Sistem Upravljanja Rizicima

  • June 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Sistem Upravljanja Rizicima as PDF for free.

More details

  • Words: 2,020
  • Pages: 7
Univerzitet ''ALFA '' Fakultet za trgovinu I bankarstvo ''Janićije i Danica Karić'' Novi Beograd

Tema: Sistem upravljanja rizicima

Student na doktorskim studijama

Ilija Ćalina

Novi Sad, 2009.

Sistem upravljanja rizicima Rezime Sama reč rizik1 proizlazi iz italijanske reči riscare što znači usuditi se. Dakle, rizik je više izbor nego sudbina. Rizik karakteriziraju akcije koje smo spremni preduzeti, a zavisi o tome koliku slobodu imamo u izboru alternativa. Istorija rizika počinje još među grčkim filozofima i arapskim matematičarima i provlači se kroz celu ljudsku istorija među trgovcima, naučnicima, intelektualcima i svima onima koji se nadaju otkriću novih metoda i načina predviđanja budućnosti. Prvo pravo proučavanje rizika počinje u vreme renesanse. Metode kojima se danas koristimo u upravljanju rizicima i analizi izbora među različitim načinima nekog događaja (od teorija igara do teorije haosa) razvile su se krajem sedamnaestog i početkom osamnaestog veka.Teorija igara se bavi opisivanjem konfliktnih situacija pronalaženjem modela za njihovo rešavanje. Teorija igara je matematički instrument i okvir koji se bavi formalnim aspektima racionalnog odlučivanja2. Teorija haosa definiše nove metodološke granice, istražuje tajni red prirode u kojem pravilnost (red) i nepravilnost (haos) postoje jedan pored drugog. Ona je deo fizike, kvantne mehanike, a jedan od temeljnih stavova teorije negativno je oblikovan i glasi: kod određenih nelinearnih sistema nije moguće istovremeno predviđanje dugoročnog ponašanja tog sistema3

Ključne reči: Sistem upravljanja rizicima , vrste rizika u preduzeću, objekti rizika.

Uvod Kako bi bolje razumeli pojmove upravljanje rizicima i sustem upravljanja rizicima potrebno je prethodno definisati pojmove vezane uz rizike. Za sigurnost kažemo da je to situacija u kojoj smo definitivno sigurni u ishod nekog događaja, odnosno u rezultate koje će za sobom povući donošenje neke odluke. Kako se ta sigurnost u ishod događaja smanjuje govorimo o povećanju rizika 7. S druge strane sigurnosti, kao potpuna suprotnost, nalazi se nesigurnost. Razliku između nesigurnost i rizika definisao je još 1921. godine Frank Knight u svojoj knjizi „Risk Uncernaintv and Profit"8. Za Knighta je razlika između nesigurnosti i rizika sledeća: Ako ne znaš sa sigurnošću što će se dogoditi, ali si upoznat sa verovatnostima, to je rizik. Ako ne znaš niti verovatnost to je nesigurnost. lako se rizik često izjednačuje sa opasnosti ta je dva pojma potrebno vrlo jasno razdvojiti. Opasnost (nem. „Gefahr", engl. „hazard") je opšta pretnja osobama ili imovini neke 1

Bernstein, P. L; Against the Gods - the remarkable story of risk», John Wiley & Sons, Inc., Toronto, 1996, str. 8. 2 Bahtijarević.Šiber, F., Sikavica, P.: «Leksikon menadžmenta», Masmedia, Zagreb, 2001. str. 582. 3 Bahtijarević.Šiber, F., Sikavica, P.: «Leksikon menadžmenta», Masmedia, Zagreb, 2001. str. 583.

2

organizacije i kao takva deo je rizika. Prema tome, rizik se definiše kao kalkulisana prognoza nastajanja negativnih događaja (opasnosti) koji uzrokuju štete tj. gubitke, odnosno kalkulisanih prognoza nastajanja pozitivnih događaja (prilika/šansi) koji nam donose koristi tj. dobitke. Ukoliko povežemo prethodno navedene pojmove sa rizikom, zaključno možemo reći da se kod rizika radi o jednom obliku kontinuiteta sa potpunim znanjem (koje dovodi do izvesnosti) na jednoj strani i potpunim neznanjem (neizvsnosti) na drugoj strani.4 Zapravo su izvesnost i neizvesnost krajnje tačke tog kontinuiteta kojima se konstantno teži, ali se nikad ne dostižu jer ne postoji potpuna izvesnost kao ni potpuna neizvesnost. Još jedna definicija kaže da je rizik stanje u kojem postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji očekujemo ili kojem se nadamo. U korporativnom poslovnom smislu rizik je neispunjavanje postavljanih poslovnih ciljeva i mora uključivati pretnje i prilike iz okruženja koje potencijalno mogu pridoneti rastu i razvoju preduzeća ili sprečiti razvoj, a time ugroziti i sam opstanak preduzeća. Dakle, rizik u najširem smislu predstavlja određenu opasnost, neizvesnost, gubitak, odnosno budući neizvestan događaj koji može imati neželjene posledice.5 Koncept rizika sastoji se od tri elementa: • Percepcija da bi se nešto moglo dogoditi, • Verovatnost da se nešto dogodi i • Posledice onoga što bi se moglo dogoditi.

Vrste rizika u preduzeću Za rizik sa sigurnošću možemo reći da je vrlo važan i neizbežan faktor u našem svakodnevnom životu. Donošenje svake odluke, bilo da je ona vezana uz naš privatni život, ili uz neku poslovnu situaciju sa sobom donosi određeni rizik. Našoj percepciji tog rizika zavisi naš izbor jedne ili druge opcije. Klasifikacija rizika je jako složena i zavisno pojedinim kategorijama razlikujemo pojedine vrste rizika. U sledećim tačkama biće prikazane pojedine vrste rizika prema sledećim kriterijumima: percepcija rizika, objekt rizika, osiguranje, rezultat, promenjivost, hijerarhijski nivo, izvor i kretanja u privredi. Percepcija rizika Zavisno različitom percipiranju rizika možemo govoriti o objektivnom ili subjektivnom riziku. Objektivni rizik (R0)6 (1) je odraz objektivne procene učestalosti pojavljivanja (U) i ishoda (I) neke konkretne opasnosti. Kako je subjektivnost u donošenju odluke gotovo neizbežna govorimo o spremnosti na rizik ili averziji prema riziku donosoca odluke. Kao rezultat uticaja nečije subjektivnosti govorimo o subjektivnom riziku (Rs)72). Ro = f(U;l) (1) Rs = R0 * averzija prema riziku (2) 4

Kereta, Josip: Upravljanje rizicima, Računovodstvo, revizija i financije, br. 8/2004, str. 48. Andrijašević, Sanja; Petranović Vladimir: Ekonomika osiguranja, Alfa d.d., Zagreb, 1999., str. 3. 6 Osmanagić Bedenik, Nidžara; Kriza kao šansa, Školska knjiga, Zagreb; 2003., str. 67. 7 Bruhvviler, Bruno; Risk Management als Fuhrungsaufgabe; Bern, Stuttgart, Wien; 2003., str. 30. 5

3

Objekt rizika Zavisno tome da li se rizici odnose na preduzeće u celini, ili samo na neko njegovo poslovno područje delimo ih na opše i posebne rizike.14 Prema tome po opštem značaju rizike možemo podeliti na tri kategorije8. U prvu kategoriju smeštamo rizike „više sile" gde spadaju sve prirodne katastrofe koje imaju uticaja na organizaciju. Posledice događaja koje svrstavamo u grupu „rizika više sile" (potresi, poplave, požari...) mogu biti u rasponu od potpuno beznačajnih do onih potpuno pogubnih. U drugu kategoriju Keitsch svrstava političke i ekonomske rizike, koje jednostavno definiše kao promene u političkom i ekonomskom okruženju organizacije. Treća kategorija rizika sastavljena je od svih rizika koji nastaju u samoj organizaciji, i na koje organizacija ima najviše uticaja. Zajedničkim imenom nazivamo ih poslovnim rizicima, a delimo ih na organizacijske rizike, rizike poslovanja i finansijske rizike. Tabela 1. Pregled kategorija rizika Kategorije rizika Rizici „više sile" Politički i/ili ekonomski rizici Potresi, Poplave, Udari groma,

Promene u društvenom okruženju

Oluje

PRVA DRUGA KATEGORIJA KATEGORIJA

Poslovni rizici Organizacijski rizici Organizaciona struktura, Odvijanje procesa, Elektronska obrada podataka, Osoblje

Rizici poslovanja Proizvodi, tržišta, inovacije, investicije

Finansijski rizici Rizici gubitaka na finansijskim pozicijama

TREĆA KATEGORIJA

Izvor: Keitsch, Detlef; Risikomanagement, Schaffer-Poetschel Verlag, Stuttgart, 2007. str. 11.

Tržišni rizik podrazumeva mogućnost gubitka kapitala usled promena cene vrednosnih papira preduzeća na tržištu. Dakle, to su rizici posebno vezani za tržište, promene na tržištu (kako lokalnom, tako i globalnom). Tržišni rizici postoje zbog delovanja faktora 8

Keitsch. Detlef: Risikomanaaement. Schaffer-Poetschel Verlaa. Stuttaart. 2007. str. 11

4

kao što su: promena ponašanja ulagača na tržištu, nepredvidljivi događaji optimizma i pesimizma na tržištu kao i ulagačka očekivanja i neizvesnost. Pravni ili zakonski rizici nastaju promenom zakonskih okvira koji definišu poslovanje i time izazivaju veće ili manje promene u organizaciji preduzeća i odvijanju poslovanja. Razvojni rizici povezani su s teorijom životnog ciklusa. Naime, tokom svog životnog ciklusa preduzeća prolaze kroz različite faze: stvaranje preduzetničke ideje, izrada i realizacija preduzetničkog plana, recesija, stagnacija i eventualno gašenje preduzeća. Inovacijski rizici vezani su uz postizanje konkurentske prednosti. Za održanje konkurentnosti na tržištu preduzeća moraju stvarati inovacije koje će im omogućiti kreiranje drugačijih proizvoda. Eksperimentisanje, istraživanje i nastojanje za maksimiziranjem resursa osnovno je polazište kod upravljanja rizikom kako za kompanije tako i za nacije. Osiguranje rizika Rizik u osiguranju je mogućnost slučajnog štetnog delovanja osigurane opasnosti na predmet osiguranja u nekom budućem periodu. Veličina rizika zavisi o mnogo faktora, poput svote osiguranja, učestalosti štete, intenzitetu štete, maksimalno mogućoj (verovatnoći) šteti, trajanju osiguranja , i dr. Na osnovu sigurnosti, rizike delimo na sigurne i neosigurne. Sigurni rizici su oni za koje postoje tehničke osnove za utvrđivanje njihove veličine, a time i mogućnosti pokrića.16 Sigurni rizici imaju nekoliko podvrsta rizika17: • Posebni rizici - predstavljaju verovatnost gubitka prihoda ili sredstava kao posledicu gubitka sposobnosti zarađivanja dohotka • Imovinski rizici - predstavljaju rizike kojima je izložena imovina jer može doći do uništenja ili otuđenja vlasništva. • Rizici odgovornosti - uključuju mogućnost gubitka postojećih sredstava ili budućeg prihoda kao posledicu oštećenja sredstava ili nepoštovanja zakonske obaveze koja proizilazi iz namernih ili nenamernih delikata ili ugrožavanja prava drugih osoba. • Rizici nastali iz propusta drugih osoba - uključuju mogućnost finansijskog gubitka zbog neispunjenja obveza koje su preuzele druge osobe tokom obavljanja određenih usluga za pojedinca ili preduzeće. Neosiguravajući rizici su oni rizici za koje osiguranje nema stvarnu osnovu za određivanje premije . • Špekulativni rizici su oni koji označavaju situaciju u kojoj postoji verovatnost gubitka, ali i dobitka. Kockanje je dobar primer spekulativnog rizika. Ovi rizici se dobrovoljno prihvataju i nisu predmet osiguranja jer nisu u skladu sa osnovnom funkcijom osiguranja zaštite od gubitka zbog stihije ili slučaja. • Politički rizici uključuju brojne rizike, od rizika promene zakonskih propisa, preko niza različitih negativnih aspekata. Često se politički rizik smatra dodatkom analize ekonomskog rizika jer se obično analizira u kratkom periodu na kraju opširne analize ekonomskih faktora.. Postoje tri kategorije prema kojima bi trebali ispitati potencijale političke promene. To su: promena u samoj političkoj strukturi, promena u vladajućoj stranci, promene u politici postojeće vlade. • Tehnološki rizik se može posmatrati i kao unutarnji i kao spoljni faktor koji može uticati na organizaciju, usled promene tehnologije. U tom slučaju unutarnje faktore predstavljaju tehnologije koje mi posedujemo, a spoljne faktore tehnologije koje poseduje naša konkurencija.

5

Zaključak Brze promene koje se događaju u tehničkom, privrednom, finansijskom i socijalnom okruženju dovele su do toga da su preduzeća konfrontirana sa sve većim brojem rizika. Upravo su pojedini rizici bili katastrofalni za neka preduzeća kao što su Swissair, Enron, Barings Bank itd. Kao što Kendall u svojoj knjizi «Upravljanje rizicima - spominje pet preduzetničkih katastrofa. To su Gibson Greetings Ine (Ohio 1991.), Metallgessellschaft (1992 Frankfurt, New York), Barings Bank (1995 London Singapur), Sumitomo Corp. (1995 Japan) i Daivva Bank (1995. Tokio, New York). Upravo zbog svega prethodno navedenog veoma je važno iz ovakvih slučajeva učiti i shvatiti važnost i značenje rizika a samim tim i važnost upravljanje rizicima. Razumljivo je da je osnovni zadatak upravljanja rizicima izbeći takve događaje, predvideti njihove kobne posledice i sprečiti katastrofalne gubitke ili ih bar ograničiti u podnošljive okvire. Naravno, treba razumeti da i uz najbolje upravljanje rizicima nije moguće predvideti, sve opasnosti a niti ih sve izbeći. No veliki broj preduzeća stradao je upravo na rizicima koji su se mogli predvideti i čije su se posljedice mogle kontrolirati i ograničiti. Važnost upravljanja rizicima pokazuje i činjenica da je njegovo postojanje u preduzećima u nekim državama i regulisano zakonom. Jedna od njih je Nemačka koja je zakonski (KonTraG9) obavezala akcionarska društva na postojanje službe koja će nadgledati i kontrolisati rizike sa kojima je konfrontirano dotično preduzeće.10 Dakle, možemo zaključiti da se važnost upravljanja rizicima reflektuje u njegovim funkcijama, odnosno da je bit funkcije upravljanja rizikom na nivou organizacije i šire ukazati na potencijalne opasnosti i prilike kao i na najpovoljniju metodu ekonomske zaštite, stvoriti sigurnost akcionarima i upravi te otkloniti bojazan od potencijalnih šteta kako bi se omogućila sigurnost investiranja, primeniti odredbe o zaštiti ljudskih resursa, objekata i proizvodnog procesa kao i omogućiti kontinuitet poslovanja privrednih subjekta i njegove okoline. Literatura: 1. Bernstein, P. L; Against the Gods - the remarkable story of risk», John Wiley & Sons, Inc., Toronto, 1996, str. 8. 2. Bahtijarević.Šiber, F., Sikavica, P.: «Leksikon menadžmenta», Masmedia, Zagreb, 2001. str. 582. 3. Bahtijarević.Šiber, F., Sikavica, P.: «Leksikon menadžmenta», Masmedia, Zagreb, 2001. str. 583. 4. Kereta, Josip: Upravljanje rizicima, Računovodstvo, revizija i financije, br. 8/2004, str. 48. 5. Andrijašević, Sanja; Petranović Vladimir: Ekonomika osiguranja, Alfa d.d., Zagreb, 1999., str. 3. 9

Das Gesetz zur Kontrolle und Transparenz im Unternehmensbereich (KonTraG) Mattheus, Mario; Das Gesetz zur Kontrolle und Transparenz im Unternehmensbereich (KonTraG): Friihvvarnung und Transparenz nun gesetzlich gefordert, Internet: http://www.krisennavigator.de/akfo15d.htm (Rujan, 2005.) 10

6

6. Osmanagić Bedenik, Nidžara; Kriza kao šansa, Školska knjiga, Zagreb; 2003., str. 67. 7. Bruhvviler, Bruno; Risk Management als Fuhrungsaufgabe; Bern, Stuttgart, Wien; 2003., str. 30. 8. Keitsch. Detlef: Risikomanaaement. Schaffer-Poetschel Verlaa. Stuttaart. 2007. str. 11 9. Das Gesetz zur Kontrolle und Transparenz im Unternehmensbereich (KonTraG) 10. Mattheus, Mario; Das Gesetz zur Kontrolle und Transparenz im Unternehmensbereich (KonTraG): Friihvvarnung und Transparenz nun gesetzlich gefordert, Internet: http://www.krisennavigator.de/akfo15-d.htm (Rujan, 2005.)

7

Related Documents