Platni Bilans

Globalna ekonomija Seminarski rad Tema:PLATNI BILANS Banja Luka,maj 2008

PLATNI BILANS 





Platni bilans-je skup svih ekonomskih transakcija između rezidenata i nerezidenata za određeni vremenski period(uglavnom godinu dana) Pod rezidentima se podrezumijevaju pravna lica koja imaju svoje sjedište, odnosno fizička lica koja imaju svoje prebivalište u dotičnoj zemlji. Platni bilans predstavlja pregled transakcija zemlje sa inostranstvom za period od godinu dana. Platni bilans se može formirati i za kraće vremenske periode, npr. kvartalno ili polugodišnje.



Platni bilans se u svakoj zemlji sastavlja po određenoj metodologiji i šemi koju preporučuje Međunarodni monetarni fond. Šeme prikazivanja platnog bilansa često su se mijenjale, a sve u cilju da se u platnom bilansu što potpunije prikaže njegova ravnoteža i neravnoteža.

DEVIZNI BILANS 

Devizni bilans predstavlja pregled o svim međunarodnim plaćanjima i naplaćivanjima jedne zemlje sa inostranstvom u određenom periodu. Devizni bilans je veoma značajan, jer pokazuje devizni priliv i odliv iz zemlje, kao i stanje likvidnosti zemlje prema inostanstvu. Devizni bilans, takođe, iskazuje efektivna međunarodna plaćanja. To znači da nisu uključeni podaci o kretanju robe koja nije plaćena, odnosno naplaćena.

OBRAČUNSKI BILANS





Obračunski bilans iskazuje stanje međunarodnih obaveza i potraživanja zemlje 31. decembra svake godine. Obračunski bilans sadrži sve važeće obaveze i potraživanja, kao i sve zajmove i kredite (u korišćenom, a još neotplaćenom iznosu), bez obzira kada je određena obaveza nastala. Obračunski bilans u našoj zemlji pokazuje, prije svega, finansijske zajmove i robne kredite, a u nekim zemljama, koje nemaju značajne direktne inostrane investicije, obračunski bilans, prvenstveno, iskazuje različite oblike investiranja.

STRUKTURA PLATNOG BILANSA 

Ekonomske transakcije rezidenata sa nerezidentima registruju se u platnom bilansu kao debitne i kreditne stavke. Kreditne stavke odnose se na transakcije koje utiču na sticanje i formiranje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno one stavke koje formiraju ukupnu ponudu deviza. Kreditne transakcije znače priliv deviza, dok debitne znače odliv deviza.



U transakcije koje doprinose prilivu deviza ili sticanju kupovne snage u inostranstvu spadaju: - izvoz robe, - izvoz usluga, - jednostrani transferi, - uvoz kapitala, -izvoz monetarnog zlata.



U transakcije koje djeluju na smanjenje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno koje vode odlivu deviza spadaju: - uvoz robe, - uvoz usluga, - jednostrani transferi, - izvoz kapitala, - uvoz monetarnog zlata.



U okviru tzv. tekućeg platnog bilansa ponuda deviza dolazi od kreditnih transakcija. U okviru bilansa kapitalnih transakcija ponuda deviza dolazi od debitnih transakcija. Debitne transakcije bilansa kapitalnih transakcija formiraju ponudu deviza zato što uvoz kapitala predstavlja izvoz hartija od vrijednosti. Izvoz kapitala predstavlja odliv kupovne snage u inostranstvo, odliv deviza, dok uvoz hartija od vrijednosti predstavlja određenu vrstu potvrde za ustupljenu kupovnu snagu.







Pored podjele na kreditne i debitne stavke, transakcije koje obuhvata platni bilans mogu se klasifikovati i na druge načine. Poseban značaj ima podjela na tekuće i kapitalne transakcije. Tekuće transakcije registruju devizni priliv koji se pojavljuje kao rezultat izvoza tekuće nacionalne privrede, odnosno registruju tekuća plaćanja nacionalne privrede prema inostranstvu na ime uvoza robe i usluga. Kapitalne transakcije predstavljaju transfer kupovne snage između rezidenata i nerezidenata i odražavaju promjene u dužničkopovjerilačkim odnosima među zemljama.



Bilans tekućih transakcija obuhvata dva podbilansa: -podbilans izvoza i uvoza robe, koji nazivamo trgovinski bilans i -podbilans izvoza i uvoza usluga koji nazivamo nevidljivim stavkama platnog bilansa.





Trgovinski bilans se povezuje sa matricom međusektorskih tokova. On obuhvata izvoz i uvoz robe. Izvoz robe predstavlja dio ukupne finalne potrošnje nacionalne privrede. Trgovinski bilans je jedan od najvažnijih stavki platnog bilansa većeg broja zemalja, a posebno zemalja u razvoju.

Osnovne pozicije bilansa usluga ili nevidljivih transakcija tekućeg platnog bilansa čine: - turizam, - transport i - osiguranje, te stavke tzv. faktorskih usluga u koje spadaju : -kamate, -dividende





Bilans jednostranih transfera ili unilateralnih plaćanja obuhvata transakcije koje nemaju kontrastavku. Najčešći oblik jednostranih transfera su pokloni. Jednostrani transferi mogu biti zvanični i privatni. Zvanični jednostrani transferi obuhvataju: penzije, državnu pomoć jedne zemlje drugoj zemlji, dok privatni transferi obuhvataju poklone, doznake i sl.

Bilans monetarnih rezervi 

Monetarne rezerve predstavljaju jedan od izvora međunarodne likvidnosti nacionalne privrede. Monetarne rezerve zemlje sačinjavaju: zlato, devize, specijalna prava vučenja i rezervna pozicija zemlje kod Međunarodnog monetarnog fonda. Bilans monetarnih rezervi u funkcionalnoj je vezi sa stanjem platnog bilansa.

Platni bilans i nacionalna privreda 

Postoji značajna povezanost između spoljne trgovine i nacionalne privrede. Izvoz predstavlja dio finalne potrošnje nacionalne privrede, dok na uvoz odlazi dio domaće potražnje. Deficit platnog bilansa može da bude dopunski faktor razvoja domaće ekonomije, ali isto tako može da se pojavi i kao limitirajući faktor njenog razvoja.

Slučaj zatvorene ekonomije 

U zatvorenoj privredi, odnosno privredi koja nema ekonomske odnose sa inostranstvom, proizvodnja je funkcija raspoloživosti faktora proizvodnje i tehničkog progresa. Ukupna proizvodnja u zatvorenoj privredi, odnosno njen dohodak (Y) može se rasporediti na razne oblike potrošnje, kao što su: opšta potrošnja (C), investiciona potrošnja (I) i državna potrošnja (G). Y=C+I+G

Otvorena ekonomija 

Za otvorenu ekonomiju je karakteristična sledeća jednačina: Y = C + I + G + ( X – M)

Slijedi Y = A + (X – M) (X – M) = Y - A



Ukoliko se domaća apsorpcija kreće u okvirima domaće proizvodnje i raspoloživih mogućnosti, platni bilans će biti uravnotežen. Deficit platnog bilansa pokazuje da zemlja troši više od vlastitih raspoloživih resursa, tj. da živi iznad svojih mogućnosti. Zemlja ima deficit platnog bilansa kada je apsorpcija veća od raspoloživog dohotka.

Ravnoteža platnog bilansa 

Platni bilans primjenjuje princip dvojnog knjigovodstva, što znači da je on računovodstveno uvijek u ravnoteži. U analizi platnog bilansa značajna je njegova ekonomska ravnoteža ili neravnoteža sa svim uzrocima i posledicama.





Problem ravnoteže ili neravnoteže u svim oblastima ekonomske analize, pa i analize platnog bilansa, rješava se tzv. presijecanjem bilansa. Horizontalno presijecanje platnog bilansa vrši se po kriterijumu podjele platnog bilansa na podbilanse u cilju traženja odgovora radi ocjene njegove (ne)uravnoteženosti. Najvažnija podjela po kriterijumu horizontalnog presijecanja je podjela na tekuće i kapitalne transakcije. U okviru tekućih transakcija značajno je presijecanje bilansa po osnovu robnih transakcija, transakcija po osnovu usluga i unilateralnih transakcija. Presijecanje platnog bilansa po kriterijumu podbilansnih transakcija naravno još ne daje odgovor na pitanje ravnoteže platnog bilansa, ali zato pruža informacije o uzorcima (ne)ravnoteže po pojedinim podbilansnim transakcijama (npr, kretanje salda razmjene robe, usluga, unilateralnih transakcija) u okviru tekućih transakcija



Za ocjenu ravnoteže platnog bilansa mjerodavna su kretanja transakcija po bilansu kapitalnih transakcija. Ove transakcije pokazuju na koji je način pokriven deficit bilansa po tekućim transakcijama, odnosno na koji način je plasiran suficit ostvaren po tekućim transakcijama. Presijecanje bilansa po kapitalnim transakcijama radi ocjene njegove ravnoteže vrši se ondje gdje počinju kretanja kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi. Smatra se, ako je deficit po tekućim transakcijama pokriven kretanjem dugoročnog kapitala, da je platni bilans u ravnoteži, ali ako je pokriven kratkoročnim zaduženjem ili izvozom zlata. Platni bilans je u neravnoteži. U današnjem svijetu neravnoteža platnog bilansa se najčešće stvara u robnim transakcijama: više se uvozi nego izvozi.



Vertikalno presijecanje platnog bilansa pruža informacije o oblicima sticanja inostranih platežnih sredstava u jednom vremenskom periodu (aktiva platnog bilansa) i o oblicima (načinu) trošenja inostranih platežnih sredstava (pasiva platnog bilansa). Najvažniji oblici sticanja inostranih platežnih sredstava su: izvoz robe i usluga, unilateralni transferi(pokloni, pomoći, doznake radnika i sl.), priliv kapitala (dugoročnog i kratkoročnog) i izvoz zlata.



Knjigovodstveno gledano, platni bilans je uvijek u ravnoteži. Ako postoji deficit u tekućem bilansu, on je pokriven kretanjem u bilansu po kapitalnim transakcijama (zaduživanjem u inostranstvu ili zahvatom u monetarne rezerve). U slučaju suficitarnosti tekućeg bilansa povećaće se kratkoročno ili dugoročno potraživanje od inostranstva, ili će se povećati monetarne rezerve. Znači, uravnoteženje platnog bilansa u tehničkom smislu vrši se kretanjem dugoročnog i kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi.



Inače neravnoteža platnog bilansa može biti privremena i dugotrajna (fundamentalna ravnoteža). Privremena neravnoteža izravnava se kretanjem kratkoročnog kapitala ili zahvatom u monetarne rezerve. Ako, neuravnoteženost duže potraje, ako je neravnoteža trajnijeg karaktera, onda ni najveće monetarne rezerve nisu dovoljne da stalno pokrivaju neravnotežu



O fundamentalnoj uravnoteženosti govori se kada postoji sklad između unutrašnje i spoljašnje ravnoteže. Pod unutrašnjom ravnotežom podrazumijeva se takvo stanje nacionalnog dohotka pri kojem nema ni opšte nezaposlenosti ni inflatornih tendencija porasta cijena, a pod spoljnom ravnotežom podrazumijeva se stanje uravnoteženosti platnog bilansa bez stalne potrebe za prilagođavanjem deviznog kursa ili pak za deviznom kontrolom.





Fundamentalna neravnoteža platnog bilansa definiše se kao neravnoteža takvih razmjera i tolikog trajanja da odražavanje zadovoljavajućeg nivoa zaposlenosti, cijena i uravnoteženog platnog bilansa ne može uspjeti bez prilagođavanja deviznog kursa ili devizne kontrole. Fundamentalna ravnoteža platnog bilansa definiše se kao ravnoteža platnog bilansa koja postoji duži rok i koja se odražava sama po sebi bez opšte nezaposlenosti, inflacije i bez potreba stalnog prilagođavanja deviznog kursa ili devizne kontrole.

U teoriji platnog bilansa razlikuju se statička i dinamička ravnoteža platnog bilansa. Smatra se da je platni bilans u statičkoj ravnoteži kada su uvoz i izvoz jednaki, dakle – kada nema kretanja dugoročnog kapitala, a kretanje kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi su mala. Dinamička ravnoteža se javlja kada se izvoz i uvoz razlikuju za iznos autonomnog kretanja dugoročnog kapitala iz zemlje sa nižom u zemlju sa višom kamatnom stopom (tj. kretanja koje nije u zavisnosti od stanja platnog bilansa).



Po uzorcima nastajanja, neravnoteža platnog bilansa najčešće se svodi na sledeće neravnoteže: -ciklična neravnoteža, -strukturna neravnoteža i -inflaciona neravnoteža platnog bilansa

CIKLIČNA NERAVNOTEŽA PLATNOG BILANSA 

Smatra se da ciklična neravnoteža nastaje usljed nejednakog toka ekonomskog ciklusa u svjetskim okvirima. Neravnoteža ove vrste može se liječiti zahvatom u monetarne rezerve (ukoliko ih ima), ali i preduzimanjem mjera protiv tzv. uvoza nezaposlenosti. To su najčešće mjere usmjerene na investicione aktivnosti, zatim mjere kreditne i fiskalne politike.



Prema nekim mišljenjima, otklanjanju neravnoteže može poslužiti i devalvacija, eventualno i mjere ograničenja uvoza. Za zemlje u razvoju koje i inače pate od platnobilansnih teškoća uspješno rješenje može biti i primjena deviznih ograničenja

Strukturna neravnoteža platnog bilansa 

Strukturna nertavnoteža javlja se u slučajevima kada do neravnoteže dolazi usljed različitih kretanja dohotka među zemljama. Ova neravnoteža stoji u vezi s procesom privrednog razvoja i dugoročnog je karaktera. Uzrok deficitarnosti leži u tome što domaća štednja ne pokriva u cjelosti (domaće) investicije.



U okolnostima, ako ima dovoljno priliva kapitala iz inostranstva, takvo stanje platnog bilansa neće izazvati ozbiljne poteškoće u privredi zemlje. Jedno od rješenja problema koji nastaju iz strukturne neravnoteže sastoji se u aktiviranju odgovarajućeg mehanizma međunarodnog finansiranja, i preduzimanje mjera monetarne i fiskalne politike na formiranje povoljnog odnosa štednja:investicije.

Inflaciona neravnoteža platnog bilansa



Neravnteža platnog bilansa usljed inflatornih kretanja nastaje u slučajevima kada je ukupno trošenje veće od nacionalnog dohotka. U novije vrijeme zapaža se da poremećaji u platnim bilansima mnogih zemalja imaju svoj korijen upravo u inflatornim procesima u zemlji.



Pošto je razvojni proces zakonito praćen izvjesnom inflatornošću, tako da se često ova vrsta neravnoteže miješa sa strukturnom neravnotežom platnog bilansa. Jedno od efikasnijih rješenja za liječenje ove vrste neravnoteže svodi se na dezinflaciju, tj. na otklanjanje uzroka inflacije- svođenjem efektivne tražnje na nivo ostvarenog dohotka



U teoriji kretanja kratkoročnog kapitala, pored ova dva uticaja stabilizujućeg i špekulativnog, navode se još uticaj na dohodak i monetarni efekat. Kretanje dugoročnog kapitala koje, po pravilu, nije izvedeno u vezi sa stanjem platnog bilansa kao kretanje kratkoročnog kapitala, nego je autonomnog karaktera (odnosno nezavisno je od stanja platnog bilansa, a cilj mu je izvoz kapitala radi postizanja više profitne stope) – ima dva drugačija efekta: efekat privredne ekspanzije i efekat ponovnog preusmjeravanja proizvodnih resursa.

FINANSIRANJE I PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA

a) b) c) d) e)

- Metode za uravnoteženje i prilagođavanje platnobilansnog debalansa su: deflacija devalvacija trgovinska i devizna kontrola finansiranje platnog bilansa zaduženjem u inostranstvu finansiranje deficita platnog bilansa vlastitim monetarnim rezervama

- Deflaciju, devalvaciju i deviznu kontrolu možemo nominovati kao metode platnobilansnog prilagođavanja, dok finansiranje deficita zaduženjem u inostranstvu ili vlastitim rezervama možemo nominovati kao metode finansiranja platnobilansnog debalansa.

FINANSIRANJE I PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA - Finansiranje i prilagođavanje kao metode korekcije stanja eksternog računa se razlikuju po tome “što svako prilagođavanje ipak zahtijeva određenu realokaciju resursa, promjene u strukturi proizvodnje, izmjene u strukturi izvoza i uvoza, stimulisanje i destimulisanje određenih subjekata privređivanja, dok finansiranje predstavlja na neki način odlaganje stvarnog prilagođavanja, dobijanja u vremenu, do koga će doći ranije u slučaju kratkoročnih poremećaja ili kasnije kod dugoročnih poremećaja. - Dilemu finansiranje ili prilagođavanje, kao i problem doziranja finansiranja i prilagođavanja treba posmatrati i u svjetlu troškova koje oni izazivaju.

FINANSIRANJE I PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA -

Troškovi finansiranja određeni su oportunitetnim troškovima akumuliranja monetarnih rezervi u periodu povoljne platnobilansne situacije i mogućnošću njihove produktivne upotrebe, na jednoj strani, te u uslovima zaduženja u inostranstvu koji uključuju visinu kamatne stope, rok otplate, uslovi pod kojima kreditor stavlja na raspolaganje debitoru finansijske resurse, na drugoj strani.

-

Definisanje platnobilansnog problema i platnobilansne neravnoteže je jedan od primarnih i relevantnih faktora od kojeg treba poći prilikom komponovanja i doziranja platnobilansnih korektivnih mjera.

-

Posebnu pažnju treba obratiti na uzroke i vrste eksterne neravnoteže.

FINANSIRANJE I PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA - Privremena ili slučajna platnobilansna neravnoteža u svakom slučaju preferira finansiranje kao jedino adekvatan metod platnobilansne korekcije. - Ukoliko se radi o cikličnoj neravnoteži platnog bilansa, pogodna terapija biće intervencija monetarnim rezervama, koje imaju funkciju amortizera pritiska i koje mogu izolovati nacionalnu ekonomiju od spoljnih fluktuacija. - U takvim okolnostima finansiranje platnog bilansa nije alternativno rješenje.

FINANSIRANJE PLATNOG BILANSA

- Mjesto i uloga međunarodne likvidnosti zemlje u funkciji finansiranja eksterne neravnozeže određeno je nizom faktora: * internim privrednim stanjem * pravilnom dijagnozom platnobilansnih poremećaja * faktorima internacionalnog karaktera, čiji impulsi dolaze sa međunarodnog tržišta

FINANSIRANJE PLATNOG BILANSA - U slučaju privremene neravnoteže platnog bilansa izazvane djelovanjem slučajnog i neočekivanog faktora finansiranje monetarnim rezervama je dominantan metod platnobilansne korekcije. - U slučaju kada se radi o neravnoteži koja je izazvana asimetričnim razvojem konjunktiranog ciklusa međunarodnih razmjera, strukturnim disproporcijama nacionalne privrede, inflacijom troškova ili inflacijom tražnje funkcija finansiranja, kao metoda platnobilansne korekcije, sastoji se u prebrođavanju početnih teškoća, odnosno u davanju vremena vlastima da preduzmu odgovarajuće akcije prilagođavanja, koje se prije ili kasnije moraju preduzeti, da ih pravilno komponuju i pravilno doziraju.

KVANTITATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNOJ LIKVIDNOSTI NACIONALNE PRIVREDE - Optimalni iznos monetarnih rezervi bio je predmet pažnje teoretičara i praktičara iz oblasti međunarodnih finansija još u XIX vijeku. - H. Thorton je 1802. godine konstatovao: * da zalihe zlata jedne zemlje treba da budu na takvom nivou da omoguće finansiranje trgovinskog deficita i time zemlji pruže porencijalnu korist koja se ispoljava u ublažavanju internih fluktuacija, a koje mogu biti posljedica spoljne neravnoteže * da zalihe zlata treba da budu u određenom odnosu prema nivou domaće monetarne ponude

KVANTITATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNOJ LIKVIDNOSTI NACIONALNE PRIVREDE - Odnos rezerve/uvoz kao najpodesniji kriterij determinisanja adekvatnosti monetarnih rezervi zastupali su: * Harrod (1953.) * Međunarodni monetarni fond (1953. i 1958.) * Franks (1958.) * Stamp (1958.) - Tokom šezdesetih godina odnos rezerve/uvoz bio je standardan kriterij prema kojem se utvrđivala adekvatnost monetarnih rezervi.

KVANTITATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNOJ LIKVIDNOSTI NACIONALNE PRIVREDE

- Johnson i Scitovsky su 1958. god. oživjeli tradicionalni pristup kvantifikovanju adekvatnosti monetarnih rezervi koji se zasniva na odnosumonetarnih rezervi prema monetarnoj ponudi.

- Nurkse je 1944. god. podvrgao kritici odnos rezerve/uvoz smatrajući ga nepodesnim indikatorom za ocjenu adekvatnosti monetarnih rezervi.

KVANTITATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNOJ LIKVIDNOSTI ZEMALJA U RAZVOJU - Jedan od malobrojnih pokušaja kvantificiranja optimalnog nivoa monetarnih rezervi u zemljama u razvoju sadržan je u radu J.P. Argawala “Optimal Monetary Reserves for Developing Countries” - Pri formiranju matematskog modela za izračunavanje optimalnih rezervi autor je uzeo u obzir strukturne i institucionalne razlike koje postoje između razvijenih i zemalja u razvoju. - Optimalni nivo monetarnih rezervi za zemlje u razvoju je onaj koji omogućava “da finansiraju, uz dati fiksni devizni kurs, privremeni i neočekivani platnobilansni deficit i koji istovremeno zemlji obezbjeđuje korist koja je jednaka oportunitetnim troškovima akumuliranja monetarnih rezervi.

PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA - Metode prilagođavanja platnog bilansa mogu se sistematizovati na: 1. metode koje djeluju na principima tržišne zakonitosti - automatske metode - metode ekonomske politike 2. metode administrativnog karaktera - mjere devizne kontrole i deviznih ograničenja - mjere trgovinske kontrole - administrativnog protekcionizma