Mi smo se ipak negdje sreli...izvan života izvan kruga...
Iako samo još nas veže...
Od misli most od suza duga.
Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba vise.
Najljepše u drveću jest što ono ne sumnja u Boga. Ta koje to bilje prestat će cvasti zato što ne vidi korijena svoga?
Susret tebe i mene, na ovom dvosmjernom putu, trenutak je čiste poezije.
Budi to što jesi – to što bit si dužan.
A riječ je hvala tako mala.
Svjetlost je Tvoja sjena
I kad padate u blato, padajte kao sunce.
Hranite radoznalost. Hranite ljepotu. Hranite ljubav.
Dotičite svoje riječi rukama.
Enes Kišević