u ovo se doba formiraju etničke cjeline europsko Fe doba je podijeljeno na - starije – halštatsko - mlađe – latensko s granicom negdje oko 450.g.pr.Kr. - Početak Fe doba vezan je uz pojavu nove konjske opreme kojoj se porijeklo može tražiti u sjevernocrnomorskom i kavkaskom području. Istraživači su to povezali s Herodotovim informacijama o Kimeranima, koje su, po Herodotu, Skiti protjerali iz pontskih stepa, gdje im je bila domovina. - Arheološki nalazi u Podunavlju govore da se Kimerani nisu povukli samo na jug u Aziju kako Herodot kaže, nego i na zapad - borbe Kimerana u Aziji o kojima govori Herodot, točno su datirane, 714.g.pr. – Kimerani su nanijeli težak poraz Rusu I, kralju Urartu-a. To bi označavalo i prijelaz brončanog u željezno doba (no ne smijemo zaboraviti da je prijelaz ipak proces, a ovaj je započet još krajem IX.st.) - početak FE doba u sred. Europi vidimo u halštatskom periodu i smještamo ga u kraj VIII.st.; u Italiji do njega dolazi već u IX.st, a u Grčkoj – na prijelazu iz submikenskog u (proto)geometrijski period, oko 1050.pr.Kr.

3

Stoga je jasno da kronologiju nasih kulturnih skupina ne možemo označavati srednoeuropskom kronoloskom shemom, nego upravo suprotno – sa 3 žarišta – grčkom, Italijom i istočnim utjecajima pontsko-kavkaskog porijekla. I. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM (S.Gabrovec) Ova regija zauzima područje današnje Slovenije, sj.Hrvatske, sj.Bosne (alpski i predalpski prostor, dinarsko visočje i Z panonsku ravnicu) Halštatska kultura je pojam koji ne obuhvaća jednu kulturu niti jedinstven geopolitički prostor. Ime je dobila po eponimnom lokalitetu – Hallstatt, koje uslijed svog bogatstva i centralnog položaja stvarno objedinjuje neke pojave u duhovnoj i materijalnoj kulturi koja povezuje srednje-europski alpski teritorij od rijeke Saonne na Z do dunavske vertikale na I. Njome označavamo starije željezno doba srednje Europe, razlikujući ga od kultura željeznog doba u Italiji i jadr.-balk.prostoru. JI alpska halštatska kultura na Z graniči s estenskom kult., na SZ s unutrašnjim alpskim krugom (skupina Melaun-Fritzen po Pittioniju), na S sa samim Hallstattom, a na SI s istočnoalpskim halštatskim krugom (Kalenderberška skupina, tj. skupina GemeinlebarnStatzendorf po Pittioniju). Na teritoriju ex-YU ona na JZ graniči sa istarskom skupinom, u Lici s Japodima i srednjobosanskom grupom. Na istoku naša regija graniči s kult.skupinom Dalj i kult.kompleksom Bosut-Basarabi u Podunavlju. Ova se regija dijeli u slijedeće skupine: 1. dolenjska 2. svetolucijska 3. notranjska 4. skupina Martijanec-Kaptol 5.Donja Dolina-Sanski Most - između dolenjske i svetolucijske nalazi se gorenjska, u kojoj ljubljanska skupina KPŽ-a živi i u željezno doba. I. DOLENJSKA GRUPA -

zauzima prostor Dolenjske između Save i Krke, a na J do Kupe (karta 1). Na sjeveru obuhvaća predalpska, posavska brda, na J dinarsko-kraške zaravni i polja, a na I periferiju panonske nizine - blage padine i debeli sloj zemlje pružali su povoljne uslove za poljoprivredu – karakteristična je veoma gusta naseljenost - dolenjska povezuje Panonsku ravnicu i Ljubljansku kotlinu - iskopavanja je vršila Bečka akademija i R.Dežman - lokaliteti: - Vače - Šmarjeta - Mokronog - Podzemelj

4

- Magdalenska gora - Stična (R.Ložar istraživao) - Novo Mesto - Libni KRONOLOGIJA -

prvu kronološku podjelu postavio je M.Hoernes razdvojivši dolenjsku skupinu st.ž.doba na 2 stupnja (stariji i mlađi halštatski stupanj). Oba pojma i danas su u upotrebi i slažu se sa Reineckeovim Ha C i D (VII. i VI.st.pr.Kr.). Novi stupnjevi dobivali su nazive na različite načine, ili prema nalazištima ili prema karakterističnoj građi. Dakle, kronološki stupnjevi/horizonti su:

1. Podzemelj (s podstupnjevima Podzemelj I i II) 2. Stična (s podstupnjevima Stična I i II) 3. stupanj zmijolike fibule 4. stupanj certoške fibule (s podjelom na stariji i mlađi stupanj) 5. negovski horizont (stariji i mlađi stupanj) - kronologijom slovenskog halštata su se bavili i F.Stare, G.Kossack, B.Teržan, ali i M.Karpe i H.Frey. STUPANJ PODZEMELJ (T.1-2; sl.1) Halštatska skupina u dolenjskoj se ne razlikuje od ljubljanske (KPŽ) po sahranjivanju pod tumulima (najprije s inkremacijom, a kasnije inhumacijom), ali drugačija je struktura grobnih priloga (prepoznatljiva prvenstveno po polaganju oružja u grobove). Ove se promjene prvi puta javljaju u Beloj Krajini, istočna Dolenjska. Ljubljanska skupina KPŽ geografski je širi pojam od dolenjske halštatske skupine, pri čemu možemo na dolenjskim nalazištima sasvim dobro pratiti prijelaz Ljubljanske skupine žarnih polja u dolenjsku halštatsku skupinu (J.Dular je dokazao da ove Z grupe neko vrijeme čak i žive zajedno – npr. u Podzemelju, Metliki i Črnomelju). -

početak halštatske grupe u Dolenjskoj stavljamo u 2/2 VIII.pr.Kr., u vrijeme kada se u Beloj krajini 1.puta javljaju tumuli i nova struktura priloga. U materijalnoj kulturi u stvari nema velike razlike između dolenjske halštatske skupine i odgovarajućih faza Lj. skupine (gdje se ona produžava u Ha period): Podzemelj I = Ljubljana IIb Podzemelj II = Ljubljana IIIa U Podzemelju možemo dobro razlikovati M grobove (oružje i igle) i Z (fibule, grivne, ogrlice i utezi za razboje)

PODZEMELJ I - antenski mač (T.I, 1) – datiran u kraj VIII.st; veze s Italijom - sjekira sa zaliscima (sl.1; 10) - sjekira s tuljcem (sl.1; 12) - željezna koplja (sl1; 9 i 11) – u M grobovima

5

PODZEMELJ II - prvi put nalazimo na obrambeno oružje – kaciga zdjelastog tipa (T.II, 6; sl.1; 22); u Šmarjeti se javlja s konjskom opremom trako-kimerskog tipa (T.II, 1-5) - ova kaciga je izrazita tvorevina dolenjske halštatske skupine!!! - Poznato je 20 primjeraka (+ Škocjan, Kleinklein, Batina) - Prvi puta se javlja i krivi željezni mač (sl.2; 6) – rasprostranjen od Podunavlja do Picenuma, a pretpostavlja se da je nastao na Istoku, na području Bosut-Basarabi kompleksa - Igle – imamo starije iz KPŽ-a (sl.1; 1,2) + mlađe – s glavicom i profiliranim vratom (sl.1; 4); troglave igle (sl.1; 3); troglave s trbušastim završetkom (sl.1; 5) – česte u Podzemelj II - Fibule - u Podzemelj I se prvi puta javlja 2petljasta lučna F (T.I; 4; sl.1;13) - F s produženom nogom (sl.1; 16) - Vačka čvorasta F je vodeći oblik u Podzemelju II (T.II; 7) – karakterističan je brončani čvorasti omotač, dok su jezgra i ostatak željezni - U Ž nošnju spadaju i ogrlice i obručasti ukras (željezni) – (T.I., 6 / sl.1; 20 / T.II, 7) - Keramika – česti su pitosi (sl.1; 24) s rebrom u donjem dijelu (T.I, 2, 10) - Amfore (T.I; 7) - Lonac sa stožastim vratom (T.I; 5) - Zdjele s podignutom drškom tipa HOSTUMICE (sl.1; 26) - Zdjele s uvučenim obodom (T.I; 9 / T.II; 12 / sl.1; 27) – služe i za pokrivanje urni - UKRAS – skroman; spiralni motivi (sl.1; 25) – veze sa SI - Malteški križ – vezan uz Basarabi kult. - Karakterističan je ornament izveden apliciranjem brončane dugmadi (sl.1; 28, 29) – tradicija KPŽ-a STUPANJ STIČNA (T.III – VI; sl.2 i 3) -

definiran je na osnovu grobova u Stični i Novom Mestu zanimljivo je da tzv.M kneževske grobove (s oklopima, kacigama, situlama i apulskom keramikom) stavljamo u stariji horizont Stične, dok bogati Ž grobovi, koje karakterizira čunjasta F, pripadaju mlađem stupnju Stične (čudno je da u II stupnju nema M grobova - možda je greška u determinaciji)

- ORUŽJE I ORUĐE - potpuna vojna oprema se sastoji od oklopa, kacige, štita, 2 koplja, bojne sjekire i konjske opreme (iako niti u jednom grobu ne nalazimo na punu ratnu opremu) - OKLOP (T.III, 2) – nađen u 3 primjerka (2 u Stični, 1 u N.Mestu); karakterističan za JI alpsku kulturu (Kleinklein). Prvi put na ovakav oklop nailazimo već u KPŽ (Re D) u Slovačkoj. Iz mlađeg KPŽ imamo nekoliko primjera iz Z alpskog područja; zatim iz Grčke (Argos i Olimpija; VIII./VII.st.), i tu u Sloveniji. Budući da postoji hijatus između slovačkih i slovenskih primjera, izgleda da je ipak poticaj za izradu ovih oklopa u JI alpskoj regiji dospio iz Mediterana (Dolenjska nema izravne veze/kontakte s Grčkom, ali

6

zato ima susjedna južnoštajerska skupina). To bi potvrdile i metalne fijale istočnogrč.porijekla nađene uz oklop T.III; 14) -

-

-

-

KACIGE 1. sastavljenog tipa (sl.2; 1) – u Dolenjskoj imamo 6 primjera te je nalazimo u Picenumu (sj.Italija); ograničena je strogo na stupanj Stična I – koji je zahvaljujući njoj i apsolutno datiran 2/2 VII.st. toj dataciji doprinose i ornament na kacigi te rozeta i polukružni preplet (T.IV, 5 / sl.2; 21a) 2. zdjelastog tipa – Šmarjeta, Stična 3. zvonasti komad (T.III, 3) iz groba s oklopom u Stični – Barth to vidi kao gornji dio kožne kacige (a taj bi tip bio povezan s asirsko-elamitskim tipom) koplja, bojne sjekire (T.III, 15 / sl.2; 3-5) strijele su rijetke (T.III, 5 / sl.2; 2) krivi mač (sl.2; 6) mač KPŽ-a tipa TAHLOVICE (T.III, 1) – izuzetak u kneževskim grobovima horizonta Stična I nalazimo i metalne posude – vedra tipa KURD. Za razliku onih u KPŽ (20 cm), ovi su veći (50cm), tijelo mu je načinjeno od više metalnih dijelova međusobno spojenih zakovicama. Rame je oštro odvojeno od tijela, često žlijebljeno. Halštatska varijanta se javlja i u Italiji, Dolenjskoj, ali i cijelom JI alpskom prostoru (Kleinklein, Breg, Most na Soči) u Stični I nalazimo i druge metalne posude: SITULE – pripadaju različitm tipovima, a za sve je karakteristično da su dno i omotač međusobno spojeni zakovicama, što ih razlikuje od kasnijih primjeraka – u kojih dno obuhvaća omotač s unatrag savijenim rubom) Plitke zdjele (Vače i Magdalenska gora) – paralele imamo u Italiji (Tomba Regulini Galassi) Tronožac iz Novog Mesta – predstavlja unikat izvan Italije, radi se o importu iz Etrurije. Gotovo iste nalazimo u Tomba del Duce iz Vetulonije. Datirani su u 2/2 VII.st., što znači da je to i apsolutna datacija Stične I. Metalna fijala (T.III, 14) – u grobu s oklopom (Stična), isto je tako jedinstvena u našoj građi. Radi se ili o lokalnom proizvodu prema rodoskom utjecaju ili o pravom importu s Rodosa, iz 2/2 VII.st. U tim kneževskim grobovima nalazimo i konjsku opremu trako-kimerske tradicije (T.III, 10 / sl.2; 8-13) Moramo napomenuti da osim ovakve opreme u dolenjskom krugu nalazimo i konjsku opremu kojoj su paralele prvenstveno u Italiji (oprema iz Malenšekovog tumula u N.Mestu i iz Špilerovog na Libni – T.VI; 1 i 2), te komad iz Boštanja – mogao bi se dovesti u vezu s Grčkom (Olimpija). Znači radi se o grčkim uzorcima koji su preko Italije (Picenum) došli do Dolenjske (svi ovi tumuli pripadaju Stični II) U st.halštatskom periodu konjska oprema je pod utjecajima trako-kimerske – onda je kratkotrajno pod italo-grčkim, da bi ponovno bila pod istočnim utjecajima (Skiti) – certoški horizont!! Višeglava igla s trubastim završetkom, pripada M nošnji; sada je razvijena, a glavice su od jantara (T.III; 11) – grob s tronošcem, N.Mesto

7

-

Igla s nagnutom glavicom (sl.2, 15) Kopče za pojas – romboidna (sl.2; 7) - pravokutna (sl.2, 19) Žezlo od željeza (sl.2; 14) – statusni simbol pila – sl.2, 17 u M grobu F je izuzetna – npr.grob s oklopm iz Stične (T.III, 4)

FIBULE - glavni znak Ž grobova su čunjaste F (T.IV; 3 / sl.3; 4) - najstariju varijantu predstavlja velika čunjasta F (do 20cm) s dugačkom nogom i profiliranim završetkom; omotač je ukrašen cik-cak linijama. Česta je u dolenjskoj i svetolucijskoj skupini. Karakteristična je za stariji stupanj (Stična I). Nastala je prema starijim italskim uzorcima, a u svojoj rasprostranjenosti povezana je sa sj.Italijom - F s duguljastim rebrima, tzv.ŠMARJETSKI tip (sl.3; 9) - Čunjasta F s poprečnim rebrima (sl.3, 10) – i njoj i šmarjetskoj se rasprostiranje veže uz istok - F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.3; 2, 5, 7) – ove F su vezane uz sr.Italiju (naročito Picenum) - Mlađe varijante F su: - F s oblogom od kosti i jantara (T.V, 2) - F sa staklenom oblogom, tzv.ježevka (sl.3, 11) - Predloške im nalazimo u Italiji, iako su svi dolenjski primjerci nastali na domaćem tlu – što posebnu važi za ježevku - Zmijolike F – mlađe su (u Stični i na Libni) - Zmijolike F s tučkovima (T.V, 4 / sl.3; 6) - Zmijolike F s petljom (T.V, 1) - U oba slučaja F na prijelazu luka u iglu ima malo dugme, ili ga nema, što će je razlikovati od još mlađih varijanti s vrlo velikim dugmetom. Tek s ovim F prekoračili smo prag VII.st. stupivši u mlađe halštatski period -

NARUKVICE Brončane, nezatvorenog kruga, nepravilnog presjeka (T.V, 11 / sl.3; 20) S krajevima koji prelaze jedan drugi (sl.3, 19) U Beloj krajini moda je malo drugačija – česte su narukvice kakve znamo iz Črnomelja (sl.3, 18) + manžete izrađene od trakaste (T.IV, 4) i okrugle žice (sl.3, 17): B.krajina je u nakitu ostala konzervativna (utjecaji s japodskog područja)

- OGRLICE – čvoraste od bronce (T.IV, 2 / sl.3, 14) produžavaju tradiciju prethodne faze (česte u dječijim grobovima) - staklene perle, jantar (sl.3, 15) - Stična – Ž kneževskoj nošnji pripadaju narukvice i manžete (T.V, 13-15); plašt prošiven brončanim dugmetima (T.V, 17), dijadema (T.V, 5-8) sastavljena od 1 lamele u obliku drveta, 4 trokutasta listića i 2 listića u obliku djeteline i križa (nalazimo ih u Šmarjeti i Magdalenskoj gori, a paralele na istoku ukazuju na njihovo rano predskitsko porijeklo)

8

KERAMIKA - u stupnju Stična dolazi do promjena (pogotovo u Z Dolenjskoj – Stična i Magd.gora) dok u I Dolenjskoj vlada konzervativizam (Bela krajina). Od starih formi zadržavaju se pitosi, lonci sa stožastim vratom, situle od gline (sl.2, 24), zdjele... - nove forme – tzv.CIBORIJI (posude s visokom nogom i širokim tijelom) – T.V; 18, 19 / sl.3, 22 / T.VI; 9 - situle s nogom – sl.3, 24; različiti tipovi poklopaca - loptaste posude s cilindričnim vratom (sl.3, 25) - novost!! – nova TEHNIKA PEČENJA – u lončarskoj peći redukcijskim i reoksidacijskim postupkom (ova je nova – stigla u to vrijeme iz Italije); slično vrijedi i za upotrebu usporenog lončarskog kola STUPANJ ZMIJOLIKIH FIBULA (T.VII i sl.4) Vremenska faza koja nastupa nakon stiškog horizonta i traje do pojave najstarijih certoških F Neposredno je povezana sa stiškim horizontom Kasnije je nazvana i faza DVOGREBENASTE kacige, ali budući da se ona nastavlja i u certoškom horizontu (u kojem je česta) – ipak je šire prihvaćeno ime stupanj zm.F (imamo više tipova koji su karakteristični za JI alpsko područje, pogotovo Dolenjsku i Sv.Luciju, gdje se masovno javljaju: - zmijolika F s krilcima (sl.4, 10 / T.VII, 11) - zmijolika F s pločicama (sl.4, 12) - zmijolika F s jednostavno odlivenim sedlastim lukom (sl.4, 6 / T.VII, 10) - u ovom stupnju isto razlikujemo M i Ž grobove, samo što se sada igla više ne upotrebljava za kopčanje odjeće, a F (naročito zmijolike) se često nalaze i u M grobovima - među karakterističnim bogatijim M grobovima treba navesti grobove s dvogrebenastom kacigom na Magdalenskoj gori (T.VII, 1.6), dok za kneževske Ž uopće ne znamo ORUŽJE - vodeće obrambeno oružje je dvogrebenasta kaciga (T.VII, 2 / sl.4, 1) - u Dolenjskoj je pronađena u čak 20 primjeraka - zahvaljujući nalazima iz M.gore ove kacige su precizno datirane - u upotrebi je i u certoškom horizontu - porijeklo joj treba tražiti u Italiji (ali npr. primjerak iz Populonije je izrađen od 1 komada, a većina dolenjskih od više dijelova), što znači da su dolenjske ipak proizvod domaće radionice, te su 2 primjerka izvan Dolenjske (Kleinklein, Hallstatt) vjerojatno import iz Dolenjske - ofenzivno oružje – i dalje ostaju bojna sjekira i 2 koplja (T.VII, 4-6 / sl.4, 2-4) + nož - konjska oprema se samo izuzetno javlja - M nošnji i dalje pripada pravokutna kopča za pojas (T.VIII, 18 / sl.4; 15, 16) - FIBULE – dominantna je zmijolika F

9

-

Izuzetno još nalazimo zmijoliku F s tučkovima (sl.3; 6) i s lukom u obliku petlje (T.V, 1 / sl.4, 8), a najčešća je zmijolika F sa sedlasto uvijenim lukom (T.VII, 10 / sl.4, 6) – njene varijante su s krilcima i pločicama (sl.4; 10 i 12) U ovom horizontu je poznata i SANVISUGA F (T.VII, 8 / sl.4; 7 i 9) – stariji primjerci su iz Stične II, a imamo je i u certoškom horizontu Bliže kraju stupnja zmijolikih F pojavit će se i trakasta F (T.VIII, 12 / sl.4, 13) – nastavlja se još u certosa horizontu Rjeđi su tipovi poput F s poprečno rebrastim lukom i dugačkom nogom (sl.4, 11) ili F s lukom oblikovanim poput životinje s uobičajenim zavojem, koje čine prethodnicu dosta sličnim brojnijim samostrelnim F u certoškoj fazi (sl.5; 14) – te su nam F značajne jer u njima vidimo vezu s italskim F sa životinjskim likovima, na osnovu kojih su se potom razvile dolenjske sa samostrelom

NARUKVICE – imamo tipove iz prethodne faze (sl.4, 14); nove su rebraste narukvice s krajevima koji se preklapaju (sl.4; 13) NAUŠNICE – uobičajeni tipovi u toj fazi su trakaste s ornamentiranim krajevima i načinjene od dvostruke trakaste žice (sl.4; 12a i 12b), a prvi puta se javljaju cilindrične (T.VIII; 10 / sl.5, 23) Imamo velik broj ogrlica od stakla i jantara i koštane valjke , koji se često javljaju u parovima (starije paralele nalazimo u estenskim grobovima) KERAMIKA - uspostavljena je nova tehnika pečenja redukcijskim i reoksidacijskim postupkom, što je zahtijevalo upotrebu lončarske peći - nova je tehnika omogućila sada izradu složenijih oblika - prvi, preuzeti iz sj.Italije, odakle je i tehnika bila preuzeta, javljaju se još i u prethodnoj fazi (npr.estenske situle na nozi), a u našem horizontu javljaju se i novi oblici - u Dolenjskoj žive i stare tradicije (u I Dolenjskoj poznata nam je sivocrna keramika proizašla iz tradicije KPŽ-a) i novi elementi (u Z Dolenjskoj razvio se reoksidacijski postupak i upotreba usporenog lončarskog kola; njihovi uzori nisu više samo estenski nego i etruščanski). Očito je da oni potječu iz 2/2 VII.st (stil orientalizzante), ali su se u Dolenjskoj mogli prihvatiti tek s pojavom nove tehnike bez koje je proizvodnja tih posuda bila nemoguća. Primjer – ciboriji (sl.4; 20, 22) – koji se u Dolenjskoj prvi puta javljaju u našoj fazi - u sveopćoj upotrebi ostaju i dalje estenske situle s nogom i poklopcima - karakteristična je naborana površina (novina), poznata na crnoj pečenoj keramici (sl.4; 17, 18, 21) - u stupnju zmijolikih F javljaju se i neki oblici koji ne moraju biti italskog porijekla – npr. KERNOSI (sl.4, 21) odnosno PSEUDOKERNOSI (posude s apliciranim čašama na ramenu) – nalazimo ih od horizonta Stična I do negovskog horizonta. Sigurno je da su proizvod domaćih radionica!

10

STUPANJ CERTOŠKE FIBULE (T.VIII. i IX.; sl.5) -

prvi puta je bio uveden 1971. a preciznu formulaciju dala je B.Teržan monografskom obradom certoške F i s njom objedinjenom objavom Dolenjskih Toplica razlikujemo stariji i mlađi podstupanj i dalje možemo razlikovati M i Ž grobove

ORUŽJE - javlja se novi tip kacige, tzv. NEGOVSKI tip, ali treba razlikovati: - JI alpski tip negovske kacige (T.X, 2 / sl.6; 1) – karakterističnu za narednu fazu – negovski horizont - I 'italski' tip (sl.5, 1) – koji je sačuvao glavna obilježja izvornog uzorka, a to su prvenstveno široki rubovi oboda (M.gora, Stična, Libna – znači i u ovom stupnju su nađene 'italske' kacige) - U to vrijeme prisutna je i dvogrebenasta kaciga (M.gora), a samo 1 primjer iz M.gore nam govori o posebnom tipu kacige koji je sigurno domaći proizvod - ofenzivno oružje – i dalje ista kombinacija – 2 koplja, 1 bojna sjekira (T.IX; 9 i 10 / sl.5; 5-7) - novinu predstavlja uvođenje skitske bojne tehnike – lik, trobridne strijele (sl.5; 3) na 14 nalazišta; skitska bojna sjekira (sl.5; 8) – sporadično nađena - KONJSKA OPREMA - U našem horizontu se događaju velike promjene u vezi opreme - Nasuprot starijoj opremi koja se razvila iz trakokimerijske (ili grčke) sada se javlja SKITSKA OPREMA TIPA VEKERZUG!! (T.VIII, 6 / sl.5; 9) – sastoji se od đema i psalija. Porijeklo skitskih đemova je iz karpatskog područja i otuda ih je prihvatio vodeći sloj dolenjskog kruga (postale su statusni simbol) - Skitskoj konjskoj opremi pripadaju i životinjske svastike (T.VIII, 1-2 / sl.5; 2), kao i našivci za remenje, oblikovani u vidu volovske glave i slova 'S' - No dolenjski halštatski krug oblikuje svastike i samostalno – npr. u Magdalenskoj gori imamo svastiku na kojoj jedna od konjskih glava proždire ljudsku nogu (prikaz je preuzet iz etruščanskih motiva) – znači, ova je svastika spoj halštatskog umjetničkog zanata i etruščanskih motiva - Konjskoj opremi pripadaju i FALERE – s dvostrukom petljom na unutrašnjoj strani koje se u grobovima obično nalaze u 4 primjerka. Njihovo je prisutstvo dokazano još i u negovskom horizontu (T.X, 6)ostruge (sl.5; 4) – posebnost halštatskog dolenjskog kruga METALNO POSUĐE Po završetku stupnja zmijolikih F, koji gotovo da ne zna za metalno posuđe, u certoškom se stupnju ponovno javljaju u velikom broju situle Čini se da su brojnije u mlađem podstupnju kamo spadaju prvenstveno ornamentirani primjerci, kako figuraln (T.IX, 7), tako i geometrijski ornamentirani primjerci (M.gora, N.Mesto, Šmarjeta)

11

-

situle našeg horizonta razlikuju se po svojoj izradi od starijih, a po obliku i od mlađih iz negovskog horizonza glavno obilježje situla našeg vremena je izbočeno dno s unatrag zabijenim rubovima koje diže donji rub plašta situle (sl.5; 28) ornamentirane situle su raščlanjene vodoravnim rebrima; drške su masivne (mogu biti i tordirane), a krajevi im završavaju u shematiziranoj pačjoj glavici brončani poklopci – ornament je geometrijski (nalazimo ih od Stične I preko stupnja zmijolikih F, a česti su i certoškom stupnju) česti su i kotlići s krstastim atašama (sl.5; 26) – iako je Merhart pokazao da im je porijeklo u KPŽ, njihova pojava u Dolenjskoj sada je nova, bez direktne veze s KPŽom jer ih ne nalazimo niti u stupnju Podzemelj niti u stupnju Stična česte su ciste – u Dolenjskoj su nam poznata 2 tipa – s pričvršćenim pobočnim i s pokretnim ručkama (sl.5; 25 i 27) u M nošnji i dalje su u upotrebi pravokutne kopče za pojas (T.VIII; 18 / T.IX; 3 / sl.5 / 20) + drugi tip kopči (sl.5, 24) okovi za pojas (T.IX; 8), tj.privjesci za pojas za kopčanje odjeće – F – nalazimo ih u bogatijim M grobovima METALNE NATIKAČE (??!! Hahhaha) – za hodanje po ledu – brončane nalazimo već na M.gori (sl.4; 5), dok su željezne porijeklom iz certoškog stupnja (isto na M.gori) S obzirom na funkciju predstavljaju kuriozitet alpskog kraja; osim iz M.gore i Vača, imamo ih u Koruškoj, Hallstattu i Tirolu; najstarije su iz KPŽ žezlo – statusni simbol (T.IX; 4 / sl.5; 21) – u stiškom horizontu je bio željezni, a sada je od bronce (isto i u negovskom horizontu sl.6; 20); po svojoj formi predstavlja izrazitu specifičnost dolenjskog kruga

NEGOVSKI HORIZONT ...nemoguce identificirati... -

-

nazvan je po kacigi negovskog tipa, i to po njenoj specifičnoj JI alpskoj varijanti (T.X,2 / sl.6, 1), koja se formirala upravo u Dolenjskoj te je svojina njenog područja (zanimljivo je da je kaciga dobila ime po nalazištu ostave u blizini Negove kraj sv.Benedikta u Štajerskoj – što će reći po nalazištu koje ne leži na teritoriju Dolenjske nego u granicama kulturne skupine Kleinklein-Martijanec, odnosno Martijanec-Kaptol) važno je reći da u ostavi u Negovi (3 vrste kaciga) nisu nađene samo negovske kacige JI alpske regije nego i centralno alpska s krijestom i italska varijanta sa širokim rubom. I negovski je horizont bio podjeljen na 2 podstupnja (napravila B.Teržan u svojoj obradi certoške fibule 1976.) Za označavanje negovskog horizonta služe nam upravo dugmad s negovskom kacigom (npr.grobovi iz tumula u N.Mestu T.X i XI. i M.gori) Ovim grobovima trebamo priključiti i halštatske grobove u kojima već nalazimo građu ranolatenske faze srednjo-europskog inventara – M.Gora: ranolatenski mačevi (sl.6; 3) i probušene kopče za pojas (sl.6, 18)

12

-

-

-

-

Grobove negovskog horizonta ne označava samo građa preuzeta iz latenskokeltskog svijeta već i pojedini komadi što ih u to vrijeme oblikuje Dolenjska, odnosno sama JI alpska halštatska kultura: npr. sjekire s ušicama (sl.6; 9); sjekire s jednostranim zaliscima (sl.6; 8); istočnoalpska životinjska F (T.XI, 5 i 6 / sl.6; 15) ORUŽJE JI alpski tip negovske kacige (T.X, 2 / sl.6, 1) – izlivena iz 1 komada, zatim kovanjem dorađena i s vanjske strane polirana, u prosjeku visoka 20 cm, promjera 28x26 cm Nasuprot talijanskoj varijanti, kaciga ima šire rubove, no glavna je razlika u oblikovanju ivica rubova. Dok italska varijanta ima široku ivicu, u našem tipu ova je uvijena i na donjem dijelu rubova drži poseban komad lima. Služio je za pričvršćivanje podloge i na obje strane često je bio uvijen u petlju, u koju je bio utaknut remen radi pričvršćivanja kacige za vrat U Dolenjskoj je pronađeno 16 kaciga naše varijante (nasuprot 3 italske varijante) dok ih je izvan Dolenjske poznato – 20 iz negovske ostave, 2 iz Gorenjske, 1 iz Koruške, 5 iz Primorske (ovi primjerci pripadaju kasnolatenskom periodu i lijevani su iz 2 dijela koji su po sredini zalemljeni) i 1 iz Bosne 3 ranolatenska mača s Magdalenske gore (sl.6; 3) – sve ih moramo smatrati importom iz keltskog područja sl.6; 2 – dio pojasne opreme (mali obruč s pomičnim ...) – mogli bi zaključiti da je pokojnik nosio mač, ali da on nije bio položen u grob koplja i sjekire (T.X; 5,7,8 / sl.6; 4, 5, 8-10) – standardno halštatsko oružje sjekira s tuljcem – ona je sada obično vitka i ima male ušice NOVOST – sjekire s ušicama (sl.6; 9) i sjekire sa zaliscima na 1 strani U skromnijim grobovima se javlja 1 koplje, ponekad u kombinaciji s nožem – to nedvosmisleno govori da je keltski način naoružanja počeo potiskivati halštatski! U grobovima velikaša i dalje nalazimo skitsku konjsku opremu, željezne đemove (T.X, 4) i falere (T.X, 6) Kao što pokazuju grobovi na M.gori i u N.Mestu, kada je riječ o đemovima, radi se o proizvodima koje je u to doba uobličio dolenjski halštatski krug

METALNE POSUDE - još uvijek su brojne situle (M.gora, Vače, N.Mesto) - javljaju se i brončani kotlići i ciste – koji su poznati još iz prethodnog horizonta (sl.5; 26, 27) - do znatne je promjene došlo u M nošnji: u bogatim grobovima se vrlo često nalazi garnitura za pojas, čiju jezgru čini i brončana kuka u obliku šipke (T.XI, 1) pričvršćena obručastim zakovicama uz uski pravokutni brončani lim. Ovoj garnituri pripada niz okova i privjesaka (T.XI, 3) - značajan je jedan od tih privjesaka (T.XI, 2) koje je analizirao Pauli i nije shvatio njihovu funkciju ali je našao paralele – široka rasprostranjenost spomenutog komada od Z Panonije do Francuske – svuda vezan uz ranolatenski period (a tu spada i naš negovski horizont) - istom vremenu pripada i ovalna kopča za pojas (sl.5; 24) izrađena u tehnici bušenja

13

-

-

ova dva navedena primjerka pripadaju dolenjskom halštatskom kult.krugu, dok je trokutasta kopča, izrađena u tehnici bušenja (sl.6; 18), izrazit primjer proizvoda koji je došao iz ranolatenske kulture (s tzv.područja latenskog kruga A); ovi su nađeni primerci vjerojatno rađeni u Dolenjskoj (14), ali predstavljaju prilično grubu imitaciju predloška u novomeštanskom grobu s negovskom kacigom nađene su narukvice i nanogvice (T.XI, 8 i 9)

FIBULE - nađene i u Ž i u M grobovima - u M grobovima su češće u onim bogatim - česta je I alpska živ.F (sl.6; 15 / T.XI, 5 i 6) – derivat certoške F; obje su ograničene na alpsko područje - česte su i kasne varijante certoške F (sl.6; 16-19) koje se sada prvi put javljaju i kao varijante koje se nastavljaju iz certoškog horizonta - nove su F ranolatenske sheme – npr.dvoglava F iz Toplica (možda je čak i import) - latensko oblikovanje očituju i prstenovi s Vača, ornamentirani maskama kao i životinjske glave iz Šmarjete (sl.6; 12) - brončane narukvice (sl.6; 22-24) - za cjelokupni ukrasni inventar negovskog horizonta karakteristika je da predstavlja izbor iz certoške baštine. Ukoliko ima novina, one su plod utjecaja latenske kulture KERAMIKA - ne nailazimo na latenski utjecaj, nego na izbor iz ranijih faza (T.XI; 10 i 11) - crvena, reoksidacijski pečena nestaje, a sada imamo crnu, dobro poliranu keramiku, često s vertikalnim rebrima ili urezima - u siromašnim grobovima keramika je rijetka - ukoliko se i javlja, jednostavnih je oblika. Najviše je lonaca (sl.6; 25-28), ornament je češće nalijepljen, a nisu rijetki ni valovito rebro i čepovi s udubljenom sredinom - forma i ornament produžavaju se u latenski period -

-

apsolutnu dataciju naših faza omogućava nam povezanost dolenjske kult.skupine prvenstveno s Italijom, kao i direktni import iz Mediterana za početne faze važan je grob s antenskim mačem u Podzemelju. To je mač tipa WELTENBURG; posvuda je, pogotovo u Bologni, datiran u posljednje desetljeće VIII.st. Preko njega uspostavljamo pouzdanu povezanost s bolonjskom i estenskom kronologijom, a one su povezane s etruščanskom završetak faze je sa sigurnošću determiniran početkom stičkog horizonta (u ovom horizontu imamo izravni uvoz apulske keramike – vrč/oinohoe iz Stične, tronožac iz N.Mesta), sredinom VII.st apulsku keramiku iz Dolenjske kod nas je prvi skupio i kartirao Frey, da bi istraživanja na Dalmaciju proširio Batović, dok je istarsku detaljnije obradila Glogović. Zaključke svih istraživača je povezao J.Dular

14

-

tzv.apulska keramika pripada krugu daunijske, dok slovenske primjerke uglavnom možemo povezati s istarskim i picenskim, čime je predočen i put dolenjskog importa za apsolutnu dataciju značajan je u prvom redu Picenum, gdje odgovarajuću keramiku datiramo u 2/2 VII.st., a nalazimo ih u nekropolama Novilara i Fabriano (iz Picenuma su također stizali i metalni predmeti – F s 2 ili 3 dugmeta na luku)

-

oinohoe iz Stične (sl.2; 22) – predstavlja korintsko-italski rad; radi se o pravom importu. Paralele moramo tražiti u etruščanskim grobovima VII.st, a izvrsne analogije nalazimo na slavnoj oinohoe s Tragliatelle (640./630.g.)

-

tronožac iz Novog Mesta – također pravi import. Najbolja paralela – Vetulonija, u grobu Tomba del Duce (2/4 i ¾ VII.st.)

-

moramo spomenuti i motiv polukružnih pletenica i biljnog cvijeta (sl.2, 21a) – odgovaraju ranolatenskim (rozete), a ti motivi se često nalaze i u etruščanskoj Italiji VII.st. Odatle dolaze u predalpske i alpske kulture. - stilske faze se paraleliziraju s fazama Este IIc i II/III., te s fazama Picenum III i IVa (na temelju nekih situla) - tako se kraj stičkog stupnja (Stična II) stavlja usporedno s krajem faze Este II/III, prema Freyu, u vrijeme oko 600.g. (konfuziju za taj kraj stičkog horizonta radi jedna zmijolika F u GROBU 27, tumul 48 iz Stične – ali ovo pitanje ostaje otvoreno – koliko se daleko može ići sa datacijom u VI.st.??) - stupanj zmijolikih F u cjelini možemo pouzdano usporediti s fazom Este IIIa, prema Freyu; dok je donja granica određena pojavom certoške F, za koju je Teržanova s čvrstim argumentima pokazala da se javlja istovremeno kao u Bologni i Este krajem VI.st. (u ovaj horizont spada i apulski krater s živ.glavama s M.gore) - certoška faza počinje istodobno s Este IIIb i certoškom u Bologni. U to nam je vrijeme poznat i grčki import (kiliks s M.gore – iz ½ V.st). za početke datacije ove faze osim certoške F važan je i nalaz negovske kacige italskog tipa (sl.5; 1) koju možemo dobro usporediti s etruščanskim primjercima – sigurno datiranim u kraj VI.st. (npr.grob u Vulciju ili Bisenziju) - što se tiče starijeg i mlađeg dijela ove faze – nemoguće ih je odrediti. Može se samo reći da grobovi s negovskom kacigom italskog tipa i najstarijim certoškim F (varijante 1a, 2, 3a i 4 po Teržanovoj) spadaju u vrijeme oko 500.g., dok su ostali mlađi. - Negovski horizont – teško ga je izdvojiti od certoške faze; granica se postavlja oko 450.g. – na taj se način htjelo pokazati usporednost razvoja s estenskom kulturom, ali i paralelnost s ranolatenskom fazom u srednjo-europskom smislu (Lt A i B1) – čiji se početak obično stavlja u sredinu V.st. - Predloženo vrijeme je provizorno i približno; dakle, faza negovske kacige = Lt A i B1 = Este IIIc NASELJA - vodeći tip su gradine – Stična (površine 23 hektra); Magdalenska gora, Šmarjeta, Vače, Toplice, Podzemelj, Libna

15

-

-

-

oko njih redovito nalazimo tumulusna groblja + nizinska naselja – Metlika, Črnomelj, Pusti Gradec, Novo Mesto (na položaju između rukavca Krke gdje je i danas grad) gradine su bile opasane zidinama, a najbolje je istražena STIČNA – stariji, prvi tip zidine (zid I) sagrađen je već u fazi Podzemelj (2m širok suhozid); drugi tip (tip II) sagrađen je u fazi Stična II u fazi zmijolikih F (isto suhozid, ali s dodatnom drvenom konstrukcijom – vertikalni drveni potpornji). Kasnije je izgrađen i zid III, ali je loše očuvan i ne zna se nešto više o izgradnji oba tipa zidina u Stični možemo smatrati karakterističnima za dolenjski halštatski krug (npr.Libna, Vače) – kod svih ovih nalazimo na suhozid i zemljani nasip – ali stički zid II, u stvari predstavlja jedinstvenu konstrukciju (za sada) kamena konstrukcija (suhozid) je mediteranski element i mogao je doći do Stične preko Istre i Krasa, gdje već u brončano doba imamo iste, dok su drvena konstrukcija i zemljani nasip stara svojina kontinentalne Europe bronč.doba i KPŽ-a dakle, imamo miješanje mediteranskih i kontinentalnih elemenata

NAČIN POKOPA - karakteristična ja inhumacija pod tumulom - zanimljivo je da je to zapravo porodični tumul, ukopavan tijekom više generacija (npr.tumul 48, Stična – od faze Stična I do certoške faze, tj.oko 200.g.) - grobovi u tumulu leže tangencionalno u krugu i to oko nepopunjene sredine (iako se može dogoditi da budu i oko središnjeg groba) - ova grupa se tako oštro odvaja od svojih susjeda: - dolenjska grupa – inhumacija/tumul - svetolucijska – inkremacija/ravni grobovi - Martijanec-Kaptol – inkremacija/tumul - Notranjska – inkremacija+inhujmacija/ravni grobovi - Tumuli su obično veličine 15-30 m, iako su nam najznačajniji mnogo veći – npr.Stična, M.gora i Podzemelj – mjera 50-70 m i s visinom do 6 m! - Tumul 5 u Stični ima 21m – 31 grob - Umrli su bili polagani u drvene kovčege (sve se to dosta slabo očuvalo, kao i kosti, zbog kisele dolenjske ilovače) - Grobovi su ponekad bili pokrivani teškim kamenim pločama ili obloženi kamenjem (a to se u prvom redu odnosi na one bogatije) - Mrtvi su bili pokapani odjeveni i većina priloga pripada nošnji (+amuleti, oružje i konjska oprema) - Ponekad je uz noge postavljena i keramika - Specifičnost dolenjskih tumula predstavlja i ukop konja s umrlim (konj je mogao biti pokopan u cjelosti, u posebnoj grobnoj jami, ili samo djelomično (glava, ili gornji dio tijela) - Npr. u tumulu 5 – imamo 2 djelomična ukopa konja i 1 cijeli - Tumul 48 – 3 samostalna i 1 uz noge skeleta (glava i gornji dio tijela) - Konjske pokope imamo potvrđene i na Magdalenskoj gori, Brezju i Libni (odakle nam je poznat i najstariji ukop konja, stupanj Stična II)

16

-

-

-

Zanimljivo je da su konji pripadali skitskom tipu (proučavao S.Bököny, 1968.) – tipu različitom od konja u Z halštatskom krugu, ali različitom i od onih u stičkoj naseobini Znači: 'porodični tumul' npr. tumul u 48 u Stični, nastajao je postepeno – prvo je podignut manji tumul (promjera 24m, visine 3m), gdje su bili smješteni najstariji grobovi. Onda su se promjer i visina povećavali. Ovaj tumul od početka nije imao centralni grob, niti je on bio opljačkan (kao kod tumula 5 npr.) – pa se postavlja pitanje je li ovo najstariji humak – kenotaf? Treba još spomenuti prelaz inkremacije u inhumaciju i humke: u Beloj Krajini imamo najstariji tumul (iz faze Podzemelj I), čiji je najstariji grob s inkremacijom i njemu pripada središnje mjesto. Izgleda da su u početku bili tumuli s malobrojnim pokopima. U tumulu s antenskim mačem spominju se 3 groba, među kojima je grob s antenskim mačem bio najniži, ali većinom već i ovi najstariji tumuli s najstarijim grobom s inkremacijom imaju po više desetina skeletnih grobova. I u Podzemelju imamo već u najstarijoj fazi inhumaciju Prelaz u pokop inhumacijom, kao i pojava tumula, u I dijelu dolenjske skupine odigrali su se već u stupnju Podzemelj, da bi se potom (stupanj Stična I) raširili i u centralnoj i Z Sloveniji Porodični tip dolenjskog tumula, koji je u I alpskom prostoru ograničen na dolenjsku skupinu, ima svoje dobre paralele u klasičnim ilirskim skupinama (npr.Glasinac i Mati u Albaniji – gdje ovaj način ukopa seže u ranije doba). Ipak između Dolenjske i područja Glasinac-Mati rasprostiru se pokrajine s drugačijim načinom pokopa

PRIVREDA Osnovne su grane ostale ratarstvo i stočarstvo Skeletni ostaci konja pripadaju Z grupi europske rase, dok konji koji su nam poznati iz ukopa pripadaju I skupini – moguće je da je za grobni kult služila druga rasa od one za domaću upotrebu (zaprege i jahanje). Moramo spomenuti proizvodnju i obradu željeza: JI alpski prostor bio je pun Fe rude na površini. U Vačama i M.gori imamo bakrenu, olovnu i cinkovu rudu. Velike količine troske u svim prapovijesnim gradinama govore nam da su halštatski žitelji FE doba rudu i prerađivali. U naseljima nailazimo i na ostatke topionica (N.Mesto), glinenih obloga za peći, ostatke napola pretopljene rude s mješavinom uglja, rude i troske... U Vačama imamo grob s urnom i komad FE troske omotan u tkaninu zajedno s brončanim kopljem i Fe sjekirom sa zaliscima (stupanj Podzemelj I). Sličan kult nalazimo i kasnije: npr. u Zagorju nam je poznat skelet koji je u rukama imao Fe rudu, a s M.gore Ž kostur pun ukrasa od jantara pokriven FE troskom. Analiza prapovijesne troske govori nam da je u njoj obično stajalo 50/60% željeza. Treba spomenuti i veliko tehničko znanje kojim su vladale domaće radionice (o alatu znamo malo: poznati su nam samo pješčani kalupi za lijevanje; Fe dlijeta, svrdla i pile). U Dolenjskoj skupini posebno treba istaknuti STAKLARSKI zanat (npr.samo u tumulu 48 Stična, nađeno je 2500 staklenih perli). A poznate su nam i F sa staklenom oplatom, te staklene posudice.

17

U najstarijim grobovima s urnama u N.Mestu (proučavao Knez) često su bile na željeznim fibulama pričvršćene sitne modre perle – to bi sve upućivalo na domaću proizvodnju a ne uvoz. Što se tiče lončarstva (proučavao Dular), možemo reći da se početkom Fe doba koristi još tehnologija preuzeta iz KPŽ-a (oksidacijski i redukcijski postupak pečenja); ali u horizontnu Stična – javlja se i novi tehnički postupak tzv.reoksidacijsko pečenje, koji je zahtijevao pečenje u lončarskoj peći. Zajedno s ovim postupkom dolazi i upotreba usporenog lončarskog kola. Obje 'novine' su već dugo poznate na Mediteranu. Ove su obje novosti u doba Stična faze preuzele i dolenjska i svetolucijska skupina. O trgovini ne znamo pouzdano ništa previše, osim da je sol, posve sigurno, dolazila iz Hallstatta (u starijem periodu), a u mlađem iz Dürrenberga. Budući da se Dolenjska nalazi na rubu italskog prostora tako je također među prvima prihvatila niz mediteranskih tekovina – te ih preko Alpa prenosila na istok i sjever. O uvozu možemo govoriti u vezi apulske keramike, te eventualno grčke keramike (vrlo skromno) 2 puta – kopnom – sj.Italija (Este kultura) - morem – Istra – srednja i južna Italija (Picenum) prema istoku važno posredničko središte – Donja Dolina ( tu se susrećemo i sa JI alpskom robom, a preko njih i sa italskom, panonskom, balkanskom, pa i grčkom). DUHOVNA KULTURA - odmah na početku Fe doba u dolenjskoj se skupini javlja novost – kako zoomorfno, tako i antropomorfno figuralno stvaralaštvo, različito od onog u KPŽ. Nalazimo ga u Beloj Krajini (mjesto začetka dolenjske skupine) – npr.glinena plastika konjića na kotačima (Podzemelj, Dragatuš) - konjska plastika, koja se u to vrijeme snažno afirmira u arhaičnoj Grčkoj, u Dolenjsku stiže s istoka, ali sa posuda kalenderberške skupine (najklasičniji primjer je posuda – situla iz Vača, ali takvu umjetnost nalazimo i na poklopcima metalnih posuda, pravokutnim kopčama za pojas, kacigama i naušnicama). Svijet što ga je uobličila situlska umjetnost bio je ograničen, motivi su standardni i ponavljaju se. - Opis vačke situle: - Gornji friz – muškarci koji vode konja, konjanik i kola sa zapregom - Srednji friz – 2 muškarca ubacuju tamjan u žrtvenu posudu; prizor M-velikaša na prijestolju (jedan svira, a drugi drži žezlo) + sluge im donose piće; prizor dvoboja s ručkama s kacigom u sredini (kao nagardom); sluga sa sjekirom vodi ovna (žrtva) - Donji friz – lav ždere ljudsku nogu, 'divojarci' i jeleni (životinjski repertoar je bez sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla) - Prizor dvoboja konjanika imamo na kopči za pojas iz Vača, a motiv lova na kopči iz Zagorja (konjanik lovi jelena) - Porijeklo situlske umjetnosti treba tražiti u orijentalizirajućem stilu etruščanskog svijeta (odnosno, orijent.stilu iz Male i Prednje Azije, stigli su ovdje posredstvom Etruščana) – npr. živ.iz donjeg friza su, općenito, orijentalne, ali u obliku u kojem ih je preuzela situlska umjetnost one su tipično etruščanske.

18

Pretpostavimo da je situlska umjetnost već krajem VII.st. bila upoznata s temeljima/motivima (iako nije poznata niti jedna situla iz VI.st.) – jer ne može biti govora o preuzimanju motiva u V.st., jer je tada već estenski prostor stvarao drugačije, a Bologna je bila tada etruščanska. Što nam govori da JI alpska situlska umjetnost ne nastaje više iz italske umjetnosti svoga vremena, već iz vlastitog korijena, premda ni ono nije izvorno, nego je preuzeto iz orijent.stila VII.st. (JEL JASNO????) U tom smislu situlska umjetnost nije napredna, nego arhaična, ali originalna je u oblikovanju tema prema vlastitom izboru (domaći elementi: borci nose domaće oružje, bore se domaćom tehnikom, domaća odjeća i kape, a i orijent.živ.dobivaju domaći element – lav s vučjim repom). Što se tiče značaja situlske umjetnosti – mišljenja su podijeljena (prikaz života gornjeg sloja, povezanost s grobnim kultom, prikaz idealiziranog herojskog svijeta, mitovi...). najvjerojatnije ima religiozno značenje, a simboli su u službi kulta (vjerojatno je grčkoitalski svijet utjecao s duhovnim sadržajem + motivi). Pored situlske umjetnosti plastično oblikovanje je manje poznato – npr.statua borca iz Vača; Ž figurica iz Stične. Također treba spomenuti i par natpisa sačuvanih u dolenjskoj skupini – pisani su venetskim pismom (Vače, Ženjak- ostava s negovskim kacigama). Zapravo se radi o varijanti venetskog pisma, za koje Slovenci kažu da postoji mogućnost da je dolenjska skupina poznavala svoje posebno pismo. GENEZA Dolenjska halštatska skupina nastala je na prostoru Ljubljanske kulture KPŽ-a (ali na užem području). Znači, prva i osnovna komponenta dolenjske skupine je ljubljanska. Mijenja se način življenja – podižu se gradine, dolazi do povećanja broja stanovništva. Mijenja se duhovni život – javljaju se tumuli, religijski simboli postaju sve više antropomorfni. Mijenja se shvaćanje pojedinca, a time i društvena struktura (pojava oružja, konjska oprema). Promjene koje smo ustanovili su djelomičo nastale zbog novina na istoku – na prostoru podunavskog KPŽ-a dolazi do novosti koje označavaju nove skupine – bosutska,a kasnije i Basarabi, zatim pojava tzv.trakokimerijskog fenomena (udar koji se dogodio krajem VIII.st.). Ove istočne elemente nalazimo i ovdje: trakokim.konjska oprema, Basarabi ornamenti, niz lučnih F s pravokutnom nogom, niz naočarastih F s osmicom. Jedan od razloga bogate naseljenosti Dolenjske bio je taj što je bogata željeznom rudom. A otkuda poznavanje željeza? B.Čović je opširno razmotrio sve 3 teorije: I.) poznavanje bi bilo autohtono, a domovina bi mu bila sjevernobalkanski, podunavski i istočnoalpski prostor II.) porijeklo poznavanja željeza je maloazijsko. S propašću hetitskog carstva poznavanje Fe se već u XI.st. proširilo u Grčku, te se u X.st.afirmiralo u Italiji, a djelomično već i na Balkanu i Podunavlju III.) trakokimerijskog je porijekla i po Europi se raširilo zajedno s TK fenomenom Kako bilo, poznavanje željeza do nas je došlo posredno iz Italije. Za zapadne skupine (svetolucijsku i notranjsku), to je svakako najvjerojatnije, ali i za dolenjsku bi moglo važiti. U slučaju Dolenjske možemo misliti i na istočni izvor putem Kimerana (pri čemu za nas nije važno da li su to donijeli sa sobom iz svoje domovine ili su se upoznali s tim u Podunavlju, što je vjerojatnije).

19

Uzrok promijena moramo gledati i u kontaktu s mediteranskim svijetom (to već počinje u Ljubljanskoj skupini KPŽ-a). Novi su duhovni elementi, religijska simbolika, a prije svega nova struktura društva. Nastavak nove društvene strukture u detaljima nam nije poznat, ali ga možemo usporediti sa zbivanjima koja su nam nešto ranije poznata u Italiji (nastajanje protu-urbanih centara – villanovska naselja, koja će kasnije postati etruščanskim gradovima; npr.Tarquinia, Veji, Cerveteri, Vulci). Kod nas se ovaj proces sporije razvija, a ideju o formiranju plemstva H.M.Karpe izgradio je na 'kneževskim grobovima', koji su, mada u skromnijem obliku, ipak refleks starijih knež.grobova spomenutih villanovskih naselja. Riječ je o procesu koji posvuda izbija na rubu italskog, kao i grčkog, prostora, a ne samo u JI Alpama. O visoko i dobro organiziranom društvu govore nam i zidine u Stični (zid I) iz faze Podzemelj (tako velik posao nije moglo obaviti malobrojno i loše organizirano društvo). Smatra se da je tu živjelo čak oko 1000 ljudi! Dosad smo shvatili da svaki tumul ima svoje bogatije grobove – u njima možemo prepoznati grobove prvaka (starješine, principes), kojima je u proširenoj porodici (rodu) pripadalo vodeće mjesto. U tim bogatijim grobovima nalazimo – oklope, situle, kacige, apulsku keramiku. Uočava se postojanje centralne vlasti, iako u dolenjskoj skupini nikada nije došlo do tako jake centralne vlasti u rukama jednog čovjeka (kao npr. u Trebeništu ili Novom Pazaru). Gotovo je neobjašnjivo kako se tako jedinstveno organizirano društvo nenadano raspalo. U negovskoj fazi (oko 400.g.) vidimo još izvjestan uspon, koji zatim, još u istom stoljeću iščezava. Poslije 300.g. ne znamo više niti za jedan tumul s porodičnim pokopom, a nekropole počinju imati keltski karakter. Nestaju oba najvidljivija znaka dolenjske skupine, tumul i inhumacija! Slijede ravne nekropole mokronoške skupine s inkremacijom. Ipak, u Stični se život nastavlja i poslije negovske faze – slijedi latenski horizont. To znači da je domaće stanovništvo fizički preživjelo kraj dolenjske halštatske skupine, ali je izgubilo svoju kulturnu samostalnost. Dakle, većina stanovništva se lateniziralo, osim južnog dijela Bele Krajine (Vinica) koji se našao pod vlašću Japoda. Možda još treba reći da Stična u vrijeme rimske okupacije sasvim prestaje živjeti, dok nekropola, a i naselje u Novom Mestu (te Šmarjeti), nastavljaju življenje i u rimsko doba. Što se tiče etničke pripadnosti nosilaca dolenjske skupine – situacija je zamršena. U principu, Dolenjska spada u područje razgraničenja Ilira (simpozij u Sarajevu 1964.) i zbog ritusa pokapanja, već smo rekli da bi je vezali uz skupinu Glasinac-Mati, ali... Gabrovec naglašava da u Dolenjskoj nemamo 'ilirske' kulture, tj.materijalne kulture tipične za skupinu Glasinac-Mati (osim jedne 2petljaste lučne F glasinačke sheme) – ovakva situacija bi možda značila ovo: Iliri, koji su došli nosiocima ljubljanske KPŽ, nametnuli su svoj jezik, a preuzeli njihovu kulturu, te se od tada zajedno razvijali?! Postavlja se dakle pitanje – je li više manje iznenadno uspostavljanje porodičnog tumula sa skeletnim pokopom predstavlja zadovoljavajući dokaz ilirizacije dolenjske skupine? SVETOLUCIJSKA GRUPA (S.Gabrovec) Ova grupa zauzima područje gornjeg i donjeg Posočja + njene pritoke Bače i Idrijica. - lokaliteti – Most na Soči (na ušću Idrijice i Bače u Soču) - Tolmin (u Tolminskoj dolini) - Kobarid (gdje se Soča veže sa Nadižom)

20

-

skupina je dobila ime po sv.Luciji, kako se do 1952.g. nazivalo glavno nalazište Most na Soči svetolucijsko područje u gornjem Posočju je izrazito alpskog karaktera, ali budući da je rijekom Sočom ona povezana s morem – alpska klima je blaža područje je orijentirano na Jadran, a preko njega i na sj.italsku ravnicu za istraživanje svL skupine važan je rad C.Marchesettija (direktor muzeja u Trstu) koji je prije 1900. otkrio sva važnija nalazišta (Most na Soči, Kobarida) važan je i rad J.Szombathy-a (Most i Idrija) M.Hoernes je podijelio Most na stariju i mlađu fazu, a u novije vrijeme izrađena je i nova detaljnija periodizacija na 6 faza (s osloncem na Freyevu kronologiju nalazišta Este) Prvo je bila podjela – sv.Lucija I i II, a onda je svaka faza podijeljena na 3 dijela (I a-c, II a-c) Posljednju kronološku shemu utemeljili su B.Teržanova i N.Trampuž 1973.

STUPANJ SV.LUCIJA Ia (T.XII; 1-7) – ½ VIII.st. -

čitava faza svL Ia pripada još KPŽ-u, što će reći da prethodi Ha C1 stupnju u sinkronizaciji s italskim kronološkim sistemima, razgraničenje bi bilo oko 700.g., što bi značilo da faza Ia obuhvaća cijelo VIII.st., a time i Podzemelj I za ovu fazu najznačajniji su nam grobovi iz Tolmina u materijalu nailazimo na kasni KPŽ: igla s tordiranim vratom (T.XII, 4) s profiliranom koničnom glavicom (T.XII, 1) a česte su i igle s koničnom glavicom (T.XII, 6), sa spiralnom glavom najviše ima lučnih jednopetljastih F (sl.7, 4); polumjesečasta F (T.XII, 5) keramika je skromna i ograničena gotovo na zdjele s uvučenim obodom (T.XII, 7) i na nozi (sl.7; 27) i čaša s drškom (T.XII, 3) svL Ia = Notranjska II = Ljubljana IIa = S.Vito na tagliamentu (sj.Italija) svL Ia pripada u ½ VIII.st., mada neke igle KPŽ-a upućuju i na starije razdoblje

STUPANJ SV.LUCIJA Ib (T.XII; 8-13 / T.XIII, 1-4; 9-12 / sl.7; 1-8,12,17,22,27-33) -

u ovoj fazi život na Mostu i Kobaridi su u punom zamahu, a produžava se i život u Tolminu ukrasni predmeti su pretežno od željeza: 2petljaste F (T.XII, 11 / sl.7.; 5)+ ogrlice i narukvice prvi puta se javlja i mala naočarasta F bez osmice (T.XIII, 3 / sl.7; 8) česte su i polumjesečaste F (sl.7., 7) F su dio ženske nošnje U M grobovima nalazimo : igle s više glava (T.XII, 9 / sl.7, 2) koje potkraj faze imaju trubaste završetke (T.XIII, 12 / sl.7, 8) Željezni noževi (sl.7; 12) Keramika je jednolika – karakterističan je vrč (T.XII, 13 7 sl.7, 28); lonci niskog stožastog vrata (T.XIII, 14; sl 7; 30)

21

-

svL Ib = Ljubljana IIb i IIIa = Notranjska IIIa = Dolenjska = Podzemelj (veza su lučne F)

STUPANJ SV.LUCIJA Ic – sr. i 2/2 VII.st. (T.XIII, 5-8; 13-15 / T.XIV; 1-6 / sl.7; 9-16, 18-21, 23-26) Most i Kobarid -

za stariji dio ove faze karakteristične su 2petljaste lučne F – čvorasta (T.XIII, 7 / sl.7; 9) nastavlja se trajanje naočaraste F bez osmice (T.XIII, 5), ali postaje veća čunjaste F su česte (masivne), ali imamo i rjeđu varijantu – s romboidnim lukom i s dugmetima (sl.7; 11) – ove F su česte u Bologni i Este česte su i čvoraste ogrlice (T.XIII, 8) + tordirane lučne F s tordiranim lukom igle s više glava situle tipa Kurd u mlađoj podfazi iščezava inventar F prethodne starije faze, a javlja se mnoštvo novih (poticaji iz Italije VII.st.): manje čunjaste F (sl..7; 14, 15) F sa 2 ili 3 dugmeta na luku (T.XIV; 6 / sl.7; 13 i 20) Niske F dugih nogu (T.XIV, 13 / sl.7; 18, 25) Sangvisuga F (T.XIV, 2 / sl.7, 19) Grebenaste lučne F F s oblogom (sl.7, 26) Protocertoške F (sl.7, 24) Neklasični zmijoliki tip F (sl.7; 16) s više puta zavijenim lukom Keramika – ista kao u prethodnoj fazi Nova je crvena, reoksidacijski pečena keramika, u prvom redu situla s nogom i bojanim ukrasom na njoj (T.XIV, 8 / sl.8, 26, 28) svL Ic = Este IIc i II/III = Stična I i dio II = sr. i 2/2 VII.st.

STUPANJ SV.LUCIJA IIa – VI.st. (T.XIV; 7-13 / sl.8, 1-8, 23, 25-29) Novu fazu označava prije svega pojava zmijolikih F: - zmijolike F s tučkovima (T.XIV, 7 / sl.8, 3) - i slivenom petljom (sl.8, 2) - a mlađe su – zmijolike s krilcima (sl.8, 8) i pločicama (T.XIV, 12/ sl.8, 7) - sa sedlastim lukom (sl.8; 5) - nova je svetolucijska F (sl.8; 13 / T.XIV, 11) – prvenstveno je dio Ž nošnje, dok zmijolike nalazimo i u M grobovima - igala gotovo da i nema - nove su situle kojima je dno pregibom pričvršćeno za omotač (T.XIV, 13) – ivica je situle obično obavijena oko olovne žice, uvijek prema vani (ta razliku od mlađih, kojima je ivica savijena prema unutra)- Sanja je napisala da ona to ne kuži!! - Nakit je, osim F, skroman – trakaste naušnice i narukvice (sl.8, 23) - Stupanj svL IIa = Este IIIa (po Freyu) ili IIIc (po Peroniju) = VI.st.

22

-

Stupanj IIa je nešto stariji od dolenjskog horizonta zmijolikih F Zmijolika F s tučkovima je u zapadno-halštatskoj kronologiji predstavnik Ha D1 stupnja!

STUPANJ SV.LUCIJA IIb (T.XV, 1-5 / sl.8; 7-13; 15-18, 22, 24-29) -

-

novinu predstavljaju varijante certoške F – osnovna F rane podfaze (IIb1): certoška F II vrste po Teržanovoj (sl.8, 10) certoška F Ia, IIIa i IV vrste dok se mlađe varijante javljaju u IIb2 podfazi: certoške F IX, X i XIII vrste (sl.8, 21, 22) u oba podstupnja (svL IIb i IIc) nailazimo na certošku F Ib, V i VI vrste (sl.8, 12 i 15) nove su i F koje moramo pripisati utjecaju zapadno-halštatskog kruga: F u obliku pauka (T.XV, 2) F s ukrasnom nogom (sl.8; 17, 18) F s poprečno ižljebljenim lukom, čija se noga završava živ.glavicom (sl.8, 16) – F su samostrelne (?) i čini se da predstavljaju začetak nove konstrukcije Starija samostrelna F ima samo 4 zavoja, slično Z halštatskim, što samo dokazuje da je samostrel odande i preuzet. Pojava ovih Z halštatskih elemenata u GROBU 1008 na Mostu (T.XV, 1-5) s importiranom keramikom (jonski kiliks) dobro je datirana u vrijeme oko 500.g. Brojne su metalne posude, kako situle, tako i ciste, a mlađe sada imaju ivicu omotača uvijenu prema unutra oko metalne žice U M se grobovima javljaju i kopče za pojas, naročito ljevane, koje ostaju i u IIc fazi (T.XV, 12 / sl.8, 14) Stupanj IIb = Este IIIb = početak certoškog horizonta u dolenjskoj skupini B.Teržan je dokazala (1973, 1976.) istovremenost pojave certoške F u estenskoj i svetolucijskoj skupini

STUPANJ SV.LUCIJA IIc (T.XV, 6-12 / sl.8; 14, 17-22) -

ovaj je stupanj definiran kasnim varijantama certoških F (T.XV; 8-10) i običajem polaganja oružja u grob (T.XV, 6 i 7 / sl.8, 17 i 22) certoška F XIII vrste (T.XV, 10 / sl.8, 22) – u Dolenjskoj je karakteristična i za certošku i negovsku fazu certoška F X vrste (T.XV, 8 / sl.8, 21) – često se nalazi u M grobovima s oružjem gotovo su sve F izašle iz upotrebe još uvijek nailazimo na metalne situle koje su sada obično neornamentirane

REZIME: FAZA Ia – predhalštatska, VIII.st FAZA Ib – 750. - 650.g. = Este IIa FAZA Ic – 650. - 600.; jaki utjecaji iz Italije = Este IIc i II/III

23

FAZA IIa – VI.st.- import! – bronč.oinohoe tzv.krute forme, čije je kronološko mjesto pouzdano određeno u vrijeme između rodskog i kljunastog vrča – ½ VI.st. - Drugi import je jonski kiliks tipa A2 po Vallet-Villardu – datiran oko 620.-600. FAZA IIb – import! – jonski kiliks tipa B2 (T.XV, 4) datiran u kraj VI.st. + najstarija varijanta certoške F (oko 500.g.) FAZA IIc – nemamo nikakav oslonac za apsolutnu dataciju osim općih usporedbi sa Este IIIc. Granica između svL IIb i IIc je oko 450.g. – tako bi se razgraničila halštatska i latenska kultura NASELJA -

gradine, ali ne tako grandiozne kao u Dolenjskoj, Notranjskoj, Krasu Kobarida, Bovec, Korotnica Otvorenog tipa – Most na Soči – istraživanja su trajala 12.g. Naselje je bilo podignuto na umjetno napravljenoj terasi. Istražena je bila površina od 40 000m2 Nađeno je 30 kuća iz halštatskog perioda, 2 iz latenskog i 8 iz rimskog; kuće su bile pravokutne, s 2/3 prostorije, a po svemu sudeći, imale su i kamene ograde Remelji i pod od kamena, a zidovi su bili ožbukani Na stranama ukopanim u padinu brijega bio je izgrađen poseban drenažni zid (suhozid) radi zaštite drvenih zidova od vlage i zasipavanja Naselje je bilo zaštićeno prirodnim položajem Izvjesno je da je arhitektura nastala pod utjecajem Italije Osim kuća za stanovanje, imamo i radionice

NAČIN POKOPA - ravan pokop s inkremacijom – spaljene kosti s pepelom bi se postavljale u jamu, a samo iznimno u urnu - u starijoj fazi svL grupe, mrtvi su bili spaljivani u odjeći, zajedno s metalnim prilozima, a kasnije je veći dio tih priloga bivao polagan u grobnu jamu - grobna je jama bila poklopljena kamenom pločom, vjerojatno vidljiva izvana jer straiji grobovi nisu ometani mlađima - keramičke su posude bile više prilog nego urne - na dnu grobne jame – često su se nalazile živ.kosti – kultni obred - u grobovima nema oružja!! - Poznata su 2 ukopa konja s opremom - Ovakav način pokopa ne poznaju ni ranija ljubljanska ni dobovsko-ruška grupa, ali niti estenska PRIVREDA - stočarstvo, poljoprivreda - bogatstvo željezne rude oko Bohinja - zanimljive su kuće u Mostu koje se jasno razlikuju od stambenih i predstavljaju pravu obrtničku četvrt - zbog položaja na kojem se nalaze, svL obrtnici su vjerojatno bili posrednici zanatskih vještina estenske kulture dolenjskoj skupini i dalje ka istoku.

24

DUHOVNA KULTURA - slično kao i u Dolenjskoj (živ. i antrop. oblici) - poznata im je situlska umjetnost - značajan je dio figuralnog oblikovanja – živ.fibule (luk je mogao biti uobličen u obliku konja, psa, sfinge, a noga često u obliku pačeta. Uzori su svakako italski iz VII.st., da bi se u svL skupini ustalili u V.st., budući da tu većina F ima razvijenu samostrelnu konstrukciju) - najvrijednija umjetnička tvorevina ja statua VOJNIKA IZ IDRIJE, kraj Bače (faza IIc) – ima kacigu negovskog tipa, obučen je u suknju i opasan, drži rog i koplje, ima narukvicu i nanogvicu (sve je realistično) - natpisi iz Idrije, potiču iz latenskog perioda, posebna su varijanta venetskog pisma GENEZA - nailazimo na veze karakteristične za širi prostor oko Caput Adriae (tu se susreću jadr.-medit. elementi s KPŽ-om Alpa i Podunavlja). Iz toga se razvijaju lokalne skupine – npr.notranjska i svL grupa - svL skupina je za razliku od dolenjske, iz KPŽ preuzela i zadržala naočarastu F, a iz jadr.-italskog prostora lučnu 1petljastu F (iz koje se razvila 2petljasta) - iz KPŽ-a se nastavljaju neke igle - u svL skupinu nisu prodrli trakokimerijski elementi, kao u dolenjsku npr. - ona ne poznaje polaganje oružja u grob!! – a to je veže sa Z (estenskom) i japodsko-liburnskom grupom - također nije preuzela ni 2petljaste F glasinačke varijante (što bi u dolenjskoj trebao biti dokaz balkansko-ilirske komponente) - jači su utjecaji iz Italije, pogotovo od 2/2 VII.st. - uzrok kraja svL skupine su KELTI. Promjena se događa u posljednjoj fazi kada u većoj mjeri nalazimo u grobovima oružje (karakt.za Kelte) –a taj običaj je do tada bio potpuno stran svL skupini - pritisak je dakle dolazio sa Z, iz Italije, a ne kao na Dolenjsku sa istoka! - Što se etnosa tiče neki govore da su to Iliri, neki da su to Veneti, a stariji istraživači su govorili o 'ilirskim Venetima'. Ipak o nije točno jer su novija istraživanja dokazala da su Veneti samosvojan etnos, s vlastitim jezikom. Za Ilire ne postoje nikakvi argumenti koji bi išli u prilog toj tezi. Pokop inkremacijom svojstven je široj zajednici koja ni u kojem slučaju nije isključivo venetska, a u materijalnoj kulturi upravo na početku svL i venetske estenske kult.postoje velike razlike (kasnije podlijeganje estenskim utjecajima objašnjeno je trgovinom). Venetsko pismo ne može dokazati venetski jezik, a kamoli venetski etnos. Tako nam svL skupina ostaje i dalje anonimnom. NOTRANJSKA GRUPA (S.Gabrovec) -

obuhvaća tršćanski kras, postojnski kras, te kraška polja – JZ Slovenija (utjecaji Mediterana) notranjska grupa ima vrlo važnu saobraćajnu ulogu- kroz 600m visoka Postojnska vrata prolazi najpovoljniji put iz Podunavlja i europske unutrašnjosti za

25

-

Mediteran. Naravno, važan je i obratan put – iz Italije u unutrašnjost Slovenije, pa dalje do Podunavlja i srednje Europe! Na granicama ove grupe živjeli su Japodi, Istri i Veneti – koji su snažno utjecali na notranjski prostor Krajem XIX.st. istražuje C.Dežman (groblje u Teržišću), a i C.Marchesetti (Škocjan – 5 nekropola i 3 gradine) Prije WWI bila je objavljena ostava u Mušjoj jami kod Škocjana, kao i ostava u Tržišću kod Cerknice Početkom XX.st. istraživaju W.Schmid i R.Battaglia M.Guštin je objavio cjelokupnu stariju građu koju čuvaju Ljubljana i Beč, a B.Teržan je obradila nekropolu na Križnoj gori

KRONOLOGIJA Početak notranjske skupine išao bi već u mlađi KPŽ (Ha B) – Mušja jama. Što se kronologije tiče Gabrovec se drži sheme koju je postavio M.Guštin (1973, 1979) – posljednje dvije faze su latenske, pa se nećemo njima ovdje baviti. Iako je sadržaj faza donekle izmijenjen: STUPANJ NOTRANJSKA I – X. i IX.st (T.XVI, 1-6) -

nekropola u Škocjanu, ostava u Mušjoj jami, nekropola sv.Barbara kod Milja – zaleđe Trsta lučne F s dugmetom na luku (T.XVI, 4) – predstavljaju izrazito jadranski element dvodijelna zmijolika F mač s jezičastim drškom brončani noževi s tordiranom ili trakastom drškom (T.XVI, 1) paralele u Ljubljani I: britva tipa Oblekovice, igle s tordiranim vratom (T.XVI, 2), križna kopča za pojas tordirane ogrlice s romboidnim završecima (T.XVI, 17)

STUPANJ NOTRANJSKA II – VIII.st. (T.XVI; 7-17 / sl.9; 1-3, 5, 6, 9-13, 25-29) Ovaj stupanj karakteriziraju igle s koničnom ili strehastom glavicom, u M nošnji (sl.9, 1), a u Ž – lučne F s jednom petljom (T.XVI, 16; T.XVII, 2) - F naočaraste sa ili bez osmice (T.XVI, 15 / sl.9, 12) - F sa lisnatim lukom (T.XVI, 14 / sl.9, 10) - Polumjesečasta F (T.XVI, 13 / sl.9, 13) - Igla sa spiralnom glavicom (sl.9, 3) - Glavičasta igla s prstenovima ispod glave (sl.9, 5) - Troglava igla (sl.9, 2) - Tordirane i glatke ogrlice od bronce i željeza (sl.9, 18) - U M grobovima nalazimo i oružje: - Brončana i željezne koplja (sl.9, 7 / T.XVI; 9 i 12) - Brončani noževi (T.XVI, 8) - Britva u obliku polumjeseca (T.XVI, 7) – sve u Škocjanu - Mač s punokovinskom drškom (T.XVI, 10)

26

-

U 2 groba nailazimo na brončane đemove – više su vezani uz italske nego trakokimerijske primjerke Keramiku poznaje prvenstveno Križna gora: glinene situle (sl.9, 26 / T.XVII, 5), loptaste posude s cilindričnim vratom (sl.7, 25) – rijetko Pitosi i lonci (sl.9, 28-29), zdjele s uvijenim obodom (T.XVII, 3 i 12 / sl.9, 27) – ovo i u slijedećoj fazi Notranjska II = Ljubljana IIa-b = S.Vito al Tagliamento

STUPANJ NOTRANJSKA III (T.XVII / sl.9; 7, 8, 11, 13-29 / sl.10; 1-6, 9, 22, 23) IIIa) IIIb) -

dvopetljaste lučne F (sl.9, 11 i 12 / T.XVII, 1) – češće brončane, ali i željezne polumjesečaste F (T.XVII, 6) višeglava igla s trubastim završetkom (T.XVII, 11) češće su bez trubastog završetka, a najčešća je sa spiralno uvijenom glavicom narukvice (sl.9, 21 / T.XVII, 10 i 11) – trakaste ali prevladavaju masivne 'O' presjeka nove su naušnice sa spojenim završecima (sl.9, 22) metalna šalica s drškom (sl.9, 8) – Škocjan + veze s Istrom novost – naočarasta F s pločicom (sl.9, 19) – preuzeta iz japodskog prostora 2petljasta lučna F sa šupljim lukom (T.XVII, 4) čunjasta F (T.XVIII, 6 / sl.9, 16) zmijasta F s višestruko savijenim lukom (sl.9, 15) protocertoška (T.XVIII, 3 / sl.9, 20) u M grobovima – višeglava igla s pravokutno savijenim donjim dijelom (T.XVIII, 2) ovo do sada je bila građa iz zatvorenih grobova glavnih nekropola – Škocjan, Križna gora, Šmihela ostava iz Teržišća kod Cerknice: sjekire sa zalicima (sl.10; 6) 4 sjekire s tuljcem (sl.10; 5) veliki broj kopalja (sl.10; 1-2) krivi željezni mač (sl.10; 4) željezni đem (sl.10; 3) brončana kaciga (italska forma) čunjaste F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.9; 16, 17) u ovoj ostavi je materijal koji je manje povezan s Picenumom, a više s JI Alpama 2/2 VII.st. notranjska III = svL Ib2 i Ic = dolenjska (Podzemelj II, Stična I i djelomično II) notranjska grupa ima naravno najveće kontakte s Italijom, ali zanimljivo je da se taj kontakt krajem VII.st. gotovo potpuno prekida! To je upravo dokaz kada dolenjska i svetolucijska skupina doživljavaju svoj procvat i to upravo zbog kontakata s Italijom. Umjesto toga u Notranjskoj jačaju veze sa Z Balkanom, naročito s japodskom grupom

27

STUPANJ NOTRANJSKA IV i V (sl.10; 10-18) -

Škocjan, Križna gora i Trnovo u ovim stupnjevima više ne žive, ali ovu fazu najbolje poznajemo iz grobova bez grobnih cjelina u Tržišču kod Cerknice, nekoliko u Šmihelu Notranjska IV – VI.st = svL IIa = zmijolike F u Dolenjskoj Notranjska V – V.st. = svL IIb = certoške F u Dolenjskoj Glavni zastupnik Notranjske IV je zmijolika F – najstarija varijanta je lijevana (sl.10; 10) – predstavlja tip koji je S i J rasprostranjen od Alpa; imamo i zmij. sa sedlastim lukom (sl.10; 12) i sa petljom (sl.10; 14) Dakle, ovi tipovi su u dolenjskoj i svL skupini sigurno datirani u ½ VI.st Notranjska skupina ne poznaje mlađe varijante – s krilcima i pločicama! Za Notranjsku V nam svjedoči nekoliko F – trakaste (sl.10; 11), certoške F iz Teržišča i Šmihela (sl.10; 13, 15-18)

STUPANJ NOTRANJSKA VI (T.XVIII; 7-12 / sl.10; 7-8, 19-21) -

-

snažno je zastupljen u Šmihelu Notranjska VI = negovski horizont/Dolenjska = svL IIc Nalazi su skromni, a glavninu predstavljaju: Kasne certoške F – vrsta X-XII po Teržanovoj (sl.10; 19-20 / T.XVIII; 12) Glatka ogrlica sa spiralnim završecima (T.XVIII, 11) Obruč s petljom (T.XVIII, 10) Željezna koplja (T.XVIII, 8) Sjekira s ušicama (T.XVIII, 9) Krivi mač (T.XVIII, 7) U ovu fazu spada i ostava iz Škocjana – bila je zakopana uz zidine škocjanske gradine i pokrivena pločom; sadrži 1169 predmeta, među kojima je i 497 perli od jantara + ogrlice, ukrasni obruči s kuglicama, saltaleoni, brončane falere i ukrasna dugmad + brojni privjesci Riječ je ili o blagu bogate porodice ili putujućeg trgovca, ili je zavjetni dar

- zanimljivo je da notranjska skupina gotovo uopće nema italskog importa (osim 1 apulskog kratera iz Trnovog i vrča iz Tržišća – ali im ne poznajemo grobne cjeline, tako da su beznačajni za apsolutnu dataciju) - među svim istočnoalpskim skupinama ima najmanje kontakte s Italijom – nije čak prihvatila ni novu tehniku pečenja keramike, a izbor italskih F (u odnosu na dolenjsku i svL) je minimalan - zbog loših veza s Italijom, teško je odrediti apsolutnu dataciju, pa je predložena periodizacija utemeljena na povezanosti s Dolenjskom i Mostom na Soči NASELJA - gradine – na vrhu brda, opasane zidinama - na obronku brda, ispod vrha - 'gradine blizanci' – 2 gradine na istoj ravnini objedinjene u jednu

28

-

- 'dvostruke gradine' – svaka na svom brdu sa zajedničkim zidinama nizinsko naselje – npr.Volčji grad – ima zidine naselja je proučavao i skicirao Marchesetti, ali ni mi još danas ne znamo objasniti te razlike u njegovoj tipologiji, niti kronološki, niti sociološki

NAČIN POKOPA -

-

prevladava ravni pokop/inkremacija (u urni ili bez) – Škocjan, sv.Barbara kod Milja ali nalazimo i inhumaciju (Križna gora, čak 40%) spominju se tumuli, ali to je upitno grobna se jama poklapala kamenom pločom u notranjskoj skupini nalazimo oružje u grobovima na početku (faza I i II; vezano za pokope u Italiji, a ne uz I alpski KPŽ) i na kraju (faza VI, pod keltskim utjecajem) oružje dakle ne nalazimo u vrijeme koje po mjerilima srednjoeuropske kronologije spada u halštatski period. U starijem željeznom dobu, u srednjoeur.smislu oružja u grobovima NEMA, što znači da su notranjska i svL skupina povezane sa zapadnobalkanskim skupinama! Izuzetak su ukopi u špilji – Okostna jama (jama I na Prevalu), kraj Škocjana – 8 M i 3 Ž groba (nađena i situla s venetskim natpisom) – pripada mlađem halštatskom periodu (Notranjska V-VI)

PRIVREDA -

na kraju je prevladavalo stočarstvo, s jako razvijenim ovčarstvom i kozarstvom, dok su velika kraška polja služila za ispašu krupnije stoke Fe rude, limonita i hematita, mnogo se nalazi u okolici Šmihela, dok su u samom naselju znatni ostaci troske i topionica Ipak, tragovi prerade Fe na kraškim gradinama su rijetki, tako da je Šmihel u tom pogledu izuzetak Trgovina – upravo se put između srednje Europe i Italije odvijao kroz ove krajeve

DUHOVNA KULTURA -

-

notranjska skupina ne poznaje ni situlsku umjetnost ni druge vidove figuralnog oblikovanja iz najstarijih faza (Notranjska I i II) treba spomenuti ostavu u Mušjoj jami/Škocjan gdje je figuralno oblikovanje vezano uz KPŽ (sunčeve lađe, ptice), a i punktbukel manira ostava nedvojbeno pripada području kulta OKOSTNA jama (jama I na Prevalu) – udaljena 200m od Mušje jame – nalazimo nekoliko skeletnih ukopa, ali i mnoštvo životinjskih kostiju – kult! nije moguće objasniti njihovu svrhu zbog teškog pristupa špilji, u koju je prilaz moguć jedino kroz 14m visok, okomit rov??? Pripadala bi fazi Notranjska V i VI

29

-

OSTAVA IZ ŠKOCJANA – pripada Notranjskoj VI, i tumači se kao skriveno blago Kamena ploča iz Stare Sušice (konjanik s kopljem i kacigom + 5 slova venetskog pisma) – paralele za stil i motive nalazimo kod Japoda + još neki natpisi rano ili kasnovenetski

GENEZA I DRUŠTVENO UREĐENJE U notranjskoj skupini na početku postoje jaki jadransko-italski elementi: - lučna F s 2 dugmeta - 2djelna zmijolika F - dvokrilne narukvice - lučna F s 1 petljom - perle od kosti - manžete i mačevi + elementi koje ljubljanska grupa poznaje (ali ne više i dobovsko-ruška KPŽ) – igla s koničnom glavicom + F s listolikim lukom Mediteransko-italski utjecaji su vidljivi i u polaganju oružja u grob; najranije se pojavilo u Škocjanu! Drugi element geneze je KPŽ I alpskog-podunavskog smisla: - naočaraste F - brončani noževi s trakastom drškom - tordirane ogrlice - križna kopča za pojas - + sva građa škocjanske ostave Nema baš trakokimerijskih elemenata, a vačka čvorasta F (koja povezuje Dolenjsku i Podunavlje) nađena je u samo 1 primjerku. No jake su veze s Ljubljanom – preko LJ u Notranjsku su stigli neki jadransko-italski elementi, a iz LJ velika naočarasta F s malom osmicom. Kasnije su jaki utjecaji Japoda: - naočarasta F s velikom osmicom (T.IV, 4) - naočarasta F s pločicom na unutrašnjoj strani (sl.9, 19) - višeglava igla s podvijenim završetkom (T.XVIII, 2) Iznenađujuće je da se notranjska sasvim zatvorila prema Italiji sredinom VII.st., a time se zatvorila i prema dolenjskoj i svL skupini. No još više čudi što u vrijeme najvećeg procvata ove 2 skupine, u notranjskoj (faza IV i V) odumiru gotovo sva važnija nalazišta. Život se ponovno nastavlja u većoj mjeri u fazi VI. Ne zna se kako bi se to moglo objasniti. Situacija s prekidima života se javlja i u skupini Kleinklein-Martijanec, Martijanec-Kaptol, i Dalju). J.Šašel to objašnjava ili kugom ili upadima susjednih plemena, ali sve ostaje hipotetski. Područje je u IV.st. opet vrlo naseljeno (npr.Škocjan, Šmihel) i to do rimske okupacije. Poslije faze Notranjska VI zašli smo u doba propadanja halštatske kulture u JI Alpama – dolaze Kelti (ali za Notranjsku ne znamo koja točno kulturna skupina, kao što znamo npr. za Dolenjsku – mokronoška, ili za svL – idrijska – snažno keltizirana). To je razdoblje Guštin označio Notranjska VII i VIII.

30

Snažan prelom za prostor Notranjske neosporno je označilo osnivanje Akvileje 181.g. Preko prolaznog teritorija notranjske skupine vodi jedini put iz Akvileje na I ka Podunavlju, srednjoj Europi i na Balkan – otuda je razumljivo da ovo područje spominju Strabon i Plinije! Koncentriraju se oko Okre – danas ili planina Nanos, odnosno Razdrto, prolaz ispod nje; a u gradu Okri najprije bismo mogli vidjeti današnji Šmihel, gdje je A.Mullner u zidinama pronašao rimsko oružje iz vremena opsade. Etnički je naš prostor, prema izvorima, bio okružen Histrima, Japodima i Karnima (ali oni su mlađi, te su se vjerojatno formirali poslije provale Kelta na području Z od notranjske skupine). Za Notranjsku se ne može reći da su je naseljavali niti Histri niti Japodi, ni Iliri ni Veneti. Možda je čak na početku VI.st (faza Notranjska IV i V) došlo do promjene stanovništva poslije prekida života... LJUBLJANSKA GRUPA (S.Gabrovec) Na prostoru između dolenjske i svL skupine u Fe dobu i dalje živi Ljubljanska skupina KPŽ-a, ne preuzimajući bitna obilježja svojih susjeda (porodični tumuli će se proširiti do samih vrata Ljubljane, ali samu Lj neće doseći. svL skupina obuhvaća još čitav bohinjski kut, ali ne i bledski). U to granično područje spada uglavnom Ljubljanska kotlina i veći dio Gorenjske. Najznačajnije nalazište je Ljubljana, gdje se nekropola koja ja skupini KPŽ-a dala ime, nastavlja tijekom cijelog željeznog doba. + Bled, Kranj, Mengeš + čitav niz gradina između Ljubljane i Vača, i na brdima koja okružuju gorenjsku ravnicu Ako je Sanja dobro shvatila, događa se slijedeće: ljubljanski KPŽ zauzimao je Dolenjsku i Gorenjsku, ali tijekom halštatskog perioda lokaliteti u Dolenjskoj su dobili značajke dolenjske skupine (skeleti u tumulu, nova struktura priloga), ali ono što sada bitno odvaja Gorenjsku od Dolenjske je da gorenjska nalazišta poslije faze Ljubljana IIb-IIIa: 1.) ne preuzimaju karakteristike dolenjske skupine 2.) ne doživljavaju sličan procvat kao dolenjska; upravo suprotno, nakon snažne početne faze (Ljubljana IIb-IIIa; Lj IIb inače = Podzemelj I-II) ona zamiru. -

-

-

ženska nošnja – prevladavaju 2petljaste lučne F, ovdje je više naočarastih F nego u Dolenjskoj, što znači da je Gorenjska bliža svL skupini muška nošnja – i tu je sličnost sa Dolenjskom očita, jedino što imamo više višeglavih igala, što opet ukazuje na veću povezanost sa svL skupinom u keramici se snažno očituje tradicija KPŽ-a; u oblicima, dobroj tehnici pečenja. Zanimljive su i brojne posude koje oponašaju metalne oblike (npr.šalice tipa HOSTOMICE – ornamentirane poput čavlića, a paralele nalazimo u estenskoj kulturi), a slično bi mogli reći i za situlu u glini iz Mengeša i Molnika važna su 2 bogata groba iz MOLNIKA (sa zdjelastom kacigom; željeznim kopljem, metalnom posudom, 2 igle, konjskom opremom trako-kim.tipa) i KRANJA (s tronošcem, kopljima, konjskom opremom). Ovo su kneževski grobovi koji nisu začetnici novog razvoja nego predstavljaju završetak ljubljanske skupine KPŽ-a!! Po M.Karpeu to su vodeće ličnosti koje su nakon nemira u VIII.st. ponovno ujedinili stanovništvo i time postali začetnici novog razvoja – kada u JI Alpama

31

počinje željezno doba. Ipak, grobovi u Gorenjskoj to nisu, ali imamo ih u Beljaku (koruška skupina), Podzemelju (dolenjska), Gleinstättenu (Martijanec-Kaptol). LJUBLJANA IIIb – 2/2 VII.st. - samo 4 groba poznata; po materijalu identičan je dolenjskoj i svL skupini, ali pokop je isti kao kod KPŽ-a LJUBLJANA IV – VI.st. - samo 2 groba (sa zmijolikom F); pokop – tradicija KPŽ-a LJUBLJANA V i VI – certoška i negovska faza - 2 groba s certoškom F i negovskom kacigom -

u V.st. dolazi do promjena – prvi se puta u Gorenjskoj javlja tumul i sa inhumacijom i inkremacijom. U vezi s pokopom važan je i podatak da ravni grobovi s inkremacijom certoško-negovske faze nemaju urne (kao što je ranije bilo uobičajeno) već da su spaljene kosti jednostavno stavljane u zemlju (na način koji je karakterističan za svL). To bi značilo da od V.st nadalje, dotad slabo naseljenu Gorenjsku, počinju zaposjedati žitelji, kako dolenjske, tako i svL skupine. Ipak, na ta je pitanja teško odgovoriti bez poznavanja naselja, a ona nisu još istražena.

GRUPA MARTIJANEC-KAPTOL (K.Vinski-Gasparini) Na teritoriju ex YU grupu je prvi identificirao Stane Gabrovec, te je osim na austrijsku i slovensku Štajersku, njeno rasprostiranje protegnuo i na SZ Hrvatsku (objava istraživanog tumula u Martijancu u Podravini 1957.). Tumuli u Kaptolu kod Požege, iskopavani od 1965.-1971. ukazali su da rasprostiranje grupe seže i do srednje Slavonije (iako između srednje Podravine i Požeške kotline postoji izvjesna praznina – vjerojatno zbog neistraženosti). Gabrovec je grupu nazvao Martijanec-Kleinklein (toponimi tumula u Martijancu i onih u austrijskoj Štajerskoj u Kleinkleinu s teritorija rasprostiranja grupe Wies). Neki autori grupu nazivaju Martijanec-Wies. R.Vasić razlikuje 2 grupe: Martijanec-Wies i kaptolsku ili požesku grupu – no ovo nije prihvatljivo jer se radi o jednoj grupi. PODRUČJE GRUPE I POVIJEST ISTRAŽIVANJA - savsko-dravsko međurječje, i to kako na JI predalpskom i alpskom, tako i na JZ panonskom području, obilježeno je u vrijeme starijeg željeznog doba pojavom tumula (incineracija) i pretežno visinskim utvrđenim naseljima - ono počiva na jakoj tradiciji KPŽ-a, što se naročito ispoljava u vrijeme njegovog početka na prijelazu Ha B3 u Ha C1 stupanj usporednim sporadičnim pokapanjima i u ravnim žarnim grobovima (tako su npr. ravni žarni grobovi u nekropoli Lepa ravan pod Poštelom datirani u 2/2 VIII.st. i prijelaz u VII.st., istovremeni sa srodnim materijalom iz nekih tumula – npr. kod Benedikta u Slovenskim goricama)

32

RASPROSTIRANJE - slovenska Štajerska, Podravina i Pomurje - hrvatska Podravina i Međimurje, pa uz izvjesnu 'lakunu' do srednje Slavonije - područje austrijske Štajerske, naročito dolina rijeke Solbe, a to je teritorij rasprostiranja grupe Wies s njenim najpoznatijim tumulima u Kleinkleinu (bliske paralele, s obzirom na keramiku i način pokapanja i teritorijem rasprostiranja, mogu se povući s tzv.Kalenderberg grupom na istočnoalpskom arealu u Donjoj Austriji, Gradišću, Z Mađarskoj i JZ Slovačkoj) - ipak, npr. tumul u Dugoj gori kod Generalskog Stola na Kordunu ne tendira ka skupini Martijanec-Kaptol, nego ka dolenjskoj skupini (inhumacija) - tumul u Budinjaku/Žumberak (incineracija) kulturno tendira grupi tumula u Beloj krajini LOKALITETI: - Poštela – na obroncima Pohorja (utvrđeno naselje, a ispod su nekropole s tumulima); istraživao S.Pahič, W.Schmid, B.Teržan) - Rifnik – kod Celja, visinsko utvrđeno naselje – Lepa ravan - Brinjeva gora – gradina - Libna – u J Štajerskoj u Posavini; naselje s tumulima - Sv.Petar Ludbreški – Podravina, nizinsko naselje - MEĐIMURJE: Goričan (+ 18 tumula u blizini), Donji Kraljevec, Hodošan (+tumuli), Vidovac, Donja Dubrava, Kotoriba – nizinska naselja - Kaptol - kod Požege, na obroncima Papuka, gradina i nekropola tumula (14) - PODRAVINA: Martijanec, kod Ludbrega, samo 1 tumul; Jalžavet - ... (ne vidi se šta piše) - Tumuli u Slovenskim Goricama: H...; Benedikt; Gornja Radgona – 1830. – nalaz ratnika s kultnim kolicima i mačem tipa TACHLOVICE (danas im se zameo trag) - + nekropole Legno i Gradišče (naselje) – Štajerska - + tumuli pod Ptujskom gorom KRONOLOGIJA - Ha B3/Ha C1 – Ha D1 - U slovenskoj Štajerskoj, ali i u naselju sv.P.Ludbreški u Podravini možemo pratiti početke grupe (Ha B3-Ha C1), dok se u Martijancu, Goričanu i Kaptolu, počeci mogu slijediti tek od Ha C1 stupnja, preko Ha C2 do Ha D1 – VII./VI.st., a to bi bilo i okvirno trajanje ove grupe, od sredine VIII. do sredine VI.st. HORIZONT I Treba istaknuti ravne grobove s incineracijom pod Poštelom-Lepa Ravan, počinju još u vrijeme KPŽ-a (grupa Ruše u Štajerskoj) u Ha B3 stupnju, na što upućuju oblici keramike – bikonične žare podravskog tipa i specifična ugrebena ornamentika, uz pojavu novih oblika: - Brončana 2petljasta lučna F (sl.11; 14) - F s čvorovima na luku (sl.11; 11 i 12) – tipa Vb po Gabrovcu - Rane igle s više glava (sl.11; 3, 4, 13) – nagovještava prisutnost Ha C1 stupnja

33

Ista situacija je sa 6 ravnih grobova (incineracija) u Šempetru kraj Celja: - lučna 2petljasta F tipa Ia po Gabrovcu (sl.11; 14) - igla s više glava bez trubastog završetka (sl.11; 13) – sve su to predstavnici Ha B3 stupnja - grobovi u Lepoj ravni i Šempetru označavaju početak halštatskog razdoblja u Donjoj Štajerskoj, i to u vrijeme dok na tom području još traje grupa Ruše - tumuli iz Legna – dvojne pasne (??) spone – sl.11, 8; ravne igle s više glava (sl.11; 4) - tzv. 'Kramarškova gomila' u Legnu – zakrivljeni mač mahaira s T drškom (al.11; 6) – pripada Basarabi tipu i donjopodunavskog je porijekla - imamo i mač tipa Tachlovice iz tumula u Gornjoj Radgoni (sl.11; 1) + mač s antenama iz Kleinkleina - svi ovi mačevi dokumentiraju način ratovanja koji je još vezan uz tradiciju KPŽa, kasnije u horizontu II, mač se gubi, i ustupa mjesto kopljima i bojnoj sjekiri - naselje u sv.Petru Ludbreškom – nađena je talionička peć s kalupima od gline i pješčenjaka: za šuplje sjekire, dlijeta, mala lovorasta koplja (svi tipični za Ha B3) + kalup noža (sl.11; 9) – tipa Este II, rani (polovica VIII.st.) - + glineni kalupi za jednokratno odlijevanje razvođača remenja trakokim.stila (sl.11; 10) KERAMIKA – povezana s uzorima iz KPŽ-a grupe Ruše i Dalj (bikonične posude s visokim stožastim vratom, plitice, lonci...); ornamentika je facetiranje i kaneliranje + eventualno ugrebeni ornament - u austrijskoj Štajerskoj (Wies, Kleinklein) – faza I susreće se od nove ornamentike – bojanje grafita na crvenoj podlozi (trokuti i trake) HORIZONT II – Ha C2 – od sredine VII.st. do 600.g. = Stična I -

-

M grobovi ratnika – naoružani su uglavnom s 2 ili 3 koplja, željeznom bojnom sjekirom + nožićem; katkad i sa zaštitnom opremom Ž grobovi – s F, i bogato ukrašenom keramikom Horizont II dobro je predstavljen 'kneževskim grobovima' ratnika iz Kaptola + grob iz tumula u Martijancu KNEŽEVSKI GROB 1, TUMUL IV, KAPTOL – kraj VII.st : kaciga grčkoilirskog tipa (T.XIX; 5) – slične poznajemo iz Donje Doline, Trebeništa i Rečice kod Ohrida. Po svom obliku, s produženom zaštitom za vrat, predstavlja stariji oblik grčko-ilirskih kaciga, a E.Kunze ih datira u kraj VII.st. Vjerojatno je preko Makedonije stigao u savsko-dravsko međuriječje U Donjoj Dolini je uz kacigu pronađen i umbo štita arhajskog tipa, a sličan imamo u Čitlucima-Glasinac (a također i knemide – slične kao i ovdje u Kaptolu) KNEMIDE – neornamentirane s naznačenom muskulaturom noge (T.XIX; 1 i 2); nisu pogodne za datiranje jer su u Grčkoj rasprostranjene od kraja VII. do IV.st. ORNAMENTIRANA PRSNA ZAŠTITNA PLOČA – po rubu sa zakovicama za pričvršćivanje na kožnu podlogu, u obliku prsluka, odnosno kožnog oklopa (T.XIX; 3). U sredini je rozeta, motiv sunčevog koluta, a on je vezam uz srednju Italiju, za razliku od šljema i knemida.

34

-

-

-

BOJNA SJEKIRA – s brončanim tuljcem za nasad i željeznim sječivom (T.XIX, 4) – jedan od najstarijih elemenata u grobu (tradicija KPŽ-a) 3 ŽELJEZNA KOPLJA – ilustriraju način borbe ratnika iz Kaptola 2 IGLE VIŠE GLAVA (T.XX, 1 i 2) – inače su karakteristične za nošnju svLestenskog grobnog kruga (Este II i II/III), ali isto tako i za skupinu Wies, za skupinu Kalenderberg, kao i za daljsku skupinu. Ovdje imamo igle bez trubastog završetka, ali njihova barokna forma ih smješta u Ha C2 BRONČANI OKOV S REMENA (T.XX; 3) – rađen u punktbukel maniri, tradicija KPŽ-a DIJELOVI KONJSKE OPREME – trakokimerijskog obilježja – žvale s ulomkom psalije (T.XX; 7 i 8); 3 okova razvodnika kožnog remenja (T.XX; 5 i 6) – sve od bronce. Takav oblik psalije rasprostranjen je S i J od Alpa, u Podunavlju i I Karpatskoj kotlini već u Ha C, pa i Ha D stupnju. Paralele ovih naših (s ukrasom jelove grančice ili riblje kosti) imamo u nekropoli daljskog tipa u Batini – koja obiluje trakokimerijskim nalazima. Za razvodnike paralele nalazimo u Dolenjskoj (horizont Stična – Novo Mesto I) i to za sloj kenževskih grobova – npr.grob s oklopom iz Stične i grob s tronošcem iz Novog Mesta Košarasti privjesci (T.XX; 4) – datirani grobom s oklopom iz Stične i Ha C2

- GROB RATNIKA I, TUMUL X, KAPTOL – kraj VII.st. (sl.12; 1-5) - kaciga korintskog tipa, loša rekonstrukcija – donji dio mu nije sačuvan, a prikazan je da ima zaštitu za vrat, što bi govorilo o mlađoj varijanti (sličan imamo s Glasinca iz Arareve gomile, ali ga Čović zbog tamošnje incineracije datira u 2/2 VI.st.) - GARNITURA UKRASA REMENJA s konjske opreme – bronca; ima sva obilježja trakokimerijskog porijekla, znači grob treba datirati u kraj VII.st. -

od ostalih grobova s kovinskim prilozima iz Kaptola, veći dio ima obilježje Ha C2 stupnja: sjekira s ručicama, sjekira s tuljcem za nasad, koplja, brončane igle s diskovima (paralele u D.Dolini) BRUS S OKOVOM (sl.12; 26) – analogije imamo u Ilijaku gdje je otkriven i mač glasinačkog tipa i 2 narukvice s prebačenim krajevima (materijal koji je specifičan za Glasinac IV b, brus nalazimo i u Glasincu IV c) KRSTOLIKI RAZVODNIK za remen – ilirsko-glasinačko-Z balkanskog obilježja

- GROB IZ TUMULA U MARTIJANCU - ilustrira bogatstvo ukrašavanja keramike - datiran je u horizont Stična-N.Mesto I - razvijeno Ha C razdoblje – 2/2 VII.st. do 600.g. - u grobu imamo ostatak brončane situle tipa Kurd (porijeklom iz JI alpskog prostora), mlađe varijante, što je neobično jer inače te situle nalazimo u starijem KPŽ-u GROB 1, TUMUL XII, GORIČAN - askos na čijij su ručki aplicirana 3 bovida (T.XXI, 8) - velike posude bojane crno na crvenoj podlozi s ornamentima cikcak i spirala (T.XXI; 11)

35

-

manja čunjolika F (T.XXI; 9) – pripada starijem halštatu, Ha C2 stupnju, i izraziti je faktor u JI alpskom krugu – analogije u kasnom Este II kotlić – zdrobljeni, imao je funkciju žare, ataše mu nisu sačuvane; ishodište JI alpski prostor

GROB 1, TUMUL VI, GORIČAN - isti tip kotlića - sjekira sa zaliscima - koplje - zavinuti nož - sve T.XXII; 5-7; standardni materijal Ha C2 i Ha D1 TURČIŠĆE-DVORIŠĆE – imamo primjerak 'minijaturnih žvala' (T.XI, 2-4) – to su u stvari zatvarači remenja s opreme konja, uz koje obično ide i karika kroz koju se provlače; prisutne su često među nalazima konjske opreme trakokim.obilježja, naročito na području S od Alpa, ali i na JI, J alpskom prostoru, kao i u Karpatskoj kotlini - imamo ih i u Magdalenskoj gori, Podzemelju, Šmarjeti i Vačama – pripadaju Ha C2 i Ha D1 - na istom lokalitetu (TD) imamo i bikoničnu posudu s apliciranim predstavama vodenih ptica (patka) na ramenima (T.XXI, 1) – jaka tradicija KPŽ-a. Iako po obliku pripada III.stupnju (vrat posude je sužen i snižen), ipak s obzirom na grobnu cjelinu mora se datirati u Ha C2 KERAMIKA - dominiraju bikonične posude s visokim konusnim vratom, zdjele, zdjelice s povišenom ručkom – koje često imitiraju metalne (kao npr.one tipa StillfriedHostomice), vrčevi s ručkom, plitice, te kupe na nozi - sva ta keramika srodna je oblicima KPŽ-a (Ruše, Dalj, Stillfried, Val, Podoli..) - NOVOST – kaneliranje; bojanje (crno na crvenoj podlozi) ili izvođenje grafita (geometrijsko) na tamnoj podlozi, premazivanje posuda grafitom (što daje dojam metalnog sjaja) - Ukras meandra obložen olovnim ili kositrenim lamelama i motiv tekuće spirale – 1.put!! Ovakav ukras (meandar) čest je na Z YU, ali općenito na I alpskom prostoru. Imamo ga i u Štajerskoj, svL skupini, dolenjskoj, koruškoj, ali i na panonskom Hrvatskom tlu – Martijanec (T.XX, 16) sve do srednje Slavonije – Kaptol. Također ga imamo u Dalju (2 askosa), ali i u Istri (Beram, Picugi), te u Austriji, Z Mađarskoj, JZ Slovačkoj, ali i J od Alpa (Este II), Villanova, Etrurija, Apulija. - U Grčkoj je pojava tekućeg meandra uočena u protogeometrijsko vrijeme, u 2/2 X.st., a na I alpskom prostoru se javlja za trajanja Ha C1 stupnja - Ipak u Martijancu imamo kosi meandar, te ga je Frey paralelizirao s koncepcijom orijentalizirajućeg koncentričnog meandra VII.st u Grčkoj (Rodos, Samos) – te bi u JI i I alpski kulturni krug dospio preko Apulije i Etrurije ili direktno morskim putem preko Jadrana - Motiv spirale – samostalno stojeća (T.XXI, 11) – antitetična, raširena u cijelom JI alpskom prostoru; tekuća (sl.12; 7) – Austrija, Koruška, Mađarska (Sopron)

36

-

-

Porijeklo spirale na JI alpskom prostoru Dular i Siegfried-Weiss dovode u vezu s prodorom grupe Basarabi iz podunavsko-karpatskog bazena prema Z u srednje Podunavlje (bosutska grupa) za vrijeme trakokim.prodora Bojanje posuda i ornamenata, grafitiranje, tipična je pojava na I alpskom prostoru do Z Panonije Bojanje grafitom na crvenoj podlozi – motiv trokuta – Goričan, Poštela, Legen (zanimljivo je da se ne javlja u Kaptolu) Grafit – mrežasti ornament (T.XXIII; 2) u unutrašnjosti posude – sve su to udomaćene pojave u dolini rijeke Solbe već u vrijeme Ha C1, kao i unutar grupe Kalenderberg Ukrašavanje posuda protomama životinja počiva djelomično na tradiciji KPŽ-a, ali predstave cijeli živ. na askosima – tipične su za Italiju i egejsko područje. Ovi su ukrasi u vrijeme halštata vezani u prvom redu za I i JI alpski prostor (grupe Kalenderberg i M-K) Ručke sa završetkom u obliku ptičijih glava iz Martijanca i Goričana (T.XX, 17 / T.XXI, 10) Askosi s ručkama u obliku bika ili jelena – najbliža analogija su askosi iz Dalja Askos iz Goričana (T.XXI, 8) – bik nalikuje plastici bika iz Býá skále u Moravskoj Karakteristika horizonta II je realistični prikaz životinja, što će u horizontu III biti stilizirano (T.XXIII, 6) Ovakvo je ukrašavanje keramike sigurno imalo svoje značenje u kultnom obredu (javljaju se uglavnom u grobovima) – vezano za predstave zagrobnog života, tj.rađanja novog života, prirode i sunca (ptice) – što je u okvirima KPŽ-a bilo primjenjeno na kult Apolona

HORIZONT III – ½ VI.st. – Ha D1 Nakon velikog uspona za vrijeme horizonta II, ovo je doba stagnacije i opadanja da bi grupa prestala živjeti u sredini i 2/2 VI.st. Teško je razlučiti prelaz horizonta II u III jer se nastavljaju svi elementi, ali ono što je očigledno novo na keramici – snižavanje visokog konusnog vrata i nedostatak oboda na otvoru ili nesrazmjerno povišavanje vrata (Poštela) - javlja se namreškana keramika (sl.13, 15) - stilizirane protome glava (T.XXIII, 6) - F s pticom na luku (T.XX, 12) s prstenastim oblogama od kosti (izgorjele su) – datiraju se u kraj VII./poč.VI.st. – ova F ukazuje na prijelaz horizonta II u III - F sa širokim narebrenjima na luku (T.XX, 15) tipičan je predstavnik nošnje početkom VI.st. na JI alpskom prostoru (Glasinac, Grčka, D.DOlina, Esta, Hallstatt) - 2 male F s kuglicama na luku (a tre bottoni); T.XX; 13 i 14; tipične su za sav halštatski krug Slovenije, naročito Dolenjsku, te JZ za Liku – gdje im je domovina (Glasinac ih ne poznaje, a u Este imamo samo 4 primjerka) - sredinom VI.st., odnosno krajem Ha D1 stupnja naglo prestaje život grupe i ona ne doseže mlađi halštat. Nema F Ha D2 stupnja (zmijolike, certosa F ili skitskih utjecaja), ali niti Ha D3 elemenata – stupanj horizonta negovskih kaciga

37

NASELJA - gradine – u Sloveniji: Poštela, Novine, Rifnik, te u sr.Slavoniji - nizinska naselja – u Podravini i Međimurju - u Štajerskoj su bedemi na gradinama pojačani drvenim palisadama, što je drugačije od onog u Dolenjskoj gdje su bedemi građeni od kamena NAČIN POKAPANJA - incineracija (preuzeto od KPŽ-a) pod tumulima - tumuli označavaju novo razdoblje, iako se pokapanje incineracijom u ravnim grobovima nastavlja sporadično i dalje. To su već spominjani ravni grobovi na Lepoj ravni pod Poštelom (7 grobova), u Šempetru kod Celaj (6) i nekropola na Rifniku (preko 200 grobova) - način pokapanja pod tumulima je od poodmaklog VIII.st.pojava karakteristična na širem području I i J od Alpa, a ona se može dovesti u vezu s ekonomskodruštvenim razvojem tog vremena, a nikako s nekim korjenitim etničkim promjenama. Svi tumuli grupe imaju obilježje pojedinačnog pokopa (a ne plemenski-tumuli kao u Dolenjskoj ili na Glasincu) - ta obilježja su – 1 do 2 groba, te zemljani tumuli (jedino tumul IV na Kaptolu ima 5 ukopa; kneževski! - Nekropole se razlikuju po broju tumula: Legno i Pivola - oko 60 tumula; pod Poštelom, u Martijancu i Kaptolu – tumuli su pojedinačni; a u Međimurju, Goričani, 30 tumula. Kod većine nekropola je u blizini naselje. - U Štajerskoj je ponekad grob (žara) bio obrubljen kamenom – religiozno značenje (imamo i u Pošteli i na Lepoj ravni) - A nađena je i arhitektura od suhozida: Poštela, Pivola, Kaptol EKONOMIJA - poljoprivreda, stočarstvo (konj+goveda), metalurgija (poznato je rudno bogatstvo, pogotovo Pohorja, podsjećamo na nalaze talionice, peći i kalupa za lijevanje – sv.Petar Ludbreški – iz horizonta I, tj.samog njenog početka), trgovina IMPORTI I KULTURNI UTJECAJI - od I Sredozemlja, tj. Grčke, donjeg Podunavlja (veze sa Basarabi kult.), do Z Sredozemlja, sj.Italije (veze, ionako slabije, s Este kulturom), SZ Balkana (D.Dolina, Glasinac), a naročito sa susjedima – dolenjskom, svL grupom; područjem u dolini rijeke Solbe i Kalenderberg grupe sve do SZ Panonije (Sopron) - glavna komunikacijska veza I-Z bile su rijeke Dunav, Sava, Drava i Mura sa svojim porječjima - putujući ljevači-majstori bili su, čini se, manje prisutni na području MartijanecKaptol (jer nema situlske umjetnosti) - ipak, trebamo razlikovati import (npr. grčko-ilirske i korintske kacige) od stranih utjecaja koji su dospjeli kao rezultat međusobnih dodira, prvenstveno trgovinom

38

DUHOVNA KULTURA - jedan od bitnih faktora u okvirima duhovne kulture je svakako umjetnost, ali u prapovijesnom smislu, kroz koju je čovjek izražavao ne samo svoj stupanj kulture, već i poimanje o svijetu u kojem je živio, društvenim odnosima i religioznim shvaćanjima, a kroz tu umjetnost sagledavamo i veze sa susjednim područjima s kojima je dolazio u dodir. - Već smo rekli da u našoj grupi nemamo situlske umjetnosti (iako je Kleinklein, Sesto Calende i Sopron imaju); ovdje imamo dvojaki izraz: - Geometriziran i apstraktan - Figuralan i naturalistički, ali ne antropomorfan, nego samo teriomorfan - Impulsi koji su doprinijeli stvaranju ove umjetnosti su ili poticaji iz KPŽ-a ili iz I Sredozemlja - O naturalističkim predstavama na keramici smo već govorili. Također o tehnici ukrašavanja (spirale, meandrim grafiti...) - Predstave protoma jelena su imale apotropejsku moć, kao i sunčani kolut, bile su u vezi sa solarnim kultom (vjerojatno preuzet iz KPŽ-a, tj.grčkog kulta Apolona) - Protome bikovskih glava otkrivene su i u grobovima I i JI alpskog prostora - Uz spomenutu tradiciju KPŽ-a, moramo uzeti u obzir i poticaje iz I Sredozemlja, tj.Egeje, a nikako iz Etrurije, odnosno Italije - Kameni prsten oko tumula nije im poznat (što je karakt.kod Ilira), ali okruživanje grobova kamenim oblucima jest – vjerojatno kao zaštita od negativnog htoničkog utjecaja - Poznato im je i razbijanje keramičkog posuđa prigodom pokopa (u tumulima) – to poznaje još i KPŽ - Umatanje oružja u tkaninu, i to željeznih kopalja i sjekira (Kaptol, Goričan) imalo je također apotropejsku namjenu - Imamo 1 primjer prinošenja ljudske žrtve – zabilježen u naselju sv.P.Ludbreški: u jami ljevkastog oblika je ognjište, keramika, jedan sjedeći skelet – jama je zatrpana slojem vrlo nabijene zemlje – ovakav način žrtvovanja valja razlikovati od pojave pokapanja u samom naselju ili ispod kuća (npr.D.Dolina) jer oni imaju sasvim različit sadržaj - Ovdje se ipak radi o ljudskoj žrtvi kultnog obilježja prinesenoj ili nekom domaćem božanstvu, ili sa svrhom zaštite naselja od uroka DRUŠTVENI ODNOSI - u vrijeme KPŽ-a dolazi do pojave vladajućeg sloja – vojnici - razvitak rodovskog društva pri kraju KPŽ-a dosegao je svoju kulminaciju krajem VIII., početkom VII.st. kada se naglo počeo izdvajati vodeći vojni sloj, vojna aristokracija, a početkom horizonta II došla je do punog izražaja - 2 su komponente pospješile ovaj razvoj: - šira upotreba željeza i trgovina - trakokimerijski prodori – halštatskom vojnom sloju su predali osnovnu oznaku njihovog statusa, a to je konjska oprema - 'kneževski' centri bili su trgovinom povezani s Mediteranom (potvrđuju nam grobovi), ali taj sloj nije prešao granice pojedinih rodovskih zajednica (npr.u

39

-

-

-

Grčkoj i Italiji došlo je do formiranja višerodovskog, odnosno nadrodovskog saveza) GENEZA – početak grupe M-K i završetak KPŽ-a unutar Ha B3 stupnja se vremenski djelomično poklapaju. Nekropola s ravnim grobovima na Rifniku u ½ Ha B3 stupnja ispoljava još karakteristike KPŽ-a (igle sa stožastom glavom), da bi u 2/2 Ha B3 stupnja poprimila već elemente ranog halštata (npr.žarni grob 6 po Poštelom ima obilježja KPŽ-a, ali nad njim je tumul) Znači, za genezu ove grupe je osim KPŽ-a, važan i trakokimerijski prodor, koji je izazvao povlačenje populacije KPŽ-a iz nizinskih krajeva u gorovite predjele, ali im je dao konja i konjsku opremu, te način ratovanja stepskog značaja kopljem i bojnom sjekirom, koji istiskuju mač Impulsi za podizanje tumula dolaze iz I alpskog prostora s kojim je grupa u svom razvoju i povezana

ODNOSI S DRUGIM GRUPAMA - s austrijskom Štajerskom (dolina rijeke Solbe) – grupa Wies ili Kleinklein; povezuje ih način pokopa, arhitektura groba i sama kronološka dinamika razvoja, a razlika je u keramici, dok Kleinklein poznaje situlsku figurativnu umjetnost - s Kalenderberg grupom na I alpskom prostoru (Donja Austrija, JZ Slovačka, Z Mađarska i Gradišće-Sopron) – vezuje ih ornamentika meandra i spirale, te protome bovida na keramici i pokapanje - s drugim grupama Slovenije – tip polumjesečaste, te pijavičaste F (Goričani) imamo u svL grupi, a domovina višeglavih igala je također u svL i Este grupi - sa SZ Balkanom (Glasinac i Donja Dolina) – jači dodiri su u srednjoj Slavoniji – brus s brončanim okovom, narebrene F, igle s diskosima - utjecaji – trakokimerijski, Basarabi grupa, grčki GRUPA DONJA DOLINA – SANSKI MOST (B.Čović) -

rasprostire se na području bosanske Posavine, između ušća Une i Vrbasa u Savu, kao i u brdskim područjima nešto južnije, porječje Sane, predio bogat željeznom rudom LOKALITETI: Sanski Most – naselje i nekropola; iskopavao F.Fiala krajem XIX.st. Donja Dolina – naselje; Mandić, Truhelka, Marić Otoka, Vrpolje kod S.Mosta – ravničarsko naselje; A.Benac Zecovi kod Prijedora – gradina + nekropola Čarakovo; Benac Petkovo brdo kod Banja Luke – nekropola; Nikolić i Čović Zemunica – gradinsko naselje Nakon iscrpnih izvještaja i analiza koje su dali Fiala, Truhelka i Benac, važan je i Marić koji je dao detaljnu periodizaciju i kronologiju D.Doline (ne smatra ovo područje ilirskim) Marić je Fe doba podijelio u faze Ic; IIa, b, c; IIIa, b, c, ali se Čović baš ne slaže (neke stvari treba korigirati), pa ćemo ovdje ipak definiciju razvojnih faza osloniti na periodizaciju i kronologiju Fe doba I alpskog područja, ali glasinačkog!

40

PERIOD I – Ha B3 – VIII.st; oko 800.-650.g.pr. - prijelazno razdoblje između kasnog brončanog i željeznog doba - Petkovo brdo u Radosavskoj – nekropola – spaljivanje + urne (tradicija KPŽ-a); neki oblici keramike (T.XXIV, 9 / sl.14; 1 i 9), ali imamo i nove elemente: mali pehari-amforice sa po 2 'X' drške s urezanim ornamentom(T.XXIV; 8 i 10) – analogije u završnim fazama Poda B, ali i područje bosutske grupe u Srijemu - Brdašce (naselje) u Laktašima (sl.14; 8) dao je identičan primjer, pa tako možemo u ovaj period postaviti i još neke oblike: duboki, jajoliki pitosi, trbušasti lonci s drškama na ramenu, dublje ili pliće bikonične zdjele s izvrnutim facetiranim (iznutra) obodom, zdjele s turbanskim obodom i dr. (al.14; 2, 4-7) - Zecovi II – isto pehari s X drškama (sl.14; 3) + girlande, urezane linije... - Donja Dolina – po interpretaciji Marića u ovom periodu još se odvija život na STARIJEM naselju osnovanom u Ha A1 - Našem periodu I starijeg željeznog doba odgovarala bi završna faza tog naselja, s keramikom u tradiciji KPŽ što se slaže s Brdašcem i Zecovima - METALNI NALAZI (T.XXIV; 6 i 7) iz Petkovog brda – unutrašnjebalkanski tipovi, a ornamentika srednjobosanska – uglavnom, utjecaji idu iz J prema S, a ne obrnuto kako je bilo u brončanom dobu. Taj unutar balkanski utjecaj prema sjeveru je proces kojim počinje Fe doba - Pojasna kopča (T.XXIV, 3) – vjerojantno D.Dolina - 2 igle s koničnom glavom i diskovima (T.XXIV; 1 i 2) – takve su tipične za Ljubljana IIa i Mokronog - igla s čašastom glavom i željezni kolutić (T.XXIV, 4 i 5) – grob s urnom iz Bajinaca PERIOD II (IIa, b, c) – oko 650.-500.g.pr. - čine ga Zecovi II (mlađi dio), Brdašce (gornji sloj naselja), najstariji sloj u Sanskom Mostu, te D.D. - važno je reći da se u ovo doba počinje razvijati Sanski M. u snažan metalurški centar, a naselje u D.D. doživljava vrhunac – staro ravničarsko je napušteno i pretvoreno u nekropolu, a novo je sojeničkog tipa - FAZA IIa – oko 650.-575.g.pr. - Keramika – grube zvonaste urne s 4 drške (sl.14; 10) - Trbušaste urne s 4 drške (sl.14, 11) - Zdjele s proširenim vratom, iznutra kanelirane (sl.14, 12) - Jednostavne zdjele s uvučenim obodom (T.XXIV, 12) - Šalice s 1 drškom (T.XXIV, 19) - Oružje/oruđe – željezno koplje s dosta širokim listom i snažnim rebrom (T.XXIV, 11); željezni bojni nož, mali željezni nožić (T.XXIV; 13) - Nakit – sljepoočničarke (T.XXIV, 14, 15 / T.XXV,1, 2) - Ogrlice – čvoraste, tordirane - Dijadema od brončanog lima (sl.14; 13) - Masivne brončane narukvice s prebačenim krajevima (T.XXIV, 16) – česte u Glasincu IVb/IVc - Igle (T.XXV, 7) – višeglave, od Fe, obložene broncom - Male naočaraste F bez osmice

41

-

-

F u obliku beotskog štita s nogom (T.XXV, 5, 6) Donjodolinske kolutaste F (tipa kao T.26; 5) Pojas od brončane dugmadi s pojasnom kopčom glasinačkog tipa s laticama na obodu (sl.14; 15) Kompozitni pojas (sl.14; 14) Glinene perle i brončani privjesci (T.XXV; 3 i 4) Ž grobovi – reprezentativniji – ogrlice, F, pojasevi, dijademe, sljepoočni kolutovi M grobovi – igle + predmeti koji oponašaju višeglave igle (paralele u Kaptolu i Glasincu); tipa kao T.XXVI; 15-17 – to je u stvari lokalna interpretacija (višeglave igle karakteristične su za svL, ali ovakve barokizirane kakve imamo u Dolini više bi sličile onima u Stični) F tipa T.XXV, 5 i 6 – nalazimo u prijelazu Mokronog u stupanj Stična-N.Mesto, znači naša faza IIa bi bila paralelna sa Stična I = svL Ib2/Ic1 = Glasinac IVb/IVc Ovo je otprilike postavljena situacija F s nogom u obliku beotskog štita – imamo je i na Glasincu IVc, te je datirana u kraj VII.st. (oko 625.); inače je rasprostranjena na širokom prostoru od Grčke, Makedonije, Trakije do D.D. pa i Slovenije Paralele s Glasincem su i višeglave igle (usporedi T.25; 7 sa T.62, I) U fazi IIa – 6 spaljenih – urne + 3 inhumirana groba FAZA IIb – oko 575.-525. = sredina VI.st. faza ratničkih grobova, ali i dalje su brojni bogati Ž grobovi keramika – urne širokih bokova s visokim vratom i izvijenim obodom (sl.4; 17) jednostavnije urne (sl.14, 22), grube zvonolike urne (sl.14, 10), trbušasti pehari s 2 drške (sl.14, 18), zdjele s uvučenim obodom (sl.14, 16), bikonične zdjele (sl.14, 19) specifične su kruškolike posude s rupicama ispod oboda i poklopcem (nose se na uzici) – T.XXV, 15 ukras – najčešće plastični; kose kanelure na obodu (turbanskom), vertikalne i kose kanelire (urne, pehari, šalice): česta su i vertikalna rebra (sl.14; 19 / T.XXVI, 19), šrafirani trokutovi (T.XXVI, 18) i rombovi (paralele na keramici VI.st. iz Poda) brončano posuđe – sl.14; 20, 21 oružje/oruđe – prilično je raznovrsno uz koplje i bojni nož, sada nastupa i jednosjekli mač s oštrim prelazom iz sječiva u ukošenu dršku i s trnom između drške i oštrice (sl.15, 3) nova pojava u DD je i defenzivno oružje: brončana kaciga grčko-ilirskog tipa (x2) – sl.15; 4 brončane i željezne obloge štitova s umbom u sredini (sl.15; 5), a vjerojatno i brončani oklop u Sanskom Mostu još imamo: željeznu sjekiru s tuljcem (T.XXV; 13), krstastu željeznu sjekiru (T.XXV, 12), dvosjekli željezni mač (T.XXV, 8) nakit: mnogo je toga naslijeđeno iz prethodne faze (sljepoočničarke, ogrlice, F) neki predmeti dolazne do punog izražaja: donjodolinske brončano-željezne igle s diskovima (T.XXVI, 15-17) – tipične za M grobove i donjodolinske pločaste F od tankog pločastog lima, ukrašene iskucavanjem (T.XXVI, 5) – tipične za Ž grobove

42

-

-

brončano dugme s ušicom (T.XXVI, 7) – vjerojatno za kompozitni pojas glasinačke, okrugle pojasne kopče (T.XXVI, 10) novo – sljepoočni kolutovi od tanke narebrene žice s ušicom na jednom kraju (T.XXVI, 12) lijevanja dugmad za pojas (T.XXVI, 9) duge, spiralne narukvice (sl.15; 6) dvojna igla s trokutastom glavicom (T.XXVII, 4) brončane i brojne jantarne perle fibule – arhaične, dvopetljaste (sl.15; 12) čunjaste s dugom nožicom (T.XXVI, 3 / T.XXVII, 9) F s lukom od jantarnih perla (al.15; 15) Male lučne F s izduženom trokutastom nogom i glatkim ili narebrenim lukom (T.XXVII, 7 i 8) Lučne F sa sedlasto uganutom nogom (T.XXVI, 2) F a tre bottoni (sl.15, 11) S privjescima na luku i kraju noge (T.XXVII, 1) F s niskim lukom ukrašenim graviranim prepletom (sl.15, 14) Kolutasta F s krupnim laticama na obodu (sl.15; 13) U fazi IIb – 7 incineracija u urnama, ali 26 inhumacija!!! Ž grobovi opremljeni su bogato – nakit Keramiku nalazimo i u M i u Ž grobovima Bojna oprema bogatijeg ratnika – kaciga, štit s brončanom ili željeznom oplatom, 2 koplja, mač i nož Prosječno naoružanje – 2 koplja, mač nož, i vjerojatno štit Zbog sličnosti F koje nalazimo u Sloveniji (čunjaste, a tre bottoni..) zaključili bi – faza IIb = svL Ic1 i IIa = Este II/III i Villanova IVB2 = Stična II = Glasinac IVc Veze s Kaptolom – grčko-ilirske kacige, F s vrlo dugom nogom, s 3 dugmeta, s narebrenim lukom Veze s Glasincem IVc – glasinačke pojasne kopče, masivne narukvice s ukrštenim krajevima; F s nogom u obliku beotskog štita; kalotna pojasna kopča s perlama na obofu (T.XXVI, 8); narukvice s većim brojem navoja (sl.15; 6); pseudokiparske (??) igle (T.XXVII, 5) – osim u Glasincu, nalazimo ih u I Hercegovini, C.Gori, i S Albaniji – 2/2 VI.st. FAZA IIc – oko 525.-500.g. Mogli bi je nazvati horizontom zmijolike F Radi se o kratkotrajnoj fazi u DD, ali zmijolikih F nema u Sanskom Mostu, što ne znači da nema grobova IIc faze Keramika – jednostavne, bačvaste urne; zdjele s uvučenim obodom (sl.15, 23); trbušaste kanelirane šalice s 1 drškom (sl.15, 22) Oružje/oruđe – duga željezna koplja u obliku rogozova lista (sada kraća i šira) – sl.15; 16-17 Bojni nož – sl.15, 19 Mač s vrlo kosom drškom – sl.15; 20-21 Novost – koplja s rebrom do polovine lista (sl.15, 18)

43

-

Nakit – sljepoočni kolutovi s narebrenom žicom; glatki i tordirani – T.XXVII, 11, 12 Ogrlice od jantarnih ili staklenih perli Narebrene narukvice (T.XVIII, 2) ili ukrašene urezima (sl.15; 26) Donjodol. pločaste F – T.XXVII, 13 Fibule – jednostavne zmijolike s diskom na luku (T.27; 15) S krilcima na luku – T.27; 14 S dugom nogom i 2 dugmeta na luku – sl.15; 29 Glasinačke rebraste F – T.28; 1 Glasinačke 2petljaste F – T.28; 4 Glasinačke krestaste F – T.28; 6 Čunjaste s prstenastim završetkom noge – T.62; 28 U fazi IIc – 90% je inhumacija Ž grobovi i dalje imaju više priloga Naoružanje – 1 do 2 koplja, mač, vjerojatno okrugli štitovi sa željeznim oblogom i umbom Faza IIc = stupanj zmij.F u Dolenjskoj = Glasinac Va

- PERIOD III (IIIa1, a2, IIIB) -

Obilježen je upotrebom certosa F Sada je većina nalaza iz S.Mosta (nekropola) + nekropola u Čarakovu i gradini Zecovi I Problem periodizacije Marić-Teržan-Čović (str.254/255.PJZ, Sanja kaže da je dosadno) FAZA IIIA1 – 500.-450.g. Kratkotrajna, malo nalaza Naslijeđuju se 2 tipa nakita i traju još samo ovdje: dvodijelne pločaste F (sl.16; 1) i sljepoočni kolutovi (T.28; 12) Novo – trakasta F (sl.16, 3), lučne protocertoške F s ptičijom glavom na nozi (T.28; 8); certosa F malih dimenzija (tipa I i II po Teržanovoj) – sl.16; 5 Još jedna varijanta malih certosa F (T.28; 7) Privjesci u obliku bule; staklene perle Oružje – koplje s jakim srednjim rebrom do ½ lista (sl.16; 7); usko s dugačkim tuljcem (sl.16; 17); jednosjekli mač (sl.15; 20-21); mali bojni noževi Keramika – 1 plića zdjela s uvučenim obodom (sl.15; 23) Od 7 promatranih grobova – 1 spaljeni/urna, a ostali skeletni M i Ž grobovi relativno siromašni FAZA IIIA2 – 450.-350.g. Dugotrajnija; zastupljena u Sanskom M. i DD s nekoliko desetina grobova + nekropola u Čarakovu i Zecovi I Keramika – pliće zdjele uvučena oboda; trbušasti ili bikonični pehari s drškom; male kruškaste posudice (sl.16; 9-14) Ukras – osim već znanih kanelira – novost su plastična kuglasta ispupčenja na trbuhu (T.28; 10 / sl.16; 13-14), te modeliranje roščića i životinjskih glavica ma drškama (T.28; 10)

44

-

-

Oružje – koplja (do 60cm) – duža, ali i kraća s dugim tuljcem (sl.16; 16 i 17), te kraća bez rebra Kratki mačevi (35-40 cm) – 3 varijante: bez žlijeba za krv na gornjem dijelu sječiva (sl.16, 18) – stariji tip; mlađi – s jednim sedlasto formiranim zadebljanjem između sječiva i drške (sl.16; 25); tip sa 'S' sječivom i '3' drškom (tzv.tip mahaira ili falkata) – T.28; 9 Nađeni su i bojni noževi (20-25cm), a u nekim Ž grobovima – standardni mali nožići Važna je ponovna pojava defenzivnog oružja – par knemida s modeliranom muskulaturom (sl.16; 15); brončana grčko-ilirska kaciga; kameni brusovi Nakit - fibule – mlađe varijante certosa F s jednostranim navojima na glavici (vrste V, X, XI i XII po Teržanovoj) – T.28; 15, 18 Jadranski tip certosa F sa završetkom noge raskovanim i neznatno zavrnutim prema luku – T.28; 14 Starije varijante samostrelnih certosa F – T.28; 13 i 20 Lokalna varijanta samostrelnih F sa završetkom nogice u obliku živ.glave – T.28; 19 JI alpske živ.fibule – T.28; 17 Naočaraste F s osmicom i brončanom trakom na poleđini – T.28; 21 Neobična certosa F iz S.Mosta (T.28; 16) čiji je luk vjerojatno modeliran pod utjecajem ranolatenskih F u obliku maske ('Maskenfibel') Sljepoočni kolutovi – arhaični (T.28; 12) Prvi puta se javljaju i vrlo dekorativni sljepoočni kolutovi tipa Sanski Most (T.28; 11) Ogrlice – od jantara i stakla Prvi puta se javljaju lijevane višeglave igle mlađe vrste (T.29; 6) – karakteristične za Ž grobove; možda namjena ukosnica za punđe ) Dvojne igle, sa 'omega' i sa krstastom glavom (T.28; 26 / T.29; 11) – karakt. za M grobove Narukvice – masivne ili sa rebrima (T.29, 15 / T.28; 24) + spiralne i od brončanog lima Pojasne brončane kopče - jednostavne (sl.16, 21) ili s prečkom po sredini (T.28, 22). Mogu biti i željezne u obliku sočiva ili pravokutne s prečkom (T.28; 22) Pinceta – T.28; 23 U fazi IIIA2 od 41 promatranog groba – 1 incineracija/urna, 2 incineracije/bez urne + 38 inhumacija Ž grobovi – nakit M grobovi – dvojne igle, u manjem broju F, pojasne kopče Standardno naoružanje – 2 koplja i kratki mač ili bojni nož FAZA IIIB – 350.-300./275.g. Ovdje su vodeći tipovi lokalna varijanta samostrelnih F i veći broj tipova i varijanti F ranolatenske sheme + jedan poseban tip F poznat iz SZ Bosne (pločica od tanjeg brončanog lima, ukrašena tehnikom tiještenja, te željeznim zakovicama pričvršćena za željeznu F samostrelnog tipa. Nema prethodnice na ovom

45

-

području. Ne možemo je izvesti niti iz starijih pločastih F tipa Donja Dolina – T.26; 5 / T.27; 13) U DD i S.Mostu imamo te F poznate iz SZ Bosne (T.29; 16) – pa se smatra da im je osnovni oblik i ukras preuzet s paragnatida italo-keltske kacige (npr.tipa MONTEFORTINO), koji je nekako dospio u SZ Bosnu, vjerojatno uvezen Keramika – mali bikonični lonci bez drške (sl.16; 22); duboke zdjele (sl.16, 23); veći broj bikoničnih i trbušastih pehara i šalica s 1-2 drške, uglavnom istih formi kao i u fazi IIIa2 Karakt. za ovu fazu i novo – trbušasti pehar s koničnim vratom i 1 drškom (sl.16; 24) Ukras – ispupčenja na trbuhu, roščići na drškama, trokuti izvedeni upisivanjem obrnutog 'V' motiva, šrafirani trokuti... Oružje – koplja – kratka bez rebra (sl.16, 26); duga, sa ili bez rebra Kratki mač sa sedlasto profiliranim zadebljanjem (sl.16; 25) Bojni nož sličan maču, ali kraći i tanji Brus Par knemida iz S.Mosta Nakit – karakteristične su i ranolatenske F s nogom koja završava zmijskom ili nekom drugom glavicom; kuglicom s produžetkom ili bikoničnim zrnom i slične rane forme (T-29; 1-3, 5) Naočaraste F Starije varijante samostrelnih F Kasna varijanta jadranske latenoidne F (T.29; 13) Lokalna F s glavom samostrelne sheme (T.29; 4) Sljepoočni kolutovi tipa Sanski Most (T.29; 8), sada su u punoj upotrebi Ogrlice od željezne žice i jantarnih perli ili staklenih Sada se javljaju ranolatenske perle od neprozirnog bjeličastog stakla u obliku posude, kao i perle od zlatnog lima Višeglave igle – ukosnice (T.29; 6) – u Ž grobovima Dvojne igle – omega tipa (sl.16; 30) i krstaste (T.29; 12 / sl.16, 31) – u M grobovima Narukvice – masivne s jagodama (T.29; 15) Pojasne kopče – osim malih ili velikih (T.29; 7), sada se pojavljuju i željezne pređice s uvrnutim krajevima i iglom (sl.16; 31), kao i posebno dekorativne ažurirane okrugle brončane spone (sl.16, 27) Mala naušnica od brončanog lima (T.29; 12) – srodna je luksuznim primjercima iz Čuruga Od 33 groba ove faze – 6 incineracija, a 26 inhumacija Što se nošnje tiče, tipološki se ona ne mijenja, s obzirom na prethodne faze Važno je reći za period III da se u to doba ne možemo više oslanjati na paralele s Glasincem jer se utjecaji s njega više ne osjećaju Pojava certosa F (starijih varijanti) se u SZ Bosni događaju s izvjesnim zakašnjenjem, u odnosu na estenski i JI alpski prostor. Certosa F se ne miješaju niti u jednom grobu sa zmijolikim F (mlađim). Zbog toga se faza IIIa1 ne može staviti prije početka V.st.

46

-

-

Faza IIIa2 sadrži više vrsta certosa F; pravokutne pojasne kopče, masivne narukvice s jagodama...te je istovremena s «mlađom fazom certoškog horizonta» po Teržan, te s fazom IIc svL skupine + knemide + mačevi tipa mahaire (falkate) – isto pripadaju u 2/2 V.st. i ½ IV.st. Faza IIIb sadrži elemente starijeg željeznog doba, sa već izrazitim utjecajima keltsko-latenske kulture = mlađi dio negovskog horizonta dolenjske grupe = faza Čurug po D.Božiču u Podunavlju. U ovu IIIb fazu pripada i pločasta F tipa Sanski Most (T.29; 14) kojoj je nesumnjiva tipološka povezanost paragnatida na italokeltskim kacigama tipa Montefortino – što nedvosmisleno upućuje na 2/2 IV.st.

-

Donja Dolina-Sanski Most – IIIa1 = 500.-450.g. - IIIa2 = 450.-350.g. - IIIb = 350.-300/eventualno 275.g. - u svojo studiji o DD Marić je pokazao da ne postoji prekid u životu tog naselja. Ono kontinuirano traje do kraja mlađeg željeznog doba, odnosno do rimskog osvajanja. To su faze IIIb i IIIc po njegovoj podjeli. Keltski materijal – nakit, oružje, keramika – javljaju se u značajnoj količini, ali se i autohtoni oblici (pogotovo rukom rađena keramika) održavaju do kraja života naselja. Nešto je drugačija situacija sa Sanskim Mostom – tu još postoji nekoliko grobova koji bi se mogli pripisati Latenu B2 ili C. Kasnolatenskih metalnih nalaza tu nema, a nedostaje i keltska keramika, kao i u Zecovima I. NASELJA - gradinska (preko 100), otvorena ravničarska (12), sojenička (samo 1, na 'Gradini' u DD) - one gradine na dominantnim položajima, imale su lako obranjiv položaj, te nemaju vidljivih ostataka fortifikacija, pa se pretpostavlja da su bile branjene palisadom ili nečim sličnim - u sjevernom dijelu našeg područja čest tip fortifikacijski sistema čini kombinacija dubokog usjeka i tzv.limitnog tumula; ili šanac i polukružni bedem. U J dijelu poznati su ovakvi obrambeni sistemi, ali su češći oni izvedeni od lomljenog kamena, bedemi ili rijetko suhozid. Naravno, tip fortifikacije zavisio je od osobine tla, tj.konfiguracije terena. - Važno je reći da je naselje na GRADINI u DD bilo sojeničarsko samo u starijim fazama, a zatim, taloženjem kulturnih slojeva nivo zemljišta je narastao, i nastalo je otvoreno ravničarsko naselje, s podovima kuća položenim na tlo. Radilo se o dobro organiziranom i uređenom naselju, s kućama raspoređenim SZ-JI, te sa komunikacijama između nizova kuća. One su bile vrlo velike (10x15m) s više prostorija. Konstatirana su 2 tipa peći. Zidne konstrukcije su bile od drveta i ljepa koji je ponekad bio ornamentiran. - Sojenice su bile postavljenje uspravno na tok Sane. Između tih redova bili su iskopani duboki i široki kanali koji su vodili u rijeku (za odvod vode u vrijeme kiša). Oko kuća su bile terase od greda, podignute kao kuće na visokom kolju. Između kuća su bili mostovi (preko kanala). Truhelka je prvi istraživao, ali je previše fantazirao, pa je to napravio opet Marić.

47

NAČIN POKOPA - imamo 2 osnovna ritusa: incineraciju i inhumaciju, te dolazi do značajnog preloma u ½ VI.st. (u periodu I i fazi IIa dominira spaljivanje, a onda u IIb prevladava inhumacija, i tako do IIIb iako cijelo vrijeme postoji i spaljivanje - u starijim fazama - incineracija + urne, a od IIb faze – osim urna, javljaju se i izdužene jame u koje je nasuta paljevina - u DD otkriveno je i nekoliko grobova ukopanih ispod kuća sojeničkog naselja. Radi se o pretežno inhumacijama. Vjerojatno pripadaju fazi IIb- grobovi su imali drvene okvire od dasaka (inače, osnivanje sojeničarskog naselja podudara se s početkom faze IIa) - posebno su zanimljivi dvojni grobovi – osim jednostavnih dvaju skeleta položenih jedan uz drugi, u DD imamo desetak dvojnih grobova posebnog tipa - o - = M – on je vjerojatno bio ranije zakopan jer su mu ponekad kost malo - =-oŽ poremećene, a onda bi se žena pokopala (možda udovica), a to znači da je grob M morao biti nekako označen na tlu - u DD je Truhelka uočio i nekoliko grobova od samo dijelova skeleta (npr.lubanja i butna kosta), ali sa prilozima. Očigledno se radi o prenošenju kostiju umrlog s nekog drugog udaljenijeg mjesta na nekropolu (možda ratnici ili trgovci) - unutarbalkanska pojava su duhaljke s kovačkih mijehova u obliku konjske protome (sl.28; 23) – Sanski M., Ripče, Pod - važno je reći da kulturne grupe Fe doba evoluiraju naspram brončanodobnih tako da je jedan od mogućih pravaca te evolucije razvoj kulta heroiziranih pokojnika (to je u vezi s kultom kneževskih grobova starijeg željeznog doba) - kult mrtvih – ratnički sloj – rodovska aristokracija (iako kneževski grobovi nisu tako bogati kao npr. u Dolenjskoj ili na Glasincu, oni pak postoje i to od ½ VI.st.) - u starijem razdoblju (od VIII.-sr.VI.st.) u ukrašavanju konstatiramo dvije izrazite tendencije: - a) naslijeđe KPŽ-a – facetiranje, kaneliranje, tehnika iskucavanja kombinirana s punciranjem (npr. pločaste F tipa DD) - b) utjecaj s juga iz centralne Bosne i sa I, iz Bosutske grupe, uvođenje urezanog ornamenta s bijelom inkrustacijom na keramici i finog graviranog ukrasa na metalnim proizvodima (T.24; 3, 6-10) - u daljnjem razvoju svi ovi elementi gube značaj, osim iskucavanja, a povećava se važnost plastičnog ukrasa (u 2/2 VI.st.javljaju se primjerci posuda s roščićima i živ.glavama na drškama, što je zapaženo i u dr.dijelovima Z panonskog i I alpskog prostora u to doba) - u V i IV.st. imamo snažan utjecaj dolenjskih lončarskih centara: nizovi ovalnih ili okruglih ispupčenja na trbuhu, u kombinaciji s roščićima ili živ.gl. na dršci + ponekad urezi ili ubodi (T.28 i 29) – odlično glačanje i posebna tehnika pečenja davali su izrazito crnu keramiku što je bila imitacija metalnog posuđa PRIVREDA - zemljoradnja, stočarstvo, lov, ribolov, proizvodnja i prerada metala, trgovina - DD (tzv.starije naselje) bila je važan radionički centar još u KBD. Tu su izrađivana oruđa i oružja kao i nakit, i kalupi su nađeni. To se sve nastavlja u Fe

48

doba, to potvrđuju autohtoni tipovi nakita, a i nađeni kalupi, posudice za taljenje bronce, grude bronce, komadi žice. Druga metalurška grana bila je vađenje FE rude, taljenje Fe, njegova prerada i izrada Fe predmeta (željezna troska je nađena praktično u sloju svakog gradinskog naselja). Imamo i primjerke kovačkog alata (T.29; 10). Vrlo je vjerojatno da se Fe proizvodilo i za izvoz i to u velikim količinama a da je glavnu posredničku ulogu imala DD. Trgovina je bila vrlo važna za DD što se vidi po predmetima koji potječu iz Grčke, Makedonije, Trakije, Dakije, pa do JI alpske oblasti i od Apeninskog poluotoka i srednjeg Podunavlja do Glasinca. Možda je trgovina bila i osnovni razlog što su stanovnici DD bili prisiljeni da napuste staro naselje na 'gredama' (brončanodobno) i uporno nastojali i dalje ostati uz obale Save, pa i po cijenu podizanja novog naselja na stotinama debelih hrastovih pilona DUHOVNA KULTURA - predstava ptice, točka i svastike na metalnim objektima, 4 's' motiva spojena u svastiku – odrazi solarnog kulta - predstava konja (figurica T.24; 18) ili F (T.28, 17) – rezultat importa ili utjecaja s Egeje ili I Alpa GENEZA I SUSJEDI Teze Z.Marića: 1.) nosioci KPŽ naselili su sj.Bosnu u posljednjem stoljeću 2.tisućljeća (Ha A), u Ha B ta se kultura u S Bosni potpuno konsolidirala 2.) stanovnici SZ Bosne u Fe doba (izuzevši Japode u Pounju) direktni su potomci nosilaca KPŽ-a 3.) potomci nosilaca KPŽ-a Z panonskog područja su najvjerojatnije bili Panoni 4.) dosljedno tome stanovnici DD i njihovi srodnici u S Bosni isto bi trebali biti Panoni 5.) područje DD u rimsko doba pripadalo je panonskim Oserijatima. Vjerojatno su onda i predrimski stanovnici DD bili isto Oserijati 6.) mezejski teritorij (oko rijeke Sane) ima vrlo naglašen panonski karakter, odnosno vrlo mnogo elemenata KPŽ-a i njenih izdanaka Dakle, utjecaji prema J su sigurni, a ostaje otvoreno pitanje jesu lli utjecaji s J prema S iz područja srednjobalkanske grupe i glasinačke kulture (u VIII., VII. i ½ VI.st.) zaista samo rezultat trgovačkih veza? Moglo je doći (nakon micanja KPŽ prema J) u starije Fe doba do obratnog populacijskog pomicanja i suprotnog smjera (od J prema S i SZ) – na to su već pomišljali Z.Vinski i K.Vinski-Gasparini (zbog određenih pojava na nekropoli u Vukovaru), a zatim je Gabrovec iznio pretpostavku da je na genezu dolenjske grupe bitan utjecaj imao priliv novog stanovništva s glasinačkog područja (ta se teza još ispituje) UTJECAJI / ZAJEDNIČKI ELEMENTI - srednjobosanski (Pod C i D) – šalice i pehar s 1 ili 2 drške, šrafirani trokutovi, rombovi, vertikalna rebra, drške s roščićima - srednjodalmatinski (preko sr.bosanske) – male F s dugom trokutastom nogom, naočaraste, certosa F, dvojne igle, itd - + specifični elementi - mlađa varijanta višeglave igle, lunulasta F s četvrtastom nožnom pločom s lančićima, duge željezne pravokutne pojasne kopče, sljepoočni

49

-

kolutovi tipa S.Most (T.29; 8) – svi ovi predmeti su vjerojatno išli od JI alpskog prostora preko DD do srednjobosanske i srednjodalmatinske skupine srednjopodunavsko područje (Szentes, Vekerzug, Velem st.Vid) – srodnost u metalnom inventaru, kako DD grobova, tako i tumula u Kaptolu kod SI Požege na Z od DD razlikujemo 2 zone: sjevernu (Banija) – vezana za JI alpsko područje i s DD južnu (Japodi) – oko Une, zanimljivo ali u DD imamo samo 1 antrop.japodsku figuricu, a kod Japoda samo 1 pločastu F tipa S.Most – znači nisu bili u 'prijateljskim' odnosima JI alpsko područje – dolenjska, svL, notranjska grupa – oblici nakita, a u V i IV.st. specifična vrsta keramike. DD je također prenosila utjecaje iz unutrašnjeg Balkana (Glasinac) prema Sloveniji

II. JADRANSKO-ZAPADNOBALKANSKA REGIJA -

-

granice ove regije se podudaraju s onima u KBD u KBD u JI Bosni je glasinačka grupa, ali u st.Fe doba dolazi do promjena – na prostoru JI Bosne, JZ Srbije – do srednje Albanije, nastala je jedna široka zajednica, tzv.kultura Glasinac-Mati. Dakle, glasinačka kultura kao cjelina ipak pripada centralnobalkanskoj regiji, ali Z dio njenog areala pripada Z Balkanu na S naša regija doseže do srednjih tokova Une i Bosne, zatim skreće J i JI tako da Romanija, Bjelašnica, Prenj i Neretva u svom srednjem toku odvajaju našu regiju od područja rasprostiranja glasinačke kulture Z i J dio naše regije pripada mediteranskoj klimatskoj zoni, priobalni pojas i otoci Kulturne grupe: Istarska Liburnska Japodska Srednjodalmatinska Srednjobosanska Za J primorje veoma slabo istraženo dan je samo kraći sumarni prikaz

ISTARSKA GRUPA (S.Gabrovec, K.Mihovilić) -

-

prvi ju je odredio Š-Batović na svom predavanju na Hvaru 1968.g., ali je u tu grupu uključio i slovenski kras (koji je ovdje ipak uključen u notranjsku skupinu) istarska grupa na sjeveru graniči s notranjskom, na JI s Liburnima, dok su u Gorskom kotaru Japodi BERAM – krajem XIX.st. istražuju K.Moser, a onda Marchesetti. Nekropola je ustanovljena na terasi između 2 gradinska bedema, otkriveno je oko 100 grobova, a onda je kasnije Amorso otkrio još 72 žarna groba – kao niše usječene u živcu; svaka žara je bila poklopljena kamenom pločom, pa se još većom prekrivala grobna konstrukcija PICUGI – 2 nekropole smještene J od naselja. Prvo je Amorso vodio istraživanja do 1889. kod nekropole I i II, te istražio oko 500 grobova, a onda je Marchesetti početkom XX.st. otkrio još 250 grobova (njegove su bilješke sačuvane kao

50

-

-

-

dnevnik). Najčešći tip groba je nepravilna jama ukopana u zemlju i obložena pločicama ili četvrtasta cela većih dimenzija (dok su jednostavni ukopi u jami sa žarom ili bez žare vrlo rijetki). Osim grobova u podnožju naselja, česti su grobovi (slučajni nalazi) unutar bedema kod II.Picuga PULA – krajem XIX.st. započinju istraživanja pulske nekropole. Prema Gnirsu iskopano je 1000 grobova, od kojih većina nije bila dokumentirana. Grobovi su slični kao u Picugima + 6 žarnih grobova (otkrio Bačić 1957.) NEZAKCIJ – Vizače; nekropola, istraživana 1900.-1905.g. (Benussi, Sticotti, Puschi – opisao konstrukciju i sadržaj 114 grobova koji su bili koncentrirani u Z dijelu naselja, unutar bedema i spomenuo je također nalaze žarnih grobova izvan područja 'nekropole' unutar naselja, što je potvrđeno revizornim radovima 1981. na području rimskih hramova). 1905. objavljen je rad M.Hoernesa po kojoj istarske nekropole zajedno s nezakcijskom postavlja u halštatski period. Nalaze uspoređuje s estenskom kulturom, a kronološki s podjelom prema Prosdocimiju započinje s II stupnjem za Este i paralelizira sa svojom kronologijom za svL. Posebno je važna Marchesettijeva podjela željeznog doba Istre prema kojoj ovo razdoblje u Istri započinje drugim valom naseljavanja, početkom prvog tisućljeća s pojavom spaljivanja u grobnom ritusu. Sam razvoj željeznog doba podijelio je u 3 stupnja, od X.-IV.st. Dvije manje nekropole (istraživane poslije WWII). KAŠTEL – kod Buja; 24 žarna groba; žare su polagane u usjeku u živcu ili su bile zaštićene kamenim pločama GRADINA – iznad Limskog kanala – nekropola. 60-ih godina istraživao je Mladin, nađena su 74 žarna groba unutar naselja i uz glavne gradske bedeme, na SZ strani. Posebno su bili važni nalazi grobnih cjelina koje su pomakle dataciju početka spaljivanja u Istri već u XI.st. Š.Batović je izdvojio istarsku skupinu i početak željeznog doba datira s prodorom KPŽ-a u IX.st. Raniji početak istarske grupe u X.st. s podjelom na 3 stupnja do IV.st. dao je Gabrovec 1970.g. KRONOLOGIJA – Istra I i II – pripadaju još KPŽ-u Istra III – VII.st. Istra IV – VI.st Istra V – V.st. Istra VI – preostalo vrijeme do kraja istarske samostalnosti Početak žarnog pokopa moramo postaviti već u XI.st. kako je utvrdila K.Mihovilić (1972.)

I STUPANJ (T.30) – X / IX.st -

iako se mijenja način pokopa, počinje spaljivanje, domaća brončanodobna tradicija zadržana je u gradnji grobnica, tipu nekropole uz bedem naselja i posebno u pojedinim elementima starije keramike u grobovima uobičajene su žare u obliku šalice s visokom ručkom (T.30; 2 i 14) – oblik potječe još iz SBD, kao i koncentrični krugovi oko bradavice, a ukras na br.14, sličan je grupi ZG-Vrapče i grobu iz Martijanca Ha A1 igla tipa FONTANELLA (T.30; 6) javlja se od KBD u Peschieri i traje do XI.st. u nekropoli Fontanella

51

-

tordirani torkvesi (T.30, 1) – KBD porijekla; nađene u Limskoj gradini i Nezakciju, uz žare oblika šalica s urezanim ornamentom perle od staklene paste (T.30; 7 i 8) – poznate su samo iz Limske gradine, to su tzv.Pfahlbauperle s velikom koncentracijom nalaza na području švicarskih sojenica, kraj Ha A, pa Ha B narukvice dvoslivnog presjeka (T.30; 11 i 12) česti su naočarasti privjesci s visokom petljom (T.30; 4) koštane perle (T.30; 20), traju i kasnije – Nezakcij, Limska gradina, Picugi česti su torkvesi romboidnog presjeka (T.30; 5) spiralni prstenovi (T.30; 3) sljepoočničarke (T.30; 15 i 16) i spiralna narukvica (T.30; 17) – nađene uz žare oblika šalice s visokom ručkom i kanelurama (T.30; 14) narebrene narukvice (T.30, 22) – veze s Glasincem IIIb dakle, Istra stupanj I – vezan uz stare elemente brončanog doba, jaki utjecaji KPŽ-a i Mediterana (protovillanova)

II STUPANJ – VIII.st. – (T.31 / sl.17; 1, 2, 4, 8, 10, 20-23) -

-

dolazi do promjene u materijalnoj kulturi, ali način pokopa i nekropole ostaju isti najizrazitija karakteristika ove faze su grobne žare – sasvim novog tipa, vrč 'WASSERKRUG' ili 'HENKELKRUG' (T.31; 2, 3,13) javlja se na različitim i međusobno udaljenim područjima, npr. u nekropolama Dalj i Vukovara ove posude obično imaju vertikalno kaneliran trbuh i dosta viskoi konični vrat, a datirane su već u Ha B1 na bosanskim gradinama, npr.na Varvari C (Ha A-B) ili iz Fortice (Ha B) na Apeninskom poluotoku su uobičajeni već od IX.st. fossa kultura od Rima do S.Consiline dok se na S Jadranu (Este, Padova, Sv.L) pojavljuju u VIII:st. ovaj tip žara je u Istri ukrašen bogato, urezanim ili pseudovrpčastim geometrijskim motivima + često inkrustacija grobovi s ovakvim žarama obično imaju vrlo malo priloga ili nimalo motive koji se javljaju, rombovi, spirala, meandar, možemo povezati s protogeometrijskom i geometrijskom keramikom u Grčkoj villanovske urne imaju takav motiv, ali nikad u pseudovrpčastoj tehnici za dataciju ovih žara važni su nalazi noževa (nađeni zajedno) – (T.31; 1 i 2 – Picugi II) + (T.31; 3 i 4 – Nezakcij; s trnastom drškom i rebrasto zadebljanim leđima, slično u Ljubljani I) pseudovrpčasti ornament s inkrustacijom uobičajen je već u X.st. u ruškoj grupi, kao i u IV fazi KPŽ-a (V.Gorica) osim trbušastih vrčeva s geometrijskim ukrasom, imamo s istim ukrasom i narukvice (T.31; 5, 7 i 11 – zajedno s 3 vrste igala – s pločastom, koničnom i zadebljanom glavom; one su u Ljubljani datirane u stupanj IIa – ½ VIII.st) koje se u literaturi spominju kao pojasevi igle iz Pule pripadaju starijim tipovima, kao i F s listolikim lukom (T.31; 15) 2. tip žara (T.31; 6 i 10) – bez vrata, s plastičnim ornamentom na ramenu ili trbuhu – spirala, meandar, potkovaste aplikacije

52

-

u jednom grobu u Picugima sa žarom imamo i narukvice, trakaste sa suženim dijelom (T.31; 8-10) već u IX. i VIII.st. u Istri se pojavljuje importirana keramika geometrijskog japigijskog tipa iz Daunije, u grobovima Nezakcija i Picuga (T.31; 14) južnoetrurskog porijekla ke slikana vaza iz Nezakcija (sl.17; 20), porijeklom iz S Italije dio je posude Stillfried + Hostomice + žezlo sa stiliziranim konjićem (sl.17; 10) igle s čašastom glavom povezuju Istru i Škocjan u IX. do VIII.st. (T.31; 16) sa Ljubljanom I, Dobovom IV i Mariborom (Ha B2) dakle, Istra II je sada pod utjecajem Grčke u ornamentici i vezana je za kulturne grupe oko jadranskog bazena, od Daunije i Picenuma do Veneta, Notranjske i Liburna

III STUPANJ – VII.st. – (T.32 / T.33; 3-7 / sl.17; 3,5-7, 9, 12-19, 24-27) -

-

za ovaj je stupanj važna nekropola u Kaštelu kod Buja u III stupnju se razvija samostalna jedinstvena slika Istre, koju prije svega označava vlastita keramika i ornament, u kojem prevladava meandar. Jačaju utjecaji Picenuma i S Italije, jaka je također povezanost s japodskim JI alpskim prostorom. Često ne znamo što je Istra preuzela, a što je sama ostvarila i što je zajedničko cijelom S jadranskom prostoru (Caput Adriae) među predmetima M grobova moramo spomenuti: koničnu kacigu (T.32; 6) – Picugi, Beram zakrivljeni željezni mač (sl.17; 5) višeglave igle (T.32; 2 i 10) – tipologija i razvoj su japodski česte su i metalne posude – važna je šalica s ručkom (sl.17; 18 /T.32, 4) – Kaštel kod Buja, paralele u Este i Notranjskoj situle sa zakovicama pričvršćenim dom (T.33; 13 /sl.17; 19) ciste sa ukucanim dnom (T.33, 11) kotlići s križnim atašama u suprotnošću s prva dva stupnja sada nailazimo na fibule: čunjasta (a navicella) s dugom nogom – sl.17; 6 / T.32; 7 istarske varijante moramo povezati s Picenumom i S Italijom, a ne s JI alpskim prostorom. Njihova pojava u Istri moguća je već sredinom VII.st., a ne tek u 2/2 VII.st. kako ih datiramo u Dolenjskoj F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.17; 7 i 9 / T.32; 8) Zmijolika F (T.32, 5) F s koštanim zrnom (T.33, 3) Protocertoška F (T.33; 5 i 7) Naušnice s rupicom i kvačicom (sl.17; 15) – često provučeno jantarno zrno Narukvice od savijene žice (sl.17; 12) – takve poznaju Japodi Česte cjevaste ogrlice, kao u Notranjskoj – T.33; 6 KERAMIKA – nestali su vrčevi i ukras kakav smo imali u prethodnom stupnju U keramici prevladava situla (njen izvor sigurno je estenski, ali izrada je domaća, jer ukras su udubljene točkice i jamice, a ne utiskivanje čavlića, kako je

53

-

-

-

uobičajeno u estenskoj kulturi) počinje dobijati nogu; Kaštel kod Buja T.32; 3 /sl.17;25 i 26 Domaće oblike opet pokazuje Kaštel, radi se o loncima (sl.17; 27) – ovalnog oblika s jednostavnim plastičnim ukrasom Brojna je importirana keramika i to prije svega APULSKA keramika (T.32; 1), za razliku od I alpskog prostora gdje se javlja u 2/2 VII.st. u tipološki uskom izboru, u Istri je njen izbor znatno širi, kao i vrijeme njene prisutnosti, i to ne samo u grobovima, nego i u naseljima Iz istraživanja De Juliiusa (1975) vidimo da se radi o daunijskoj keramici (u Italiji) koju autor dijeli u 4 faze: 1.) geometrijska protodaunijska (IX.-VIII.st.) 2.) subgeometrijska daunijska I (700.-550.) 3.) daunijska II (550.-400.) 4.) daunijska III (IV.st.) za import apulske keramike preko Jadrana važni su radovi Freya, Batovića, Dulara, Glogovićke sa studijom De Juliisa smo dobili odličan pregled tipologije i način ukrasa, ali manje kronologije, koja je upravo za naše razdoblje, odnosno za keramiku koju De Juliis stavlja u svoj daunijski stupanj I, još nije dosta široka mnogobrojna i raznovrsna daunijska keramika u Nezakciju pojavljuje se najčešće u cjelinama koje sadrže više pokopa (npr.komplex grobnice I/12) ili je pomiješana u Istri već nalazimo geom.protodaunijsku keramiku, tj.japigijsku (6 komada u Nezakciju), a u naš stupanj spada daunijska I: monokromni krateri sa i bez noge (T.32; 1 / sl.17; 24), ali očito i prvi dvobojni sa skromnom upotrebom crvene (koju inače De Juliis stavlja u svoj II stupanj). To nam dokazuje sama istarska građa gdje zajedno nalazimo jedno i dvobojne kratere i primjerci iz Slovenije gdje su krateri ove vrste datirani u 2/2 VII.st. (Stična I) istarska i slovenska daunijska keramika povezane su prije svega s Picenumom, često u varijantama koje sama Daunija ne poznaje u Picenumu ova vrsta keramike također spada u VII.st. – Picenum III

IV STUPANJ – VI.st. (T.33; 1-2: 8-13 / sl.18; 2-4, 6-7, 14-16,22) -

ovaj stupanj je vrlo slabo označen zatvorenim cjelinama, pa možemo navesti građu koja je dobro datirana kod susjeda (Este IIIa, SvL IIa, stupanj zmijolikih F Dolenjske, Picenum IVa) možemo navesti kao novinu zmijolike F raznih varijanti (T.33; 9 i 10 / sl.18; 2, 4, 6 i 7); npr.Picugi i Beram sangvissuga F (T.33; 8) – Istra je povezana sa Slovenijom višeglave igle se nastavljaju iz ranijeg razdoblja kao i ogrlice, naušnice, kao i brojno metalno posuđe – situle, ciste, šalice s ručkom (sl.18; 14-16 / T.32;4) keramika – brojna je estenska keramika, prije svega narebrene crvene situle na nozi (T.33, 12), a nastavlja se takđer import daunijske keramike (u ovo razdoblje moramo postaviti dvobojne posude s jakom upotrebom crvene boje i apliciranim plastičnim rogatim živ.glavicama tzv.SFAGEION (T.33; 1)

54

-

u ovaj stupanj spada i većina kamenih spomenika iz Nezakcija o kojima ćemo kasnije

V STUPANJ – V.st. – (T.34; 1-7, 10 / sl.18; 5, 8-16, 23-24) -

-

uspoređujemo ga s Este IIIb i djelomično IIIc, svL IIb, Picenum IVb i V, te s certoskim horizontom Dolenjske u ovom stupnju isto raspolažemo s malim brojem zatvorenih grobnih cjelina – obično mislimo na nalaze iz grobnice 12 u I zoni Nezakcija među F prevladavaju (u toj grobnici): starije F s 2 ili 3 dugmeta na luku F s oblogom Protocertoške F iz kraja VII. i početka VI.st. Zmijolike F iz VI.st. Samo 1 certoška F Mlađe keramike ima više, ali brojniji su stariji oblici – tako nalazimo estensku keramiku VI i V.st., mlađu apulsku keramiku VI.st. i razmjerno mnogo grčkoitalske keramike koja još nije detaljno obrađena. Njoj pripada i crnofiguralna oinohoe (T.34; 2) koju datiramo oko 490.g., ali važno je reći da ona NE datira cijelu grobnicu u to doba Također su u ovoj grobnici važne i situle (nađeno oko 20 komada), a među njima i figuralno ornamentiranih, u klasičnom situlskom i u estenskom stilu (T.34; 1 i 3)

VI STUPANJ – IV – I.st. (T.34, 6-13 / sl.18; 11-14, 17-21, 25-27) -

lokaliteti su već spominjani – Picugi, Beram, Nova vas, Limska gradina, Pula..važnu ulogu ima i Nezakcij, pored već poznate nekropole, ima i novih nalaza na području rimskih hramova nastavak utjecaja iz JI alpskog i S italskog područja – najmlađi izraz situlske umjetnosti – situle s 1 figuralnim nizom (T.34, 3) iz istog pravca preko notranjske skupine prodire upotreba oružja kao što je: sjekira na 'uho' (sl.18; 21) i duga željezna koplja kasno halštatsko razdoblje označavaju razni oblici certoških fibula koje imaju svoj početak već u kasnom V.st. u IV.st se nastavlja import iz područja Daunije i to novog tipa posuda rađenih na kolu (razni oblici vrčeva) slikanih horizontalnim trakicama (T.34; 11 / sl.18, 26) ova vrsta keramike glavna je karakteristika subgeometrijske daunijske III faze, a proizvodi se kroz cijelo IV.st. u Istri je poznata samo iz Nezakcija sa područja rimskih hramova vjerojatno u isto vrijeme pod utjecajem južnoitalskih trbušastih pitosa s ojačanim rubom ušća nastaje i domaća, histarska imitacija (sl.18; 25) iz južnoitalskih i gornjojadranskih radionica uvozi se crvenofiguralna keramika raznih oblika (Nezakcij) u II nekropoli kod Picuga nalazimo pelike i skifnos etrursko-kampanske izrade također iz etrurskog područja potječu i fragmenti vedra – situla

55

-

-

na području rimskih hramova u nezakciju nađeni su i primjerci helenističkog srebrnog nakita; najčešće se pojavljuje kod Liburna nastavlja se uvoz iz jž italskih radionica gnathia keramike (T.34; 13) dok se među kasnohelenističkim fragmentima reljefne i crnofirnirane keramike nalaze možda i viški proizvodi (T.34; 12) indirektno keltski utjecaji u Istri koji su prodrli preko idrijske skupine u srednji laten, pored zasada samo 1 fragmenta torkvesa od prepletene žice s čvorovima iz Nezakcija (sl.18; 19), najčešće su F srednjolatenske sheme (T.34; 8 / sl.18, 17) koje imaju nogu pričvršćenu za luk i jedan navoj samostrela omotan oko glave luka (T.34, 8), a zatim i nekoliko kasnolatenskih F tipa Gorica, Jezerine i 1 tipa Cenisola (sl.18; 18 i 20) kao što vidimo u Istri se ne mijenja način života s događajima 177.g. kao kod Liburna. Do potpunog prekida razvoja histarske helenizirane kulture dolazi na početku nove ere.

NASELJA - gradine; kašteliri visinskog tipa, utvrđeni - gradine u Istri postoje još od SBD, a proučavali su ih Marchesetti, Gnirs, Battaglia, Baćić - ipak, postoje neke nedoumice za neke gradine – jesu li brončano ili željeznodobne - zato su ih podijelili u one koje se javljaju prije KPŽ-a (Brioni, Mordele, Makadanj, Vrčin) i koje započinju tek s pojavom KPŽ-a (Kaštel) - većina ih je započela život već u SBD, ali neke nastavljaju i u Fe doba- Nezakcij, Picugi, Limska gradina, Beram, Nova Vas NAČIN POKOPA - od KBD od XI.st. pa do kraja prapovijesnog doba u Istri se koristi isključivo spaljivanje pokojnika. S obzirom na veliki broj gradina do danas je konstatirano samo 25 žarnih nekropola, a samo 9 ih je istraženo. One se nalaze u sklopu gradskih bedema, između I i II ili II i III vijenca zidova (Pula, Beram), unutar samog glavnog platoa naselja (Nezakcij), ili u neposrednoj blizini u podnožju ili na padini (Picugi, kaštel) - spaljivanje se moglo vršiti unutar nekropola na manjim vatrištima (Pula, Beram, Nezakcij...), ali konstatirani su i položaji ... (ustrina, notrina..???)obično uz nekropole - vjerojatno je postojao grobni ritual jer je nađena velika količina fragmenata keramičkog posuđa i ostataka hrane (nađeni izvan grobnica) - 3 osnovna oblika grobnih konstrukcija: - a) jednostavna jama s ostacima pokojnika u žari ili bez žare, prekrivena pločom ili kamenjem - b) grobna jama obložena neobrađenim kamenjem sa 1 ili više žara i prekrivena kamenom pločom - c) grob ograđen obrađenim kamenim pločama koje čine pravokutni sanduk prekriven s 1 ili više poklopnih ploča - znači više poklopnih ploča mogle su biti vidljive i izvana, kao oznaka, što je bilo važno zbog naknadnih ukopa u isti grob (izrazit u Nezakciju)

56

DUHOVNA KULTURA - javlja se figuralno oblikovanje (stilizirana ljudska figura na keramičkoj posudi u nezakciju i živ.figurice u Picugima, Nezakciju i Bermu) - figuralno oblikovanje povezuje Istru sa mediteranskim svijetom (Italija i JZ Balkan) - iznimka je motiv sunčane lađe - vlastiti izraz Istra dobiva kasnije, glavna posebnost su KAMENI SPOMENICI – većina ih je nađena u Nezakciju (50). Mogu biti s geometrijskim ornamentom (spirala, svastika, meandar) ili reljefna plastika (konjanik, ali i lik žene koja doji i rađa dijete) ili puna plastika (2 M poprsja; konjanik na konju, dvojna Ž glava, fragment noge) - kameni spomenici su nađeni u okviru nekropole, ali ne više u prvobitnom položaju tako da o njihovoj funkciji imamo 2 teze: jedna je da su to ostaci svetišta s kultom božjeg prijestolja ili dvojnog božanstva (Gnirs) ili htonskog božanstva (Sticotti). Druga je da su to dio grobne arhitekture i predstavljaju grobne ploče ili stele. - Na jednom reljefu imamo prikazane M noge, ali i geom.motiv što dokazuje da obje varijante spomenika nisu vremenski različite - Za ploče sa spiralnim ornamentom imamo najbolje paralele u nadgrobnim stelama Novilare, a drugu usporedbu daju nam kamene ploče iz Bugarske - Ukras meandra nalazimo često na daunijskim stelama - Novilarske stele se datiraju u ½ VII.st. pa bi i ove naše mogle biti tu negdje - Paralele za punu plastiku imamo u J Italiji (Aressa, bellanta). Imamo i jedan plastični nadgrobni spomenik čak iz J Njemačke (Hirschlanden), čiji su uzorci isti u J Italiji. Datiraju se u VI.st. - Konjaničku plastiku bi mogli donekle usporediti s etruščanskim – poznaju naoružanog konjanika, ali i hipokampe (posebno je blizak nezakcijskom spomeniku hipokamp iz Vulcija) - Nezakcijski je konjanik, kao i etruščanski, gol, ali s dignutim falusom kao i sva prahistorijska alpska M plastika, i na nogama nosi čizme. Grčki konjanici su obučeni, izrađeni u dubljoj plastici, a južnoitalski nose plašt - Nez.konjanika moramo razumjeti bar posredno iz slične etruščanske plastike. Upravo su E rado prenosili sitnu grčku plastiku ili prikaze s vaza u veliku skulpturu (npr.već spomenute hipokampe i sfinge) - Nezakcijski reljef s prikazom žene koja doji i rađa dijete nema paralele. Jedino u Megari Hibleji i Sparti nalazimo spoj tih dvaju motiva; kult plodnosti - 'dvojna glava' ima paralele u Orvietu (VI.st.) - s paralelnom građom iz Italije smo dobili razmjerno sigurnu dataciju za istarske spomenike – ploče s geometrijskim ornamentom možemo postaviti već u VII.st.; povezanost s reljefnom plastikom pokazuje da su ih izrađivali još i kasnije, u VI.st, gdje moramo postaviti nezakcijsku plastiku, vjerojatnije prema kraju tog stoljeća - Istra je povezana s egejskim svijetom prije svega preko srednje i južne Italije. To još nije čisti grčki svijet, ali je od njega dobio elemente (veze sa sr.i J Italijom dobro pokazuje importirana daunijska keramika)

57

-

-

druga povezanost je neposredno etruščanska (dvojna Ž glava i fragment Ž glave su vjerojatno etr.importi) u potpuno drugi svijet nas vode figuralno ornamentirane situle. Više fragmenata je nađeno u Nezakciju grobnica I/12. Prikazi na situlama pokazuju dvojnu povezanost: 1.) situle JI alpskog kruga – tu spadaju situle s antropomorfnim prikazima:prikazi konjske zaprege, kola na kojima su vozač i gospodar – sjedi, a 2 žene mu donose piće, 2 M koja stoje uz ciborij, M koji koračaju u redovima – sve su to uobičajeni prikazi na JI alpskim situlama 2.) Bologna – imamo motiv M s plugom i prikaz vepra, a to dolenjski krug ne poznaje, također ni estenski, nego Bologna nezakcijske situle datiramo oko 500.g. druge dvije situle izrađene su u mlađem estenskom situlskom krugu. Iz njega su antropomorfni prikazi gotovo sasvim nestali, a prikazi životinja imaju poseban stil koji iz realizma prelazi u fantastiku inače, prapovijesni grobni kult izražavao se prije svega u grobnim prilozima, obredima na grobu; socijalna diferencijacija, bogatstvo se iskazivalo u kvantiteti. Prilozi najvišeg sloja su brojniji, dragocijeniji; u Istri toga NEMA s povećanjem bogatstva ne raste broj priloga. Izgleda da se individualnost odnosno status pokojnika izražavao prije svega nadgrobnim spomenicima (ovakav grobni kult poznaju Etruščani)

GENEZA - za istarsku skupinu važne su 3 komponente: - KPŽ ( u XI.st. donosi spaljivanje) - Mediteran (protovillanova) + Egeja - Domaća SUSJEDI - u II se stupnju intenziviraju odnosi sa Italijom (Picenum i Apulija, što vidimo po importu). Iz tog je kontakta kasnije nastala i istarska kamena plastika i duhovnoreligiozni svijet. Najmlađa skulptura govori o vezi s Etrurijom. Sa estenskom kulturom kontakti su kasni i nikad ne prevladavaju. - Jače su veze s JI alpskim prostorom i naročito japodskim - Istra je bila posrednik u trgovini između Picenuma i JI alpskog prostora. Preko nje je dolazila daunijska keramika i niz fibula, te oružja - Sa Z Slovenijom kontaktira dok sa centralnom veze prestaju (čiste keltske građe Lt B2 i C stupnja u suprotnosti s Dolenjskom, Istra ne poznaje. Latenski oblici koji se u to vrijeme nalaze u Istri već su sekundarni, nastali i svL i notranjskom prostoru) - Također su vidljivi i utjecaji helenističke kulture u Istri, to se vidi u keramici, dok u japodskoj i JI alpskim skupinama je gotovo i nema - Da li su Histri Iliri ili ne? Možda jesu, a možda i nisu (pročitati na strani 337./338.)

58

Ha C1 – ½ VII.st. C2 – 2/2 VII.st. Ha D1 – ½ VI.st. D2 – 2/2 VI.st. D3 – ½ V.st. Lt A – 450.-350. Lt B1 – 350.-300. –rani Lt B2 – 300.-250. Lt C – 250.-100. – srednji Lt Lt D – 100.-1.g.pr.Kr.- kasni Lt

LIBURNSKA GRUPA (Šime Batović) Rasprostire se na području od Krke do Raše. Graničila je sa Histrima na sjeveru, Japodima u zaleđu i Delmatima na JI. U pisanim izvorima Liburne spominje Strabon u 8.st.pr.Kr. (734.g.) u sukobu sa Grcima koji su im oduzeli otok Krf. Istraživanja su vodili svi mogući muzeji (Zadar, Beč, Knin/Split, Pula, Zagreb, Trst, Šibenik, Rijeka, Senj….) tj. Marchesetti, Abramić, Batović, Suić… Lokaliteti: Nin, Zadar, Radovin, Bribir, Lisičić (Asseria), Ivadin, Zaton ninski, Privlaka, Vrsi, Jagodnja Gornja, Filip Jakov, Ljubač, Dobropoljci, Velika Mrdačovica, Dragišić, Murter, Sali, Kolan, Novalja, Jablanac, Lopar, Šula, Baška na Krku, Osor, Kastav i Grobnik. Poznato nam je i 18 ostava, a sve sadrže građu iz posljednje faze liburnske kulture od 4. do 1.st.pr.Kr. (Jagodnje Gornje, Baška , Nin(3), Molata, Rijka (2), Osor, Kruševac, Zadar, Karlobag…). Pisani izvori: - iako su podaci brojni u cjelini su vrlo oskudni i ograničavaju se na pojedinačne vijesti ili rijetke događaje. Npr. Plinije Stariji (Naturalic Historia) daje nam zemljopisni opis Liburnije u 1.st. nove ere, ali važniji su nam podaci o kretanju Liburna po Jadranu u pojedinim fazama od 8.st.pr.Kr., zatim vijesti o Liburnima u 8.st. na Krfu, (Strabon); zatim o sukobu s Grcima u 4.st.pr.Kr na Hvaru (Diodor Sikulski), o sukobu s Dalmatima (opširnije str. 345.). Razvoj i podjela kulture: - periodizacija i datiranje je izveo Š.Batović 1964.g. - I faza – između 2. vala balkansko panonskih seoba u 11. i 10. st.pr.Kr. - II – IV faza - razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu od 9. do 5.st.pr.Kr. - V – VI – razdoblje opadanja liburnske prevlasti od 5. do 1.st.pr.Kr. Ipak, 1968.g. su se dogovorili malo drugačije jer su kao skužili da je I faza ustvari prijelazna iz brončanog u željezno, pa je ustvari izdvojena i smatra se kao zasebna faza KBD-a.

59

Prema tome povijesni i kulturni razvoj Liburna u željeno doba odvijao se kroz 2 glavna razdoblja i 5 faza: - I – III faza - razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. do 6. stoljeća pr.Kr. - IV – V faza – razdoblje gubitka prevlasti Liburna na Jadranu, od 5. do 1.st.pr.Kr. Općenito: Nakon balkansko panonskih seoba Liburni su postupno zaposjeli jadranske otoke, vjerojatno na osnovu snažno razvijenog pomorstva i brodarstva, osobito srednju Dalmaciju, ušće Pada, pokrajinu Picenum (danas Manche) na suprotnoj obali Jadrana (nazvanu po liburnskom plemenu Piceni), kao i JI Italiju – Apuliju (danas Puglia), prvenstveno njezin S dio zvan Damnija po ilirskim Damnima. Bez sumnje su na to potaknuli masovnim seljenjem stanovništva s istočne jadranske obale, pa i s liburnskog prostora na suprotnu Z obalu, zbog nemira potkraj brončanog doba. Zbog toga su Liburni sve do 6.st.pr.Kr. imali vodeće mjesto u trgovini na Jadranu. Na izlasku iz Jadrana sukobili su se s Grcima, koji su se širili sredozemnim morem. Grčki pisac Strabon prenio je raniju vijest da su se Liburni 734.g. na Krfu sukobili s Korinćanima koji su im oduzeli raj otok. To je jačim Grcima omogućilo postupno širenje po Jadranu i ograničavanje liburnske moći od 7. do 4.st.pr.Kr. Osnivanjem kolonija u 7. i 6. stoljeću Grci su zagospodarili u J Jadranu i dijelom Z obale, a u 4.st. nakon posljednjeg sukoba s Grcima na Hvaru (384-381) Liburni gube prevlast i na Srednjem Jadranu. Širenjem Etrušćana u Italiji od 7.st., a poslije i Rimljana, pa konačno doseljenjem Kelta u S Italiju u 4.st.pr.Kr. liburni gube utjecaj i na S Jadranu. Tako su svedeni opet na matično područje. Opadanjem moći smanjivao se i njihov utjecaj, pa su postupno osiromašili i zaostajali. To iskorištavaju Japodi, koji su vjerojatno u 3. i 2. stoljeću, čini se, oduzeli dio obale u hrv. Primorju , a Dalmati 51.g.pr.Kr. zauzeli su Promonu i JI dijelove. Znatno su oslabili i učešćem u rimskom građanskom ratu između Cezara i Pompeja 49-47.g.pr.Kr. Ipak su konačnim slabljenjem Liburna ponajviše pridonijeli Rimljani, kada su im 35.g.pr.Kr. oduzeli brodovlje i posadu– navodno zbog gusarenja i ili neplaćanja tributa. Kasnije su ponovo u savezu sa Rimljanima , 31.g. pomažu Augustu u bitci kod Akcija, a kao rimski saveznici u borbi protiv Ilira u Batonskom ustanku 9 – 6.g.n.e., što označava i konačno gubljenje njihove samostalnosti i postupno romaniziranje. Usporedno s prevlašću na Jadranu, od 9. do 7.st.pr.Kr., prevladavali su liburnski utjecaji i u kulturi, osobito na području Dalmata, u Picenumu i u Dauniji. Od 7. do 5.st. razdoblje je snažnog razvoja kulture i vrlo razgranatih veza; razvijene na Jadranu, naročito s Picenumom, Apulijom i s Grčkom, pa s Venetima, Histrima i Japodima. Od 5. do 1.st. Liburni opadaju, prekidaju se veze s Italijom, tako da se veze svode uglavnom na uvoz brončanih proizvoda iz J Italije i preuzimanje sranih utjecaja, osobito širenjem helenističke kulture.

I faza - 9. st.pr.Kr.

(T.37.;1-11) - nastavljaju se domaće predaje, slabe kontakti sa balkanskim zaleđem, osim sa Japodima - po uzoru na prethodne faze nastale su i velike lučne fibule bez diskova , odebljanja (T.37;1,2,5)

60

-

javljaju se spiralnonaočaraste fibule (T.37,3) koje nemaju prethodnika na liburnskom tlu; česte su i lučne i dvodjelne zmijolike fibule sa spiralnim diskovima na nozi (T.37;6)

II faza - A) 8.st.pr.Kr. B) 7.st.pr.Kr

(T.37;12-21) (T.38) -uspon Liburna; svoje proizvode izvoze po većem dijelu Jadrana, osobito u Picenum i dalmatsku kulturu, ali i uvoze dosta strane robe: - keramika sa slikanim geometr. ukrasom, starije tzv. japiške vrste iz Apulije (T.36,1),(T.38) - crno glačane posude iz Apulije i s Venetskog područja na S Jadranu (T.36;3,4) - jednodijelne zmijolike fibule (T.38;12,13) - mačeve sa spiralnim ručicama (T.37;12) -nastavlja se uporaba predmeta iz prethodne faze spiralne i lučne f. (ali one su sada manje i rade se od žice bez ukrasa – T.37,14) -a iz prijašnjih f. sa spiralnim diskom nastaju čučne dvopetljaste f. sa pločastim diskom na kraju noge (T.37,13), (T.38;21) -od novih proizvoda u prvom redu je nakit od jantara – kao npr. Fibule, ogrlice, narukvice, naušnice s nizom zrnja, pa pravokutne pločice sa 2 dvostruke životinjske glave (T.37;15,17),/T.38;4-8,14,16-18) -u B stupnju nestaju lučne fibule (sl.20;8-10), a javljaju se one sa 2 dugmeta na luku, brončani češljevi, križne vezice za pojas, sa upisanim križem (sl.19,23), veliki prsni nakit – pektorali (sl.21;1) ili privjesci sa 2 trapezaste pločice s ptičjim glavama na kraju

III faza - 6.st.pr.Kr.

(T.39), (T.40;1-10) -nastavlja se na prethodnu fazu, veze sa Picenumom i J Italijom – množe se velike količine posuda s geometrijskim ukrasom dalmatske vrste mlađe faze (T.36;2) (T.39;8), a s Venetskog područja pojedine metalne predmete i zemljana vjedra (situle) (T.36;9) -žive su veze sa Dalmatima, Japodima, a ponešto i sa Istrom -novi proizvodi: - pracertosa fibula (T.39;3),/T.40;6) - čovjekoliki privjesci (osobito ženski i u obliku ratnika, trokutasti) - zmijolike fibule

IV faza - 5.st.pr.Kr. -

(T.40;11-17) Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu i od tada znatno utječu na razvoj kulture i gospodarstva Nastavlja se uvoz apulske robe i proširuje se uvoz grčke robe (T.36;7) Smanjuje se upotreba jantarskog nakita Od novih proizvoda česti su pojasevi od brončanih ploča s dvostožastim privjescima (T.40;11) + kružni olovni naljepci s upisanim križem + ranolatenske fibule mjesne vrste koje su se razvile od pracertosa fibula na domaćem tlu (T.40;7,17)(sl.19;24,30,35)

V faza

- A) 4. i 3. st.pr.Kr B) 2. i 1. st.pr.Kr

(T.41) (T.42)

61

-

mjestimično se preuzima helenistički način pokapanja s mnogo priloga, jaka društvena i gospodarska podvojenost u grobnim prilozima, obilan niz grčke i italske keramike, osobito gnathia (T.42;2,3,6-8) i helenističke vrste (T.42;4,5,10) neki predmeti se nastavljaju ili se dalje razvijaju , npr. kasnocertosoidne fibule (T.41;3,13,14), potkovaste naušnice (T.41;10,21), čovjekoliki privjesci , prstenje, ogrlice i naušnice + pločaste fibule (T.41;11,16,26)

Naselja: - gradine – oko 400 – 600 - pećine – ponekad (Pećina kod Pašmana, pećina na otočiću Rični) - nizinska naselja – vrlo rijetko Najveća i najbogatija su redovito naselja koja su bila upravno, kulturno, proizvodno i vjersko središte šire okolice. Plinije je naveo oko 30, 35 općinskih zajednica (civitates), a vjerojatno ih je bilo svega oko 50 s po jednom središtem (oppidum) kao npr. Iader (Zadar), Aenona (Nin), Nedinum (Nadin), Asseria (Varvaria (Bribir) i dr. oko kojih se okupljalo niz drugih manje važnih i manjih gradina. Sahranjivanje pokojnika: - u zajedničkom groblju na ravnom zemljištu, pokraj ili podno naselja (zgrčenci) - u kamenim gomilama, razasutim po velikom prostoru podalje od naselja (zgrčenci) Pokojnici su bili položeni ili u kamene škrinje (od 5 ploča) ili izravno u zemlju. Novorođenčad su, čini se sahranjivali u velikim zemljanim posudama, pokrivenim zdjelom (T.35;1-3) – npr. Ivin ili otočić Rični. Sahranjivanje u ispruženom položaju je rijetko (Kastav iznad Rijeke),a to je od utjecaja Japoda, kao što se vidi i na nekim grobnim prilozima (T.41;2) – datira se u 4-1.st.pr.Kr. Grobni humci su u velikom broju na cijelom liburnskom području, a nazivaju se gomilama, a građeni su najčešće od lomljenog kamena nabacivanog iznad groba u stožastom ili polukuglastom obliku, često obzidani po rubu (vjerojatno radi zaštite od obrušavanja). Na većim poljima, oko Ivina nalazimo i veće humke od zemlje sa kamenom jezgrom. Neki su humci bili samo spomen-grobnice, bez grba ali sadrže tragove posmrtnog obreda, obično razbacane ulomke posuda. Općenito su promjera oko 3-40 m i visine od 0,5-6 metara. Obično se u gomilama nalazi po jedan grob a ponekad 2 ili više. U skupinama gomila naziru se društveni i rodovski odnosi jer se npr. između Zatona i Nina izdvajaju manje skupine gomila među kojima se ističe jedna veća, vjerojatno u njoj pokopana glava porodice ili roda. S pokojnikom Liburni su sahranjivali razne predmete, većinom nakit, dijelove nošnje i osobni pribor. Rijetko su prilagali oružje i oruđe te posude. Ulomke posuđa nalazimo oko grobova, osobito u humcima, što je ostatak posmrtnih obreda. Poznat je samo ulomak i kamenog nadgrobnog spomenika – stele s urezanim prikazima brodova, ali ne zna se mjesto nalaza; isti kao i u Picenumu. Pokretni materijal: Oružje: - slabo ga poznajemo jer se obično ne nalazi u grobovima

62

-

mačevi su poznati samo iz Ivina (3 kom.); 2 su sa punom metalnom ručicom koja završava u dvije zavojnice – antenski (T.37;12), vjerojatno su nalazi iz Italije gdje ih često nalazimo u grobovima u 8.st. u Bologni ili Picenumu - treći mač je kratak mač s jezičastom ručicom za pričvršćivanje drvenih korica (sličan kasnobrončanodobnim balkanskim mačevima, pa je moguće da on svjedoči o domaćim predajama u izradi takvih mačeva do 8.st.). - krivi noževi ili bodeži oko 40 cm dugi, željezni (slične nalazimo na širokom području ,a datiraju se od 7/6.st do 1.st.pr.Kr.) - krivi noževi, 20-ak cm dugački, željezni (Nin, Zaton, Radovin) O naoružanju Liburna: donekle nam govore i 2 brončana lika ratnika, izrađeni kao privjesci oblikovani plošno i stilizirano s okruglim štitom i poluloptastom kacigom s perjanicom (T.40;4). Znači poznavali su okrugli štit i tzv. Zdjelastu vrstu kacige, kakve su najčešće raširene u predalpskom prostoru oko S Jadrana, ali nije poznato jesu li se njima i koristili u svome naoružanju jer do sada nisu pronađeni. Dosad su nam poznate samo pojedine tzv. grčko-ilirske kacige na 2 nalazišta (Tupolje kod Knina i nepoznati lokalitet u blizini)vjerojatno su preuzete od Dalmata, koji su se njima šire koristili (5.-3-st.). također su pronađene i veće količine sitnih brončanih gumbića i pojedine kalotaste toke, kakvima su se često oblagale kožnate kape u Japoda i u dolenjskoj kulturi, što je također neka vrsta kaciga pa je moguće da su ih liburni upotrebljavali. Oruđe: - od kamena (žrvnjevi, kugle, brusevi) - od kosti (šiljci, šila, dlijeta) - od bronce ( češljevi, brijači, privjesci) (T.39;5) (T.40;9)-najčešće u 3. fazi (7i6.st.); brijači najčešći u 2.fazi (8.i7.st.) , (T.38;15,20) - od željeza (sjekire, noževi, šila, alke …) - od srebra – 1 igla za pletenje Nakit: - vrlo obilan i raznolik, većinom iz grobova; od bronce, jantara, rjeđe srebra i olova, staklene paste, kosti, kamena - fibule su najbrojnije; lučne, zmijolike, lučne s jantarom, spiralnonaočaraste, luče s produženom nogom, s 2 ili3 dugmeta na luku, pracertosa i certosa ili certosoidne, rano, srednje i kasno latenske fibule, pločaste, glasinačke vrste, pa u obliku konja i konjanika i dr. (T.37;1-3,5,13-16),(T.40;6,7,17) - igle su najbrojnije sa kuglastom, stožastom i diskoidnom glavom, pa s glavom u obliku ušice - privjesci su raznoliki; ističe se vrsta velikog prsnog nakita (pektorala) oko 60 cm dugački od 2 trapezaste ploče s ptičjim glavama na krajevima (sl.21;1) – Nin i Zaton - vezice za pojas, raznolikih oblika; često su imale simboličko značenje i ukrasnu namjenu osobito jedan glomazni primjerak i Asserije s ljudskim glavama (T.41;27); najčešće su okrugli sa upisanim križem (sl.19;21-29) (T.41;12,17,27) - brončane ploče za oblaganje pojasa (sl.19;30) (T.40;11) – bogato su ukrašene iskucanim točkicama - toke, puce, aplike - naušnice ili sljepoočničarke u ranijim fazama (8-5.st)jednolične su , većinom u obliku brončane alkice s 2 zrna jantara (T.39,4) ili u obliku spiralnog diska ili

63

cjevčice; u posljednjoj fazi (od 4 – 1.st.), pod helenističkim utjecajem izrađivane su 4 nove vrste s više varijanti, osobito potkovaste (T.41;9,10,21,25) - ogrlice su najčešće od zrna jantara i od savijenog lima, često spojene, od 8 – 5. st. (T.38;18), a rijetko su tordirane (T.37;7); izrazite su dvije vrste od pečene zemlje: od koluta, a druga je od zrna sa srcolikim privjescima (T.40;12,14) – od 7. – 4.st. - narukvice su spiralne (T.37;18)(T.38;3)(T.40;8), pa od savijenog lima sa 2 zrna jantara (T.37;?) - prstenje, rijetko do 4.st., a od onda pod helenističkim utjecajem je češće (T41;19) Nakit i dijelovi nošnje većinom su izrađeni i nastali na domaćem tlu, što potvrđuju njihovi posebni oblici i mjesna svojstva često ograničeni na liburnski prostor Plastične izrađevine: - poznata nam je sitna plastika samo većinom od jantara, bronce i srebra a)plošna b)reljefna c)puna plastika - životinjski prikazi su stariji i javljaju se kroz cijelo željezno doba, a ljudski lik od 6.st. do kraja željeznog doba - najčešći su privjesci u obliku 2 suprotstavljena lika životinjskih glava, obično ptica, od jantara, česti od 8. do 5.st. (T.38;8,17), ponekad su i od bronce (T.38;9); naliče na velike privjeske u obliku sunčeve lađe pa su podrijetlom i stilski od KPŽ-a, iako su ove izrađevine samostalna oblikovana tvorba i posebnost liburnske kulture!!! Čovjekolika liburnska plastika: - stilizirani ženski likovi (T.40;1-3) - stilizirani likovi ratnika (T.40;4) - plošni oranti (sl.21;9) kao u Japoda - ženske glave zbiljski prikazane u reljefu, iz Nina, Asserije i Baške, nastale pod helenističkim utjecajem od 4. do 1. st. (T.41;24,27) Novci: S liburnskog područja poznato je do sada 43 nalazišta raznih vrsta novaca koji potječu iz 23 kovnice. Također spomenuli smo da je nađeno i 18 ostava s novcima iz ovoga doba. Među njima su pojedine ostave s novcem: Metaponta (6/5.st, grčka kolonija u J Italiji) Herakleje, Atene, Numidije, Egipta, Kartage, Sirakuze i Itake. Liburni nisu kovali svoj vlastiti novac!!!!! Veće količine novca počinju se javljati osnivanjem grčkih kolonija u Srednjoj Dalmaciji u 4.st., a češće se nalaze od kraja 3.st. (do tada su ih oponašali – nosili ih kao nakit), usporedo s prodiranjem Rimljana na Balkan, osobito krajem 2.st. kada su pokorili Liburne i Japode – 129.g.pr.Kr. Tako nalazimo i rimski novac iz doba Republike, ali i makedonskih vladara i keltski. Brončane posude: pronađene su samo u Baškoj na Krku i u Karinu; znači bilo ih je ali nisu sačuvane (jer ove nisu polagane u grobu). Staklene posude samo u Ivadinu i na Rabu (vjerojatno su se rijetko koristile) Keramika: -najčešće je nalazimo u naslagama naselja -u grobovima su prisutne rijetko, kao i pršljenovi i ogrlice od zemljanih zrna

64

-jedino u pojedinim grobovima helenističke vrste zemljanih proizvoda su česti (T.42;2,6,8,10) -ulomci keramike nabacani su po grobnim humcima a služile su i za sahranu novorođenčadi (T.35;1-3) -brončani proizvodi većinom su izrađeni na domaćem tlu, a manji dio je uvezen T.35 = - ukrašavala se mala količina brončanih proizvoda i to jednostavno i jednolično - češći je jedino ukras brazdanjem, u obliku okomitih, kosih i cik-cak linija - u posljednjoj fazi uobičajen je i ukras reljefnim valovnicama ispod oboda stožastih i loptastih posuda (T.35;13) - u domaćem lončarstvu nije poznato slikanje Importi: - manje iz Grčke i I Sredozemlja, od 8.st. - prevladavao je uvoz iz J Italije: posude s geometr. slikanim ornamentima od 84.st., kroz 3 stilske faze (T.36;1,2) (T.38;1) (T.39;8); gnathia vrsta (T.42;2,3,6-8); one s crvenim likovnim ukrasom (T.36;7) (T.42;1); posude premazane crnim lakom (T.36;8)(T.41;4); sa žigosanim ukrasom (T.42;9); neukrašene velike posude i amfore za držanje hrane i dr.; crno glačane posude (T.36;3,4) - iz Venetskog područja imamo uvoz: obojene situle (T.36;9); crno glačane posude; čaše ukrašene brončanim pucama - Picenske posude (T.36;5) - Grčka keramika: atičke vrste iz 6. i 5. st. (T.36;6); pojedine posude iz Jonije; posude s crvenim likovnim ukrasom iz 5. i 4.st.; helenistička se obilnije uvozila od 3. – 1.st. kao npr. ona iz Nadina (T.42;10) Gospodarstvo: - zemljoradnja i stočarstvo (Plinije spominje sir koji se izvozio u Rim, a Varon navodi kako je 82. vidio žene u Iliriku i Liburniji napasaju stoku, donose drva i kuhaju) - lov i ribolov (školjke, puževi) i pomorstvo i brodarstvo ( u ninskoj zatonskoj luci otkriveni su ostaci dvaju liburnskih drvenih brodova, dugih 7-8 metara, izrađeni tehnikom «šivanja» konopom, što izravno spominje Flak, koji ih naziva serilia; Liburni su poznavali i veće brodove za duge plovidbe i borbe, a te su brodove Rimljani preuzeli u svoju flotu pod imenom liburna.) - prerada kovina i trgovina; Liburni su trgovali po cijelom Jadranu i Sr. Sredozemlju, od S Afrike, JI Azije i Grčke do Sicilije i SZ Balkana - na susjedna područja najviše su izvozili proizvode za dalmatsko i japodsko područje, a preko Jadrana u Picenum i u J Italiju. - uvozili su također mnogo, osobito iz Italije, a onda manje i iz Grčke – posebno keramiku - još se ne može dokazati da su Liburni uvozili i jantar sa Baltičkog mora, pa se može možda pretpostavljati da se jantar dobivao na liburnskom tlu iz neke vrste smole – jer se isti oblici liburnskog jantarnog nakita ne nalaze drugdje, osim ponešto kod Japoda, Dalmata, u Apuliji i Picenumu (upravo na područjima na koje su Liburni vršili najveći utjecaj)

65

Društveni odnosi: Širi oblik srodničkog ili rodovskog okupljanja poznat također u Liburna, ali po krvnom srodstvu i označen u pisanim izvorima kao cognatio - rod (kognatski sustav); umjesto gens-rod u širem smislu, što označava srodstvo, određivanje srodstva i podrijetla od zajedničkog umrlog pretka po ženskoj, majčinskoj nasljednoj lozi – znači kod Liburna imamo poseban položaj žena (matrilinearno srodstvo), što je ustvari u to doba bila rijetkost, pojava koja je davno iščezla u Grka i Rimljana. Ovo potvrđuju natpisi nadgrobni iz rimskog doba, a također govore o tome da su žene održavale kult predaka i podizale nadgrobne spomenike (od 70-ak poznatih 46 ih podižu žene po rodbinskim odnosima). Plemstvo, raslojavanje, aristokracija – do toga dovodi jaka trgovina i višak proizvoda. Podrijetlo i kulturni odnosi: - nasljeđe i razvoj na domaćem tlu - veze sa SZ Balkanom, sa Jadranskim primorje i S Italijom, sa Sredozemljem - iz prethodne faze KBD nastavljaju se gradine i način pokapanja, iako se početkom željeznog doba premještaju na nove istaknutije položaje (gradine) i mnogo su gušća nego ranije - od KPŽ-a naslijeđene su neke fibule – zmijolike, ogrlice, privjesci i igle… - ipak osnovno svojstvo liburnske kulture je bogat i izrazito samostalan razvoj kroz cijelo željezno doba; veliki dio proizvoda potpuno su nezavisne tvorevine nastale na ovom tlu, kao što su fibule: lučne, spiralne, pracertosa, pločaste, kasnocertosoidne; proizvodi od jantara, aplike, vezice za pojaseve, češljevi, pektorali - veze sa Z pomorskim i SZ Balkanskim prostorom u željezno doba nisu više tako izrazite, kao u KBD pod utjecajem tog područja Liburni su započeli proizvoditi dvodijelne spiralnonaočaraste fibule - veze s Japodima: u pozadini Riječkog zaljeva (Grobnik i Kastav) pod japodskim utjecajem proširilo se sahranjivanje u ispruženom položaju, prsni nakit s konjskim glavama (T.41;2); Liburni su utjecali i na Japode – prenoseći fibule, privjeske, apulske i helenističke proizvode i novce - veze s Dalmatima: Liburni im prenose isto što i Japodima, a Dalmati Liburnima pojedine fibule glasinačke vrste i grčko- ilirske kacige (uz J granicu, nađene kod Knina) - veze s Histrima: oskudnije su ; više su Liburni utjecali na Istru nego obratno (npr. mačevi, narukvice, lučne f. u Brežcu kod Škocjana); ustvari obje kulture se razlikuju, ne samo u sahranjivanju već i u obilnoj uporabi metalnih posuda (situla) kam. Plastika, venetski utjecaji i dr. - veze s Italijom: kontakti i utjecaji su obostrani (pogotovo sa Picenumom, vjerojatno zbog naseljavanja liburnskog življa u tom kraju) + J Italija – Daunija (keramika) - veze s Grčkom: nisu obimne, ali su značajne; uvoz grčke robe, uglavnom posvuda, zapaža se od kraja 7. i od 6.st., a to su korintske i atičke crnofiguralne posude; zatim u 5. i 4. st. Češći je uvoz crvenofiguralnih, a od 3.st. veća je količina posuda helenističke vrste s reljefnim ukrasom, ali i svjetiljke, staklene geme, privjesci, prstenje, naušnice i dr. (T.36;6)(T.41;9,22,25) (T.42;4,5,10);

66

-

poznata je samo jedna grčka kamena glava muškarca s Raba, pa veća količina grčkog novca od 6. – 2. st. Veze s krajevima sredozemnog mora: novac – Kartaga, Numidija, Egipat (ptolomejski vladari) Utjecaji Kelta su rijetki i vide se na pojedinim novcima i nalazima nekih narukvica i rijetkih fibula (T.41;23)

Etnogeneza: Po svemu, Liburni su se razvijali na indoeuropskim osnovama još od bakrenog doba, ali na poseban način uz prenošenje mnogih sredozemnih kulturnih predaja, u samostalnu narodnosnu zajednicu izdvojenu od okolnih naroda, ali i s očitim sličnostima i vezama na širem ilirskom i jadranskom prostoru.

JAPODSKA GRUPA (Ružica Drechsler – Bižić) - na temelju povijesnih izvora i materijalnoj kulturi granice japodske grupe su: - na sjeveru: srednji tok rijeke Korane, Gline i Mrežnice - na istoku: do desne obale Une (Jezerane, Ripač i Ribič) - na zapadu: oko današnje Vinice i dijelu Belić Krajine - na jugu: do Velebita i rijeke Zrmanje - Lika, Gorski kotar i Kordun Lokaliteti: su istraživani od 2/2 19.st. - Prozor, kod Otočca, istraživali su M.Marković i Š. Ljubić krajem 19.st.; ravna nekropola, više skeleta i nešto urni; u blizini gradine je Veliki i Mali Vital - Kompolje; u podnožju gradine Crkvine, krajem 19. st. Otkrivene su 2 nekropole – više skeleta; nekropola I (na S strani) istraživao Brunšmid; nekropola II (na J strani)-M. Vukelić - Smiljani, nedaleko od gradine Miljače, istraživap je V. Hoffiler; 22 skeleta i nekoliko urni - Vrebec, kod Gospića, nalazi se nekoliko važnih lokaliteta koje je otkrio J.Brunšmid 1896.g. - Stražbenica, gradina, a u podnožju 2 veća tumula te u blizini ravna nekropola Velika njiva – Brunšmid - Vinice – Slovenija, gradina - Pritoka, kod Bihaća, lokalitet Jezerine – velika ravna nekropola (8-2.st.); skeletni i spaljeni - Golubić, na lijevoj strani Une, 46 urne i 24 skeleta - Ribić, na desnoj obali Une (sjevernije od Jezerina); istraživao V. Čurčić krajem 19.st.; 302 groba (samo 6 skeletnih); tu je nađena i jedna japodska kamena urna - Ripač, JI od Bihaća, sojeničarsko naselje - Osredak, JZ od Cazina, gradina Čungar (?), a u nasipu pronađen je i skelet muškarca i 2 dječja skeleta (jedan jedini primjerak kacige negovskog tipa) - Slatina , dvojna gradina Velika i mala gradina

67

Pokretni inventar i kronologija: Početkom željeznog doba u većini japodima susjednih regija dovodi se u vezu s pojavom novih tzv. Trakokimerskih elemenata u materijalnoj kulturi, odnosno s dolaskom novog življa koje sa sobom nosi promjene i u duhovnoj kulturi, što se posebno manifestira novim načinom ukopa – inhumacija smjenjuje do tada široko rasprostranjeno spaljivanje, karakteristično za KPŽ. Ipak kod Japoda, trakokimerski elementi u materijalnoj kulturi zapažamo samo na prostoru Pounja, a u Lici takvih novih infiltracija nema, nego se nastavlja razvoj započet u 9.st. u KBD kada i započinje faza 1 u razvoju japodske kulture. - Faza 1 - HaB (1,2,3) - Faza 2 - HaC (sl.22) Skeletni grob iz Cazina (sl.22;16-20) – datiran iglom sa pločastom glavom u HaB3. I drugi predmeti na sl. 22 pripadaju tom periodu, ali ne odvode se u vezu sa KPŽ-om nego sa kulturom starijeg željeznog doba istočnoalpskih, italskih i dr. kultura u Sloveniji i Liburniji: - npr. fibula koja pripada 3. generaciji tipa Golinjevo (sl.22;9) - fibule sa raskucanim lukom (sl.22;7,8), paralele u Ljubljani II, G. I Šmihel (Notranjska IIb), te u Este – kulturi od 8.st. - igle sa stožastom glavom (sl.22;14,15) – paralele u Sloveniji i Liburniji - u ovoj fazi javljaju se i pijavičaste fibule (T.43;3)(sl.22;4)(T.43;1,1a) – vjerojatno domaće proizvodnje (linije u metopama) – paralele u Este kulturi, 8.st. - keramika – nema baš; loša istraživanja; uglavnom su to konične posude sa jezičastim drškama i bikonične žare razgrnutog oboda (sl.22;2) + zdjela/poklopac (sl.22;1) Faza 3. - HaC1 i C2 - 7.st. - česte su fibule sa rebrastim lukom – gusjeničaste (sl.23;1), srodne su u Este, datirane u ½ 7.st. - jednopetljaste lučne fibule sa zrnom jantara na luku (sl.23;2); rasprostranjene su kod Japoda i Liburna u 7 st. Ali i u sr.Italiji, Apuliji i Bologni - s njima su često u grobovima i oglavlja od brončanog lima ukrašena geom. Motivima, rađenim u tehnici iskucavanja (T.43;12)(sl.23;5) - specifičan proizvod japodskih radionica su lučne jednopetljaste fibule sa više jantarnih zrna na luku, često imaju i privjeske od nekoliko lančića (sl.23;8)(T.43;5,7) - spiralno naočaraste f. sa osmicom karakteristične su za KBD ali javljaju se kroz cijelo stoljeće i ml. želj. doba (sl.22;19) - za 3. fazu karakteristične su spiralno naočaraste f. većih dimenzija koje na poleđini imaju široku ploču od brončanog lima (sl.23;9) (T.44;1,1a) - brončani okovi za pojas redovito su pravokutni sa geometrijski urezanim motivima (T.43;10)(sl.23;12); česti su inventar JZ predalpskog prostora odnosno kruga halštatske kulture Igle: - sa okruglom glavom (T.43;16)(sl.23;10) - dvokrake sa više osmica u nizu (T.43;11)(sl.23;11) = Ha C1 i C2 - javljaju se i fibule sa 2 dugmeta na luku i dugačkom nogom (T.44; 2-4)(sl.23:7); imamo ih i na liburnskom i picenskom prostoru

68

Faza 4. - 6.st. - nekropole u Prozoru, Kompolju i Smiljanui Š??????, povećava se broj fibula sa dugom nogom koja završava okruglim ispupčenjem; fibule sa 2 dugmeta na luku - ukrasne igle s više kuglica (Rake) - puno lijevanih brončanih privjesaka – ptice, životinje, ribe, naročito konji - jantar je i dalje omiljeni dio nakita - zmijolika f. sa diskom na luku (sl. 24;2) - protocertosa f. – inače karakteristična za kasni Ha C2 na S Jadranu, a na prostoru Liburna i Japoda datira se u Ha C2-Ha D1, prema analogijama iz Slovenije (sl.24;1) - specifikum Japoda su fibule sa 3 krupne kuglice na luku na dugoj nozi (T.44:12,15) (inače su takve f. ali sa manjim kuglicama česte u Sloveniji, a u Notranjskoj se datiraju u Ha D1-D2 stupanj); tijekom 6.st. imamo ih i u Picenumu isto sa malim kuglicama; u Picenumu imamo i nekih primjeraka sa pticama na luku, pa je možda i jedini primjerak kod Japoda pod picenskim utjecajem (T.44;8) - raznovrsni privjesci – u obliku muških i ženskih likova (T.44;13,14,1720)(sl.24;8,9); češći su u Lici , nego u Liburniji - pojas (T.44;22) sa stiliziranim figurama ratnika (kacige – možda ilirsko-grčke) - privjesci u obliku životinja – Ha D1 (T.45;1-3,8,9)(sl.24;11) - glinena plastika – manje terakote – plosnate sa naznačenim licem, valjkasti idoli, prizmatični oblici (sl.24;10,10a) – lik u zvonastoj suknji, sa5 torkvesa i pektoralnom i kapom Faza 5. - 5. i 4.st. (Ha D2 – D3) Ovo je doba kraja starijeg i početka mlađeg željeznog doba jer je u S Europi to vrijeme keltskog uspona, odnosno vrijeme ranog latena. - certosa fibule (T.45;12,13)(sl.24;14) ali u većem broju imaju naglašenu lokalnu komponentu; javljaju se krajem 5.st. i traju kroz 4.st. - varijante certosa fibule (sl.25;2,7) - derivat certosa f. (T.45;7)(sl.25;1), noga završava konjskom ili ovnujskom glavom, shema ove fibule je certoska sa samostalnom konstrukcijom a Gabrovec smatra da je izraziti proizvod s JZ alpskog prostora - pločaste naočaraste f. (T.45;15,15a)(sl.24,17), u ovoj se fazi izrađuje od dva posebno lijevana diskosa koja na prednjoj strani i poleđini povezuju četverokrake pločice - privjesci – često vise na igli fibule (T.47;8)(sl.25;5)(sl.24;4)(T.45;11) - pojasna kopča iz Jezerina (sl.25;8) – rađena u tehnici na proboj ; unikatna je pojava na japodskom prostoru; predstavljen je ratnik sa kacigom u pokretu (jer inače su figure uvijek stilizirane) Faza 6. U 4. st. Započinje snažna ekspanzija Kelta na šire područje Sr. Europe, kao i u Italiju gdje 387.g. na kratko zauzimaju Rim. U Sloveniji se od Latena A i Latena B javljaju češće keltski importi (pogotovo u Dolenjskoj). Iz južnopanonskog prostora djeluju ti utjecaji na Pounje i Donju Dolinu. Ipak svi ti nalazi nisu dokaz fizičkog prisustva Kelta u spomenutim regijama, nego su samo znak novih pojava i zbivanja. Nakon poraza kod Delfa i povratka prema sjeveru započinje prodor Kelta u najbliže susjedstvo Japoda, na Z

69

u Sloveniju , na S u Posavinu – po Gabrovcu to je početak 3.st. po srednjoeuropskoj kronologiji to je vrijeme srednjeg La tena ( La.C tj 3-2. st.). Japodi su od tih keltskih upada i utjecaja ostali u većoj mjeri pošteđeni, a pogotovo oni u Lici (pod neposrednim keltskim utjecajem bili su Z prostor (vinički) i I – Pounje. U ovoj fazi nastavljaju se prethodni oblici certosa f. i one sa 3 kuglice na luku. Novost – pod keltskim utjecajima, ali po lokalnom ukusu: - fibule sa čunjastim lukom i unazad prebačenom nogom (sl.25;17) - fibula sa okruglim proširenjem na prebačenoj nozi u koje je umetnuto zrno jantara ili stakla, često u Pounju (T.47;4,4a) - fibula od brončane žice sa 2 spirale i zrnima jantara ili stakla (T.47;5,5a)(sl.25;23) - fibula okruglog punolijevanog luka s profilirano nogom prebačenom na luk (sl.25;22) - pločaste fibule liburnskog tipa (sl.25;25,25a); pincete (sl.25;10); okovi za pojas (T.47;2)(sl.25;18); brončana krstolika dugmeta (T.47;3)(sl.25;20); staklene narebrene narukvice (Vinica)(T.47;13)(sl.25;12) - zrna sa 3 lica (T45;5) – import – najveći broj ovih zrna potječe iz radionica u Kartagi i Egiptu, a u naše krajeve su vjerojatno došli iz Italije, možda kopnenim putem, jer ih imamo i u Istri; datiraju se u 3.st. Keramika: - na tradiciji starijeg željeznog doba; tipa Este (crno i crveno bojane posude na nozi ) - jedna tipično latenska posuda inače latenskih posuda i nema Faza 7. Posljednja faza jer od 35.g.pr.kr cijeli japodski teritorij potpada pod vlast Rimljana.Iz Liburnije se uvoze pločaste fibule i pojedina staklena zrna; također u Liburniji imamo i helenističke utjecaje na nakit od srebra, privjesci ili prstenje – jer neki od ovih oblika dospijeva i na japodski teritorij - srebrni privjesak u obliku ljudske figure - srebrna aplika - trapezoidni privjesak s iskucanim ljudskim likom (sl.25;15,19,24) - aplika u obliku ženske glave (sl. 25;11) - nož sa očuvanim dijelom drvenih korica (sl.25;11) Naselja: - gradine – najčešće - pećine – rjeđe - sojenice – u Pounju (Ripće, Golubić) Nekropole: - ravne – brojnije: na ravnom terenu; u podnožju gradina; na padinama gradinskih naselja - pod tumulima: a) tumuli manjih dimenzija s vijencem b) tumuli većih dimenzija, veći kameni humci nastali ukopavanjem umrlih u kamene konstrukcje Način sahrane: - inhumacija (ispruženi položaj)

70

- spaljivanje (zemljane ili kamene urne, a rjeđe samo u zemlju) U Lici prevladavaju inhumacija, a u Pounju srazmjer je jednak (na njih utječe KPŽ). U mlađem željeznom dobu u Lici jačaju utjecaji iz panonskog prostora, gdje se pored autohtonih osjeća i keltski utjecaj (spaljivanje) + oružje – nož. Japodske kamene urne najviše se javljaju u Bihaćkom polju – Pounje i datiraju se u mlađe željezno doba. Ekonomika: - metalurgija, zanatska trgovina - stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov Lika ne obiluje rudnim blagom, pa je vjerojatno dopremala trgovinom i razmjenom ( u blizini Japoda bilo je područje Mezeja – oko rijeke Sane pa na SZ oko Kupe i Bosanskog Novog – područje poznato po bogatstvu željezne rude). Domaća proizvodnja: - spiralne dvodijelne fibule tipa Prozor - punolijevane figurice raznih životinja - pojasni okovi - fibule sa 3 masivne kuglice na luku Obrađeni jantar: - figuralne predstave, konjić iz Vrepca (T.46;13); komad sa fino urezanim geom. Motivima (T.46;9,10) Trgovina: - najviše s Liburnima, ali i sa Z Panonijom i I alpskim prostorom, i Italijom U J. Italiji bili su poznati centri za izradu sitne plastike od jantara koja trgovačkim putem stiže do Spine i Adrije na S Jadrana, a od tamo na teritorij Japoda: - iz Kompolja (T.46;1,1a,4,7) – ženske glave - zrno jantara u obliku glave ratnika s halkidskim kacigama i štitovima (T.46;12) Zanimljiv je i nalaz kaori – školjki (T.45;10) – koje su inače iz indijskog oceana i JI dijela Pacifika, a u Sredozemlje se prenose trgovinom, a tako onda i do Japoda. Iz sjeverno afričkih radionica, posebno iz Kartage dobavljala su se polikromna staklena zrna sa 3 lica (T.45;5). Duhovna kultura: Specifikum Japoda su razne vrste kapa, oglavlja i dijadema od brončanog lima ili ispletenih brončanih lančića (T.43;12); stilizirane ovnujske glave – jantar (T.46;6) i jedna vrlo realistična (T.46;8); prikaz muške glave (T.46;2,2a), konjić (T.46;13) + maloprije spomenuti import jantarnog predmeta (T.46;1,1a,4,7,12,11,9); životinjski likovi (T.45;13,8); neobična je i fibula iz Jezerina (T.47;1,1a)-s glavom bika i ovna, a između jantar. Ljudski lik je stiliziran, osnovna shema je trokut (T.44;13,17-20). Trapezoidna pločica (iz Prozora)(T.47;11) – odiše simbolikom heroiziranih pokojnika i mitovima vezanim za htoničke kultove – centralna figura je glava krilate meduze na koplju, a s obje strane koplja je po jedan delfin ispod su 2 čamca sa 2 ratnika u potpunoj opremi (kaciga, štit i koplje). Japodske urne (sl. str.435)+(T.47;11); sve 4 strane ukrašene su figuralnim predstavama ili geometrijskom ornamentikom (konjanici, povorke žena na pogrebu, heroizirani pokojnici na tronu, scene izlijevanja ljevanice u veliku amforu (libacija); sve je to vezano za zagrobne kultove i uopće za zagrobni život, a u stilskom pogledu upućuje na grčke arhajske uzore kao i na neke scene s situlske umjetnosti alpsko-venetskog kruga + snažna autohtona komponenta. Stipčević ih datira već u 6/5 st. , a Sergejevski i Čović u

71

1.st.pr.Kr. U grupu najmlađih kamenih spomenika ubrajaju se i žrtvenici posvećeni pretežno epihorskom božanstvu Bindu – Neptunu. Locirani su na izvoru potoka Privilice kod Bihaća. Na većini latinski zapisi, a figuralne i geometrijske predstave sastavni su dio rimske ikonografije – nag muškarac, grančice lovora, vijenci. Kameni spomenici su izuzetan i originalan izraz japodskog duha – urne; sahranjivanje u grobnoj konstrukciji od većeg kamenja ili prirodnih neobrađenih ploča, vjerojatno je posljedica vjerovanja u zagrobni život (predstavlja kuću umrlog). Geneza: Autohtoni, balkanski supstrat i u mlađim fazama brončanog doba određeni utjecaji KPŽ-a koji struje iz panonskog prostora. Period od kraja 8.st. do 4.st.pr.Kr. (faze 3-5) vrijeme je punog procvata mnogobrojnih, izrazito domaćih oblika materijalne kulture, najviše nakita i dijelova odjeće od bronce. U 5 stoljeću Unska regija postaje japodska, a Čović misli da su se pomakli na to područje iz ekonomskih razloga, odnosno težnje za osvajanjem plodnih površina oko rijeke, a i lakšeg dobavljanja rude iz neposrednog susjedstva (Krupa, Bos.Novi). u 4.st. javljaju se Kelti, ali bez nekog većeg utjecaja na Japode. U 2. st. Koškaju se sa Rimljanima, a 35.g. August ih osvaja. Apijan u «Libri de rebus Illyrics» govori da su japodski gradovi padali bez većeg otpora što bi govorilo da nisu imali snažnu politički organiziranu cjelinu, nego da su vjerojatno bili sastavljeni od više plemena. Zadnji je pao glavni japodski grad METULUM.

SREDNJODALMATINSKA GRUPA (B. Čović) - od Krke do Neretve + kraška polja JZ Bosne Ovdje ne koristimo naziv «dalmatska grupa» kako je predložio Batović, jer ova grupa pokriva i neka područja koja nisu pripadala Delmatima. Također arheološki materijal ove grupe pripada najviše razdoblju od 8-4.st., a u posljednja 3 st. Jačaju helenistički i djelomično keltski kulturni utjecaji. Lokaliteti: - Vuča Luka u Bobovišću i Žaganj dolac u Sumartinu (Brač) - Solin; Otišić,; Postranje kod Imotskog; Gradac kod Posušja - Gorica, Drinovci, Grude , Potočani, Vašarovine (Livanjsko polje) - Crvenice kod Duvna Istraživali su Š. Batović, B. Govedarica (JZ Bosna), A. Benac (cjelovitu sintezu gradina je dao); B.Čović. Batović je obrado cjelovito ovu grupu, sa stanovišta teriotorije, geneze, kronologije i periodizacije. Nazvao ju je Dalmatska grupa ali ističe kako nije dokazano da su Delmati nastanjivali cijeli srednjodalmatinski prostor kroz čitavo željezno doba. Faze: 1. - KBD 2. - Ha B3 – 8.st.pr.Kr 3. - kraj 8.st. – sred. 6.st. 4. – sred. 6.st. – sred. 4.st. 5. - sred. i druga polovina 4. st. i prijelaz na mlađe željezno doba (bolje rečeno helenističko doba u najjužnijim dijelovima (ovdje to ne obrađujemo) Faza 2. – 8.st. (800 – 725.g) - reprezentiraju je ostava iz Krehin Gradca i skupni nalaz (vjerojatno votivna ostava) iz Otoka (Vitina)

72

-

Krehin gradac – dao je poznate velike tutule fino granirane (sl.26;3), veliku ukrasnu dugmad (falere) sa šiljkom – granirane (T.48;1), ulomke pektorala, masivne spiralne narukvice (sl.26;2), tordirane ogrlice, jednu veliku kolutastu fibulu (sl.26;49 i malu sjekiru – kelt - Otok – fibula lučna tipa Golinjevo (3. vrste – generacije) (T.48;2); spiralni svici za kosu s obješenim lančićima (sl.26;1); naočarasti privjesci, 5 tordiranih ogrlica - + pojedinačni nalazi. Tutuli(T.48;7), igla s prstenastom glavicom (T.48;3), okrugla pojasna kopča (sl.26;5) Faza 3. – kraj 8.st. – sr. 6.st. (725.-550.g.) Drinovci, Gorica, Grude, Kopačina/Vis, Žaganj dolac/Brač - nakit: velike jednopetljaste fibule sa ili zrnom jantara na luku ili lančićem na igli (T48;8) – 8-10cm; dvopetljaste f. (T.48;9-11) paralele u Glasincu IVa i b; dvopetljaste s nogom u obliku beotskog štita (T48;19); igle sa prstenastom glavicom (T.48;12,14) (sl.26;6); masivne i duge igle s velikom bikoničnom glavom (T.48; 13,15), sa stožastom glavom (sl.26;7); falere/toke (T.48; 5-7); okrugle pojasne kopče glasinačkog tipa (T.48;18,20,21)(tipične za Glasinac IV b i početak IV c, odnosno za Donju dolinu Sanski most 2a 2b) Faza 4. – sr. 6.st. do sr.4.st. (550.-375.g.) (D.Dolina – Sanski most 2b i 3a=Glasinac IV c2=Liburni i Japodi III) Grude , Drinovci, Gorica (JZ Herc.), lokaliteti na Livanjskom polju, Otišić kod Sinja, Žaganj-Brač Oružje: - od ofenzivnog oružja – poznate su 4 vrste koplja (sl.26;8,9,10) - kratki i krivi jednosjekli mač (sl.26;19) - kratki mač tipa «mahajre» (sl.26;17) - od defanzivnog oružja najvažniji i najbrojniji su: - grčko – ilirske kacige - brončane knemide grčkog tipa (Zagvozd, Viča Luka) Nakit: - male lučne fibule s izduženom nogom (T.49;1,2) - fibule s nogom i 2 dugmeta na luku (T.49;9), lomljene na ovom području a nađeno ih je oko 60 - polumjesečaste f. sa privjescima (49;8) – starije – ali i mlađe varijante (49;6) – 5.st. - čunjaste f. glasinačkog tipa (T.49;3) - starije pojasne kopče u obliku kalote (T.50;10),ili sa vijencem latica na rubu (T.50;9) - glasinački privjesci u obliku praporca (T.50;14) - ogrlice tordirane ili u obliku lire (T.49;20,15) - među mlađe fibule spadaju: deriviran niz varijanti fibula nastalih iz tipa Novi Pazar (T.49;5,7,4) sa asimetričnom četvrtastom nogom; oblik noge tipa N.Pazar prešao je i na polumjesečaste fibule ; brojne su i protocertosa, certosa f. stariji i mlađi tip, a i lokalni zvan «latenoidni» (T.49;10-12) - najmlađe fibule u ovoj grupi bit će sa kratkom prema luku punjenom nogom (sl.26;15,16); dvopetljasta f. čiji je oblik preuzet iz Glasinca IV a (T.49,14) - sljepoočni kolutovi (T.49;16) analogije u D.Dolini, a kolutovi sljepoočni (T.49;23) – paralele u S. mostu (mlađi su) - delmatski tip naušnice (T.49;17,18)

73

-

igle: osim već spomenutih tipova imamo; sa svitkastom glavicom (T.50;4); sa glavom savijenom u spiralni disk (T.50;6) (karakt. za naše područje); dvopetljaste – omega igle (T.50;5,7,8) i dvojne; mlađe višeglave igle (T.50;2) u 5. i 4. st. su rasprostranjene po čitavom SZ Balkanu - privjesci u obliku astragalnog štapića (T.50;12) u obliku košarice ili bule (T.50;15,18); u obliku stiliziranog ljud. Lika (T.50;19) - toke sa šiljkom (do 7cm) (T.49;19) – karakt. za ovu grupu - mlađe pojasne kopče, od željeza (T.50;11) Faza 5. – 2/2 4.st.pr.Kr. (375.-300.g.) Viča Luka , Vašarovine - bojni nož (sl.26;11) - koplje sa izrazito širokim listom (sl.26;12) – pod utjecajem ranolatenskih kopalja - kaciga grčko-ilirskog tipa (Viča Luka) Od stranih oblika nakita u ovoj fazi traju još tzv. Latenoidne istočno jadranske fibule i to varijanta sa široko raskovanim lukom i vrlo dugim , također raskovanim završetkom noge povijenim posve unazad iznad luka; ove fibule rađene su od bronce ali i od srebra (T.50;22-31). Tip ove faze su i male fibule tipa Štrpci (T.50;27) rađene od srebra. Najmlađe su ranolatenske f. raznih tipova, sa pretežno završetkom noge u obliku životinjske glave (T.50;25,28-30). - igle omega tipa ili sa glavom u obliku palmete (T.50;24) - brončani pečetnjak (T;50;23) s ugraviranim likom (paralele u Glasincu V b) - pojasna kopča sa jednim krakom u obliku palmete (T.50;21) Naselja: -gradine; nisu sve gradine bile stalna naselja, dio u JZ Bosni imao je pretežno ili isključivo fortifikacionu namjenu (ili u funkciji dopunskih fortifikacija ili kao stražarnice, osmatračnice) a) na padini brda b) «rubne gradine» - postavljene na rubu visoke terase ili na ravnom mjestu uz strme stijene i provaliju c) na brdu – malobrojne Način sahrane: - ravni grobovi, više skeleta (rod) - inhumacija – ispruženi položaj - kamena konstrukcija – sanduci od kamenih ploča - muški grobovi – oružje i nakit - ženski - nakit Privreda: - delmatska plemena bavila su se: - stočarstvom i zemljoradnjom - metalo – prerađivačko zanatstvo - trgovina (uvoz, vjerojatno ingota iz Bosne, kacige, knemide i već od 6.st. grčke keramike) Duhovna kultura: Znalo se već odavno da su snažno izraženi kultovi autohtonih božanstava, u doba rimske vladavine poznatih pod imenima SILVANA, DIANE, zapravo interpretatio romana veoma starih anonimnih božanstava, izuzetno poštovanih među delmatskim plemenima.

74

Tako je B. Čović 1976. g. Pokazao da je objekt u Gorici (kod Gruda) ustvari hram, a ne krematorij kao što je mislio Truhelka. Radi se o građevini rađenoj u suhozidnoj tehnici 6x5 metara s još jednom prostorijom s prednje strane (2x5 m) – znatno slabijih zidova, možda je bilo ograđeno predvorje. U naosu je postojala pregrada zidna sa vratima a iza toga riznica (tezaur) sa nizom predmeta: brončana kaciga, 30-ak kopalja, 10-ak bojnih noževa, preko 300 primjeraka nakita: fibula, igala, naušnica, sljepoočničarki… I oblik objekta i položaj (u zadnjem dijelu naosa) i sadržaj riznice više nego jasno govore da se radi o hramu, vetištu nekog božanstva kojemu su u određenim prilikama donošeni darovi (nakit) kao i dio ratnog plijena. Predmeti se datiraju od kraja 8.st./poč.7.st. do kasnolatenskih i njima istovremenih kopljastih fibula – to jasno ukazuje da je objekt bio u funkciji sve do početka rimske vladavine. Kameni tumul tj Mandina gradina – Duvanjsko polje - radi se o tumulu impozantnih dimenzija – osnove 30m, a visine 5 m - nije niti grob ni fortifikacijski sustav – znači kultne je namjene - tumul sadrži osim kamenja i hrpu fragmentirane keramike – vjerojatno se radi o određenom ritualu razbijanja posuđa O umjetnosti smo već govorili, osim nakita + brončana plastika autohtonog porijekla: - životinjski likovi (T.50;16,17) - ženska figurica iz Sovića (vjerojatno inspirirana italskom plastikom) Društvena organizacija: Po Čovićevom mišljenju to su plemena koji su se zbližili zbog ekonomskih potreba ali i porijekla (krvno srodstvo ili možda jezik). Izostaju vrlo bogati grobovi – kneževski. Ipak možda je to rezultat nedovoljne istraženosti jer kao što smo vidjeli imamo grčko-ilirske kacige i knemide – znači u 6. 5. st. već se izdvajao sloj ratnika. Delmati se javljaju kao snažna zajednica plemstva tek u helenističko doba. Geneza: Nastavlja se na dalmatsku skupinu KBD, a oni osim autohtone tradicije SBD imaju i utjecaje KPŽ-a, srednjobosanske grupe. Ovi naši Delmati imaju veze sa: - Liburnima (Kopačina, Žaganj – dol) - Sr. Bosnom (Krehin Gradac – utjecaji na metal) - Glasincem (Kopačina, Livno, Gorica) U mlađem periodu (6-4.st) glasinački utjecaji slabe i ograničeni su na JI dio srednje dalmatinskog područja (Grude, Gorica ), ali jačaju veze sa srednje bosanskom grupom Donja Dolina i Sanski Most (vidi se po nakitu, ali vjerojatno su i ingoti bili u pitanju). Sve to dovodi do helenizma koji nas sada ovdje ne zanima.

SREDNJOBOSANSKA GRUPA ( Borivoj Čović ) - poriječje gornjeg i srednjeg Vrbasa i Bosne, kao i Lašve, gl. pritoka Bosne u njenom srednjem toku Lokaliteti: - Pod, Alihodže, Kopilo, gradina Grad kod Semizovca - Putićevo, Nević polje kod Travnika - Grbavica kod Viteza - Podastinje kod Kiseljaka - Gračanica u Malom Čajnu - Vratnica kod Visokog

75

Stratigrafsku osnovicu periodizacije naše grupe čine slojevi POD – kod Bugojna: - Pod - A - RBD B - KBD - faza 1 traje do kraja 8.st. C - faza 2 - 7.st. D - faza 3 - ½ 6.st. - faza 4 Faza 2. - 725. – 600. (625).g.pr.Kr Osnovni oblici keramike, karakteristični su za najmlađe horizonte Poda B (faza 1), nalaze se u upotrebi i tokom faze 2: (sl.27;1,2,3,4) (T.52;21) Novost: - posude (uglavnom pehari i šolje) sjajno glačane površine, crne sa ukrasom od finih ureza (T.51;1,3)(T.52;3-5)(sl.27;6) - tendencija k oštrom profiliranju (T.52;3,5)(T.52;6 ili sl.27;5) - novi motivi – arhitektonska kompozicija – (T.52;5) ili izduženi šrafirani trokutovi (T.52;3,4) + tzv. «malteški križ» (sl.27;5) ili (T.51;3) + žigosani trokuti (T.52;6) Oružje: pronađena su 2 koplja (sl.27;7,8); pronađeni su i grumeni željezne rude Nakit: - dvopetljaste fibule (sl.27;9)(T.52;7) – tip 1c po Gabrovcu - igle s tordiranim vratom i polukuglastom glavom (T.52;1) i gracilniji tip (2) - otvorene (nožne?) grivne s graviranim ukrasom (sl.27,10)(T.52;8) – karakteristične za 8.st. (Gornja Tuzla, Ciglenik, Jezerine) i Glasinac IV a - dijademe (sl.27;11)(T.52;11) – po ukrasu oslanjaju se na srednjobosanski period a po obliku odgovaraju onima u Glasincu IV b - veliko ukrasno dugme (T.52;9) Dakle, ovu fazu paraleliziramo sa Glasincem IV a i IV b (također fini urezani ornamenti na keramici stoje u vezi s ponovnim oživljavanjem finog graniranog ukrasa na glasinačkom nakitu od brončanog lima faze IV b a isto je i s motivom malteškog križa koji je čest na predmetima glasinačke kulture). Faza 3. - 600.(625.) – 550.g.pr Kr. Pod – 2 izrazita građevinska horizonta i jedan međusloj katastrofalni požar i ponovna organizacija naselja uz ojačanje fortifikacionog sistema. Keramika: - zdjele s uvučenim obodom (sl.27;12) - bikonični ili zaobljeni pehari (sl.27;13,14) - amforice sa cilindričnim vratom (T.52;21) - žlice s drškom na obodu (sl.27;18)i s drškom kao ptičjom galvom (sl.27;16) - keramičke svjetiljke (sl.27;17) - ukras: urezani motivi i izduženi šrafirani trokuti (karakt. za fazu 2) iščezavaju, ali ostaju žigosani ukrasi + urezivanje, udubljivanje, kaneliranje; apliciranje male brončane dugmadi na površinu suda, prije pečenja (T.52;18,19) Oružje: - 1 željezno koplje, jedan kelt i jedna željezna dvojna sjekira; - 5 željeznih noževa i veći broj primjeraka koštanih obloga za drške noževa i mačeva (sl.27;15,19) (T.51;2) - nađeni su i KALUPU za izlijevanje brončanih šipki i različitog sitnog nakita; kalupi za pojasne kopče sa laticama (T.52;12,12a); kalupi za izlijevanje brončane dugmadi s negativom izdubljenim na zaravnjenoj površini ružice jelenskog roga (tipa sl.28;16) - pronađena je i znatna količina željezne rude i toske – velike naslage pepela, brojni ulomci brončane žice i lima, amorfne grude bronce – jedan brončani «kolač» -

76

težak 750.grama i ulomci željeznih i brončanih objekata ….. sve to govori o vrlo živoj djelatnosti kovača i ljevača i dr. majstora. Nakit: - dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog štita (T.52;15,16) – karakteristične za D.Dolinu-S.Most i Glasinac IV c - igle sa sitkastom (?) glavom (sl.27;23) - prstenaste pojasne kopče s laticama (.52;12a) - kalotne pojasne kopče s laticama (tipa T.53;3) - jedna naušnica delmatskog tipa (T.52;13) - 50-ak manjih brončanih gumbića - različiti privjesci (T.52;14) – u obliku posude - veći broj staklenih perli i jedna kauri školjka - nekoliko dekorativnih koštanih češljeva (tipa T.53;9,10) (kalote pojasne kopče nalazimo na Glasincu od sredine 6.st. do kraja faze IV c2; dok su prstenaste autohtone) Plastika: - tzv. Stubasti idoli (sl.29;1,2) nađeni u ruševinama svetišta, u sloju velikog požara koji pripada početku ove faze (oko 600.g); radi se o reljefima izrađenim tehnikom oblaganja drvenih greda glinom na kojoj su zatim izvođeni geometrijski ukrasi (na trupu), te stilizirane ljudske glave (lica) na vrhu, u 2 osnovne varijante, sa četvrtastim i s zadebljanim čelom. (sl.29;3) – ljudski lik je zamijenjen sunčanim diskom Faza 4. - 550. - 450.g.pr.Kr. U slojevima Poda postoje brojne izmjene u organizaciji naselja koje postoje snažan centar zanatstva i trgovine s karakterističnom protourbanom anglomeracijom. U tipološkom smislu, ova faza odlikuje se pojavom novih tipova autohtonog nakita i keramike, kao i importom brončanih posuda i keramike Keramika: - i dalje su u upotrebi jajoliki lonci, zdjele sa uvučenim obodom i zaobljeni ili bikonični pehari, amforice sa 3 trakaste drške, pehari sa 1 ili 2 drške koje nadvisuju obod….(sl.28;1,3,4,7,8)(T.53;21) (znači sve forme naslijeđene iz prethodne faze). Novost su: - poluloptaste šalice sa specifičnom koljenastom drškom (sl.28;2) - poluloptaste zdjele s ravnim obodom i sa istaknutim, širokim, horizontalnim rebrom (T.53;14)(sl.28;5) sa perforacijama – «čipkast izgled» - čaše na nozi sa valjkastim drškama na obodu (sl.28;6) - svjetiljke tipa sl.27;17) - ukras: karakteristični su snopovi vertikalno urezanih udubljenih linija ili kanelura (sl.28;8); horizontalne i vertikalne linije urezane i niz zareza (sl.27;13); izduženi šrafirani trokuti degeneriranog oblika; kose linije ili kanelure najčešće na zdjelama uvučenog oboda (sl28;7); sl.29;9 – izuzetak složena kompozicija - import: jedan fragment keramike sa figuralnim ukrasom (vjerojatno glava sove i palmino lišće na osnovi od sjajnog crnog firnisa) – ili atička roba ili italska kopija uglavnom keramika 5.st. Brončano posuđe: je bilo uvoženo , a po svoj prilici i proizvođeno ili barem prepravljano u zanatskim radionicama – nađeno je više fragmenata brončanih ručki (T.51;5,8,10)(sl.28;17).

77

Oružje i oruđe: - ništa posebno zanimljivo; osim grčko – ilirske kacige iz Putičeva, kraj Tovarnika (sl.28;12) – pripada nekom prijelaznom obliku, između starijeg i mlađeg tipa, a pripadala bi 2/2 6.st.pr.Kr Nakit: - polumjesečasta fibula sa krestom i nogom u obliku beotskog štita (T.52;22) – hibrid – polumjesečasti oblik preuzet je JI alpske regije a noga iz unutrašnjosti Balkana – ukras je karakt. za tzv. Krestaste-glasinačke Fibule iz faze IV c (dr.pol.6.st.); krestaste f. imamo i u D.Dolini-S.Most u isto doba - fibule sa 2 ili 3 dugmeta na luku (T.52,24,23)- paralele imamo u D.D-S.M. 2b i 2c - kalotne pojasne kopče s laticama (T.53;3) - velike, masivne brončane igle s prstenastom glavom i kuglom na vratu (T.53;1) (srodne su iglama srednjodalm. Grupe, faze 3 – znači u srednjobosanskoj grupi se javljaju sredinom 6.st. kada izlaze iz mode u Dalmaciji) - dvojne igle dvopetljastog tipa (T.53;18) - narukvice s prebačenim krajevima, gracilnije izrade (T.52;26,27) - astragalni članci pojaseva (sl.28;15) - kalotna i kupasta brončana dugmad (T.51;4) - delmatske naušnice (tipa T.52;13) važne za datiranje (inače ih imamo u srednodalm. Grupi u fazi 4 – sredina 6.st.-sr. 4.st. - mali brončani privjesci u obliku vrećice (T.51;4), bule (sl.28;14) - različite staklene perle, među njima i krupne, dinjastog oblika (sl.28;13) – inače se javljaju krajem 6./5.st. a na glasinačkom području taj oblik se javlja među perlama od jantara - dekorativni koštani češljevi (T.53;10) - pincete (T,53;6) Plastika: - glava bradatog čovjeka u reljefu, modeliranom na rubnom zidiću jednog ognjišta (žrtvenika) (sl.28;11) nađenog u jednoj kući u Podu Faza 5. - 450-350.g.pr.Kr Materijal je skromniji jer su mlađi slojevi u Podu oštećeni ili posve uništeni erozijom Keramika: - tipovi isti kao i u prethodnoj fazi; vjerojatno kraju ove faze pripada i keramička svjetiljka (T.53;21) Oružje i oruđe: - javlja se i dalje metalurški pribor: sopalj kovačkog mijeha – u obliku glave konja (sl.28,23) - kalupi; velika količina troske i drvenog materijala, otpadaka; par kopalja (sl.28;23) – inače taj tip je dobro poznat u grobovima mlađe faze grupe D. Dolina-S. Most - grčko – ilirska kaciga iz Podastinja (sl.28;21), kod Kiseljaka Nakit: - 2 certosa fibule tankog luka s poprečnim rebrima (T.53;17) - dvojne igle omega tipa - masivna narukvica (možda nožna grivna) s krupnim jagodama (T.53;15) - pojasna spona (T.53;16) - glasinačke rebraste fibule i glasinačke narukvice od brončanog lima s iskucanim ornamentom (T.53;19,20) Faza 6. - 350. – 300.g.pr.Kr. Definiran je slojem u Podu koji se sačuvao samo u S dijelu platoa s ostacima dvaju građevinskih horizonata + sadržaj bogate ratničke grobnice u VRATNICI kod Visokog

78

(sl.28;26,27) (duga željezna koplja sa izraženim srednjim rebrom, nešto kraća željezna koplja, jednosjekli krivi mačevi ili bojni noževi od kojih jedan propada tipu Mahajre) = D. Dolina – S. Most 3 B2 = Glasinac V b Naselja: - gradine - jedna od karakt. fortifikacije gradina naše grupe je dosta česta uporaba tzv. Limitnog tumula, što je već Korošec konstatirao za gradine u okolici Travnika; češće su na S, kao i gradine potkovičastog oblika (koje su tipične za S dio Delmatskog područja) tako je i Pod u suštini potkovičastog oblika; usjeci i opkopi (šanci) također su česti kod fortifikacija gradina srednjobosanske grupe - otvorena naselja - smještena su na nižem pristupačnom terenu i bez fortifikacija npr. Gračanica kod Gornjeg Vakufa, Borak u Katićima kod Busovače, Ukućevci kod Podastinja Način sahranjivanja: - ravni grobovi sa inhumacijom - ako uzmemo u obzir da su ti grobovi karakt. za 1. fazu naše grupe (Donji Vakuf, nekropole u okolini Kaknja) možemo zaključiti da su i najvjerojatnije i u priodu od kraja 8.st. do kraja 4.st. prevladavali takvi grobovi - neobični su ukopi jedino u Vratnici (lokaliteti Gornji Skladovi) – faza 6.; Vratnica: grobna komora podijeljena na 3 dijela a krov je kupolasto složen od kamenih ploča muljike; jedino su lubanje stajale u određenom redu, u 3 izdvojene grupe, uz zidove grobnice, a željezna koplja stajala su u 2 velika snopa između lubanja; ostale kosti i ratni drugi prilozi; nakit, ulomci mačeva i noževa, brus, keramika…. Nađeni su razasuti po čitavoj grobnici; (pretpostavlja se da su to ratnici koji su bili masakrirani pa su njihovi dijelovi tijela bili prikupljeni i pohranjeni – Lj. Tomčić )(ili B. Čović koji kaže da se radi o ratnicima poginulim u nekom boju, ali da su kosti bile tek kasnije prebačene u ovu, već pripremljenu grobnicu). Privreda: - zemljoradnja i stočarstvo - metalurgija (pronađeno je i svim slojevima mnogo željezne rude i troske - znači intenzitet eksploatacije želj. rude i proizvodnje bio je takav da se mora pomišljati na znatne viškove odnosno proizvodnju za tržište - obrada bronce - lončarstvo - trgovina (sa srednjodalmatinskom grupom, grupom D. Dolina – S. Most, Glasincem, I Alpama, Istrom + pojava keramike rađene na lončarskom kolu porijeklom iz J i Sr. Italije – također i kacige grčko-ilirskog tipa = Travnik, Putičevo i Podastinje) Duhovna kultura: - inhumacija je bila jedini i obavezni ritus, sve od prelaza 4. u 3.st. kada dolazi do relativno naglog prelaska na incineraciju. - svetište u Podu (+kultna plastika): otkriven u sloju velikog požara – poč. faze (oko prelaza 7. u 6.st), u Z periferiji naselja - dio objekta imao je platformu a u sredini ognjište; čitava platforma bila je prekrivena šutom koja se sastojala od većih i manjih ulomaka različitih objekata, rađenih u tehnici kućnog lijepa i ukrašenih udubljenim ornamentima - 2 su grupe tih objekata: 1) deblji i kompaktniji komadi – vjerojatno su prvobitno služili kao unutrašnja oplata zidova

79

2) dijelovi jedne konstrukcije koja je nesumnjivo stajala na platformi, vjerojatno iza ognjišta – žrtvenika; ta konstrukcija imala je oblik rešetke načinjene od vertikalnih i horizontalnih drvenih greda i oblica oblijepljenih glinom. Na sloju gline izvedeni su udubljeni geom. Ukrasi + ljudske glave tj. lica tzv. stubasti idoli. Radi se o shematiziranim ljudskim licima čije tijelo ima oblik stupca, ukrašenog geom. Motivima – sl.29. Jedan od stubastih idola ima predstavu sunčeva diska (sl.29;3) – najvjerojatnije se radio o sunčevu božanstvu. Također možemo spomenuti i keramičke sopalje kovačkih mjehova (sl.28;23) u obliku konjske protome (paralele u S. Mostu) – možda na oba mjesta ta pojava vezana je za metaluršku vještinu koja se oduvijek smatrala božanskom. Umjetnost: - srednjobosanska grupa bila je jedan od glavnih centara zapadnobalkanskog geometrijskog stila KBD. Za željezno doba važne su 2 tendencije. Prvo, preoblikovanje tog stila na početak željeznog doba i njegovo postepeno gašenje i prodor novih likovnih shvaćanja karakt. za novo vrijeme koje nastupa. Najizrazitiji predstavnik te posljednje faze zapadno-balkanskog geometrijskog stila je već spomenuta nova vrsta fine keramike iz faze 2. Izdužene šrafirane trokute možemo pripisati utjecaju južno balkanske slikane keramike tipa Devoll, a čest je i u fazi Kuci Zi. Malteški križ poznat je također J Albanskoj slikanoj keramici ali i u Basarabi stilu u srednjem Podunavlju (taj Z Balkanski geom. Stil završava na prijelazu 7. u 6.st. ali u degeneriranom obliku). U razvijenom željeznom dobu karakt. su plastična rebra vertikalna (a to imamo na keramici D. Dolina – S. Most već od 6.st.pr.Kr.). Apliciranje brončane dugmadi vjerojatno potječe iz I alpskog kruga (T.52;19). Neobičan je i jedan urezani prikaz strijelca na unutrašnjoj strani fragmenta keramike (T.52;20)(nađen u slojevima poslije velikog požara). Zanimljiva je i vaza sa natpisom nađena u sloju požara (oko 600.g.). Radi se o kopiji, prijepisu natpisa s neke metalne posude vjerojatno umbro-etrurskog, a sadržaj bi bio posveta trgovca Janu i Juturni. Budući da je vaza domaće proizvodnje a natpis je na stranom jeziku – vjerojatno je imao kultni magijski značaj. Društvena organizacija: - nedostatak nekropola ne dozvoljava nam sasvim uvid u taj problem pa se okrećemo gradini Pod – zbog odličnih fortifikacija (koja su tokom vremena obnavljane i poboljšavane) govori nam o visokoj organiziranosti društva. - plemenska organizacija - sloj ratnika i rodovske aristokracije mora se ovdje uzeti kao pretpostavka – jer bez obzira na skroman broj poznatih grobnih nalaza nađena su 3 brončane kacige, a to je na ovim prostorima (D. Dolina, Glasinac) uvijek indikator postojanja tog sloja. + grobnica iz Vratnice govori nam o rangu koji je ratnički sloj zauzimao u ovom društvu. Zaključak: Geneza – odigrala se krajem 2 milenija pr. Kr. Asimilacijom više različitih etničkih i kulturnih elemenata krajem 11.st. kada se pojavljuje u dolini gornjeg Vrbasa, ona čini već gotovu , razvijenu kulturnu pojavu. Veze i utjecaji: - grupa D. Dolina – S. Most - Glasinac (grivne, narukvice, fibule, dijademe + granirani ukras kakav nalazimo na Glasincu IV b - Južno balkanska slikana keramika (u fazi 2) Postoje i indicije širenja srednjobosanske grupe ka jugu - na Velikoj gradini u Varvari nađeni su ostaci jednog kulturnog sloja koji pripada željeznom dobu – oblici keramike i

80

ukrasi odgovaraju fazama 4 i 5 na Podu. Kako je život brončanodobnog naselja na tom lokalitetu prestao još krajem 9.st. (Varvara C3) , očigledno je da se radi o novoj populaciji. Ipak najveći broj elemenata karakterističnih za srednjobos. Grupu nalazimo na Debelom Brdu (blizu Sarajeva) između ostalog i tipične kupe s dekorativnim valjkastim drškama na obodu (tipa sl.28;6). Što se tiče etničke pripadnosti nosilaca srednjobos. Grupe situacija je ovakva: - gornji i srednji tokovi Vrbasa i Bosne bili su naseljeni još u KBD i tvorili su kompaktnu i stabilnu cjelinu – kao i u željezno doba (razvija se dosta intenzivna privreda, pogotovo metalurgija i trgovina – što bi vodilo do stvaranja sloja aristokracije , kao i ratničkog sloja). - Područje oko gornjeg toka rijeke Bosne bilo je početkom nove ere (a i krajem stare) naseljeno DESITIJATIMA, što potvrđuju epigrafski spomenici. Znači postoji direktna veza između dijela populacije srednjobosanske granice naseljene oko gornjeg toka Bosne i jedne etničke zajednice, višestruko potvrđene u izvorima. Čović pretpostavlja da je pretežni dio plemena naše srednjobosanske željeznodobne grupe ušao u tu zajednicu Desitijata a drugi su prešli u njima susjedne zajednice.

SREDNJOPODUNAVSKA REGIJA (R. Vasić) UVOD -

regija obuhvaća Vojvodinu, S Srbiju i I Slavoniju (J dio Panonske nizine) u prijelazu bronce u željezo, odnosno u željezno doba (po Garašaninu) ovdje su se formirale kulturne grupe: - daljska grupa u I Slavoniji - bosutska grupa Vojvodini i S Srbiji (obje grupe doživljavaju vrhunac na početku željeznog doba da bi zatim tokom ovog perioda došlo do njihova slabljenja i dezintegracije). Novi elementi javljaju se utjecajem glasinačkog kulturnog kompleksa ali i slovenskih grupa - pogotovo Dolenjske. Javljaju se i pojedini komadi zlatnog i srebrnog nakita inspirirani ostvarenjima u Makedoniji ili Grčkoj. Iz S dijelova panonske nizine i sa Karpata zapažaju se tzv. Tračko kimerski elementi, a kasnije - krajem halštata i pojava trakoskitskih - trakogetskih elemenata. Krajem 4.st. dalji razvoj ovih kasnohalštatskih grupa prekida prodor keltskih plemena sa Z u J Panoniju koji označava početak mlađeg željeznog doba na ovom teritoriju. Čitava materijalna kultura se iz osnova mijenja, stvaraju se nove zajednice i novi odnosi, mada se kroz dominaciju latenskih oblika provlači i dobar broj domaćih formi, naročito u keramici, koje doživljavaju dalju evoluciju.

DALJSKA GRUPA (R.Vasić) Rasprostranjena je na pojasu od Baranje do Z Srijema, zahvativši i do Z Bačke. Egzistirala je kontinuirano od 10. do 4./početka 3.st.pr.Kr.; a nastala je širenjem grupe Val iz JI Transdanubije prema jugu, a tipičan je predstavnik sredjopodunavske KPŽ. U 8. i 7.st. prihvatila je izvjesne strane elemente, nastale pod utjecajem Kimeraca i njima srodnih grupa iz J Rusije u Sr. Europu, ta je nastavila svoj razvoj sve do početka 6.st. 81

Lokaliteti: - Dalj, Batina, Lijeva Bara – Vukovar (skeleti + Basarabi keramika), Doroslovo u Bačkoj Keramika: i daje prevladavaju velike urne (incineracija) bikonične sa razgrnutim obodom i naglašenim vertikalnim rebrima; bikonični pehari i šolje sa 1 ili 2 ručke i ukrasima – metopama; zdjele uvučenog oboda …Kao i u bosutskoj grupi i obdje u 5. i 4.st. dolazi do osiromašenja ornamentike. Nađena je i jedna situlasta urna nastala vjerojatno pod utjecajem I Alpa. Nakit: - dvojna igla s dvopetljastom glavom - lučna fibula sa četvrtastom nogom i dugmetom - šarnirske fibule sa zvjezdastim ukrasom na luku - ranolatenske f. - dijelovi astragalnih pojaseva (sve to imamo u sremskoj grupi Z Balk. Kompleksa na koju je utjecala Glasinačka kultura, a šarnirske f. su vrlo rasprostranjene u Pelagoiji).

BOSUTSKA GRUPA (R. Vasić) - Zahvaća Srijem, dio Bačke, Jugoslav., Rumunjsku i S dijelove Srbije Termin «Bosutska grupa» prvi je upotrijebio Tasić, označavajući time Z varijantu rumunjske Basarabi kuture, rasprostranjene pretežno u Srijemu i S Srbiji. Lokaliteti: - Gradina – na rijeci Bosutu - Gomolava kod Hrtkovaca na Savi - Kalakača kod Beške na Dunavu - Srijem – Pećine u Vrdniku, Kalvarija, Pereš … - Banat - Židovar, Slovenska grad kod Idoša, Rudin - S Srbija – Dorćol i Karaburma kod Beograda, Selište kod Kostolca, Petnica kod Valjeva, Ostrovo na Đerdapu - Rumunjska – Leta de Sus, Tarmuri Pokretni materijal: - po Medoviću – Bosut I – neolitik II – RBD III – (a,b,c) – željezno doba IV - laten Ali pošto se ova grupa javlja i na drugim lokalitetima prihvatljivija je periodizacija N. Tasića: Bosut I (faza Kalakača) – halštat B – željezno doba I II (faza Basarabi) - halštat B3/C1 – željezno doba II a III (horizont kanelirane keramike) – halštat C2/D – željezno doba II b i III Faza Bosut I - 11/10. – 8.st.pr.Kr. (sl.30) - nalazi na bosutsko gradini i+ Kalakača osnovni keramički oblici: - lonci ukrašeni plastičnom trakom (sl.30;7,8) - bikonične urne ili pitosi ukrašeni valovitim lažnim šnurom ispod oboda (sl.30;12,13) - zdjele uvučenog oboda (sl.30;9-11) - trbušasti pehari sa koničnim vratom , ukrašeni na ramenu urezivanjem ili ubodima (sl.30;1,2,4) - šolje, najčešće neornamentirane (sl.30;3,5,6)

82

- posude sadžaci (sl.30;14) Faza Bosut II - ½ 8.st. – 600.g.pr.Kr. (sl.31) Izražena u sloju III b na Bosutskoj gradini + Gomolava. U odnosu na prethodnu fazu, keramika se odlikuje bogatijim ukrašavanjem, boljom i finijom izradom naročito manjih posuda i pojavom nekih novih oblika što se vezuje sa širenjem Basarabi keramike sa Istoka; najvjerojatnije iz Oltenije i sa Đerdapa. Ornamentika je izvedena urezivanjem, utiskivanjem i inkrustacijom. Dominira «S» motiv, ali i uske trake sa kosim zarezima (lažni šnur), spirale, malteški križ …. (sl.31;9,11); duboka zdjela S- profilacije (sl.31;1,3,5,7,8). Faza Bosut III - poč. 6.st. – kraja 4.st. (sl.32) Obuhvaća sloj III c u Bosutu + Gomolava. U keramici – oblici prate oblike I i II faze ali se bogatstvo ornamentike gubi i dominira kanelura (na vratu, ramenu, obodu i trbuhu). Zdjele S-profilacije evoluiraju u plitke tanjure ukrašene po čitavoj unutrašnjosti (sl.32;6,9-12,14,15). Pehari imaju često ukrašeno rame tordiranjem ili kaneliranim girlandama (sl.32;1-5). Metalnih nalaza je malo (Gomolava, a na Bosutskoj gradini ništa) i njihova sinkronizacija sa keram. Fazama na bosutskim naseljima predstavlja izvjestan problem. U vrijeme Bosut I i veći dio Bosuta II = Halštat B3/C1, željezno doba II a po M. Garašaninu – datirali bi se grupom nalaza iz Adaševaca, Sinoševića, Budišća, Ružanaca, Rudanovaca (T.54 i 55) – kojima su bliske ostave iz Šarengrada i Iloka - naočaraste fibule bez osmice (T.54;9,10) - lučen dvopetljaste f. sa narebrenim lukom ili kuglastim ukrasima (T.55;14) - torkvesi sa T završecima - masivne narukvice sa prebačenim krajevima - sljepoočničarke (T.55;,1,2) - falere kalotasta dugmad (T.54;14-17) - zvonasti privjesci (T.55;12); privjesci u obliku pričjih protoma - dijelovi konjske opreme – psalije (tip Gallus I – Kossack Ia) (T.54;4,5) + psalije savijene na sredini (Gallus II – Kossack II) (T.54;6,7) - dugmad za razvođenje remenja (T.54;1-3)(T.55;13,15) - oružje: - keltovi i koplja sa dugačkim tuljcem i kraćim listom (T.54;11-13) Među ovim mnoštvom materijala koji se javlja na čitavom centralnobalkanskom prostoru, pa i šire, možemo reći da postoje i karakteristične bosutske forme, zvonasti privjesci; u obliku ptičjih protoma privjesci ; varijanta psalija Kossack I a (čiji su kalotasti završeci žljebljeni). S kraja faze Bosut II i početkom faze III – Ha C2 – 2/2 7.st. – željezno doba II b po Garašaninu, potječe znatno manje nalaza: - dvopetljaste fibule sa nogom u obliku beotskog štita - narukvice ukrašene urezanim geom. Motivima - pojasevi - željezne psalije tipa Gallus III - jednosjekli mačevi i vrhovi kopalja Iz perioda Ha D – željezno doba III po Garašaninu, potiče veći broj metalnih nalaza, pretežno iz grobova (posebno će biti obrađeni). Naselja: - gradinskog tipa (Kalakača, Židovar) - neka vrsta telova (Gomolava i Gradina na Bosutu) - ravničarska naselja prolaznog karaktera ( podizana uz rijeke)

83

U bosutskoj gradini , faza III , nađene su veće nadzemne pravokutne kuće… tu su pronađeni i veći keramički objekti kružnog oblika sa punim ili perforiranim dnom, promjera 1 m (sl.32;13) – najvjerojatnije su služila kao pokretna ognjišta – mangali za zagrijavanje protorija (nađene i u PopovomSalašu, Židovaru, ali i Donjoj Dolini i u Olteniji u grupi Feriđile – gdje se datiraju u 6. i 5.st.). Način sahrane: - ravni grobovi (inhumacija ili incineracija), spaljenih malo O sahranjivanju bosutske grupe malo je podataka izuzetak predstavlja GOMOLAVA sa 78 skeleta (grobna jama promjera 3 metra sadržavala je sve ove kosture od kojih su pola djeca – vjerojatno se radi o bolesti jer skeleti nemaju tragove nasilne smrti). Spaljeni = grob iz Ritopeka i Sremske Mitrovice. Ekonomija: - zemljoradnja - stočarstvo - prerada metala (kalupi za lijevanje bronce iz Kalakače) Duhovna kultura: - posebnu zanimljivost predstavljaju stilizirane figure konja i ptica na keramici basarabi faze na Bosutskoj gradini (sl.31;9,11). Istovremene i znatno složenije pojave imamo u SOPRONU u Z Mađarskoj , gdje su prikazane i čitave kompozicije : 2 žene žrtvuju ovna, adoratkinja pred pticama. Također ovakve motive susrećemo i dalje na I , na Đerdapu u VAJUGI i BASARABI, i u POPESTI-NOVACI u Olteniji. O umjetnost Bosutske grupe najviše možemo govoriti u sferi keramičkih formi i ukrasa. Društveni odnosi: - ne zna se baš mnogo Jedino bi mogli spomenuti izuzetno bogate grobne nalaze iz Rudovaca- gdje je bila riječ o grobovima istaknutih pojedinaca, najvjerojatnije plemenskih starješina, na čiju su pojavu pored lokalnog raslojavanja stanovništva, morali utjecati i strani konjanički elementi sa I, o kojima će kasnije biti riječi. Geneza i susjedi: Osnovna komponenta u njenom nastanku, bili su najvjerojatnije autohtoni elementi, kako iz mlađe faze Belegiš grupe, koja joj prethodi, tako i st. tradicije koje vuku korijene iz Vatinske grupe srednjeg i kasnog brončanog doba. Ipak, imamo i nove elemente, nove forme u keramici djelomične promjene u načinu sahrane…U fazi Bosut II dolazi do novih kretanja – glavni uzrok bio je dolazak konjaničkih grupe sa I – Kimerani i srodna im plemena, koja su pod pritiskom Skita prodrla u I Europu + kretanje drugih grupacija – npr. dolazak etnički nove grupe sa JZ Đerdapskog područja (nekropole tipa Balta Verde – Basarabi) – a to sve govori da je oblast Panonije i centralnog Balkana ponovo postala nemirna i nesigurna. Basarabi stil na keramici jedan je od glavnih elemenata Bosuta II, a raširile su ga vjerojatno stočarske grupe u svojim kretanjima na velikom prostranstvu - tako da se Basarabi keramika sreće od J Rusije d J Austrije (bogata ornamentika sa dominantnim S – motivom). Od 6.st. (Bosut III) zapažaju se u Srijemu i I Slavoniji sve jače utjecaji i prodor dvaju snažnih halštatskih grupa, Glasinačke i Dolenjske (što se odražava u pojavi bogatih grobova 5. i 4.st.)dok je nekako istovremeno u Banatu i S Bačkoj primjetan pritisak skitsko-agatirskih grupa iz Mađarske i Transilvanije.

84

SREMSKA GRUPA ZAPADNOBALKANSKOG KOMPLEKSA (Ratko Vasić) Ovu grupu prvi je izdvojio M. Garašanin , pripisujući joj jedan broj ravnih skeletnih grobova sa bogatim prilozima iz Srijema i I Slavonije koji se datiraju u 5. i 4.st.. Pitanje je da li se ovi grobovi mogu dovesti u vezu sa naseljima faze III bosutske grupe?? - Srijem (Sremska Mitrovica, Adaševci, Kuzmina) - Bačka – ostava iz Čuruga (T.56 i 57) - sredina i1/2 4.st. - I Slavonija (Vučedol, Bogdanovci, Vinkovci) – karta 4 Način sahranjivanja . ravni grobovi i skeleti u ispruženom položaju Pokretni inventar: se sastoji od nakita i oružja - Fibule: – glasinačke rebraste s trapezoidnom nogom, 5.st. - lučne sa kvadratnom nogom i dugmetom često od srebra i zlata, 5.st. - certosa fibule (V i XIII vrste) - samostrelne fibule, sredina i kraj 4.st. - šarnirske fibule , često srebrne (T.56;5)(T.57;10) - Nakit: - narukvice sa zmijskim glavama (T.56;1-3) - Sr. Naušnice i prstenje (T.56;4,6,7) - Srebrne kutijice za miris - Dvojne igle - Perle od staklene paste i jantara (T.57;2-9) - Zlatne ogrlice - Oružje: - željezna koplja, duža i kraća - Izuzetno se javlja krivi mač (mahaira) - Fragmenti ilirskih kaciga u S. Mitrovici Utjecaji: - Glasinca (rebraste f., sa kvadratnom nogom i dio certosa fibula + dvojne igle) - Dolenjske )šuplje brončane narukvice, certosa fibule smostrelne f. - mogle su doći sa Z preko D.Doline i S. Mosta) - Strani elementi (zlatni i srebrni nakit ukrašen filigranom i granulacijom – ostava u Čurugu) Veze s Glasincem krajem 6.st. i u 5.st. tako je došlo do potpunije simbioze sa domaćim življem, također veza sa fazom III bosutske grupe; na Gomolavi i Bosutskoj gradini morala je postojati na neki način, ali je društveno-ekonomski procvat ove nove grupe vjerojatno u mnogome prerastao seoski karakter spomenutih naselja gdje su zemljoradnja i stočarstvo i dalje predstavljali osnove privredne djelatnosti. Kelti dolaze ….ali ova grupa nastavlja život sve do rimskog doba – možda se mogu dovesti u vezu s plemenima Amantina i Breuka, koja su ovdje živjela poslije sloma Skordiska, na početku rimske vladavine.

CENTRALNOBALKANSKA REGIJA (R. Vasić) UVOD Ova regija rasprostire se na Z preko doline Drine i Drima, na I do rijeke Iskera u Bugarskoj, na S do Save i Dunava i na J do obala Solunskog zaljeva – dakle obrađuje grupe I Bosne, Crne Gore, uže Srbije, Kosova i Makedonije (karta5).bez obzira na

85

planinsku oblast, saobraćajnice su doline Morave iVardara, te Drima. Kronologiju centralnobalkanske regije možemo uklopiti u podjelu željeznog doba M. Garašanina na 4 faze odnosno njegovo - željezno doba II (od 8.do 6.st.) - željezno doba III (od 6. do 4. st.) (ova kronologija pogotovo od 6.st. ne važi za Makedoniju)

GLASINAČKA KULTURA (Borivoj Čović) Riječ je o kulturi a ne o grupi. Riječ je o kulturnoj cjelini koja jednim svojim dijelom(i to značajnim) prelazi okvire jugoslavenskih zemalja obuhvaćajući S i Srednju Albaniju gdje se govori o kulturi Glasinac-Muti. Budući da poznajemo praktično samo grobove, o naseljima malo znamo, a opći podaci bit će sažetiji. Rasprostranjenost: - JI Bosna - JZ Srbija , bez Kosova - Metohija - Crna Gora - I Hercegovina - S i Sr. Albanija (Glasinac-Muti) Glasinačko područje omeđeno je na Z sa planinom Romanijom, sa I planinama Kapitom i Devetakom, sa J i I Drinom i njenom pritokom Pračom, dakle prostor preko 1000 km2. Prvi istraživači bili su Truhelka i Fiala. Za početak istraživanja glasinačke kulture bilo je presudno nesistematsko prekopavanje nekoliko tumula u bližoj okolici Sokoca i na susjednom Glasinačkom polju, poduzeto najprije u toku građevinskih radova na cesti Sokolac-Rogatica koje je izvodila okupacijska vojska 1880.g. kada su pronađena i čuvena glasinačka kultna kolica. Moramo reći da na glasinačkom području kao i u JI Bosni u cjelini (Štrpci) postoji pouzdan kontinuitet između završne faze Glasinca KBD (Glasinac III C-2) i početka željeznog doba (Glasinac IV a) (također glasinačku grupu u KBD imamo u Z Srbiji – sve to imamo i u željeznom dobu ali onda se glasinačka kultura još širi na J i JI – I Hercegovina, C-Gora i Albanija). Kronološki sistem za Glasinac izveli su 1954.g. A. Benac i B. Čović, a 1962.g. M. Garašanin ga ispravlja korektira. Glasinac IV a IV b IV c-1 IV c-2 Va Vb - Gradac – Sokolac, tumul III – faza IV a - Arareva gomila - IV c-2 (2/2 6.st) - Kneževski grob iz Brezja - poč. IV c-1 (kraj 7.st) - Kneževski grob Osova - ½ 6.st. - Kneževski grob iz Čitluka - sr.6.st. Faza IV a - 800.-725.g.pr.Kr (JI Bosna i I Hercegovina) Tipovi koji su nasljeđeni iz prethodne (III c)faze , a ne javljaju se u idućoj (IV b)fazi:

86

- probijene ukrasne brončane ploče s krstastim srednjim dijelom (sl.33;3) - naočarasti privjesci (T.60;3)(sl.33;4) - tordirane ogrlice (sl.33;1) - spiralne narukvice s malim brojem zavoja (T.60;7) Tipovi karakteristični za 8.st. i kasnije se ne javljaju: - fibula tipa Golinjevo, treće generacije (T.60;2) - masivne, eliptične grivne (T.60;4,8)(sl.33;2) Tipovi koji se na širem području javljaju krajem 9.st. i tokom 8.st. ali traju i u sljedećim st.: - dvopetljaste brončane f. (T.60;6,9)(sl.33;5,6,8,9) - mlađi tipovi koji se javljaju tokom sljedećih stoljeća Tipovi vezani za Glasinac, sada se javljaju 1. put, a do punog izražaja dolazi u sljedećoj fazi - masivne narukvice s prebačenim krajevima (T.60;5) - željezne naočaraste f. (sl.33;11) Fazu IV a reprezentiraju grobovi: - Gradac – Sokolac III, 1 - grobovi iz Brezja - Ilijak XI, 1 - Rusanovići 38, 4 1.) GRADAC-SOKOLAC, tumul III (Truhelkin), grob 1 a) luksuzna brončana velika fibula tipa Golinjevo, treće generacije (T.60;2); može se povezati sa fibulama u SZ Bosni , s 1. fazom D.Dolina, a na J sa srednjodalm. Fazom 2 - po jednu takvu fibulu imamo i u ostavama Osredak kod Bosanske Krupe i Gajina pećina kod Drežnika – obje datirane u 5.fazu (horizont) ostava u S Hrv. I S Bosni , i pripadaju grupi koje su nešto starije od onih sa trakokimerskim elementima (Legrad, Batina. Ilok, Šarengrad) b) 2 masivne eliptične grivne (T60;4,8); kronološki su osjetljjive, pripadaju 8.st. (npr. Jezerine, Golubići, Ostrošac kod G. Tuzle, te u nalazima tzv. Trakokim. Horizonta, u Srbiji: Manastirica, Stari Kostolac, Budišići) c) okrugla pojasna kopča s otvorom u sredini (T.60;1); ukrašena urezanim i punktiranim ornamentom; karakt. za 8.st. (npr.Gornja Tuzla i Donji Unac) 2.) TALINE, tumul X a) velika dvopetljasta f. s krupno tordiranim lukom (T.60;6) – ovakav oblik i petougaoni oblik noge karakterističan je za 8.st. (vjerojatno prethodi srodnim dvopetljastim g. S rebrastim ili čvorastim lukom, tzv. Trakokimerskog horizonta u susjednim oblastima b) spiralne narukvice – karakteristične za III c fazu ali i IV a c) masivne eliptične grivne (T.60;8) d) naočaraste privjeske (T.60;3) naslijeđene iz III c e) tordirana brončana ogrlica (sl.33;1) također je nasljeđe iz III – c faze, ali ne javlja se kasnije (za razliku od srednjodalmatinskih, srednjobosanskih i grupe D.Dolina – gdje su ostale u upotrebi do 6. pa i 5.st.) 3.) RUSANOVIĆI, tumul 38, grob 4

87

a) 2 dvopetljaste f. s trougaonom nožnom pločom i krupno tordiranim lukom (T.60;9) (mlađa varijanta ima sitno tordirani luk) b) masivne narukvice (T.60;10); javlja se već od IV a, a traje i u drugim fazama; imamo je već u ostavi Krehin Gradac (sl.26;4) a i grčke kalotaste f. se javljaju već u 8.st. (obično od slonovače ili kosti, rjeđe od metala) Faza IV b - 725. – 625.g.pr.Kr. - Glasinac, JI Bosna, Pešter, C.Gora, I Hercegovia, oko rijeke Mati u Albaniji - Obradit ćemo kramiku, brončano posuđe, oružje i nakit iz grobova – odnosno grobne priloge Keramika: - trbušasti pehar sa plitkim kanelurama i drškom (sl.33;14) - pehari ravnog oboda (sl.33;15) - šolje s 2 drške (sl.33;16) - pehari sa 2 drške vezane za jezičaste nastavke na obodu (sl.33;17) – sada se javljaju 1. put - zdjele sa kasnim turban obodom (sl.33;18) - iste takve kupe na nozi (sl.33;19) Brončano posuđe: - svi pripadaju 7.st.; vezano samo uz sahranu članova vodećeg društvenog sloja - pehar sa 1 drškom i kljunom za izlijevanje oinohoe (sl.34;1) (nađen je u centralnom grobu tumula u blizini mosta na Rešetnici – gdje su nađena i čuvena glasinačka kultna kolica) - brončani skifos – kneževski grob, Ilijak, tumul II, grob 1 (sl.34;2) - bazen s izvraćenim obodom (sl.34;3), Ilijak - zdjela s kratkim vratom s rebrima (sl.34:4), Ilijak - mala omfalos-fiale, Ilijak (sl.34;5) Oružje: - dugi dvosjekli mačevi glasinačkog tipa (sl.34;6,7) - dugi jednosjekli mač s «T» drškom (sl.34;8), poznat je samo iz Podilijaka, vjerojatno import - željezni mač iz Previje s jezičastom drškom i trnom (sl.34;15) - željezna koplja – duga i uska s jakim rebrom (sl.34;12) i kraća sa širokim listom (sl .34;11) - krstasta bojna sjekira (sl.34;14) - šuplja sjekira – kelt (sl.34;13) - kraći krivi ili ravni bojni noževi (sl.34;9) - mali krivi noževi zastupljeni samo u ženskim grobovima (sl.34:10) U ovoj fazi se prvi put spominje defanzivno oružje - brončane knemide domaće izrade , mogli bismo glasinačkog tipa (sl.34;26) – Ilijak. Budući da su napravljene prerađivanjem brončanog oklopa može se zaključiti da je u opremu ratnika ulazio i oklop istog tipa kakav se u to doba upotrebljavao i u dolini rijeke Mati u Albaniji (par sličnih knemida nađeno je i u Dabrici - kod Stoca). Nakit: - fibule – naslijeđene iz prošle faze (sl.34;17,27,28)(T.60;17); opća karakteristika ovih fibula je to što su malih dimenzija i u suštini su malobrojne - male brončane naočaraste fibule tipa (T.60;21)

88

-

željezne naočaraste f. Većih dimenzija bez osmice (T.60;20) željezne lučne s trokutastom nogom (T.60;16) – česte su u grobovima bez oružja karakt. Ove faze su kolutaste ili pločaste fibule (T.60;18)(T.61;10)(sl.34;16) nekoj vrsti kolutastih fibula pripadaju i brončani nosači za takve fibule (T.60;15) igle - jednopetljaste (sl.34;18-22) dvopetljaste dvojne (T.60;13,14)(sl.34;23) (igle su često nalažene u grobovima s oružjem) - sljepoočni kolutovi (sl.35;4) - dijademe, (sl;35;5) (T.61;9) - nalažene u grobovima i sa i bez oružja, znači nisu isključivo vezane za kneževske grobove - ogrlice od jantara ili staklene paste - toke – dugmad – jednostruke ili višestruke (T.61;2-4)(sl.35;10,11) (mogle su biti pričvršćene na pojas ali i na prsa) - okrugle pojasne kopče – obavezno ažuriran srednji dio – karakt. Ove faze (T.61;7,8)(sl.35;7,8) - spiralne narukvice s atrokutastim srednjim dijelom (T.61;12)(sl.35;,1) - narukvice sa prebačenim krajevima, obično ukrašenog urezanim i punktiranim motivima (sl.35;3)(T.61;15) - karakt. Za ovu fazu iako ih poznaje već i IV a faza a u upotrebi su i u IV c1 i IV c2 stupnju. - Privjesci najčešći su duguljasti ažurirani (T.61;5)(sl.35;12) - Kam. Žezlo s ažuriranim brončanim okovom (T.61;1) – nađen u Ilijaku II ,1 - Glasinac IV b = Ljubljana II b/III a = Podzemelj ½ = Sv.Lucija I b = kraj 8. i 7.st.pr.Kr. Faza IV C-1 - 625. – 550.g.pr.Kr. Na ovom mjestu se prvi put formirala ova faza jer je po periodizaciji iz 1957.g. postojala samo IV c. Ovo vrijeme je važno za glasinačku kulturu. Širi se prema SI obuhvaćajući novi prostor u centralnom dijelu Z Srbije. Povećava se broj tumula i grobova i raste postotak ratničkih grobova, u naoružanju i bojnoj taktici nastaju promjene što se odražava prelaskom s dvosjeklog na jednosjekli mač i pojavom ratnika – konjanika. Važna pojava u ovoj fazi je fibula s nogom u obliku beotskog štita. - najstariji primjerci su velikih dimenzija (8-11cm), najčešće je luk oktogonalnog presjeka, s prstenastim zadebljanjem na krajevima luk, sredina ploče nožne ukrašena je slovom «V» (T.61;13,16) - mlađi primjerci su manji, guvi se poligonalni presjek luka i zatvara se izrez sa strane nožne ploče (T.62;5) - najmlađe varijante (T.62;9) IV C-1 faza -Rusanovići, Luburić polje, Kusače, Mlađ, Ilijak, Gosinja planina, Osovo, Štrpci. Keramika: - održavanje tradicionalnih formi, kao i motiva i tehnika Brončano posuđe: - (Ilijak XIII, 2; Brezje II, 1 i 2; Osovo II, 1) - jedna fiale s visokim profiliranim omfalosom (sl.35,15) - 3 fiale s uobičajenim omfalosom (sl.35;16) - 1 lotos fiale (sl.35;17) - basen većih dimenzija (sl.35;18)

89

Oružje: - dvosjekli mač glasinačnog tipa (sl.35;19) - jednosjekli, krivi mač (sl35;20) - koplja; duga uska (sl.35;22)i kratka šira (sl.35;21) - par knemida iz Ilijaka XIII , 2 (sl.35;28) – autohtonog glasinačkog tipa Na prvi pogled začuđuje činjenica da ni u jendom grobu faze IV c-1 nema bojne sjekire mada je to oružje bilo zastupljeno u prethodnoj fazi , IV b, ali i u sljedećoj IV C-2. Ipak treba imati na umu da na glasinačkom području prilaganje bojne sjekire u grob ima statusni karakter i da se alternira sa žezlom. Kako su u oba muška groba iz kneževskih grobova naše faze IV C-1 (Ilijak XIII, 2; Osovo II, 1) pojavljuje žezlo (a u Brezju je srodnim objektom zamijenjeno) za bojnu sjekiru nije bilo mjesta. U realnom životu ona je vrlo vjerojatno spadala u naoružanje, možda u manjem obimu nego koplja ili mačevi. Nakit: - fibule - osim fibula iz prethodnih faza – naočaraste, dvopetljaste, kolutaste /pločaste (traju od IV a – Iv C-2)(T.60;10)(T.61;10)(T.62;3); karakteristične za ovu fauz (T.61;14)(sl.35;34) - najbrojnije u ovoj fazi su ipak fibule s nogom u obliku beotskog štita (fibule općenito češće nalazimo u grobovima bez oružja ali imamo ih i u tipično ratničkim grobovima) - igle - s kuglastom glavom (T.62;10)(sl.34;19) - višeglava igal velikih dimenzija sa štitnikom za vrh (T.62;1) – vjerojatno import (paralele u D. Dolini i JI Alpama) - dvojne igle (sl.35;29,30) - dvopetljaste dvojne igle (sl.35;32) - tzv. «pseudokiparcke igle « (sl.35;32) – reprezentativan primjerak od srebra, Čitluci II, 6 – paralele D. Dolina - dijademe od brončanog lima - sljepoočni kolutovi od kositra, karakt. Za fazu IV b - ogrlice od jantara ili staklene paste - dugmad/toke (sl.35;10,11) - aplike (sl. 35;36) - pojasne kopče (sl.35;7)ili (T.61;8) – a najkarakt. Za ovu fazu je kopča s laticama i kalotastim srednjim dijelom (sl.35;23)(T.61;19) - brončane aplike za pojas (sl.35;33) – preteče tzv. Astragalnih članaka za pojas - narukvice, privjesci i pincete Kneževskim grobovima pripadaju već spomenuta žezla od kamena s ažuriranim brončanim okovom (tip T.61;1). Posve nova pojava je konjska oprema (T.62;2,2a) iz Osova II, 1 _ željezne žvale s pritegama, brončani dijelovi uzda, razvođač remenja u obliku krstastog tutula. Glasinac IV C-1 = željezno doba II za Srbiju (po Garašaninu) = horizont 2, po Vasiću = željezno doba II b za Makedoniju. Faza IV C-2 - 550. – 500.(475.).g.pr.Kr. Učvršćivanje pozicije u Z. Srbiji i u Sanđaku, prodire na S rubove Kosova polja; a uz Drim proširuje se i glasinačka (Mati) kultura i na Prizrensku kotlinu. Arareva gomila 1 i 2; Potpećine II,1; Rusanovići 72; 1,2,3; Brankovići III,1; Miletine I, 1,2; Taline 19;5. + lokaliteti u Z Srbiji i Pešterevu i Metohiji

90

+ Lisjevo polje (C. Gora), Kličevo kod Nikšića Keramika: (sl.36;1-5)(T.63;2,5) - zdjele sa uvučenim obodom, pehari, turbanski obod, kanelure - urezani ili udubljeni ukras - dominiraju geometrijski motivi Brončano posuđe: - javljaju se već znani oblici (basen i rebrasta zdjela) koji su u prethodnoj fazi bili isključivo vezani uz kneževske grobove. Ovdje se javljaju i u grobovima koji to nisu – ukrasi / fragmenti (T.64;1,2)-takav se javlja i u Atenici (ptice i grifoni) Oružje: - importirani grčki mač (ksifos)(T.63;7) (takvi dvosjekli mačevi zadnji su primjerci ) - jednosjekli mač sada je glavno oružje za borbu izbliza (sl.36;7), uz koplje i bojnu sjekiru - krivi ili ravni kratki mač/nož (T.63;13) - bojne sjekire – više varijanti: sa 2 paralelna sječiva (sl.36;8), nadžak sa unakrsno povijenim sječivima (sl.36;9), nadžak sa jednim sječivom i čekićem (T.63;12) - koplja su najbrojnija ; češće su mlađe varijante izduženi list bez pravog rebra (sl.36;6) - defanzivno oružje počinje igrati veću ulogu : - brončane knemide s modeliranim prostorom za mišiće (sl36;13), grčkog tipa (ali pitanje je da li potječu iz Grčke ili iz Italije) – Čitluci 2/2 6.st. – IV C-2 - brončani umbo štita (sl.36;10) – import – Čitluci - korintska kaciga (sl.36;14); iz Arareve gomile Nakit: - fibule - od ranijih tipova : kolutaste, naočaraste, dvopetljaste sa beotskim štitom – sada već u degeneriranoj formi koja iščezava (T.62;9) - prava nasljednica te fibule je dvopetljadta s 2 otvora na četvrtastoj nožnoj ploči (T.62;24)(sl.36;20) - početkom IV C-2 faze javljaju se : fibule s izduženom nožnom pločom bez i sa 3 dugmeta (T.62;21,22), a ubrzo i prave glasinačke dugmetaste fibule (T.62;13); stariji primjerci glasinačke rebraste f. (T.62;30); krestaste glasinačke f. (T.62;18) – spadaju među mlađe oblike ove faze – a u vezi s njima su i pojasne kopče (T.62;8,29); čunjaste f. – glasinačke sa alkicom za vješanje privjesaka (T.62;25,28,33) - igle: sa kuglastom glavom (T.62;10) – Arareva gomila (sa štitnikom za vrh) - velike igle sa željeznom jezgrom i vrhom (T.62;6,7) – paralele u Podunavlju, D. Dolina - dvopetljaste fibule (T.62;34) - dvojna sa krestastom glavom (T.62;25) IV B - ILIJAK - kr.8. i poč. 7.st.: - brončano posuđe (skifos, basen s izvrnutim obodom, zdjela, omfalos-fiale) - žezlo

91

- brončane knemide glasinačkog tipa/ oklop - pločaste fibule IV C-1 - ILIJAK; OSOVO; BREZJE - sr. 7.st/1/2 6.st.pr.Kr. - brončano posuđe + oružje – dvosjekli mačevi ; jednosjekli mačevi; knemide glasinčkog tipa - javlja se i fibula sa nogom u obliku beotskog štita IV C-2 - ČITLUCI; ARAREVA GOMILA - 2/2 6.st./sr.6.st. - konjska oprema; korintska kaciga, brončane/limene narukvice + masivne; knemide i umbo štita; jednosjekli mač; koplja; bojna sjekira - + brončano posuđe (ne samo u kneževskim grobovima) - + grčki mač – KSIFOS – import - + fibule – krestaste, rebraste, čunjaste, sa dugom trokutastom nogom V a - 500. – 350.g.pr.Kr. - NOVI PAZAR, ATENICA - kr.6./poč.5.st. - Čitluci: uvezena grčka ili italska keramika (skifos); brončano posuđe (2 srebrna vrča) - Plane: (Hercegovina); skifos; 2 grčko-ilirska šljema - Kačanj (I Herc.): 5 grčko-ilirskih kaciga + zlatne i srebrne narukvice sa zmijolikim glavama = pojava Čertoza fibulai tipa Štrpci Igle – lijevane u kalupu – novost: - prstenaste glave i horizontalnom prečkom koju bismo mogli nazvati i antropomorfnim (sl36;12) (Rusanovoći, Čitluk) - s lunulastom, ažuriranom glavom (sl.36;17) - glava u obliku ljestvica (tipa sl.36;35) - ogrlice od jantara, perli, brončanih, od staklene paste (sl.36;24,25) - narukvice sa prebačenim krajevima, deblje i tanje ponekad i vrlo gracilne (sl.35;2); masivne (Sl.36;15)-pronađene u kneževskim grobovima iz Čitluka, Arareve gomile - novi tip narukvica koji se ovdje 1. put javljaju – od brončanog lima sa geometrijskim motivima izvedenim iskucavanjem (sl.36;19) (najstariji primjerci ovog tipa su oni iz kneževskog groba u Ararevjoj gomili) + brončana kaciga korintskog tipa (datirana oko sr. 6.st.) + brončane igle st. Tipova + masivne narukvice - pojasne kopče – osnovni oblik je kalotna ploča: s ravnim neukrašenim obodom (T.62;31) ili s obodom od latica ili perli (T.62;8,29) - za IV C-2 fazu, za ratničke grobove karakteristični su pojasevi s našivenim astragalnim štapićima i privjescima (sl.36;21) – npr. Arareva gomila - privjesci (T.62;27) + oni na čunjastoj fibuli (T.62;25) Konjska oprema: - nađena u Čitlucima II, 5 (željezne žvale i brončani razvodnici remenja); u Ararevoj gomili ih nema Žezla nisu zastupljena, nego bojne sjekire (u kneževskim grobovima) – znači situacija je posve obrnuta od one u fazi IV C-1. Čitluk I,5 – oko sredine 6.st. (najstariji u ovoj fazi ) ostali kneževski grobovi spadaju na prelaz 6/5.st.. Pitanje za sebe su manja grupa grobova sa Glasinca koji su posredno ili neposredno vezani za Atenicu i Novi Pazar tj. Horizont Atenica-N. Pazar – koji je od posebne važnosti za kronologiju mlađe faze glasinačke kulture.

92

Rusanovići 16, 8; Ilijak 21, 1; Brezje Konogovo 6, 1; Gosinja planina 35, 5 (također su vezani za taj horizont) : - sva 4 groba sadrže brončane jednopetljaste fibule sa četvrtastom sedlastom nogom, bez dugmeta na vrhu (T.64;9); u pitanju je jedna od mlađih varijanti izvedenih evolucijom iz oblika grčkih fibula, a proširenih na centralni Balkan i Podunavlje u 6. i poč. 5.st.pr.Kr. Slične takve ali s dugmetom na vrhu nožice nalazimo u N.Pazaru također u to doba; a rađene su od plemenitog metala (srebro, zlato) tzv. FIBULA TIPA NOVI PAZAR (T.64;4) - Atenica – 1 srebrna - N. Pazar - 1 zlatna i 7 srebrnih - Kačanj - 2 srebrne + ovaj primjer sa Glasinca – Crvena Lokva (T.64;4) – srebrna Ovime je data određena orijentacija u pogledu odnosa tzv. Horizonta A.-N.P. prema završetku faze IV C-2 i početka faze V a. Po Garašaninu to je početak željeznog doba u Srbiji ; po Vasiću je to 3. horizont željeznog doba Srbije; po Srejoviću i Palav estru to je vrijeme kraja 6.st i poč. 5.st.pr.Kr. Kilian je N. Pazar datirao u vrijeme početka crvenofiguralnog stila u Atici , odnosno željezno doba II po Makedoniji, prelaz 6. u 5.st. Dakle, svi su tu negdje; a u okviru tog vremenskog raspona padala bi i granica između IV C-2 i V a faze (ipak Čović je skloniji nešto užem datiranju pogotovo za N. Pazar koji je bar desetljeće, dva mlađi od Atenice; datirao bi ih u ¼ 5.st. Faza V a - 500.(475.) – 350.g.pr.Kr. Od grobova obuhvaćenih periodizacijom 1957.: Potpećine, Brankovići, RudineRusanovići...dodani su i novi: Čitluci V, Čavarine, Crvena Lokva, N. Pazar, Kačanj ...+ neki grobovi u Metohiji. Na prijelazu iz 6. u 5.st. glasinačka kultura dosegla je svoj najveći teritorijalni opseg, a društveni razvoj smo mogli pratiti od skromnih početaka u Ilijaku, preko Brezja, Osova, Čitluka, Arareve gomile i Pilatovića ilustriran je postepeno snaženje aristokratskog sloja. Novi Pazar pripada početku Va faze i njen je najdragocjeniji nalaz, zato će se zajedno sa Atenicom posebno obraditi. Keramika: - oblici karakt. Za prethodnu fazu – zdjele sa uvučenim obodom , pehari (T.63) - uvozna keramika (grčka ili italska); ovdje je važna i osim bogatih načaza u N. Pazaru imamo i u Čitluku V: - skifos sa figuralnom predstavom (sl.36;27) - skifos iz Plane (I Herc.) - vrč s jednom drškom (sl.36;26), oinohoa, skifos, hidria iz Kačnja Brončano posuđe: - uvozno; ne računajući luksuzne primjerke iz N. Pazara, važna su i 2 posrebrena vrča s 1 drškom atičkog tipa – Čitluci V. + jedna brončana cjeliljka (sl.36;28,29) Oružje: - koplja - krivi noževi - grčko-ilirska kaciga (najbrojniji su u I Hercegovini; u Plani (2), u Kačnjiu (5)) + 1 iz Ražana (S dio glasinačkog područja) + jedan iz Talina (Glasinac) Nakit: - katakteristične su rebraste fibule većih dimenzija , s izrazito velikom trapezastom nožnom pločom (T.64;11) - f. Tipa N.Pazar

93

-

slične ovima ali bez dugmeta (tipa T.64,9) ili (sl.36;34) – mlađa varijanta kraj 5. i početak 4.st. - potpuno novu pojavu čine Certosa fibule (T.62;37)(T.64;7,13) – treba napomenuti da su one ograničene samo na glasinačko područje – utjecaji sa SZ nisu, kako izgleda prodirali dalje na J i JI - dvojne igle – karakt. Za ovu fazu; tip omega i krstaste (osim na Glasincu imamo ih i u I Hercegovini ali i na N. P. – 4 primjerka od srebra) - ljevane igle - najčešći tip je s ljestvičastom glavom (sl.36;35) - vjerojatno kao naušnice (s obzirom na analogije u N.P.) služili su objekti od srebrnog lima (sl.36;30) - ogrlice: od jantara, staklene perle, granulirane srebrne perle (tipa T.65;13)-novost - narukvice – od brončanog lima ukrašene iskucavanjem, sada dolazi do punog tipološkog razvoja (T.64;10,12) – manji primjerci ali i oni većih dimenzija: glasinačka varijanta s pravolinijskim ukrasom; i hercegovačko – sjevernoalbanska – s motivom tekuće spirale (sl.36.32) - rijeđei tip narukvica su luksuzne srebrne ili zlatne masivne - koje završavaju zmijskim glavama (sl.36;31) – Kačanj i N. Pazar - početak ove faze određen je pojavom šarnirskih fibula mlađe varijante sa zvjezdicama na luku (tipa Štrpci) kao i fibule ranolatenske sheme, a završava isredinom 4.st.pr. Kr. Faza V b Uočljiva je samo na Glasincu ; a sadržaj grobova je malobrojan i dosta siromašan, a čine ga tipovi nakita unutarbalkanskog ili helenističkog porijekla (T.65;1,5,6,11,13,14), zajedno s onima koji dolaze kao rezultat utjecaja sa SZ (T.65;2-4,7,8-10,12). Zatim početkom 3.st. nestaje arheoloških izvora kao da je došlo do totalne depopulacije čitavog tog područja. Južno od Neretve imamo jedino u Stonu željezno doba – a tipološki pokazuje miješanje glasinačkih oblika i tipova karakterističnih za srednjodalm. Grupu. Nalazišta starijeg željeznog doba u I Hercegovini (Mazlumi, Gubavica, Mosko, Plana, Kačanj, Ljubomir) pripadaju u osnovi glasinačkoj kulturi ali pokazuju i neke lokalne specifičnosti, pogotovo u glasinačkoj Va fazi. Glasinačkoj kulturi bez sumnje pripadaju i nalazišta u unutrašnjosti C.Gore (Kličevo kod Nikšića, Lisijevo polje kod Ivangrada) i u neposrednoj blizini Crnogorskog primorja. U SZ Albaniji nalaze starijeg želj. Doba imamo u široj okolici Skadra – pokazuju blisku povezanost s Mati – odnosno glas. Kult. Sredinom 4.st. na otm području J Jadrana dolazi do utjecaja Grčke, a zatim i do političkog razvoja. Naselja: - gradine (većinom utvrđene suhozidom, mada postoje i one sa zemljanokamenim bedemima i šančevima) Privreda: - stočarstvo - metalna proizvodnja . najvažniji izvori željeza u cenralnoj Bosni te u Z. Srbiji ; bakar i kositar se uvozio - trgovina - vjerojatno je prvo aristokracija trgovala, a onda i šira populacija, prvenstveno sa Grčkom i Italijom. - Postojale su intenzivne veze nosilaca glasinačke kulture i starih grčkih religijskih središta , potvrđene brojnim nalazima glasinačkog nakita , rijeđe oružja u

94

tezaurima starih helenskih hramova (naročito u 7. i ½ 6st.); te veze su mogle biti ostvarene kroz nekoliko različitih tumačenja: ili od pohoda ilirskih ratničkih odreda ns Grčku; ili kao darovi koje su Grci donosili sa svojih putovanja po balkanskim zemljama ili transhumantnim stočarskim kretanjima glasinačke populacije. Kult mrtvih: - tumuli (inhumacija ili incineracija) – incineracija češća u 2/2 6.st. i ½ 5.st.; Nasljeđe iz brončanog doba, a služi kao mjesto sahranjivanja članova jedne zajednice , vjerojatno porodice ili roda + izgradnja pojedinačnih grobnih konstrukcija. Pojava KNEŽEVSKIH GROBOVA – uslovljena društvenim razvojem a pratimo je od faze IV b – Ilijak pa preko bogatijih grobova 6.st. (Brezje, Čitluci, Arareva gomila), ponekad u već monumentalnim konstrukcijama (Pilatovići), do kulminacije poč. 5.st. u N. Pazaru i Atenici (bez obzira da li Atenicu pripisujemo glasinačkoj kulturi ili ne). Umjetnost: - unikatna glasinačka kultna kolica : tehnika graniranja poznata još iz brončanog doba (faza IIIc-falere) te se ponovo javlja u IV b – ali sada na dijademama, poramenicama i narukvicama (impuls tog stila vjerojatno treba tražiti u širenju motivike južnoilirske Devoll – grupe prema sjeveru u područje Mati kulture, koja dobro poznate motive sa slikane keramike prenosi na keramiku ukrašeni urezivanjem i na objekte koje gravira) – knemide iz Ilijaka III, 9. - tehnika iskucavanja od IV b faze – umbo štita(Čitluk), a u 6. i 5.st. dostiže vrhunac – zlatni i srebrni pojasevi iz N. Pazara. - u glasinačkoj kulturi pojavile su se i prve tendencije oživljavanja figuracije – apstraktne; predstava brodova na paru knemida (prerađeni prsni oklop) iz Ilijaka III,9; gravure jelena na knemidama iz Ilijaka XIII, 2. Etnicitet: - Iliri u širem smislu. - možda Autarijati (ogranak Mati kulture, oko rijeke Drima pripada njima potvrđeno antičkim izvorima – Strabon) - ipak nosioci glasinačke kulture pripadali su velikom broju plemenskih zajednica , a jedna od tih vjerojatno najekspanzivnija i u određenom vremenu najmoćnija bili su AUTARIJATI. - Otvoreno je pitanje gdje te Autarijate, kao nosioce jednog dijela kulture GlasinacMuti treba locirati?. Jer Strabon govori o širem području Drima ...... što znači to «šire»???

KNEŽEVSKI GROBOVI IZ NOVOG PAZARA I ATENICE Ratko Vasić -

na prostoru JZ Srbije , datirani u kr. 6./poč.5.st.pr.Kr (T.57,58,59) 1957.g. otkriven je nalaz u temeljima crkve Sv. Petra u Rasu – bogat metalnim i keramičkim predmetima domaće i grčke izrade – te se prvo mislilo da je ostava. Ponovna istraživanja 1960. i 1962.g. utvrdila su da se ovdje radi o velikom tumulu (55m) sa perifernim kamenim prstenom , centralnom kamenom kupastom konstrukcijom i spalištem u međuprostoru. U blizini spališta, u pravokutnoj kamenom ograđenoj jami, u drvenom sanduku pronađeno je spomenuto blago : nakit i drugi ukrasni predmeti, a pored veše brončanih (hidrija sa drškom u obliku nage muške figure, mala oinohoa, 2

NOVI PAZAR

95

suda na tronošcima, cista a cordonni, cjediljka, srebrna fiala mesomfalos sa pozlaćenim aplikama u unutrašnjosti) i 2 kreamičke posude( olpe sa Dionizom i Satirima (T.57;12) i kiliks sa predstavom psa u crnofiguralnom stilu s kraja 6.st.). Nakit iz kovčega: - mnogo jantarnih perli (figurativne) (T.58;4-10) - zlatna igla sa dvije petlje i 4 srebrne sa «M» glavom (T.59;12,13) - fibule – 4 zlatne i 5 srebrnih lučnih sa četvrtastom nogom i dugmetom na vrhu (T.59;1-5) - 2 zlatna pojasa tipa Mramorac i 2 zlatne naušnice istog tipa (T.59;14,15) - 2 srebrne narukvice sa zmijskom glavom na kraju - zlatne perle ukrašene granulacijom (T.59;6,10) - cjevčice od zlatnog lima - 4 zlatna prstena (T.59;11) - 3 para kružnih pektorala (T.58;3) - 3 polukružne ploče (T.58;1,2) - oko 1000 aplikacija svih mogućih oblika + dugmeta Zbog nedostatka oružja pretpostavlja se da bi blago moglo pripadati ženi, a ne muškarcu ali pitanje je otvoreno. Brončano posuđe ukazuje na porijeklo iz grčke radionice u J Italiji (također tu nalazimo i paralele za mnogobrojni obrađeni jantar). Keramika je atička i mogla je stići preko Italije ili Makedonije. Igla sa spiralnom glavom predstavlja varijantu igle sa petljom, poznatih sa Peloponeza i Krete, ali i Albanije i Makedonije. Neki oblici nakita vjerojatno su nastali na domaćem tlu ; a to je sigurno za fibule koje prema tipu pripadaju glasinačkom kulturnom krugu.

ATENICA 2 tumula su otkrivena: - manji 35 m - veći 70 m 1958. i 1959.g. istraživali su Milena Đuknić i B. Jovanović. U oba tumula postoji centralna konstrukcija od kamena i zemlje nakoju su položeni ostaci pokojnika i prilozi sa lomače + potporni prsten; ali u tumulu III imamo žrtvovanje životinja prilikom liveliranja (pas, divlja svinja, tur), spalište i neobičnu žrtvenu konstrukciju – obilježenu oblucima sa 13x9 jama koje su bile ispunjene pougljenjenim drvetom, izgorjelim kostima i fragmentima keramike. Možda su to bili grobovi žrtvovanih saplemenika ili zarobljenika ili je taj prostor jednostavno obilježavao posvećenu arhitektonsku cjelinu. Tumul I - spaljena ženska osoba (nakit+2 kolica i 1 konj) + periferni grob=muško dijete Tumul II - spaljena muška osoba (2 štita, dvosjekli mač, koplja...)+ četveropreg i 2 konja Za razliku od N. Pazara, gdje su grobni prilozi stavljeni u stranu, u Atenici je najveći dio priloga spaljen zajedno sa pokojnikom sa izuzetkom predmeta od jantara, stakla i kosti koje su dodani kasnije. Od mnogobrojnog nakita (str.647.) treba istaknuti i kutiju od kosti (vjerojatno iz Etrurije) (sa prikazom borbe lava i jelena) koštani ležeći lav, drške mačeva i noževa sa glavama grifona itd. U oba humka javljaju se ostaci brončanog posuđa grčkog porijekla koje imaju paralele sa N.P. i u Trebeništu, dok se oružje : dva štita, fragmenti dvosjeklih mačeva i koplja – nalazi samo u grobu kneza. Posebnu zanimljivost predstavljaju ostaci kola kao i psalije i žvale od konjske opreme - kneževski grob - kola sa 4 kotača i 2 konja

96

- grob kneginje - dvokolica i 1 konj Važno! - humka I (žena) sadrži blago koje je približno istovremeno N,Pazaru - humka II (muš.) sadrži nešto arhaičnije brončane predmete te bi se trebao datirati desetljeće dva ranije N. Pazar i Atenica vežu se uz glasinački kulturni krug i smatraju se grobovima plemenskih glavara ovog kulturnog kompleksa ....ali.atenički materijal se nešto razlikuje. Neki oblici iz Atenice ne javljaju se na Glasincu : - igle s glavom u obliku vaza - «skitske» brončane strelice - psalije tipa Vekerzug V i kao najznačajnije sahrana na kolima – koja na Z Balkanu nije poznata i čije najbliže analogije iz istog ili malo kasnijeg vremena su zabilježene u SZENTES VEKERZUG u Mađarskoj i u STRELČI i VRACI u Bugarskoj Povezanost sa Glasincem očituje se u tumulima, spaljivanju, geografskoj blizini. Atenica odaje jednu drugačiju kulturnu tradiciju koja je vezana više za ranije autohtone elemente na centralnom Balkanu i manje za tradicije Z Balkana; iako postoji mogućnost da je Atenica u jednom trenutku pripadala plemenskom savezu glasinačkog kulturnog kruga. Bez obzira na sve kr.6./poč.5.st. na cenralnom Balkanu imamo kneževske grobove sa karakteristična 2 elementa: 1) važnost sahrane pojedinih kneževa kojima ne samo da se dižu posebni tumuli, ogromnih razmjera; nego su i odvojeni od mjesta sahranjivanja drugih saplemenika 2) velika pojava količine zlatnog i srebrnog nakita (domaće i strane proizvodnje) Dvorska umjetnost ovih kneževa odlikovala se geometrijskim oblicima koji su potpuno dominirali nad figurom , i ako su tu i tamo umjetničke ideje Grčke ili Italije probile do svijesti onih vladara, oni nisu bli u stanju prihvatiti sjaj zlata i zveket željeza bili su osnovni argumenti moći ovih plemenskih kenževa + monumentalni spomenici grobne arhitekture koji su moć kneževa simbolizirali i poslije njihove smrti.

MORAVSKO – TIMOČKA OBLAST R. Vasić - obuhvaća centralnu i I Srbiju, odnosno doline Velike Morave, Nišavo i Timoka – karta 5 3 grupe: 1) Pomoravlje oko Svetozareva (+grupa Rača-Ljuljaci) 2) Istočna Srbija (Zlotska pećina) 3) područje Đerdapa POMORAVLJE - Žirovnice – želj. Doba II po Garašaninu - Mramorac – (T.66) – želj. doba III (sr. pojasevi i grivne) - + lokaliteti u okolici Svetozareva – Sarina međa, Belica (prelaz iz brončanog u željezno doba, 10-8.st) Keramika: - bikonične zdjele, sa uvučenim obodom..... ornamentika: S motivi i čažni šnur

97

-

Basarabi faza nastala je pod utjecajima iz Podunavlja, ne pokazuje uvijek identičnost sa Bosutskom grupom (horizont 2. – 8. i 7.st.) - Period kasnog halštata – horizont III – 6.-4.st. : keramika gubi bogatstvo ornamentike i prevladavaju grubi lonci - Srebrni pojasevi iz Batinica tipa Mramorac – 5.st. - Tračka fibula (tip Va) i 2 ostave iz sela Majura na Juhoru – sr. 4.st. Naselja: - prvo ravničarska paonda gradinska (starije željezno doba); pa opet ravničarska (horizont II i III) Sahrana: - 8. – 6.st. spaljivanje u urnama bez tumula, ali u kasnohalštatsko doba i skeletni (grob iz Grivca) Geneza: - Paraćinska grupa (SBD) utjecaji sa sjevera – kultura polja sa urnama; paralele sa Bosutskom grupom (neki autori se zalažu da ovo područje pripišu Bosutskoj grupi – ali ima razlika u materijalu i načinu sahranjivanja). GRUPA RAČA-LJULJACI - 5. i dio 4.st. Kasno halštatski lokaliteti u donjem i srednjem toku V.Morave; grobovi u Ljuljacima i Kostolcu (T.67) i sa naselja Rača. Ova grupa tijesno je vezana za okolicu Svetozareva. Keramika: - siva rađena rukom - zdjele (T.67;3) - šolje i pehari (T.67;4,5) - pehari kosog oboda i trolisne osnove (T.67;1,2) Nakit: - dvojne igle sa «M» glavom (tipa IV) (T.67;12,13) - lučne fibule sa četvrtastom nogom - srebrne grivne sa zmijskim glavama (T.66;2) - pojasevi tipa Mramorac )T.66;1) - perle od srebra, bronce, staklene paste (T.67;10) - koplja sa štitnicima - jednosjekli noževi i brusevi (T.67;6,7,14) metalni oblici jasno opredjeljuju grupu u željezno doba III po Garašaninu; tj. 5.st. i dio 4.st.. Naselja: - nisu poznata Sahrana: - skeleti u jami bez posebne konstrukcije jedino u Ljuljacima su otkrivena 2 tumula - ova grupa pokazuje vezu sa sremskom grupom Z balkanskog kompleksa - pehar sa drškom koja završava uprošćenim (?) životinjskim glavama iz Kostolca (T.67;5) – veze sa S. Bosnom + veze s Atenicom, JZ Srbijom i Glasincem - pojasevi tipa Mramorac (T.66;1) – 5.st.pr.Kr. = veliki izduženi komadi srebrnog lima suženi prema krajevima, ukrašeni geometrijskim iskucavanjem (paralele s Glasincem – Garašanin i Srejović pretpostavljaju da su odličja tribalske zajednice/aristokracije koja je živjela u dolini Morave i da su odavde utjecali na pojavu sličnih oblika u glasinačkoj kulturi.). Ovo mišljenje temelji se na činjenici da su pojasevi iz Pomoravlja načinjeni na višem tehničkom nivou (nego glasinačke) te se čak smatra da su ih radili grčki putujući majstori: osim zlatnih pojasa iz N.Pazara i zlatnih narukvica iz Pećke banje, ovakvi komadi nakita načinjeni od bronce su manjih dimenzija i jednostavnije izrade (T.59;14,15).

98

-

-

Srebrni pojasevi nađeni su u Pomoravlju u Mramorcima, Kolarima, Umčarima, Miloševcu, Batincu + neki u Vojvodini koji su došli sa ušća Morave. Zajedno, ovi nalazi govore o postojanju značajnog centra mjesne izrade u donjem Pomoravlju sa više majstora; ipak primjerci iz Arareve gomile (takav primjerak narukvice) javljaju se u dr.pol. 6.st.; dok se nijedan od pojaseva iz Pomoravlja ne može sa sigurnošću datirati prije 5.st.; to daje izvjestan kronološki prioritet nalazima na Z. mada je teško pretpostaviti postojanje direktnog utjecaja uprošćenih glasinačkih komada na nastanak složenih i masivnih pomoravskih proizvoda. Ustvari, vjerojatno se radi o tome da je u periodu intenzivne raazmjene zanatskih iskustava i kulturnih dobara na S Balkanu i pojačanih veza sa Makedonijom i Grčkom kada su trokutaste i izdužene forme nakita bile šire prihvaćene u domaćoj sredini , došlo do razovoja istih oblika u 2 susjedne oblasti pri čemu međusobni utjecaji nisu morali biti izraženi u velikoj mjeri.

ISTOČNA SRBIJA - obuhvaća doline Timoka i Nišave; Zlotska pećina, Vrtište - u kroknološkom pogledu razlikujemo stariju i mlađu grupu Starija grupa - ranija faza željeznog doba II - ostava iz Rujišta (sl.37;1-12) ; paralele sa ranije spomenitim grupama S Srbije, Vojvodine i Slavonije (Rudovci, Gomolava, Šarengrad) – što opravdava njihovo svrstavanje u date kronološke okvire Mlađa grupa - kasna faza željeznog doba II; Zlotska pećina, Vrtište(T.68) i Dubs (T.69;1-6) - veze sa starijom grupom (sl.37;22)(T.68;9,10,20,21), ali imamo i nove oblike karakteristične upravo za mlađi horizont: - ažurirani pojasevi (sl.37;13)(T.68;3,4) - ukrasni čeoni dijelovi konjske opreme (sl.37;15) - igle sa pečastom glavom (sl-37: 16,17) - dvopetljste fibule sa trokutastom nogom - fibule s nogom u obliku beotskog štita (sl.37;17,18)(T.68;7,8,15)(T.69;1,2,3,5) (datirana je u Grč. U 3/3 7.st.) - tripla dugmad (T.68;5) (javljaju se u Tokri u S Africi u sredini 6.st.) Keramika: - crna, glačana, osnovni su oblik zdjele sa uvučenim fasetiranim obodom; ornamenitka su kanelure Uz metalurške centre morale su postojati zanatske radionice – geometrijski stil – npr. ažurirani pojasevi ukrasne ploče, konjski čeoni ukrasi, privjesci, fibule, igle (sl.37;13,15,16)(T.68;3,4)(T.69;6). U ovoj faazi grupa dostiže vrhunac i širi svoj utjecaj na susjedne oblasti, koji se najbolje očitavaju kroz rasprostiranje ažuriranih pojaseva, predstavnika par excelance Zlotskog dekorativnog stila, od J Mađarske do Peloponeza i od Kosova do C. Mora. Na SZ je ovaj utjecaj naročito vidljiv u Srijemu u ranoj fazi III Bosutske kulture. Moguće je da su elipsasti i loptasti privjesci (T.68;12-14), tripla dugmad (T.68;5) i mala srebrna narukvica iz Vrišta (T.68;16) i možda igle s pečastim glavama iz Zlotske pećine (sl.37;16,17) pod utjecajem Makedonije i Grčke. Glasinački utjecaji u Sr. Pomoravlju i I Srbiji javljaju se kr.6. i u 5.st. u vidu nekih tipova dvojnih igala, fibula i dr. oblika.

99

PODRUČJE ĐERDAPA I KLJUČA - Ostrovo, Padina, Hajdučka vodenica, Mala vrbica, Livade, Korbovo, Vajuga ... – karta 5 - + lokaliteti u Rumunjskoj U rano željezno doba ovdje je bila raširena grupa OSTROV ili INSULA BANULUI; Ornamentika na keramici sastoji se od žigosanih kružića, trokutova, rombova, «S» i omega ornamenata. Prema ovim odlikama, grupa Ostrov pripada širokom krugu žigosane keramike raširene na teritoriju Rumunjske i Bugarske u kome se javlja više grupa sa sličnim karakterom (Pšeničevo u J Bug., Babadag u Dobruđi, Kozija u Moldaviji) – datira se u kraj 1. mil. Geneza – od srednjeg i KBD grupe Žuto Brdo – Girla Mare i grupe Gava prelaznog prioda – znači autohtono porijeklo grupe Ostrov. Slijedi horizont Basarabi keramike, pretpostalja se da se dobrim dijelom razvila iz lokalnih elemenata (ali Basarabi – kramika je drugačija na Đerdapu od ostalih nalazišta te keramike). Metal: - željezne i brončane dvopetljaste f. Sa trokutastom nogom, naočaraste f. Bez osmoce, igle, masivne narukvice (nekropole u Vajugi i Moldova Veche). Vajuga – tumuli sa skeletima Moldova Veche – tumuli sa skeletima ali i spaljencima Kasnija faza starijeg željeznog doba na Jugoslav. Strani Đerdapa nije potpuno istražena. Treba spomenuti još i 3 «ilirske» kacige kasne varijante iz JZ Rumunjske (Jidovin, Gostavat, Ocna Muresu). U etničkom pogledu stanovništvo Moravsko – Timočke oblasti se najvećim dijelom vezuje za autohtone starosjedilačke elemente i upadima većih ili manjih stranih grupa u prelaznom periodu i početku željeznog doba. Oni bi tako pripadali različitim plemenima, označenim kao dako-mizijskim, koji se nalazio između 2 etnički oformljene cjeline, ilirskog kulturnog kruga na Z i tračkog na I, i potpadao povremeno pod njihov utjecaj. Tako se prodiranje Basarabi keramike na Z i J može pretpostaviti kao širenje izvjesnih tračkih elemenata, dok bi ilirizacija Pomoravlja značila potpadanje ove teritorije pod ilirski utjecaj i prihvaćanje nekih ilirskih elemenata od strane domaćeg stanovništva. U ovu grupu plemena , smještenu između ilirskog i tračkog kompleksa, ubrajaju se i TRIBALI, koji su (po antičkim izvorima) živjeli na području Morave i Iskera. Upravo se na ovom prostoru razvija kr.7. i poč. 6.st. veća kuturna grupa - «Zlotska grupa» - koja se ipak sa sigurnošću ne može povezati sa Tribalima. Uočene razlike u pogrebnom ritualu i inventaru grobnih priloga u pojedinim dijelovima ove oblasti govorile bi o postojanju više manjih grupa u okviru tribalskog plemena.

OBLAST I. KOSOVA, J. SRBIJE I S. MAKEDONIJE R. Vasić Na zapadu ovaj kompleks graniči sa Glasincem , na S sa širokim pojasom Basarabi keramike, a na I. sa Cepina grupom u Z Bugarskoj; no najbrojnije paralele su sa SI Makedonijom, odnosno okolinom Štipa i Kočana... Lokaliteti: - nekropola Vlaštica kod Gnjilana (T.71) + ostava Maćedonaca kod Medveđe (T.70).

100

U kronološkom pogledu materijal starijeg Ž. doba odgovara II i III željeznom dobu po Garašaninu – te se datira od 8. do kraja 4.st. Keramika: - Belaćevci – sl.38. – slična je keramici u J. Moravskoj; - pored ove tipične halštatske keramike, rađene rukom javljase i keramika na kolu, siva i slikana – već krajem 7./poč.6.st.. Neke forme ukazuju na vezu sa J – kao što su pojedini tipovi narukvica – masivne s prebačenim pečastim krajevima iz ostave u Janjevu – raširene su najviše u JI Albaniji i Z Makedoniji (sl.38;10,11). - Neki oblici se vežu uz S , za I Srbiju i SZ Bugarsku – kao kružni privjesci sa produžetkom na gornjem dijelu iz Maćedonaca (T.70;5-8) - Iz mlađeg horizonta gradine na Belećevcu poznati su od metalnih nalaza križni jednosjekli mač (sl.38:25), naočaraste fibule bez osmice (sl.38;23) koja se na Glasincu a i ovdje zadržava do 5.st.; dvojna igla s kružnom glavom (sl.38;24). - Ovaj horizont pripada kraju željeznog doba II i dijelu ž.d. III po Garaš. - 6.-5.st. - Druga polovina 5.st. i 4.st. pripada helenizacija materijalne kulture + više tračkih i šarnirskih fibula različitih varijanti, nađenih na gradinama Skopske kotline Naselja: - gradine Tip grobova: - spaljivanje (sa tumulom ili bez) - skeletno (ravni) Ovaj teritorij se obično vezuje uz DARDANCE (vjerojatno su uz ilirske komponente tu bile preuzete i neke druge – u vezi mjesta nastanka). Stanovnici Skopske kotline možda su bili Tribali ali možda je ova kotlina u 5. i 4.st. bila kulturno povezana sa oblašću sr. Vardara, odnosno da su se ova naselja sa etnički miješanim stanovništvom nalazila pod jakim peonskim utjecajem. Prestanak života na ovim naseljima datiran je u kraj 4. ipočetak 3.st., u vrijeme kad je obilovalo vojnim pohodima – Dardanaca, Makedonaca i Kelta.

SREDNJA I ISTOČNA MAKEDONIJA R. Vasić U dolini Bregalnice, na području Štipa i Kočana. Materijal iz I Makedonije obradio je M. Garašanin u željeznom dobu Makedonije, dok su o nalazima oko Štipa posebno govorili Vasić i Kilian – prilikom kronološke obrade starijeg želj. Doba Makedonije. Lokaliteti: - Krim dol - nekropola Gornje polje - nekropola Orlova Čuka - tumuli Jekešinsko lozje - kod Kočana Orešan (T.69;7-18) Pokretni materijal: - u kronološkom pogledu nalazi potječu od ž.d. II i III Makedonije po G., odnosno dobu 8.-6.st. i od 6. do 4.st. Prva faza se vezuje za atipine oblike makedonskog halštata (sl.39;1-18); dok se u Drugoj fazi zapaža veliki postotak helenizacije i lagano prevladavanje grčkih oblika u keramici i nakitu (sl.39;19-30). K. Kilian je raščlanio ž.d. II na 3 faze: II a - oko 700. – 630.g.pr.K. II b - oko 630. – 570. II c - oko 570. – 530. Keramika: - ž.d. II je crvenkaste boje , pretežno rađena rukom; ukras = kanelure + urezi i ubodi (geom.motivi) (sl.39;1-6)

101

-

u ž.d. III kramika je pretežno rađena na kolu, najčešće je siva i neukrašena; osnovni oblici su zdjele uvučenog oboda i pehari sa 2 drške ali javljaju se i dr. grčki oblici: skifos, kantaros, krateri itd, (Sl.39;29,30) Metalni nalazi: Ž.d. II (8.-6.st.) - naočaraste f. Sa osmocom i bez nje (sl.39;11) - dvopetljaste f. (sl.39;12) - tzv. «trački tip» (sl.39;10) javlja se i u većem broju na donjem Vardaru - narukvice (sl.39;13); privjesci (sl39; 14-18)(T.69;9,14,15) - glave vretena (sl. 39;14) javljaju se u Čaušici i Delfima - lučne f. Sa izduženom četvrtastom nogom i dugmetom na kraju (sl.39;23) (nastaje od grčkog geom. Oblika) - dvojne igle sa trokutastom i dvopetljastom glavom tipovi I c i III c sl.39;19,20) Ž.d. III (6.-4.st.) - f. na šarnir sa 3 ili 5 prstenastih ukrasa naluku kao i tip bez ukrasa koji se veže za solunsku oblast (sl.39;26,27) - dvojne igle sa «M» glanom tip IV . sl39;24) - jantarne i staklene perle (sl.39;25) Oružje: - željezna koplja i krivi jednosjekli mačevi i noževi - željezni dvosjekli mač sa jezičastom drškom (sl.39;8), pripada ž.d. II - dvosjekli krstasti mač i dvojna sjekira pripadaju kraju želj. Doba II/poč.III Najstariji su bili tumuli iz Orlove Čuke – 8.st. Tumuli iz Kunove Čuke – 7.st. Nalazi iz Radanje – 7. i 6.st. + nekropole u Gornjem polju – 5.st. (spaljenci) Naselja: - gradine Način sahrane: - tumuli - ravni grobovi ( u kamenim sanducima) - spaljivanje Privreda: - stočarstvo , zemljoradnja - sudeći prema postojanju značajnih rudnika zlata i bakra u okolini , možda se u to vrijeme razvilo i rudarstvo Društveni odnosi: - na osnovu sahranjivanja vidi se da su rodovski odnosi bili brlo razvijeni na početku željeznog doba (npr. u tumulima u Orlovoj Čuki, u sredini je bio centralni grob, a uokolo radijalno postavljeni ostali) - ipak grobovi nisu bogati i nisu dostigli noć kao npr. kneževski grobovi JZ Srbije - nedostatak bogatog grčkog importa naročito kaciga, knemida i brončanih posuda podupire možda pretpostavku da je u ovom regionu diferencijacija društvenih slojeva tekla sporije nego u susjednim područjima. Geneza i etnicitet: - pokretni materijal rane faze starijeg ž.d. ili želj. Doba II, povezuje se sa I Makedonijom i Kosovom i J Srbijom - stanovništvo, vjerojatno PEONCI - mješavina autohtonih i izvjesnih makedonskih, tračkih i naročito ilirskih elemenata - snažna helenizacija Makedonije kreće u 6.st

102

ĐEVĐELIJSKA GRUPA R. Vasić - donjovardarska grupa Lokaliteti: - ravna nekropola u Dedeliju (T.73;10-17) - Suva Reka (T.72;73;1-9) - Nekropola u Maruncima, Zeleništu - Telovi – Vardarovca, Vardina, Kastanas Keramika: - žurocrvenkaste boje , rađena na kolu - trbušasti krčazi (T.72;2,8)(T.73;11) - bikonični pehar sa 1 ili 2 ručke (T.72;1,9)(T.73;10) - zdjele - ova keramika ukrašena je horizontalnim slikanim trakama a nastala je u 7.st. pod jonskim utjecajem - keramika iz nekropola rađena je rukom, crne je boje ili sive i mahom je gruba i neukrašena Metal: - dvojne igle: dvopetljaste glave (tip III)-nastale pod utjecajimaiz unutrašnjosti Balkana i datiraju se u kraj 7.st.; sa trouglom (tip I c) – vezane za Maked. 6. i ½ 5.st; kružne glave (tip II a)-isto ko i za I c - fibule: naočaraste sa ili bez osmice - dvopetljaste – beotski štit (T.73;15,16)- raširena po cijelom Balkanu a datira se u kr.7/poč.6.st. - lučna fibula sa četvrtastom nogom (T.72;6) – nastaje pod utjecajem grč. Geom. Fibula koje se graniraju u više varijanti i zadržavaju do 5.st. - narukvice(T.73;17) – zadržavaju se do 2/2 6.st - dugmadi (T.72;7), (T.73;4,5,7-9), ti oblici javljaju se u 7.st. i ½ 6. na široj teritoriji centralnog Balkana Plastika: - antropomorfan figura može biti plastično stilizirana (primjeri iz Grčke) ili krajnje šematizirani i krajnje geometrizirani (Tesalija, Halkidika, Bohemice, Dedelija (T.73;12,13), Suva Reka, Stobi, pa i Glasinac i D. Dolina); - « plastična grupa « - kr.7.st., raširena u SZ Grčkoj - «linearna grupa» kr.7./2/2 6.st. – nastala na Halkidiki i odatle se širila dolinom Vardara na sjever - štapićasti privjesci (T.72;3-5) Naselja: - gradine Način sahranjivanja: - polaganje pokojnika u kamene sanduke –ciste - grobni pitosi (javljaju se u manjem broju ) sa skeletima - oba oblika sahrane raširio se po svojoj prilici iz Grčke gdje je bio poznat od SBD, u unutrašnjosti Balkana javlja se rijetko, u kasnijem periodu i u drugačijem kontekstu - spaljivanje (od 2/2 5.st.; ali od kr.4.st. – poč.3.st. opet prevladavaju skeletni ukopi u cistama) Privreda: - zemljoradnja i stočarstvo - lončarstvo - metalurgija – ostaci željezne zgure u Dedeliju i dr. indicije govore o rudnim bogatstvima

103

Veze: - sa unutrašnjosti Balkana, odnosno južnomoravsko-sjevernomakedonskim kulturnim krugom Etnicitet: - ova grupa bi najvjerojatnije pripadala PEONCIMA; 429.g. odrijski kralj Sitalk u svom pohodu na Makedoniju prvo je zauzeo makedonski grad Idomene, koji se po mnogim indicijama može identificirati sa antičkim naseljem kod Mravinaca na ušću Anske reke u Vardar. Na osnovu tog Tukididovog podatka može se zaključiti da je teritorij đevđelijske grupe u 2. polovini 5.st. ulazila u sastav Makedonije. Arheološki to potvrđuje vrlo primjetna helenizacija ove oblasti i prihvaćanje novih makedonskih oblika materijalne kulture koje se zapaža već od 6.st.pr.Kr.

I LI RI - po Čoviću na osnovu arheoloških nalaza centralno ilirsko područje = - dio Albanije - Crna Gora - J Dalmacija , Hercegovina, i srednja Dalmacija - J Bosna, JZ Srbija sa Sanđakom, Metohija Supstrat: - badenska, kostolačka, vučedolska, kultura zvonastih pehara, vrpčasra keramika - pomicanje tih kultura uzrokovali su kretanje nekoliko valova stepskih nomada sa I. – proces indoeuropeizacije u Podunavlju (Panoniji) i na Balkanu (ovo se zove i fazom formiranja predilirskih grupa) - u toku ranog i srednjeg brončanog doba = protoilirsko doba - u KBD oformljene su prailirske zajednice - tek u drugoj polovini starijeg željeznog doba sasvim su izdefinirane veće plemenske zajednice i tada počinje prava ilirska era Spominju ih grčki pisci (Hekataios, Pseudo-Skylax, Psudo-Skymnos) + Polibije, Livije, Apian, Strabon, Cassius Dio , Plinije (govori o ilirskim «civitates». Postoji i legenda o postanku ilirskih plemena koja je očuvana kod Apijana: - ...zemlja je nazvana po Iliriju, Polifemovu sinu, da su naime Kelt, Ilirij, Galo = sinovi Kiklopa Polifema i Galateje, napustili svoju domovinu Siciliju i zavladali onima koji su po njima nazvani Kelti , Iliri i Galati..... - spominju se i Ilirijevi potomci (Antanej, Dardan, Daortho) – to su uglavnom južnoilirska plemena, a u 3. koljeno spadaju Panonije, Skordisk i Tribal – što bi ukazivalo na njihovo odvajanje od ostalih U svakom slučaju, prvobitna jezgra ilirske zajednice plemena nalazila se na teritoriju Albanije. Odatle se ovo ime proširilo preko C.Gore dalje prema S. i I. – do rijeke Neretve do rijeke Krke i dalje. Antički izvori uglavnom odvajaju Liburne od ilirskih plemena TRAČANI – JI. Balkan - između Crnog mora , Propontide, Egejskog mora, Stare planine i Strume - živjeli su uglavnom na teritoriju Bugarske + mali dio I Juge. PANONI - plemena na području između Save i Drave - Z. Marić kaže da su nosioci KPŽ-a dijelom bili Panoni DAKO-MEZI - u nosioce Basarabi stila treba ubrojiti i dako-mezijsku skupinu plemena

104

-

na prostoru SI Srbije, a dijelom i u sr. Pomoravlju i Vojvodini (Srijemu) prema Dionu Kasiju, Geti i Mezi su jednom davno nastanjavali čitav prostor između Dunava i Hema; kasnije su stanovnici prostora između Dalmacije , Makedonije , Trakije i Panonije prihvatili ime Meza, a rijeka Sava ih je odvajala od Panonije. - Mezi su vjerojatno jedno od sjevernotračkih plemena PEONCI - kod Herodota – Peonija leži na rijeci Strymonu (Strumi), a prema Strabonu i Polibiju oni su živjeli od izvorišta Vardara do crnomorskih obala; granicu Peonije prema Trakiji , po Strabonu čine Rodopi, najviša planina poslije Hema; a prema S dolaze ilirske zemlje, zemlja Autarijata i Dardanija. - stanovništvo I Makedonije identificira Vasić kao Peonce, a ant. Pisci spominju njihova plemena na izvoru i na ušću Vardara i Strume. Peoncima bi tebali pripadati i nalazi đevđelijske grupe . PELAGONCI - na J prostoru Jugoslavije tj. U Z Makedoniji - u Pelagoniji je željezno doba trajalo samo do početka 6.st. kada pod utjecajem sa J počinje arhajsko i klasično doma u smislu periodizacije na teritoriju Grčke M. Suić govori kako je nekada jedan centar uzeo ulogu općeg narodnog centra npr. METULUM - kod Japoda NESACTIUM – kod Histra DELMINIUM – kod Delmata T. Livije kod nabrajanja naroda, odnosno plemena na Jadranu daje sljedeći redosljed: Illyrii, Liburni, Histri; dakle još u tako kasnom vremenu Liburni i Histri ne ulaze u ilirsku skupinu plemena. Histri, Liburni i Japodi - ne ubrajaju se u prava ilirska plemena!!! HISTRI - Istra - formirani su na području koje je bilo izloženo jačoj infiltraciji KPŽ-a u KBD ali i Histri su živjeli i u susjedstvu Veneta (kult. Doticaj) LIBURNI - S- Dalmacija - zadržali su dugovječnu autohtonu tradiciju - od treće panonsko-balkanske (egejske)seobe Liburni su postali dominantna snaga Jadrana - dugo se zadržao kod njim materijalni konzervativizam staromediteranaca JAPODI - Gorski Kotar, Kordun i Lika + SZ Bosna i Bela Krajina - masiv Velebita i Zrmanja su dijelili Japode od Liburna a gornjom Unom se pružala granična linija prema Dicionima(?). - autohtona baza + KPŽ koji su se u 7. i 6.st. naselili na japodska područja u Pounju (nasljednici nosioca KPŽ-a) - u početku starijeg željeznog doba prevladava autohtona baza (inhumacija , nedostatak oružja u grobovima) dok kanije jača ta zapadnobalkanska komponenta (incineracija) DELMATI - u toku starijeg želj. Doba zapremali su područje sa unutrašnje strane Dinarida, da bi se krajem ovog perioda i u toku mlađeg željeznog doba pomicali prema jadranskoj obali - Duvanjsko polje, Livanjsko, Glamočko i Sinjsko polje (Dinaridi)

105

-

Geneza – prvenstveno Cetinska kultura i njeni derivati u RBD + eventualno Ljubljanska kultura i kultura zvonastih pehara Mnogi elementi KPŽ-a su krajem brončanog doba stigli sve do područja Delmata (tako bi se moglo objasniti i postojanje jedinstvenog delmatsko-panonskog imenskog područja) Delmati su svojevrsna plemenska zajednica koja se ne može striktno ubrojiti među Ilire, a pogotovo među Panone

Na prostoru J i JI os ovih plemenskih zajednica postojali su i ARDIJEJCI (prvo žive u unutrašnjosti onda se spuštaju do mora), AUTARIJATI (oko planine i rijeke Tare, a onda se šire u I Bosnu JZ Srbiju ; vjerojatno nosioci glasinačke kulture; predmeti tzv. Mramoračkog tipa) , PIRUSTI (ili Albanija ili Sanđak) , DAORSI (gradina Ošanići kod Stoca; lijeva strana Neretve). DARDANCI - oblast Kosova i dio J Srbije i S Makedonije - za njihovo ime veže se i naziv Dardanela a zna se da su u M.Aziji živjeli neki , valjda srodni Dardancima - oni su etnička međuzona na centralnom Balkanu, između Ilira i Tračana TRIBALI - područje Z i Velike Morave i Iskera - kod Tribala postoji pitanje isto kao i za Dardance – ulaze li oni u tračku ili ilirsku grupaciju - istrebljivački ratovi sa Skordiscima uklonili su Tribale sa povijesne pozornice Balkana Krećući se od istoka prema zapadu najvažnija panonska plemena S od Save su: AMANTINI, ANDIZETI, KORNAKATI, BREUCI, OSERIJATI, SEGESTINI, KOLAPIJANI, JASI, SERETI, SERAPILI. Za alpski i predalpski prostor S. Gabrovec je predložio kulturnu podjelu: - dolenjska, svetolucijska, unutaralpska, koruška i grupa Wies – Martijanec + dobovsko-ruška grupa u dolini Save i Maria-Rast grupa u dolini Drave - nosioci ovih grupa su anonimni, osim za dolenjsku grupu koju Gabrovec pripisuje ilirskoj grupaciji Najsnažniji otpor rimskim osvajačima na kraju stare ere pružile su posebne zajednice – Histri, Japodi , zatim Delmati i Ardijejci, da bi na kraju glavnu ulogu u otporu preuzela desitijatska zajednica plemena. Vjerojatno to znači da su u Delmati pri kraju stare ere stekli znatnu kompaktnost i političko jedinstvo što bi se odnosilo na srednjobosanske Desitijate. Samo tako bi se mogla razumjeti njihova uloga u dugotrajnim ratovima sa rimskim osvajačkim legijama.

K E LT I Borislav Jovanović UVOD Ime Kelta se spominje već krajem 6.st. kada grčki povijesničar i geograf Hekataios spominje grčku koloniju Masaliju «kod keltske zemlje». Grci su ovaj narod mlađeg željeznog doba Z i Sr. Europe nazivali Keltoi, a rimski pisci - Celtae. Ime Galati

106

primjenjuje se od oko poč.3.st. za Kelte koji su došli migracijama do M.Azije. Naziv Gali isto označava Kelte u cjelini. Nalazište La Tène otkriveno je 1858.g. (na ušću rijeke Tiele u jezero Noj šatel – Švicarska). Inače nalazište je počelo živjeti od ½ 3.st.pr.Kr što znači da ne pripada početku ovog perioda. Vjerojatno je bio trgovački i plemenski centar koji je kasnije nastradao od poplava. Porijeklo Kelta dopire do KBD ali odlučuje je starije željezno doba, jer je tada Z varijanta halštatske kulture već dobila keltsko obilježje . obrazovanje keltskih plemena izvršeno je tako na srodnoj etničkoj osnovi , u okviru zajedničke društvene organizacije, privedeno kraju početkom 6.st. (HaD). Sličan kulturni i etnički razvoj dešavao se istovremeno u cijeloj protohistorijskoj , barbarskoj Europi i označen je kao period kneževskih grobova. VIX – centralna Francuska kr.6/poč.5.st. KLEIN ASPERGLE (Z Njemačka, Württemberg, 2/2 5.st) RHEINHEIM – (Z Njemačka, Saar, poč.4.st.) (ovo su primjeri kneževskih grobova i pojava najranijeg stila keltske umjetnosti) Kelti ulaze u porodicu indoeuropskih naroda sa jezikom valjda, srodnim sa romanskim i germanskim. Matična oblast: - gornji tokovi rijeka Rajne, Rone i Dunava (Švicarska, Franc., Austrija, Njem., Čehoslovačka) Migracijama od 2/2 5.st. do poč. 3.st. , preplavili su kontinentalni dio Europe. Zauzeli su : - S. Italiju (oko 400.g.) potisnuvši pri tome Etrurce i Rimljane, a opsadu Rima (390-385.g.) napustili su tek poslije bogatog otkupa; protjerani su tek 180.g.pr.Kr. - Sr. Podunavlje: Panonsku nizinu . zauzeli su u cjelini i to do 2/2 4.st. do ½ 3.st. - Napadaju Makedoniju i Grčku, prodrijevši drugim putem , preko Trakije sve do M.Azije ; zaustavljeni su kod Delfa 279.g. od strane udruženih grčkih snaga, Kelti stalno naseljavaju jugoslavensko Podunavlje, Posavinu i Pomoravlje, zasnovavši plemensku zajednicu SKORDISKA. Istovremeno Taurisci naseljavaju SZ dio Jugoslavije. Njihova nezavinost traje posljednja 3.st. kada podunavske Kelte, prethodno ugroženi od strane germanskih plemena, konačno pokoravaju rimske legije ranog Carstva. 2 kronološka sistema: O. Tischler (4. do kr. 1.st.pr.) P.Reinecke (od5.do kr. 1.st.) Faza I Lt. A II B III C Podjela Reineckea uglavnom je upotrebljavana u Sr.Europi – ali je i dalje dijeljena tako je prvo faza B (kojom ustvari Laten počinje u J Panoniji i Sr. Podunavlju) podijeljena na 2 etape (B1 i B2). Slično razdvajanje srednjeg Latena (Lt.II ili Lt C) tj. Vrijeme između 300. i 100.g., podrazumijeva dvije potfaze Lt. C1 i Lt. C2; također i završna faza latena (Lt.D) dobiva 2 faze 1 i 2 , što je u Sr. Europi bilo potkrijepljeno relativnom kronologijom značajnog keltskog utvrđenja «oppidum» Manching(Lt.D) na gornjem Dunavu. Keltska umjetnost – sklonost ka shematiziranom rasčlanjivanju osnovnog motiva i njegovog svođenja na linearnu, pojednostavljenu formu. Bogatstvo detalja, kićenost

107

nakita, biljni motivi; maštoviti svijet stiliziranih, a neki put i zastrašujućih životinja na posudama i vrčeviam. Gusto isprepletene mreže, geometrijski slikani motivi na amforama i kupama. - rani stil - 450. – 400. - Waldalgesheim stil - 400. – 300. - Plastični stil - 300. – 200. - Stil «oppiduma» - 200. – početka nove ere Umjetnost Kelta (rana) nastala je nalokalnoj tradiciji starijeg želj. Doba te pod dnažnim utjecajem kl. Mediteranske toreutike i lončarstva. Umjetnost I Kelta uključuje osim elemenata st.želj.doba Karpatskog bazena sa značajnim učešćem skitskih elemenata ali prihvaća i starobalkansku tehniku granulacije (inače grčkog porijekla). I. Kelti - Skordisci - I. dio centr. Europe - Karpatski bazen sa Sr. Rumunjskom

Z. Kelti - Taurisci i Noric - Slovenija - Z Slavonija - Z i SZ Balkan

Sava je činila prirodnu J granicu, a također i sr. Pomoravlje, dok Drina čini granicu prema Z bar u njenom gornjem toku. Stoga je teritorija Juge bila zapravo zona – pogranična, za matične oblasti, kako za Z tako i za I. Kelte. Kolonizacija ovog područja u cjelini izvršena je pri kraju 4.st. i tokom ½ 3.st.. Iako su Kelti zaposjeli samo sjeverni dio Juge, ipak su utjecaji latenske kulture prodirali duboko na J Balkana. (nekropola Krajčinović u Z Srbiji ili Gostilj na obali Skadarskog jezera). T. Livije i Justin navode da se poslije pohoda na Grčku 278.g.pr.Kr. dio keltske vojske nije vratio u Podunavlje, već je krenuo prema M. Aziji i osnovao svoju državu GALATIJU (SZ Anadolija, 3-2.st.) + još jedna u J Trakiji – TYLIS, oko 277.g. do kraja 2.st. (osim Tauriska i Skordiska ovo su bili najjužnije naseljeni Kelti). «Oppidum» - označava kod Kelta utvrđeno naselje koje nije samo središte političke i vojne moći nego i proizvodni centar.

ISTOČNA GRUPA B. Jovanović Izvori za povijest Skordiska Skordisci – nosioci latena u našem Podunavlju i donjem Pomoravlju. Već smo rekli da Kelti po povratku sa neuspješnog pohoda na Gčku i poraza kod Delfa (279.g.) su naselili oblasti na sastavu Dunava i Save, nazvavši sebe Skordiscima. Prema Strabonu, Skordisci su bili podijeljeni na Velike i (Posavina, Podrinje i dio Podunavlja) i Male (dalje na I., duž Dunav, graničeći sa Tribalima i Mezima) – karta 6. Najbrojiniji u izvorima su nabrajanja ratnih sukoba Skordiska sa Rimljanima – te borbe su se odigravale u Makedoniji i Trakiji. Dok su Tračani sačuvali svoju samostalnost sve do 46.g. Makedonija je potpala pod rimsku vlast već 168.g., a 48.g. postaje rimska provincija, tako da su je branile konzularne vojske. Najezde Skordiska , često u savezu sa drugim tračkim plemenima ili Dačanima, preuzimane su prvenstveno radi zadobijanja plijena. Ovi napadi su naročito učestali u 2/2 2.st. i to sa promjenjivom ratnom srećom., 84.godine Skordisci zajedno sa Medima i Dardancima ipak uspjevaju opljačkati Delfe. U

108

16.g.pr.Kr. Skordisci ovog puta sa ilirskim Denteletima napadaju Makedoniju ali već 13./12.g. car Tiberije pokorava Panonce. Ubrzo poslije toga Skordisci također gube svoju samostalnost, zadržavši jedino neku vrstu samouprave u svojoj lokalnoj zajednici (civitas scordiscorum) u I i srednjem Srijemu (dakle bili su ozbiljna prijetnja provinciji Makedoniji i Grčkoj – kao što navode antički izvori). Povijest istraživanja Prvi su Skordiske proučavali N.Vulić, M.Vasić i J.Brunšmid. sistematska istraživanja utvrđenog naselja Židovar kod Vršca istovremeno i početak arheoloških iskopavanja u Podunavlju. M. Garašanin – izradio je svoj kronološki sistem željeznog doba centralnog Balkana, 4 faze, a zadnja je obuhvaćala latensko razdoblje: IV – a,b,c1,c2 J. Todorović je svoju podjelu zasnovao a povijesnim datumima i događajima: - 400. – 320. – predkeltski period - 320. – 280. – period keltskog naseljavanja i stabilizacije - 280. – 85. – period kulturnog i ekonomskog prosperiteta - 85. . 15. – period ekonomske i kulturne stagnacije - 1. – 2. st.n.e. - Skordisci u doma rimske dominacije Materijalna kultura Skordiska u Srijemu i Slavoniji izradio ke V.Mirosavljević, a Panđa ih je objavila i datirala ( pogotovo su važne nekropole u Kupinovu i Surčinu u J Srijemu). Izdvojena su 4 horizonta keltsko latenske kulture u Slavoniji i Srijemu, datirana od 2/2 4.st.do 1.st. A. Benac i B. Čović su odredili trajanje latenskog perioda na ovom području od sr.4.st. do sr. 3.st. (kraj faze V a i V b). D. Božić je prema nekropoli Skordiska – Karaburma (Bg.) složio 3 stupnja Beograd 1,2,3. Keltsku numizmatiku je proučavao P.Popović (novčarstvo Skordiska). MATERIJALNA KULTURA - naselja – Židovar, Slankamen, Gomolava, Turski Šamac kod Bačke Palanke, Gradina na Bosutu, Orolik i Privlaka na Bosutu, Donja Bebrina u I Slavoniji – karta 6 (svi pripadaju 1.st.n.e.) – keramika rađena rukom (Dačka) i ona na kolu, grafitirana – keltska. - Naselja iz vremena kolonizacije kelta (kr.4., ½ 3.st.) sasvim izostaju Nekropole: - Karaburma - Pećine (Kostolac) kraj 4./3. st. do poč.2.st (T.79 – 82); 17 inhumacija i 17 spaljivanja + 9 sahrana domorodačkog stanovništva (nosilaca st.ž.doba) T.67. - Kupinovo i Surčin - Srijem – ukopavanje + spaljivanje - Kod Osijeka – keltski grobovi nađeni- granično Z područje Skordiska Među pojedinim grobovima najpoznatiji je onaj iz Batine (Baranja) (T.84;1,2) sa očuvanom kacigom i ukrašenim koricama mača. Grob je datiran u prelaz 2. u 1.st. i pripisa je Eraviscima, ali moglo bi se pomisliti i na granično područje Skordiska. Paljevinski grob iz Vršca – Ata - ovdje je bila sahranjena žena (T.84;6) , a narukvica odaje povezanost dačkih i keltskih elemenata. + lokaliteti u Semberiji (ravničarski dio između S ogranaka Majevice, Save i Drine) periferni dio: - Dvorovi - Brdo - pripadaju kasnom latenu (1.st.pr.Kr.) - Rapanović polje

109

SKORDISCI Keramika: - siva, rađena na kolu (najstarija keltska keramika u Pomoravlju potječe uz nekropole Pećine – T.82) - zdjele , amfore, rijeđe pehari, dok lonci uglavnom nedostaju Glačanje je osnovna tehnika ukrašavanja keramike, omiljena je valovita linija. Rjeđa je pojava žigosanja i ta se tehnika uglavnom vezuje za starije doba latena u Karpatskom bazenu (imamo i jedan primjer u Pećinama – T.81;6). Keramika se proizvodi, npr. u utvrđenom naselju na Gomolavi u količinama koje su sigurno namjenjene trgovini jer daleko nadmašuju potrebe naselja (sl.42;24,26,27). Da izrada latenske keramike dobre kvalitete nije bila lak posao, pokazuju i gomile odbačenih sudova pored svake peći , npr. u Gomolavi imamok peć ispunjenu u cjelosti nedopečenim posudama, te je ostala do trenutka iskopavanja u takvom stanju (dakle, neki lončar nije bio zadovoljan svojim radom). Slikana keramika je tipično obilježje najmlađe faze latenskog perioda u Podunavlju (1.st) – slikavaju se samo konične zdjele, kupe i amfore. Tamno crvena keramika + bijela podloga + tamnosivi geometrijski motivi. Izuzetno mjesto u keramičkoj proizvodnji ove faze zauzimaju i posude ukrašene isključivo u tehnici glačanja – radi se o geometrijskim motivima izvedenim uglačanim linijama: posude su sive boje i rađene su rukom npr. plitke zdjele i pehari sa 2 ušice. (sl.42;25). Gruba keramika je i u ovoj fazi ograničena na lonce i pitose ; ukras – urezi ili metličasti ornamenti. Keramika dačkog porijekla (sl.42;26,27) – uvijek je izrađivana rukom, grube je fakture i slabije pečena. Metalni nalazi: - najstarije fibule u latenskom periodu jugo. Podunavlja pripadaju tipološki horizontu označenom u Sr. Europi kao DUCHCOV-MŰNSINGEN. Duchcov – u Češkoj votovna ostava sa nakitom ranog latena Műnsingen – nekropola u Švicarskoj , čije su grobne cjeine omogućile izradu kronološkog sistema za latenski period – Z i centralne Europe. - (T.72;2a,b) – masivan brončani luk, ukrašen paralelnim rebrima ili plastičnim spiralama sa slobodno povijenom nogom, na čijem se kružnom završetku nalaze medaljoni od koralja ili emajl - sljedeća serija fibula, nešto mlađih, jednostavnija je po proizvodnji (T.79;4,7) – ovalne medaljone zamjenjuju na povijenoj nozi kuglaste perlice a sama noga se sve više oslanja na povijen i nešto skraćen luk, koji može biti i znatno proširen. - U razdoblju koje prethodi fazi utvrđenih naselja prevladavaju duge i uske fibule sa nogom pričvršćenom na luk, tako da e dobija cjelovita konstrukcija (sl.41;1-6). - Ovi oblici f. Nastavljaju živjeti i tijekom završne etape latenskog perioda – u nekim slučajevima se ponovo vraća izdignuti luk (lažna srednjolatenska shema) (sl.42;1-3.5). - U vremenu utvrđenih naselja javlja se i velika fibula (tip Jarak) , izrađena od solidne srebrne žice sa kopljasto proširenim lukom, na koji se pričvršćuje povijena noga (T.84;4). - narukvice (T.80;1-6)(sl.40;7,9)(sl.41;7-9)(sl.42;7-11) - kod Skordiska su prvo rađene od brončanog lima i izdijeljene na reljefne režnjeve različitih oblika i učestalosti - u daljnjem razvoju to plastično isticanje je jače

110

-

tokom 1.st.pr.Kr. u upotrebi su često narukvice od plavog stakla sa ukošenim ili podužnim rebrima na kojima su posute raznobojne većinom žute granule. Metalni pojasevi: - značajni i za mušku i žensku nošnju - uz astragaloidne pojaseve nasljeđene iz st.ž.doba (sl.40;22) imamo i nove od brončanog lima i složene kompozicije (sl.42;13) - pojasne kopče - «tip Laminci» (T.83;4),(sl.42;12) – važni su za kronološki značaj, a dobile su ime po lokalitetu u SZ Bosni; ovalne metalne ploče , presvučene brončanim limom sa iskucanim mkotivima krugova i girlandi – datiraju se u 1.st.pr. Oružje: - izrađeno je od željeza - u vremenu kolonizacije Podunavlja izrađuju se dvosjekli mačevi sa oštrim vrhom i ovalnim medaljonom na završetku kanija. Tokom ratova u Makedoniji i Trakiji javlja se najznaimljivija serija – mačevi su još duži, njihove kanije ukrašavaju se floralnim motivima i stiliziranim mitskim životinjam. Taj karakterističan stil dekoriranja korica mačeva označen je još ranije kao «UGARSKI», jer se izrada i rasprostiranje tih mačeva vezuje uz Panoniju. Medaljoni se sada stapaju sa vrhovima kanija dobijajući izduženi listoliki oblik. Najzad u posljednjem st.stare ere dugi mačevi također sa 2 sječiva imaju zaobljen vrh, ukrašavanje korica se napušta dok medaljoni prerastaju u ojačanje klinasto završenih kanija (T.83;2a,b,3a,b)(T.84;2)(sl.40;20),(sl.41;24)(sl.42;22). Koplja – (T.81;5)(sl.40;18)(sl.41;21-23)(sl.42;20,21) - Kratka listolika koplja odgovaraju periodu naseljavanja Kelta u Podunavlju, zatim dobijaju sve izduženiji oblik Umbo – (sl.40;11-13)(sl.41;14-17)(sl.42:14,15) - od bronce ili željeza stavljani u centar dugog drvenog štita - a) najstariji od 2 iste lučno povijene ploče - b) periodu ratova odgovaraju pravokutni – jednodjelni sa klobučastim ispuipčenjem u sredini - c) okrugla umba sa centralnim kupastim uzvišenjem – ulaze u uporabu u doba utvrđenih naselja Bojni noževi - od željeza, omiljeni kod I Kelta; mlađi tipovi su izduženiji, na završetku drške je obično mali prsten, a ne kuglica (T.81;1)(sl.40;14)(sl.41;18,19)(sl.42;19). Pored nakita i keramike iz skitsko-tračkog željeznog doba ili astragaloidnih pojaseva iz ilirske tradicije, u upotrebi su i krivi željezni noževi, dačke «sike». Ipak, treba spomenuti i dugatrajnu uporabu sličnih tipova noževa u panonsko-ilirskom starijem željeznom dobu (sl.40;15,16)(sl.41;20)(sl.42;17,18). Novac - skordisci ga kuju od kraja 2.st. - isprva su to bile kopije helenističkog novca, pretežno tetradrahmi Filipa II - u 2/2 1.st. proizvodi se moneta male veličine i neznatne težine još uvijek od srebra - gubitak samostalnosti Skordiska znači i kraj ovog lokalnog novčarstva KRONOLOGIJA - vjerojatno su došli u Podunavlje na prelazu Lt.B/B1(kronologija Sr. Europe) tj. Lt.I C (kron. Z Europe) - razlikujemo 4 razdoblja u životu Skordiska 1. vojni pohod i kolonizacija Podunavlja – kr.4. – ½ 3.st.pr.Kr. - Lt. B2

111

- prodori Kelta na Balkan samo su nastavak njihovog invazionog kratanja prema J Panoniji, usmjerenog na Grčku i I Mediteran (dokaz za to su osnovanje kraljevine Tylis i Galatj). - materijal iz nekropole Pećine, Karaburma i Kupinovo: fibule tipa DuchcovMunsingen; narukvice sa pl. Režnjevima, trbušaste amfore sa visokim vratom; zdjele i pehari sa 2 ušice; mačevi sa ovalnim medaljonima = kakrakt. Za ovu fazu. - naselja iz ovog perioda nisu poznata - na nekropolama – dvojni ritual - keramika i oružje i metalni nakit (dvojne igle, tipa Omega, fibule sa lukom, duga koplja, pehari sa ukošenim i romboidnim ravnim dnom), sve to odgovara Glasincu – sve to imamo u Pećinama); Glasinac – period keltskog naseljavanja i stabilizacije (J.Todorović) etapi Bg. 1 (D.Božić) = Lt.B2 ili Lt.I = faza IV a na IV b (po Garašaninu). Ratovi sa Makedonijom i Rimom - 2/2 3.st. i 2.st. pr.Kr. . Lt. C - materijal iz grobova Karaburme i Srijema: - duge uske fibule «sredjolatenske sheme» (T.83;7,8) - narukvice , nanogvice i torkvesi izrađuju se u Plastičnom stilu (T.83;5,6) - mačevi dugi sa propojenim medaljonom na koricama (T.83;2,3) - umbo – pravokutni - amfore i lonci imaju kraći vrat, a zdjele dobivaju raščlanjeniji obod (sl.41;25-28) Nema utjecaja domorodačkog društva, Skordisci su ostvarili potpuno gospodarejne na ovom području i keltska materijalna kultura potisnula je u cjelii tradicije st.ž.doba. Izrazire su veze sa Keltima u Panoniji jer se tipološki uzevši, radi o istoj materijalnoj kuturi (šira upotreba pehara sa 2 ušice možda je jedina odlika keramike Skordiska, strana zapadnoj grupi i istočnim Keltima). Zanimljivo je da nema nikakvim vidljivih tragova o pohodima Skordiska, toliko puta spominjanim u tekstovima grčkeih i rimskih pisaca (nađene su samo 2 situle i brončana posudica, sa Karaburme, helenističkog porijekla). Ova faza = period kulturnog i ekonomskog prosperiteta (J.Todorović) = faza IV B (M. Gara.) = Bg. 2a-2b (D.Božić) = Lt.C ili Lt. II Utvrđena naselja u Podunavlju i Posavini - tokom 1. st.Pr.Kr. – Lt.D - gubljenje moći Skordiska, počinju sve više trpiti od rimskih legija vrijeme je jačanja dačke prevlasti, slabljenje i potiskivanje panonskih Kelta, koji gube bitku sa dačkim kraljem Boirebistom - sve to prouzrokuje podizanje utvrđenih naselja (ali «oppidumi» se podižu u cijelom keltskom svijetu od Galije do Panonije). Materijal: - f. Sa visokim lukom od glatke brončane žice «pseudolatenske sheme» - želj. F. Većih dimenzija, kao i one importirane sa Z i iz noričkih oblasti, sa slobodnom nogom i jednostavnim lukom, neki put bez opruge već na šarnir tj. zapinjanje se vrši preko nale osovine na glavi fibule (sl.42;1-6) - narukvice od staklene paste (sl.42;10,11) - mačevi dvorezni - izdužena koplja, bojni noževi (sl.42;19-22) - umba su potpuno kružna (sl.42;14,15) - jajolike amfore, grafitirani lonci sa češljastim ornamentima, zdjele S profilacije, pehari (sl.42;24,25) - slikana keramika

112

-

glačana keramika (rađena rukom) keramika dačkog porijekla (sl.42;26,27) nakit dačkog porijekla (T.83;4)(T.84;4,9)(sl.42;4,7,9,12) pojas tipa «Laminci» (T.83;4) fibula «tipa Jarak» (T.84;4) česti je rimski import (npr. pribor za vino brončane plitke činije i kutlače «simpulum», pehari sa 1 drškom i zdjelice u tehnici «terra sigilata» - one dolaze tek poslije dolaska Rimljana) Naselja su utvrđena zemljanim bedemima sa palisadama i obrambenim rovom. Izuzev uporabe suhozida na nekim od ovih naselja (Slankamen, Turski Šamac) nije primjećena primjena tehnike za građenje bedema, tipična za keltska utvrđenja u sr. i Z Europi («murus gallicus»). Utvrđena naselja Skordiska žive uglavnom tokom 1.st. sve do dolaska Rimljana između 12.-8.g.pr.Kr., kada je i dr. Latenske populacije Podunavlja i J Panonije gube svoju samostalnost. Ovo je priod ekon. i kult. stagnacije (J.T.) = po Garašaninu IV C1 = Bg. 3 = Lt. D i Lt. III. Latenska tradicija u rimskoj provincijalnoj kulturi Dolazak pod rimsku vlast imalo je za Skordiske najprije političke posljedice, dok je materijalna kultura ostala bar za neko vrjeme nepromijenjena. Sirmijum i Gomolava – materijal: - «terra sigilara» - import iz Arecijuma i drugih S.italskih radionica sa kraja 1.st.pr.Kr i poč. 1.st.n.e. - kasnolatenska keramika – trbušstae amfore, grubi lonci, dačke šalice, pehari i zdjele - slikana keramika – jednostavniji motivi u linijama crvenkastog tona Vidljiv je prestanak upotrebe kasnolatenskih žičanih fibula, te pojava ranorimskih lučnih lijevanih f. Ova faza uglavnom traje kroz 1.st.n.e. Skordisci u doma rimske diminacije (J.T) =po mG. To je faza IV C2 Kronološki sistemi latenskog perioda u cenralnoj i Z Europi završavaju se početkom nove ere. DRUŠTVENO EKONOMSKI ODNOSI Po svom društvenom uređenju, S. Se nisu bitno razlikovali od populacije st,ž.doba – predvodili su ih plemenski vođe – starješine vojnog staleža. Ratnici su vjerojatno imali odlučujuću ulogu u društvenom uređenju. Nadmokć od domorodačkog društva ogledala se u izradi velikih serija proizvoda, ujednačenih po obliku i funkciji. Ali keltsko oružje i oruđe nije bilo sako masovnije i brže proizvedeno već je bilo usavrđenije i prema namjeni, postižući određeni stepen specijalizacije (npr. osnovni tipovi oružja ne mijenja se tokom sva 3 stoljeća). Na ovom području važna je sirovinska osnova – tu leži vrlo velika važnost centralnog i Z Balkana u latenskom periodu (rudarstvo na Balkanu započinje još u eneolitiku). Moguće je da su S. Snabdijevali sirovinama ostale I Kelte u Panoniji. S druge strane, balkanska tehnika ukrašavanja filigranom prihvaćeno je i od strane I Kelta. 2. velika tehnološka novina je i uporaba lončarskog kola. Raznovrsni alati namijenjeni poljoprivredi i zanatima ukazuju također na razvijenu proizvodnju, koj ase odvija po dobro razrađenim tehnološkim obrascima. Unutrašnju razmjenu dobara dokazuje i kovanje novca. Potrebu za novcem dokazuju i brojni nalazi rimske republik. Denara kao i grčko-ilirskih drahmi jadranskih gradova Dirahiona i

113

Apolonije. Vjerovanja Skordiska ostaju nepoznata, ne zna se ništa posebno, osim da su upražnjavali dvojni način sahrane. POVIJESNA INTERPRETACIJA Zanimljivo je da se u izvorima ne spominje da S. žive izmiješani sa Dačanima, a arh. podaci govore suprotno (najstariji grobovi u Pećinama, Karaburmi i Rospi-Ćupriji sadrže priloge čije je porijeklo dačko – pehari sa 1 ušicom) ili iz istočne Panonije st.ž.doba sa skitskim elementima (sr. naušnice – T.80,5). Neobično je to što Dačani uništavaju najbliže srodnike Skordiska –Tauriske i Boje i odbacuju ih daleko na Z Panonske nizine; dok sa Skordiscima žive ili zajednički napadaju Grčku. Priroda njihovog odnosa prije je srodnička nego saveznička. Drugačija je situacija prema ilirskim plemenima centralnog i Z Balkana – ne znase točna granica rasprostiranja Skord. Prema jugu ali računa se oko Save (desna obala). Pojedine nekropole npr. Mahrevićina (JI Bosna) i Krajčinovićima (JZ Srbija) svjedoče o snažnim utjecajima koji prožimaju centralne ilirske oblasti i sa helenističkog juga i keltskog sjevera. Imamo oružje , posude i fibule keltskog porijekla ali i helenistički materijal. Sa Dardancima su vjerojatno bili u dobrim odnosima jer su pohodi Skordiska na Grčku i Makdoniju išli dolinom Morave i Vardara što znači preko Dardanije. Sa Panoncima su S. Vodili ratove kako tvrde ant. Pisci, što bi bilo potvrđeno prisvajanjem njihova teritorija u I Slavoniji ili Srijemu. Gubitak samostalnosti i osnovanje manjih administrativnih zajednica pod rimskom upravom na području ove latenske plemenske zajednice, otkriva pojedinosti o njenoj etnikoj strukturi. Tako se granice civitas keltskih Skordiska u okviru I i sr Srijema , dok se dr. Zajednice, Kornaka???, Amantina i Trikorneza, nalaze I od Kelta. ZAKLJLUČAK Skordisci se javljaju na povijesnoj sceni tek poslije poraza kod Delfa u 3.st. Nekropole u Transilvaniji i Panoniji kao i ona u Pećinama kod Kostolca potvrđuju i određene odnose sa domorodačkim st. (Autarijati, Tribali, Panonci). Ipak u tom mješovitom etničkom sastavu Skordiska dkominantna je keltska komponenta. Zanimljivo je da se S. Spominju u izvorima kao nemili i nemilosrdni pljačkaši a od svog tog plijena nema ni P u smislu dosadašnjih arh. nalaza. Pa gdje je onda svo to blago Makeodnije i Grčke. Skordisci su ustvari predstavljali «vojnu krajinu» istočnog keltskog svijeta, koja je onda ratovala sa rimljanima, Makedoncima i Grcima. Opadanje vojne snage Skordiska se poklapa sa gubitkom keltske prevlasti u Karpatskom bazenu poslije teškog poraza Boja i Tauriska u bitci sa dačkim kraljem Boirebistom, sr.1.st.pr. Savezništvo sa Dačanima koje slijedi vjrojatno je priznanje snazi i značaju Skordiska u ratovima protiv Rim.Republike ili ranog carstva. To bi objašnjavalo i pažnju rim. Pisaca koju su im poklanjali. Pokoravanje S. Od rimljana nije usamljena pojava u keltskom svijetu ; približno u isto vrijeme izloženi pritiscima sa Sjevera, odakle nadiru Germani, kao i sa Juga – Rimljani – Kelti gube bespovratno svoju samostalnost utapajući se postepeno u široku etničku sliku rimskog provincijalnog stanovništva.

ZAPADNA GRUPA Dragan Božić Izvori: Strabon (1.st. /1.st.n.e.) – kaže da su Taurisci pripadali Keltima

114

Apijan (2.st) Kasije Dion (2/3.st.) – kaže da su bili ratoborni i pljačkaši Livije (1./1.st) Plinije (1.st) Nauporthus (Vrhnika) – bio j e njihovo naselje (Strabon) - do ovdje se je roba prevozila kolima (iz Akvileje) a onda se pretovarivala na čamce idalje prevozila rijekama Ljubljanicom i Savom. - Ratovali su s rimljanima u 2 st. a potkraj 1. Taurisci su stupili u savez sa Boima u Panoniji. Udružene pod zapovjedništovm Kritasira gotovo da su ih uništili Dačani po vodstvom kralja Boirebiste (Strabon). - Po Pliniju St. – pored Karna su se nalazili Taurisci, koji se sada nazivaju Norci – to moramo tumačiti ovako – poslije gubitka snage zbog poraza od DAčana, onaj dio Tauriska koji je graničio sa Karnima došao je pod vlast Norika (a Norik je Tiberije zauzeo 15.g.) , a ostali Taurisci koji nisu došli u sastav norikog kraljevstva, nastavili su pljačkati .... dok također nisu potpali pod Rim (Okravijan 35-33.g.) . POVIJEST ISTRAŽIVANJA Lokaliteti: Bresternica – kod Maribora Lemberje kod Celja Križovljani kod Varaždina Slepšeg kod Mokronoga , J Pečnik Valična Vas Podzemelj Magdalenska gora Dežman je mislio da gobovi iz Valične Vasi pripadaju Galima, koji su iselili iz S Italije u Panoniju i u Makedoniju i za duže vrijeme se naselili i na tlu Kranjske. Ali ..... Gabrovec je na kolokviju «Kelti u Sloveniji» 1964.g. rekao da nosioci mokronoške skupine nisu došli iz Italije nego sa istoka odnosno da su u vezi sa povijesni posvjedočenim upadima Kelta u Makedoniju i GRčku u 3.st. Podijelio je latensko doba u Sloveniji na 4 skupine: mokronoška (Kelti), vinička u Beloj krajini – Japodi, idrijska u Posočju . Karni te šmarjetska sa 3 nalazišta u Dolenjskoj (starosjedioci). Ostali istraživači: T. Knez (N.Mesto), B. Teržan (V.Vas),M.guštin (Brežice, Dobova), Panđa (SZ.Hr.). Rasprostiranje i glavna nalazišta - od gornje doline na Savi na Z, do Bilogore i Moslavačke gore na I Pohorja i Prekomurja na S, od Bele Krajine i Karlovačke kotline na J - Mokronoška skupina obuhvaća: Slov.KOrušku; Štajersku (Brinjeva Gora, Poštela), Podravlje (Pobrežje i Ptuj), Celjska kotlina (Lemberg), Gorenjska (Bled, Kranj), Ljubljnasku kotlinu (Vrhnika, Ljubljana), Posavlje (Brežice, Dobova), Dolenjsku ( Magd.gora, Stična, Valična Vas, Šmarjeta, Mokronog, N.Mesto); S dio Bele Krajine (Podzemelj, Metlika) , SZ. Hrvatska – Podravina (kod Varaždina i Koprivnice), kod Križevaca (Vojakovac), u Prigorju (Kuzelin), od Karlovca do Zagreba (Lipovac, Samobor). -Z od mokronoške skupine – idrijska grupa (Posočje); a JZ – vinička skupina + Japodi; na J – keltizirana panonska plemena (Sisak, D.Dolina); na S - kultura Norika u austirijskoj

115

Koruškoj, keltska kutura austrijske Štajerske i keltizirana kutura pononskih plemena u JZ Mađarskoj. Glavna nalazišta: Brežice – 60-ak grobova prilično bogat inventar; brončane fibule (sl.44,15); bogato ukrašene korice mača (T.86,15), nekropola pripada stupnju Mokronog II Dobova – 25 grobova; obilje keramike (sl.44,19,20)(sl.45;14,16)(T.86,7)(T,87;6); korice mačeva (sl.44,2)(T:86;1,16,17), (T.87;1); faza II a / III Mokronog – 50 grobova iza crkve Sv Križa; u neposrednoj blizini nalazili su se halštatski a i kasnobrnočanodobni i rimski grobovi; stupanj I – II; (sl.43;2,3,5,6,912)(sl.44;7,12,17)(sl.45;9,15)(sl.46;17) Novo Mesto – 3 latenske nekropole; I nekropola pripada I stupnju – 22 groba; II nekropola «Znančeve njive» - 64 groba, pripada I i II stupnju i karakteristična je keramika rađena rukom sa halštatskom tradicijom (sl.43;13,15)(T.85;6) + kandija – glineni kantaros (T.86;9); III nekropola, blizu Marofa – 222 latenska i rimska groba; kontinuitet od 3.st. do 3st.n.e.; dosta keramike (T.88;10)(sl.46;23); fibule tipa Belerov vrt, tipa Jezerine (sl.46;22) Formin – nekropola sa 50-ak grobova , faza I i IIa Šmarjeta – nekropole, stupnja III, brončana kaciga tipa N. Mesto(T.88;13); mač sa ažuriranim koricama (T.88;18); okov roga za piće geermanskog porijekla (T.88;14) Valična Vas – nekropola, stupanj I, IIa i b, III; ranolatenske fibule (sl.43;8), mač (T.87;5), brončani člankoviti pojas (T.86;8), keramika sa žigosanim ukrasom (T.8510) Rojane kod Moravča – nekropola, stupanj III, kermika (sl.46;20,21), mačevi (8)(sl.46;1), umba(7)(sl.46;4,5) Grm kod Podzemelja – nekropola, stupanj IIb i III; fibule tzv. igle u vidu pastirskog štapa; 2 glatka torkvesa, 2 željezna noža Delovi – kod Koprivnice – stupanj III – naselje Malunj – kod Jastrebarskog – paljevinski grobovi stupnja II ukopani u humku, (grobne cjeline nisu dsačuvane pa se na osnovu nalaza može zaključiti da se radilo o 3 ratnička i 1 ženskom grobu) KRONOLOGIJA I MATERIJAL M. Guštin je mokronošku skupinu podijelio u 2 horizonta; - stariji koji dijeli na 3 stupnja (Mokronog 1.2.3) – koji bi bio istovremen srednjeeurop. Stupnjevima Lt. B2, C1 i C2 - mlađi horizont – Belerov vrt – podijelio je također na 3 stupnja (Mokronog 4-6), stupanj 4 predstavljao bi prelaz iz srednjeg u kasnolatensko razdoblje, a stupnjem 5 i 6 odgovarali bi Lt.D1 i D2 Sve bi to bilo divno ali došlo je do promjena. Ipak se napravila nova podjela koja je u biti zasnovana na ovoj maloprije: Mokronog I Mokronog 1 II a 2 II b 3 III 5i6 Mokronog I - Lt B2 - grob iz Pobrežja , N. Mesto, Mokronog, Valična Vas – karkt. Su za ovaj stupanj - mač ranolatenske sheme (T.85;1)(sl.43;2) - koplja, podsjećaju na halštatska (T.85;3,4)

116

-

pojas tipa Mokronog (sl.43;3) umba dvodjelna (sl.43;7) kaciga iz TRbinca (T.85;7,8) nađen je zajedno sa sjekirom s uhom (zbog sjekire ovo bi mogao biti kasnohalštatsko razdoblje također grob je skeletni, a kelti su inače paljevinski - brončana kaciga iz Bele Cerkve (T.85;9) – uzrađen a u nekoj italskoj radionici – isto pripada kraju halštata ili Mokronogu I - željezne fibule ranolatenske sheme (sl.43;8-10) - keramika (sl.43;13-15)(T.85;5,10) Mokronog II a - Lt. C1 - grobovi iz Brežica, Doboe, Mokronoga, N.Mesta, Kandija : - mačevi u koricama grupe A po De Navarru (T.86;1)(sl44.1) s vrhom korica u obliku «V» - zmajevi (?) tipa III po De Navarru (T.86;1,15) - ukras u «mađarskom stilu» (T.86;15,17) - mačevi u koricama grupe C po Navarru (sl.44,2) - koplja (sl.44;5) dugački list i kratak usadnik - umba (sl.44;8,9) - pleteni pojas tipa Brežice 2 (sl.44,4) (žen. I muš. Nošnja) - člankoviti pojas (Sl.44;3) samo u muškoj nošnji - bojni noževi (sa kuglicom) (sl.44,6,7) - fibule srednjelatenske sa kratkom spiralom obično od 4 navoja, te relativno duge noge (sl.44;12-15) - u muškom grobu : željezne narukvice (sl.44;18) - u ženskom grobu : brončane sa bradavicom (sl.44;17) + nanogvice (sl.44;16)(T.86;11) – sastavljene od 3 ili 4 kalote - ženski pojas (sl.44;10)(T.86;8) – člankoviti - škare (sl.44;11) - keramičke – flašaste posude bikonične (sl.44;20) + čuveni kantaros iz N Mesta (T.86;9) U dva groba iz Brežica bili su nađeni ostaci keltskih kola sa 2 kotača a u jednom od njih i tipične obručaste konjske žvale. Mokronog II b - Lt. C2 - grobovi : Dobova, Skorbe i Mokronog - srednjelatenski mačevi u koricama grupe B (sl.45;4)(T.87;1) sa srcolikim vrhom okova korica, visokim zvonastim graničnikom i ukrasom u švicarskom stilu (T.87;1,15.17) - koplja – vrboliki list (sl.45;2) - pojasevi od kolutića (sl.45;3)(T.87;7-10) sada zamjenjuju člankovite - umba štita tipa Skorba (sl.45;5)(T.87;4) - fibule – brončane srodne tipu Mőtschwil (sl.45;11)(T.87;13) - željezne fibuke slične onima (sl.45;7,10) oba tipa imaju sličan luk koji se širi prema glavi - poseban tip fibule je na (sl.45;8)(T.87;14). Luk joj se širi rema glavi relativno kratka noga i duga spirala od 20 zavoja - škare u obliku slova omega (sl.45;13)

117

- keramika ,bikonične posude (sl.45;14,16) - pojas s privjeskom (T:87;12) Mokronog III - Lt. D - grobovi iz Dobove, Valične Vasi i Mokronoga + svi kasnolatenski grobovi iz Mihovg i Belerovog vrta + latensko doba Roja, Šmarjete, Magda. Gore , Stične - mač kasnolatenske sheme (sl.46;1)(T.88;1) – sa spojnicom korica u obliku dvaju ležećih «S» - mačevi (sl.46;3)(T,88;17,18) čije korice imaju na zadnjoj strani uređaj za provlačenje remena, a na prednjoj brončanu ili srebrnu pločicu sa ažuriranim geom. Ukrasom ili urezanim filigranskim - koplja (sl.46;8)(T.88;2) sa ukrasom - kaciga tipa N. Mesto (sl.46;9)(T.88:13) - umbo tipa Mokronog (sl.46;4) + okrugla (sl. 46;5)(T.88;3) - škare sa završetkom omega (sl.46;6) - fibule – tipa Nova Vas (sl.46;14) s nožicom kao okvir - srednjolatenska shema tipa Belerov vrt (sl.46;15) sa spiralom od 4 zavoja - željezna fibula sa nožicom kao okvirom i dugom spiralom (sl.46;16) - brončane i srebrne f. Sa astragalnim zadebljanjem na nozi (sl.46;22) - f. Šarnir tipa Kovačevše (sl.46;19) - f. Tipa Nauheim (T.88;7= - kalotaste staklene perle (sl.46;12)(T.88;6) - prvi put susrećemo brončano posuđe koje reprezetiraju 2 simpula različitih tipova iz N.Mesta: tip Pescate (sl.46;13), sa horizontalnom i tipa sa vertikalnom drškom - keramika je brojna; bikonične posude sa stepenastim gornjim dijelom (sl.46;23) - duboke zdjele (sl.46;20) - rabraste čaše (sl.46;21) - kaleži (T.88;10) - figurica vepra sa Brinjeve gore (T.88;15) - konjanik iz Mihovog (T.88;12) Mokronog I = Bg. 1 = Lt. B2 Mokronog II a = Bg. 2a = Lt. C1 Mokronog II b = Bg. 2b = Lt. C2 Mokronog III = Bg. 3 = Lt. D - apsolutni datumi: Mokronog I - 300. – 250.g.pr.Kr IIa - 250. – 180. IIb - 180. – 110. III - 110. – poč. Nove ere Naselja – gradine; vrlo loše istražena; naseljavaju već poznata naselja (Stična) - ravničarskog tipa - to se zaključuje pio nekropolama Nekropole: - na terasama rijeka i potoka (Brežice, Dobova, Formin, V.Vas) - na padinama (Šmarjeta) - na grebenima brda (Mokronog i Roje)

118

- ravne nekropole - paljevinski grobovi Nekropole u Dolenjskoj često se nalaze u neposrednoj blizini halštatskih naselja (N. Mesto – Kandija , V. Vas, Mokronog) Ekonomika: - metalurgija (pretpostavlja se ), trgovina , novčarstvo - novčarstvo vlastitog novca nazvanog Góblu istočno-norički novac koji očituje uske veze sa Z noričkih novcem, koji su na tlu današnje austrijske Koruške kovali Norici - tipini su istočnonorički veliki srebrnjaci s Apolonovom glavom s jednorednim lovornim vijencem na aversu i konjem na revesu kovnica je sigurno bila u Celju, a po Góblu vjerojatno i u okolici Samkobora i Đurđevca Društvo – vjerojatno skup plemenskih zajednica Umjetnost: - mađarski stil – karkt. Za I Kelte (floralni, isprepleteni ukras) - ukras sa 2 zmaja « II tip – karakt. za Z i I Kelte - švicarski stil – motiv uvojka ili lire + vitice (također je opće karakt. za Kelte) Zaključak: - kajem 4.st. Taurisci se naseljavaju na prostoru današnje centralne i I Slovenije i SZ Hrvatske - uvode nove tehnološke procese , novo naoružanje, dijelove nošnje i ritus spaljivanja (prestaju pojave velikih rodovskih humki sa skeletnim grobovima) - laten: fibule, nanogvice i narukvice – (tipičan su ukras halštatskih žena , perle od jantara i stakla – izlaze iz mode) - laten: mač , štit, koplje (halštatski ratnik bio je naoruža bojnom sjekirom i parom kopalja) - i Taurisci i Skordisci pripadaju I Keltima; postoje i određene razlike među njima , npr. pojava bojnih sjekira samo u Z , a astragalnih pojaseva u I skupini; - tadašnjeg dodira sa helenističkim svjetom (bornč. Kaciga iz Karaburme ili općenito kantarosi kod Skordiska) ili npr. razlike u ženskim pojasevima - veze sa Skordiscima (u početku) jer oppiduma u Sloveniji nema ) – japodima; Italijom (f. Tipa Jezerine, tip Kovačevše) - prvo Tauriske napada konzul G. Kasije Longin 171.g. (vjerojatno su već tada bili saveznici Norika) te su se vjerojatno odnosi sa Italijom poboljšali - jer izvori spominju da su Italici na ovom mjestu došli kopati zlato – nekoliko desetljeća kasnije; ali su ih Taurisci ipak prognali što je dovelo do konačnog pogoršanja odnosa sa Rimom i kako izgleda i do kraja savezništva s noričkim kraljevstvom koje je s rimljanima bilo u prijateljskim odnosima.

119