Seminar Ski Rad - Bih U Procesu Globalizacije

SADRŽAJ

Sadrzaj 1 1.Uvod 2 2.Globalizacija 3 2.1. Definiranje i temeljne postavke 2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija 2.2.Šta (od)nosi globalizacija 2.2.1. Ekonomski aspekti 2.2.2. Nacionalnost u globaliziranom svijetu 2.3. Nositelji globalizacije 3.Globalizacija u BiH 3.1. Stanje u BiH

3 6 8 9 12 13 15 15

3.1.1. Ljudski resursi

17

3.1.2. Tehnologija

19

3.1.3. Infrastruktura

20

3.1.4. Ekonomija troškova

20

3.1.5. Makroekonomski menadžment

21

3.1.6. Institucije

23

3.1.7. Vašingtonski koncenzusi i koncept razvoja

24

4. Zaključak

28

Literatura

29

1

1. UVOD Tema ovog seminarskog rada je BIH U PROCESU GLOBALIZACIJE. Razlog sto sam se odlučio na ovu temu je zbog toga sto je globalizacija fenomen koji je prisutan u cijelom svijetu, odnosno zahvatio je sve zemlje svijeta, od zemalja G7 do nesvrstanih, odnosno do zemalja trećeg (nerazvijenog) svijeta. Ovaj seminarski sam podijelio na dva dijela. U prvom dijelu sam se malo opširnije dotakeo teme o globalizaciji općenito, odnosno od dedfinicije globalizacije do toga šta ona predstavlja i šta donosi svijetu. Drugio dio seminarskog rada obuhvata BiH kao tranzicijsku zemlju koja je izašla iz rata i njene probleme i greške koje su napravljene poslije rata kako ekonomske prirode tako i društvene.

2

2. GLOBALIZACIJA Globalizacija označava ekonimski, politički i kulturni proces koji je omogućen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.

2.1. Definiranje i temeljne postavke "Svi govore kako je svijet postao globalno selo, ali što to stvarno znači?"1 Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Science Citation Indexu - indeksu citata u društvenim znanostima2. No, bez obzira na to, postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno referiraju je kao "mit"3. Kao argumente navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju trećeg svijeta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmjerno rijetke"4, te ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja trijade - Europe, sjev. Amerike, i Japana. Ovdje proizlazi jedan važan nedostatak: nepostojanje općeprihvaćene definicije globalizacije. Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus oko toga šta pod globalizacijom stvarno i mislimo. Brojni autori uopće nisu definirali ovaj pojam, te stoga nismo u mogućnosti polemizirati s njima. Jer, ako globalizaciju označimo kao proces (oko čega se većina teoretičara slaže), utoliko njihova teza o nepostojanju globalizacije ne stoji (zato što - budući je proces - ima svoj tijek koji vodi ka globalnoj integraciji, a to šta je sveopća integriranost danas još daleko, ne znači da globalizacija sama po sebi ne postoji). Pošto velik broj autora piše o

3

globalizaciji, ali ne naglašavajući šta pod tim pojmom konkretno podrazumijevaju, potrebno je izbjeći ovaj problem i definirati je, mada će zbog sveopćeg neslaganja mišljenja ta definicija biti sadržana u nekoliko uglavnom deskriptivnih rečenica.5 "Riječ globalizacija prvi put se pojavila u Websterovom rječniku American English iz 1961. godine, a termini 'globalno' i 'globalizam' javili su se tek 1940-tih godina. Do 1890-tih riječ 'global' nije označavala 'cijeli svijet', već 'zemaljsku kuglu'. Globalizacija je, u ekonomskom smislu, proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju prepreke u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni, i povećava ekonomska integracija među zemljama."6 "Globalizacija je socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta."7 Žarko Paić globalizaciju vidi kao "novi začaravajući pojam, novu sveprožimljuću duhovnu mantru fin de sieclea. (...) Kritička analiza pojma globalizacije, ponajprije iskazuje da je riječ o temeljnim društvenim i kulturnim preinakama u svijetu."8 "Globalizacija je širenje granica koje omogućuje slobodno kretanje ljudi, roba, informacija, normi i institucija, uz djelovanje integrativnih snaga."9 "Globalizacija označava proširivanje i produbljivanje socijalnih odnosa i institucija kroz prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti pojačano utječu događaji 'sa druge strane globusa', te kada djelovanje i odluke lokalnih grupa ili zajednica imaju značajni globalni odjek."10 "Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini."11 "Globalizacija je proces povezivanja industrijskih i financijskih aktivnosti na svjetskom tržištu, a na osnovi znanstveno-tehnološke i informacijsko-komunikacijske revolucije koja je uvela globalnu ekonomiju u proces globalizacije. Globalna je ekonomija, dakle, osnova, a globalizacija je nadgradnja, jer je šira od ekonomskih

4

odnosa."12 "Globalizacija je proces ekonomskog, socijalnog, kulturnog, i političkog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država."13 "Globalizacija nije niti fenomen, niti prolazni trend. Ona je internacionalni sistem koji oblikuje unutarnju i vanjsku politiku gotovo svake zemlje."14 Globalizacija se često poistovjećuje s internacionalizacijom, liberalizacijom, univerzalizacijom, westernalizacijom, i sl.; ovi termini predstavljaju procese koji potiču proces globalizacije, ali nemaju isto značenje kao globalizacija. Svi ovi prije navedeni procesi odvijaju se među državama koje su političke i teritorijalne jedinice, međutim globalizacija predstavlja suprateritorijalne odnose bez granica i udaljenosti. Zbog toga se 'globalna ekonomija' razlikuje od 'međunarodne ekonomije', 'globalna politika' od 'međunarodne politike', itd. Ovoj suprateritorijalnosti o kojoj govori dr. Jurčić15 bliska je supranacionalizacija, o kojoj govori dr. Puljiz: "Globalizacija se može definirati kao proces porasta međuovisnosti svijeta u ključnim domenama života. Kako se ne radi samo o svjetskom, nego i o regionalnom povezivanju, precizniji bi termin bio supranacionalizacija, jer ona podrazumijeva etabliranje više nadnacionalnih razina za funkcioniranje suvremenih društava." 16 Robert J. Samuelson u Washington Postu piše kako je globalizacija na neki način podrškaa, oslanjanje: "Globalizacija omogućuje međusobnu podršku snaga pojedinih zemalja. Ali isto tako nas čini otvorenima i ranjivima na tuđe slabosti. Svi sve više ovise o ukupnoj, svjetskoj ekonomiji koja se oslanja na zdravlje svojih vitalnih organa - SAD, Europe i Japana." 17 Samuelson zanemaruje značaj nacionalnih ekonomija manjih zemalja (u koje svrstava Argentinu i Tajland?) u usporedbi s G3, koje su temelji globalne ekonomije.

5

2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija "Globalizam je shvaćanje kako svjetsko tržište potiskuje ili nadomješćuje političko djelovanje, tj. ideologiju neoliberalizma. Globalizam nastupa monokauzalno, ekonomski, reducira višedimenzionalnost globalizacije na samo jednu dimenziju – ekonomsku, a sve ostale: ekološku, kulturološku, političku, društvenu globalizaciju spominje (ako uopće) samo kao podređene dominaciji svjetskog tržišnog sustava. Neoliberalni globalizam propisuje da se jedno tako kompleksno zdanje kao što je Njemačka - dakle država, društvo, kultura, vanjska politika - mora voditi kao preduzeće; u tom smislu radi se o imperijalizmu ekonomičnosti. Privlačnost i opasnost te nipošto nove metafizike povijesti svjetskog tržišta potječu iz istog izvora; iz potrage, iz ovisnosti za jednostavnim, da bi se snašli u svijetu koji je postao nepregledan."18 Činjenica da top-menadžeri često dospiju na vrh države ne osporava kako je država mnogostruko kompleksniji organizam od poduzeća, i kako se ne smije voditi s ciljem stvaranja profita (u protivnom bi robovlasnički sustav bio najefikasniji!), a pojednostavljivanje je samorazumljivo. Nasuprot globalizmu, globalizacija označava procese, nakon kojih će nacionalne države i njihov suverenitet biti povezani putem transnacionalnih posrednika. Globalitet označava činjenicu kako ništa što se na ovom svijetu odigrava nije samo lokalni događaj, već da se svi izumi, pobjede i katastrofe odnose na cijeli svijet. Prema tome, svjetsko društvo nije meganacionalno društvo koje u sebi sadržava i rastvara sva nacionalna društva, već svjetski obzor obilježen mnoštvom i neintegracijom, koji se otvara kada se uspostavlja i održava komunikacija.Jedan od

6

negativnih aspekata globalizacije vezan je upravo uz pokušaj da se od reverzibilnog procesa kakav je globalizacija stvori ideološki koncept - globalizam, koji donosi univerzalne standarde za cijeli svijet. Problem nastaje u tome što je velik dio zemalja vezan uz tvrdnju da "ono što je Zapadu univerzalizam, ostalima je imperijalizam"19, te u postojanju dvostrukih mjerila u primjeni univerzalističkih principa (demokracija se promiče, ali ne ako dovodi islamske fundamentaliste na vlast; ljudska prava su izvor sporova s Kinom, ali ne i sa Saud. Arabijom; agresija na Kuvajt odvija se ogromnom vojnom silom, ali ne i na Hrvatsku jer nema nafte). Drugi je problem globalizacije pandemično širenje ekonomskih kriza i drugih negativnosti pojedinih regija (organizirani kriminal, terorizam) na cijeli svijet. Najveći se nedostatak ipak sastoji u divergenciji bogatog i siromašnog svijeta; umjesto da globalizacija služi konvergenciji - smanjenju razlika, jaz se neprestano produbljuje. 1 Jacob A. Frenkel: Globalization and Financial Markets: A Challenge for Economic Policy, Zagreb Journal of Economics, vol. 4, No. 5, Zagreb, 2000., str. 55 2 prema Globalizacija, zbornik radova, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 9 npr. Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001.; Benjamin R. Barber: Jihad vs. McWorld, Ballantine Books, New York, 1995/96., te J. Hoffmann, R.Hoffmann: Globalization: Risks and Opportunities for Labor Policy in Europe, ETUI, Bruxelles, 1997. 3 Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001., str. 13 4 Postoje brojni pojmovi kojima se svakodnevno koristimo (npr. informacija, život, zdravlje, čovjek), a koji nemaju adekvatnu znanstvenu definiciju - stoga nas ne treba posebno zabrinjavati što je i 'globalizacija' takav pojam. 5 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-5 6 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 16 7 Ž. Paić: Globalizacija - postmoderna utopija, iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 202,209 8 James N. Rosenau: The Complexities and Contradictions of Globalization, Current History, November 1997., str. 360-364, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str. 22 9 David Held: Democracy and the Global Order, Stanford, 1995., str. 20,21, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str.20 10 Ronald Robertson: Globalization: Social theory and global culture, London, New Delhi, 1992., iz zbornika Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 35 11 Mladen Staničić: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled 51 (9-10), Zagreb, 2000., str. 919 12 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 10 14 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-5 15 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 11 16 Robert J. Samuelson: Deflation: The Global Economy's Downside, The Washigton Post, 04. rujan

7

2002. http://www.washingtonpost.com/wp%2Ddyn/articles/A34846%2D2002Sep3.html 17 Ulrich Beck: Was ist Globalisierung?, Suhrkamp, Frankfurt, 1998., iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999, str. 63-68, 107, 118

2.2. Šta (od)nosi globalizacija Proces globalizacije u suvremenom smislu riječi počinje poslije II. svj. rata, a snažnije se počinje osjećati 1960-tih godina. Neprestani tehnološki napredak utjecao je na smanjenje transportnih i komunikacijskih troškova, tako da oni danas ne predstavljaju značajniju prepreku međunarodnoj razmjeni. Usvajaju se brojni međunarodni standardi proizvodnje, transporta, platnog prometa. U okviru GATT-a ukinute su necarinske barijere i smanjena carinska zaštita. Sve to znači da će se proizvodnja robe (koja je predmet međunarodne trgovine) obavljati na onom mjestu u svijetu gdje se to može najjeftinije učiniti, a prodavat će se tamo gdje se može postići najveća dobit. Svi ti faktori puno snažnije djeluju na "malu" zemlju, nego na veliku. Manje zemlje su u pravilu ovisnije o vanjskoj trgovini nego velike, zbog čega svaka promjena u svjetskoj ekonomiji ima značajan utjecaj na ekonomiju male zemlje. Za zemlje u tranziciji globalizacija je dodatni izazov; ne postoji dilema da li se uključiti u taj proces ili ne, pitanje je samo na koji način to učiniti. Pravilno prepoznavanje uzroka, efekata i procesa globalizacije omogućuje tranzicijskim zemljama uspješnije provođenje i samog procesa tranzicije. Proces globalizacije (u današnjem smislu riječi) počinje industrijskom revolucijom i kapitalističkim načinom proizvodnje, čiji je cilj stjecanje i povećanje profita. Profit se može povećati uz brži rast proizvodnje od troškova, ili smanjenjem troškova uz istu razinu proizvodnje, ili oboje. Industrijska revolucija i tehnološki napredak smanjivali su troškove proizvodnje, i omogućavali stvaranje novih proizvoda, prije potpuno nepoznatih. Proces globalizacije potaknut je tehnološkim napretkom u

8

telekomunikacijama i transportu, a kraj je dvadesetog stoljeća donio informatičku tehnologiju; kompjuter istih mogućnosti koji je 1960. god. imao cijenu 125.000 US$, 1990. god. se mogao kupiti za samo 1000 dolara.

2.2.1. Ekonomski aspekti Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalistički način proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. Proces izjednačavanja cijena proizvodnih faktora na različitim dijelovima globalnog tržišta ići će sporije. Cijene kapitala bit će različite još dugo vremena zbog različitih rizika koji su dominantno posljedica neekonomskih faktora; cijene rada također će se sporo izjednačavati, prije svega zbog kulturnih, jezičnih, i drugih razlika, a ponajviše zbog nemobilnosti rada. Kao ekonomska doktrina globalizma slovi liberalizam. Dva su osnovna efekta globalizacije 18: 1. omogućava optimalnu kombinaciju ulaganja proizvodnih faktora u svjetskim omjerima, 2. ostvarivanje teoretski idealne ekonomije omjera. Dovoljan uvjet je da struktura i veličina tako proizvedenih dobara odgovara strukturi i veličini svjetske potražnje. Jedan od načina postizanja tih uvjeta proizvodnje su otkup i spajanja preduzeća širom svijeta. Proces globalizacije omogućava ovakve prekogranične poslove s jedne strane, dok istodobno na drugoj strani ovakvi poslovi pospješuju proces globalizacije. U globalnoj ekonomiji faktori proizvodnje - prirodni resursi, kapital, tehnologija, rad, informacije - kao i dobra i usluge slobodno se kreću svijetom. Špekulanti zarađuju prebacujući navedene faktore s mjesta gdje su jeftiniji na mjesto gdje su skupi, a proizvođači lociraju svoje pogone tamo gdje je to najjeftinije - u nerazvijene zemlje, gdje profitiraju ne samo na nižim cijenama 9

nadnica, nego i na nepropisanim standardima rada i zaštite okoliša (maloljetni radnici, otpad koji bi bio zabranjen kod razvijenih), općenito niskoj razini ljudskih prava, te na neorganiziranoj vojsci radnika (nepisana, ali uspješno provođena zabrana postojanja sindikata). Nerazvijeni "profitiraju" transferom tehnologije koja je na zapadu davno zastarjela i prevaziđena, te oko 10 % većom plaćom nego kod domaćih poslodavaca. Domaće tržište više ne postoji, ono je dio jedinstvenog globalnog tržišta (još je Karl Marx tvrdio da su domaće i inozemno tržište istoznačnice), a svako privilegiranje "domaćih" proizvođača je zabranjeno međunarodnim konvencijama (premda je praksa drukčija). Svjetska konkurencija i globalizacija utječu na deregulaciju, odnosno smanjenu intervenciju države, čime se formira "realna opasnost da se deregulirana tržišna ekonomija transformira u raspojasani laissez-faire kapitalizam koji će ličiti na rat svih protiv sviju i dovesti u pitanje socijalni mir." 19 Globalizacija je naročito ubrzala svoj hod nakon kolapsa socijalističkih komandnih ekonomija, što je dovelo do dominacije liberalnog koncepta društva i ovisnosti postsocijalističkih zemalja o svjetskim središtima ekonomske i političke moći. Ona je proces pluraliziranja svijeta po normama i pravilima igre koje su zadane interesima kapitala i političke moći. "Po prvi put u povijesti političke vođe i narodi trećeg svijeta i "druge Europe" susrele su se sa situacijom da im je budućnost zadana, a ime toj zadanoj budućnosti jest tranzicija po pravilima što su ih odredile zapadne sile." S jedne strane, globalizacija se može posmatrati kao stihijski proces koji se nameće samom logikom razvoja, dok se s druge strane čini kao intencionalna izgradnja nadnacionalnog sistema i institucija, no bez obzira na to, glavna promjena na svjetskoj društvenoj razini je porast svijesti o povezanosti i međuovisnosti svijeta, porast osjetljivosti za probleme udaljenih zemalja, te pojava napuštanja starih i

10

prihvaćanja širih identiteta. Kako mjeriti globalizaciju, odnosno globaliziranost pojedinih zemalja? Dobar način je A.T. Kerney - Foreign Policy Magazine Globalization Index™, koji praćenjem brojnih indikatora (od međunarodnih telefonskih razgovora, Internet poslužitelja, i međunarodnih putovanja, do tijeka kapitalnih investicija i propusnosti granica) od zemlje do zemlje nastoji utvrditi globalnu integriranost. Nedostatak ovog indeksa, kao i drugih koji se bave ovim problemom jest činjenica da se možda najznačajniji faktori globalizacije - širenje kulture i ideja - ne mogu jednostavno kvantificirati. Ipak, vrijedi pogledati koje su se zemlje našle na kojoj poziciji ljestvice globaliziranosti.

11

Tabela 1. Ljestvica dvadeset najviše globaliziranih svjetskih zemalja 20

2.2.2. Nacionalnost u globaliziranom svijetu Proces globalizacije relativizira stara načela, razgrađuje stare kategorije i građevne blokove nacionalnih država kao što su teritorijalnost i suverenitet, što u konačnici vodi rušenju zamisli usko definirane nacionalne države. Država u procesu globalizacije otvara svoje granice i relativizira ih savremenim načinima komunikacije te virtualnošću Internet prostora, u kojima je najmanje važno na čijem je teritoriju ko fizički prisutan, a dio suvereniteta prenosi na nadnacionalne političke entitete 12

"Novonastale države srednjeg, istočnog, i jugoistočnog dijela Europe načelno se opiru procesu globalizacije, smatrajući ga liberalističkom inačicom neokolonijalizma i imperijalizma. Za njih je globalizacija u fenomenološkom smislu samo novi oblik hegemonije velesila koje zahtijevaju uklapanje ili uklanjanje onih koji su na putu uspostavljanja nemilitarističke svjetske hegemonije." 21 Gotovo bolna istinitost ove tvrdnje tek je nedavno prestala postojati, i to promjenama političkih vodstava navedenih država, a koliko su te nove političke opcije zaista uspjele približiti svoje birače svjetskim (NATO) i regionalnim (EU) institucijama, pitanje je koje je možda bolje ne postavljati.Prilika za tranzicijske zemlje izvire iz same naravi globalne ekonomije, koju poznati američki ekonomist Thurow22 definira kao stvaralačkorazarajuću silu, koja čimbenike proizvodnje pokreće i razmiješta po cijeloj zemaljskoj kugli. Naime, brojne zemlje (osobito afričke) razotkrile su se kao "paradržave rođene u dekolonizaciji, bez čvrstih institucija, interne kohezije, nacionalne svijesti, i sa snažnim unutarnjim tenzijama (manjine)." 23 Danas se taj problem, ipak ne čini toliko značajnim, jer postaje minorno funkcionira li država kada se preispituje funkcija supranacionalnih institucija (IMF, WB, WTO).

18 Npr. kompanija Asea Brown Bovery je otkrila jednako kvalitetnu snagu u istočnoj Europi koja je spremna raditi za 2,58 dolara po satu, dok u Njemačkoj cijena radnog sata iznosi 30,33 dolara. Ta je kompanija zatvorila tisuće radnih mjesta u zapadnoj Europi, ali je pritom otvorila 21.150 radnih mjesta u istočnoj. L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 168 19 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-5 20 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 14 21 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 29 22 L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 166-167 23 Stanley Hoffmann: Clash of Globalizations, Foreign Affairs, July/August 2002, http://www.foreignaffairs.org/20020701faessay8523/stanley-hoffmann/clash-of-globalizations.html

13

2.3. Nositelji globalizacije Globalne kompanije se pojavljuju kao bitan čimbenik svjetskih ekonomskih procesa te kao gotovo najvažniji nositelji procesa globalizacije, i upravo na njihovom poslovanju možemo vidjeti snagu globalne integriranosti. One su nositelji globalizacije jer otvaraju podružnice, prodavnice i tvornice na bilo kojem djeliću globusa ako tako odluče, najčešće nesputane administrativnim državnim granicama. Ili kako to slikovito kaže M. Horeni u International Herald Tribuneu24: "bilo da ste u centru Rio de Janeira, Bruxellesa, Londona, ili Mexico City-a, uvijek iste kompanije zauzimaju najbolja mjesta u gradu." U ovom osvajanju svijeta koriste se raznim menadžerskim alatima, poput CAGE modela udaljenosti 25. Kolika je njihova snaga i veličina možemo vidjeti na usporedbi određenih multinacionalnih korporacija i bruto domaćeg proizvoda pojedinih zemalja (za određene parove država/korporacija podaci su iz 1999., a za ostale su iz 2000. godine):

14

Tablica 2. Usporedba god. prihoda multinacionalnih tvrtki i BDP-a zemalja u 1999. i 2000. god.26 Postoji mišljenje32 kako je globalizacija najobičnija konvergencija između nacija i poduzeća prema jedinstvenom načinu obavljanja poslova, ali ovdje se ne uzimaju u obzir nacionalne specifičnosti, koje sprečavaju multinacionalne kompanije u prihvaćanju stvarne globalne perspektive. Teza je kako multinacionalne korporacije nose 'žig nacionalnog podrijetla', i kako nose karakteristike domaćeg okružja kada idu u međunarodnu ekspanziju. No, lićno smatram kako se u globalnoj ekspanziji korporacije koriste novom, globalnom kulturom koju same stvaraju, a da domaće specifičnosti ne izlaze u prvi plan pri kreiranju imidža tvrtke, već čine samo dio kolaža kojeg brand manageri koriste za formiranje pozitivne slike korporacije u javnosti. Osim toga, koji je 'žig nacionalnog podrijetla' globalne tvrtke poput DaimlerChryslera, koja u svom okrilju drži imena poput Mercedesa, Mitsubishija, i Chryslera? 24 Michael Horeni: All the same, International Herald Tribune, 17. lipanj 2002. http://www.iht.com/articles/61723.html 25 CAGE model udaljenosti (CAGE = cultural, administrative, geographic and economic) jest metoda koja menadžerima i upraviteljima različitih institucija pomaže u globalnoj ekspanziji i prevladavanju navedenih udaljenosti, na osnovu kojih se procjenjuju mogućnosti i prilike za stvaranje internacionalne mreže. Pankaj Ghemawat: Globale Expansion kein leichter Weg, Harvard Business Manager, Hamburg, 2/2002, str. 82-89 26 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 29, Der Spiegel 30 / 23.07.2001., str. 25

3. Globalizacija u BiH '' Bojim se, zapravo, da proces globalizacije nije do kraja osmišljen, a mislim da mi u BiH ni u naznakama ne prepoznajemo šta on sa sobom nosi.'' 27 3.1. Stanje u BiH Trinaest godina nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, te protivno svim očekivanjima, BiH kao država je još uvijek ekonomski neodrživa –

15

ona je zavisna od međunarodne pomoći ( aid-driven economy). Siromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje u državi determinirano je greškama koje su načinili domaći i međunarodni politički i ekonomski eksperti i faktori koji udlućuju. Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz složenost državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz neujednačenost zakona i propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje jedinstvenog ekopnomskog prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna riješenost vlasničke strukture poduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog sistema, preglomazan državni aparat, neki su od elemenata, koji unatoč provođenju reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i učinkovitosti tržišnih institucija. Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim osobenostima u odnosu na definiciju ekonomskog razvoja: •

u BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu;

•

broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu

•

iznosi 43,2 % u BiH kao cjelini, pri ćemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50%

•

44,75 % mjesećnih primanja se troši na hranu28, na odjeću i obuću se trosi oko 6 % dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja;

•

59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo nezaposlenošću29;

•

prema dnevnim novinama '' AVAZ '' od 30. maja 2002. g. 41 % stavnovnika smatra nezaposlenost i siromaštvo najozbiljnijim problemima. Odma uz njij je korpuracija sa 39 % nezadovoljnih sadašnjom situacijom u zemlji.

U odnosu na definiciju ekonomskog razvoja kako je definirana, na primjer, od strane M.Todara (ali ne samo njega-slično ekonomski razvoj definiraju i H. Johnson, J. 16

Meier, D. Seers, i drugi) ekonomija i društvo u BiH su daleko od jedne takve definicije. Todaro definira ekonomski razvoj kao" fizičku realnost i stanje duha''. Ekonomski razvoj u svim društvima mora imati, najmanje, slijedeće ciljeve: •

porast zadovoljavanja osnovnih potreba,

•

osiguranje porasta zaposlenosti i edukacije i

•

podizanje samozadovoljstva i širenje izbora kako bi se i pojedinac i nacija osjetili neovisnim.

Imajući na umu realnost u BiH izraženu kroz: •

veliki deficit platnog bilansa;

•

opasno visok vanjski dug;

•

stopu nezaposlenosti od oko 40% i

•

značajnu ulogu međunarodne pomoći

Prema M. Porterovim definicijama stadija privrednog razvitka (factor-driven economy, investment-driven economy, innovation-driven economy and wealthdriven economy) ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog razvoja. A međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53 miliarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi put.30 Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne zemlje. Porast produktivnosti u zemlji najrelevantniji faktor koji doprinosi rastu GNP per capita, kao makroekonomskog ekvivalenta produktivnosti zemlje. Prema C. Pitelisu osnovne determinante kruga produktivnosti su: 17

1. ljudski resursi (human capital), 2. tehnologija i inovacije, 3. infrastruktura, 4. ekonomija jediničnih troškova, 5. makroekonomski uvjeti privređivanja, 6. institucionalno okruženje, 7. koncept ekonomskog rasta i razvoja sugeriran i nametnut od strane međunarodnih finansijskih institucija ili tzv.Washington consensus 3.1.1. Ljudski resursi Kao što je, nažalost, dobro poznato rat u BiH je prisilio oko 1-1,5 miliona ljudi da napuste zemlju. Oni drugi, izbjeglice, često su se nerado vraćali nazad uglavnom u mjesta naseljena pripadnicima njihove etničke grupe. "Za vrijeme rata, kao i poslije, visoko kvalificirani (obrazovani) ljudi često su uspješno aranžirali emigrantski status, u dosta slučajeva čak ne figurirajući kao emigranti. Manje obrazovani su najčešće pripadali grupi raseljenih osoba u okvirima zemlje.31 Prema tome ozbiljna i čak kontra-produktivna mjera donesena od strane vlade u odnosu na produktivnost i kreiranje radnih mjesta bila je iz domena zakona o radnim odnosima (Work law). Članom 43. tog zakona predviđeno je da svako onaj ko je bio zaposlen u određenoj firmi u 1991. g., ima pravo vratiti se u istu firmu i na isto radno mjesto. U slučaju da ne postoji potreba za takvim radnikom, što je više nego čest slučaj zbog ratnih konsekvenci i destruiranja firmi, kompanija mora radnika kompenzirati na odgovarajući način. Zakon je provocirao nekoliko relevantnih pitanja iz ugla produktivnosti rada i porasta zaposlenosti kao što su : 18

1. struktura firmi značajno se razlikuje od one koja je postojala prije izbijanja rata; 2. zakon predstavlja težak finansijski teret za firme; 3. zakon ugrožava proces privatizacije čineći firme manje atraktivnim za kupce; 4. zakon skreće oskudna sredstva od sfere potencijalnih investicija u sferu potrošnje Danas, većina mladih Bosanaca i Hercegovaca (posebno onih koji su se vratili iz inostranstva) radi za međunarodne organizacije. Iz ugla produktivnosti rada privrede u cjelosti te uloge "human capital" u tom procesu posebno, zapošljavanje kod međunarodnih organizacija odvlači ljudski kapital od domaćih firmi. K tome, radeći počesto poslove za koje nisu bili educirani mladi ljudi umanjuju vrijednost svoga ljudskog kapitala. Postoji još jedan specifičan faktor u BiH koji utječe na ljudski kapital i njegov potencijal - to je nemobilnost rada. Nemobilnost ljudskog kapitala izazvana je: •

destrukcijom stanova i stambenog prostora i nedostatkom stambene infrastrukture;

•

visokom nezaposlenošću i nedostakom potražnje za radom izvan mjesta boravišta u kojem neko eventualno radi;

Povrh svega toga, sistem vrijednosti društva se bitno izmijenio. Prioritet tzv, bosanskohercegovačke elite, menadžera i političara postao je proces brzog sticanja bogatstva putem niza različitih špekulativnih aktivnosti. U cjelini, moglo bi se zaključiti da ljudski kapital, kao determinanta produktivnosti, ima više slabosti nego pluseva u ovom momentu, ali moglo bi se promišljati da bi nova strategija za razvoj koja je orijentirana kreiranju novih radnih mjesta mogla biti podsticaj razvoju i 19

upošljavanju human kapital. 3.1.2. Tehnologija Još od dezintegracije bivše Jugoslavije, proces kreacije tehnologija i tehnološkog transfera je uglavnom zaustavljen. Veći dio međunarodne pomoći, koju su obezbijedili blagonakloni donatori, nakon Dayton-a usmjeren je u rekonstrukciju infrastrukture te u rekonstrukciju kao takvu. Ekstremno visoke domaće kamatne stope prisiljavaju menadžere da formiraju i imaju uglavnom kratkoročne horizonte u svom poslovanju, zanemarujući time i najmanje mogućnosti moderniziranja njihovih kompanija, zbog toga činjenica da je nivo zastarjelosti tehnologije poslovnog sektora dostigao više od 85%. U odnosu na tehnologiju i njen transfer formirao se "vicious circle" kako slijedi: •

bez kapitala nema tehnološkog progresa, bez tehnoloških promjena nema progresa, nema kapitala bez transnacionalnih korporacija (TNC) i stranih direktnih investicija (FDI); nema FDI bez slobodnog tržišta i prosperitetne ekonomske klime, nema ( premaWashington consensus-u) slobodnog (free) tržišta sa državnom intervencijom u privredi, sa državnom intervencijom nema kapitala budući da nema TNC, bez TNC nema kapitala, a bez kapitala nema tehnoloških promjena!

Nedostatak tehnološkog progresa uz nedostatak pozitivne vizije BiH-e, doprinosi odlivu mozgova iz BiH, što pogoršava sive perspektive domaćih građana. Iz ugla produktivnosti, netransfer tehnologije predstavlja ozbiljnu slabost za BiH i njenu budućnost. Ona se teško može unaprijediti budući da više ovisi od stranih snaga (TNC, FDI, koncept razvoja) nego od domaćih snaga. 3.1.3. Infrastruktura Najveći dio međunarodne pomoći otišao je u infrastrukturu. Mnoge kuće su rekonstruirane, mostovi su popravljeni, ali: 20

•

nedostaju investicije u bazna istraživanja;

•

koncentracija naučnih radnika nedostaje;

•

neadekvatna je zaštita inelektualne svojine;

•

venture kapital je nedovoljan;

•

nivo tražnje je nedostatan i siromašan u odnosu na njenu potrebnu sofosticiranost.

Za dati nivo razvijenosti BiH, njena infrastruiktura čak bi se mogla smatrati zadovoljavajućom, ili barem ne faktorom koji znatno ometa progres. 3.1.4. Ekonomija troškova Ekonomija BiH u protekloj godini obilježila je nekoliko važnih događaja kao što su usvajanje PDV-a, smanjenje deficita tekućeg računa, porast razine cijena, povećanje aktivnosti u sektorima graditeljstva i financijskog posredovanja te rast industrijske proizvodnje. Procijenjeni BDP izražen u tekućim cijenama za 2006. iznosi oko 17,9 milijardi KM i veći je u usporedbi s nominalnim BDP-om ostvarenim u 2005. za 13,7%, dok procijenjena stopa rasta realnog BDP-a iznosi oko 6,2%. Procjena stopa rasta realnog BDP-a određena je godišnjom stopom inflacije (mjerena indeksom maloprodajnih cijena) koja je iznosila 7,4% u 2006. Stopa rasta realnog BDP-a kretala se između 3,5 i 6,2%, tako da prosječna stopa za razdoblje 2002. do 2006. iznosi oko 5,3%. Treba imati u vidu da su aktivnosti u području sive ekonomije još uvijek značajne i da postojeći statistički podaci neadekvatno registriraju jedan dio ekonomskih aktivnosti. Procijenjena visina BDP-a za 2006. godinu sa sivom ekonomijom iznosi 20,9 milijardi KM. Posmatrajući sektorske udjele u strukturi bruto dodane vrijednosti, može se reći da nekoliko sektora i dalje ostaju dominantni. To se prvenstveno odnosi na sektore poljoprivrede, lova i šumarstva, prerađivačke industrije, veleprodaje i maloprodaje, prijevoza, skladištenja i komunikacija, 21

poslovanja nekretninama i državna administracija, koji u posljednjih nekoliko godina čine oko 65% ukupne dodane vrijednosti. Međutim, primjetno je da udjeli sektora prerađivačke industrije, veleprodaje i maloprodaje i poslovanja nekretninama nastavljaju trend rasta i u 2006, dok udjeli sektora poljoprivrede, lova i šumarstva, državne administracije i skladištenja i komunikacija nastavljaju s laganim padom. Promatrajući strukturu BDP-a, u posljednjih nekoliko godina primjetan je trend bržeg rasta BDP-a RS nego u FBiH. U 2005. u odnosu na 2004, BDP u RS-u je porastao za 12,5% dok je u isto vrijeme BDP u FBiH porastao za 5,3%, a BDP u Brčko Distriktu za 5,1%.

3.1.5 Makroekonomski menadžment Washington consensus je kamen temeljac makroekonomske politike u BiH. Kao normalna i jedina posljedica toga, BiH uživa stabilnost tzv. nominalnih ekonomskih indikatora. To su: •

KM, kao domaća valuta, je konvertibilna;

•

KM je stabilna valuta;

•

devizni kurs KM je fiksiran i nepromjenjiv zahvaljujući primjeni principa valutnog odbora-"curency board", kao jedine vodilje za monetarnu i devizno-kursnu politiku;

•

stopa inflacije je niska toliko da bi se BiH mogla označiti kao zemlja

bez inflacije. (Ona je viša u R. Srpskoj što samo pokazuje da je BiH ekonomski prostor nejedinstven i neintegriran - ne djeluje "zakon jedne cijene" i robna aribitraža). Vanjski dug je neodrživo visok. Deficit platnog bilansa održava se uz

22

međunarodnu pomoć i transfere iz inostranstva. Stopa nezaposlenosti je oko 40%. Stepen korištenja kapaciteta je oko 35%. Potencijali BiH ekonomije su naglašeno neiskorišteni. Da bi došla u zonu ravnoteže na krivoj proizvodnih mogućnosti, BiH je sugerirano (kao i drugim zemljama u tranziciji) da se osloni isključivo na FDI. Domaći faktori rasta su zaboravljeni. Industrijska politika ne postoji i ne treba postojati. Razvojni fond (fondovi) ne postoje i ne trebaju postojati. Izvozno/uvozna banka ne postoji i ne bi trebala postojati, itd. Citiramo J. Sachs-a o tome “da danas postoji opasan mit da vlade mogu izvući svoje privrede iz bilo kojih poteškoća, bez obzira kako su ozbiljne, samo ako primijene korektne politike. Ekonomije Istočne Azije se često uzimaju kao primjeri koji pokazuju da se jedan takav "hard work" isplati. Istina je, međutim, u slučaju Japana, R. Koreje i Tajvana da je velika finansijska i politička pomoć iz USA bila vitalna komponenta stabilizacije”32 3.1.6. Institucije Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 1991. g. profesor Coase, u njegovom svečanom predavanju istakao je posebno važnost odnosa između tržišta i institucija.”Bivše komunističke zemlje su savjetovane da se kreću ka tržišnoj privredi, a njihovi lideri su to i željeli, ali bez odgovarajuć ih institucija, nije moguće načiniti tržište od bilo kakvog značenja.Ima veoma malo smisla za ekonomiste da razmatraju proces razmjene bez specificiranja institucionalnog okruženja u okviru kojega se trgovina odvija, budući da to utječe na podsticanje proizvodnje i na transakcione troškove. Mislim ovo je postalo kristalno jasno na osnovu primjera onog što se dešava u zemljama istočne Evrope danas.”33 BiH se nalazi u pred fazi razvoja koju nominiramo kao aid-driven economy. Zato je nedostatak državne intervncije u privredi kao i nedostatak odgovarajućih 23

tržišnih institucija velika pogreška tranzicije primjenjivane do sada. U isto vrijeme, promjena stava kreatora tranzicione politike mogla bi se smatrati kao velika prilika (Opportunity) za ubrzavanje ekonomskog rasta u BiH. U inauguracionom govoru nekadašnji Visoki predstavnik za BiH lord Ashdown je rekao:" U zemlji koja ima manje od 4 miliona stanovnika, ima 1200 sudija, 760 članova različitih predstavničkih organa, 180 ministara na različitim nivoima vlasti i tri armije. Imate 13 predsjednika vlada, što znači jedan prime-ministar na svakih 300.000 stanovnika. Troškovi ovako ogromnog državnog aparata su oko 1,8 milijardi KM bez uzimanja u račun izdataka za zdravstvo, edukaciju ili penzije. To znači da samo isplate za političare predstavljaju trošak za građanina od oko 900 KM godišnje ili skoro njegove tri prosječne mjesečne plaće."

3.1.7. Vašingtonski konsensus i koncept razvoja Iz svega gore navedenog čini se jasnim da je novi koncept razvoja potreban za BiH - vašingtonski konsensus trebalo bi napustiti. On doprinosi stabilnosti samo nominalnih indikatora. U odnosu na “realnu” ekonomiju on se može smatrati antirazvojnim. Na žalost postoji cijeli niz slabosti u BiH, za ekonomski prosperitet zemlje: •

politička nestabilnost koja je još prisutna;

•

podijeljenost i neintegriranost BiH tržišta;

•

neizgrađenost potrebnih tržišnih institucija;

•

slaba država i nefikasna birokracija;

•

korupcija;

• •

izostanak razvojnih ekonomskih institucija; vladavina zakona nedostatna za ovaj stadij tranzicije; 24

•

ovisnost zemlje od međunarodne pomoći;

•

nepostojanje strategije ekonomskog razvoja (BiH se oslanja na free tržište i FDI, nema industrijske politike).

•

ozbiljan je nedostatak kapitala i to: •

ljudskog,

•

finansijskog,

•

"socijalnog" (social).

Izostanak "social" kapitala jedan od najvećih slabosti i problema za BiH. Drugim riječima, i pored ostaloga, označava da mnogi građani BiH još uvijek ne doživljavaju BiH kao svoju državu. U modernom društvu, individualna sloboda i ekonomska sloboda su nedjeljivi. Ekonomska sloboda mora postati temelj ekonomije BiH. Pored toga, prava tržišna ekonomija mora se izgraditi tako da se ekonomski oporavak zemlje može realizirati. Glavni cilj Strategije je formuliranje seta institucionalnih promjena i mjera ekonomske i razvojne politike koje mogu doprinjeti realizaciji slijedećeg: •

razvoj tržišnih instituicija, a posebno uvođenju i jačanju konkurentskih snaga u cilju podizanja efikasnosti i produktivnosti;

•

kreiranju novog zakonodavnog i pravnog okvira koji omogućava egzistiranje svih oblika vlasništva na konkurentskim osnovama, vodeći pri tome računa da vlasništvo postane motivirajući faktor ekonomskih i radnih aktivnosti;

•

oživljavanje (revitalizacija) ekonomije. Rat je uništio decenije truda i ekonomskih dostignuća, izazivajući nedovoljno korištenje kapaciteta, dislokaciju resursa, zahtijevajući ogromna restrukturiranja; 25

•

uspostavljanju ekonomskih i političkih temelja potrebnih za dinamičan i održiv ekonomski razvoj. U ekonomskom smislu to znači regulaciju tržišta od strane države koje se obavezuje na principe odgovornosti i transparentnosti, vođenje koherentne industrijske politike te postavljanju standarda i regulative za efektivnu raspodjelu koristi od ekonomskog rasta svim građanima;

•

prevladavanje sadašnjih centrifugalnih tendencija te postepeno ali odlučno reintegriranje ekonomskih aktivnosti u okviru jedinstvenog ekonomskog prostora BiH;

•

integriranju BiH ekonomije u svjetsku privredu,

•

kreiranju ekonomske klime atraktivne za FDI. Uz inozemne investitore naglašeno oprezne, povoljni ekonomski uvjeti moraju biti stvarani po principi što prije to bolje, posebno kroz dostizanje i održavanje visoke stope ekonomskog rasta,

Najveći ekonomski resursi zemlje su u njenim potencijalima, ipak nakon nekoliko godina ekonomske praznine, široko rasprostranjena apatija se mora izmijeniti u pozitivna očekivanja, ako se žele restauirirati normalne ekonomske okolnosti. Da bi preživjela kao država, BiH se mora graditi defakto iz pepela, a njena ekonomija mora biti atraktivnija od privrede susjeda. Zato je siromaštvo prijeteći fenomen u BiH. BiH taj problem ranije nije poznavala. Zemlja je u predrazvojnoj fazi, ekonomski je neodrživa. Još uvijek postoji potreba za snažnim međunarodnim nadzorom procesa tranzicije u BiH. Treba dodati važnu napomenu koja se tiče utjecaja globalizacije na svjetska ekonomska kretanja. Globalizacija se za sada odvija u odsustvu svjetske ekonomske i razvojne politike. Male i zemlje u razvoju (LDCs) su suočene sa potpunim gubitkom ekonomskog suvereniteta, te su

26

stoga razoružane i bez instrumenata ekonomske i razvojne politike. Budućnost BiH veoma zavisi od novog i realnijeg svjetskog pristupa procesu globalizacije.

27.

Intervjui Dekana Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli, predsjednika Upravnog odbora Elektroprivrede BiH, jedan od čelnika Socijaldemokratske partije BiH i nevladinog Foruma Bosne Prof. dr. Mirza Kušljugić sa urednikom Kušljugićem 28. UNDP (2001.), Sistem ranog upozoravanja. 29. UNDP.op. cit 30. Fond otvoreno društvo (2001.) Međunarodne podrške politici SEECs-Lekcije (ne)nauč ene u BiH, 32. The World Bank (1996.) BiH ka ekonomskom oporavku, 33. Sachs J. (1987.) Razvojno orijentiran program prilagođavanja, IMF i World Bank,

4. Zaključak Tražeći literaturu za ovaj seminarski rad po internetu posebno po stranicama državnih institucija vidio sam da je fenomen globalizacije u državi slabo popraćen. Više podataka o Bosni i Hercegovini općenito našao sam na stranici Hrvatskog konzulata u BiH, pa me ni ne čudi što ni nakon trinaest godina nakon od rata stanje u državi se nije promijenilo. Državne institucije očito nisu shvatili kolko je država u ozbiljnim problemima, je Bosna i Hercegovina kao država je bogata prirodnim resursima pogodna za razvoj turizma, agronomije i agro i eko-turizma koji se odavno razvio kod naših zapadnih susjeda. Mnogo se pričalo o ekonomskom napretku, radnim mjestima, ali i dalje nisu vidljivi rezultati. Iz dana u dan slušamo na televiziji politicare kako govore da imaju strategije i da su krenuli u ispunjavanje istih, ali to je sve izgleda mrtvo slovo na papiru. Operacija 27

''Buldožder'' kako su je najavljivali i havlili trebala je donjet državi nagli napredak, ali odlaskom tadasnjeg Visokog predstavnika u BiH Ešdauna i promjenom vlasti u državi poslije izbora svi su i zaboravili na tu operaciju, nije vise nikako ni spomenuta. Možemo se samo nadati da će se stanje promjenit na bolje.

LITERATUTA -

Turek, Franjo: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999 O'Rourke, Kevin; Williamson, Jeffrey: Globalisation and History: The Evolution of a 19th-Century Atlantic Economy, MIT Press, Cambridge, Massachusetts; London, England, 2000 Hirst, Paul; Thompson, Grahame: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001 Njavro, Đuro: Gospodarstvo, socijalna politika i globalizacija, Mate, Zagreb, 1999. Horvat, B. (1999.),The Theory of International Trade, Macmillan Fond Otvoreno Društvo (2002.), Sarajevo; International Support Policies to SEECs-Lessons (not)Learned in BiH Pitelis, C. (1998.) Institution Building as an Industrial Strategy, PHAREACVE project, june 1998 Pitelis. C (2001.) Supply-Side Strategy for Productivity, Competetiveness and Convergence betwen the CEEcs and (in) EU, PHARE-ACE project Stojanov, D. (1999.) Bosnia: macro economic policy issues relating to the transition to market economy, in: At The crossrosads - disaster or normalization? Peter Lang

28

-

Stojanov, D. (2001.) BiH in the Process of Tranzition, in Ownership process in BiH, ed. by C. Solioz The World Bank (1996.) BiH Towards Economic Recovery, The World Bank UNDP (1997.) Economic Development Strategy for BiH, UNDP. Vienna

29