Pitanja_i_neki_odgovori_iz_mmt

1. KARAKTERISTIKE ZVUČNIH I BEZVUČNIH GLASOVA, SKICIRATI VALNI OBLIK? 2. VIZUALNA REZOLUCIJA, OD ČEGA ONA OVISI? 3. KOJE SU TEHNIKE KOMPRIMIRANJA SA GUBICIMA, A KOJE BEZ GUBITAKA? 4. TRANSFORMACIJSKA KOMPRESIJA? 5. BLOK SHEMA JPEG KODERA – NACRTATI? 6. KOJA SU ČETIRI KLJUČNA PROCESA KOMPRESIJE VIDEA? 7. SREDNJA VRIJEDNOST, STANDARDNA DEVIJACIJA? 8. ŠTO PROPISUJE CD – AUDIO STANDARD? 9. MIRNA SLIKA (SPEKTAR GUSTOĆE )? 10. KAKO SADRŽAJ VIDEA DJELUJE NA KVALITETU SIGNALA? 11. ŠTO JE FORMANTNA FREKVENCIJA? 12. IZA KOJE FREKVENCIJE SE REŽE AUDIO SIGNAL A DA NE ŠTETI KVALITETI, ČUJNI SPEKTAR LJUDSKOG SLUŠNOG SUSTAVA?

ODGOVORI: 1. Zvučne glasove karakterizira velika energija tj. velika amplituda u odnosu na bezvučne signale, gdje se uočavaju relaksacijske oscilacije uzrokovane titranjem glasnica i rezonancijom u usnonosnoj šupljini. Na slici 3. prikazan je valni oblik zvučnog glasa a, gdje se mogu uočiti glotalni pulsevi, odnosno osnovna frekvencija titranja glasnica (1/Tp), te istitravanje uzrokovano rezonancijom

Valni oblik bezvučnih glasova karakterizira kaotičan valni oblik male energije, odnosno amplitude, te je sličan šumu

2. Vizualna rezolucija pv predstavlja broj elemenata slike unutar 1° vizualnog kuta ([element slike/1°]), a ovisi o udaljenosti promatrača (L [cm]) i o rezoluciji zaslona (p [element slike/cm]), kako je to shematski prikazano slikom 1. S druge strane, prostorna frekvencija slike v je definirana kao broj promjena (perioda) unutar 1° vizualnog kuta ([perioda/1°]). Slika Prikaz veze udaljenosti promatrača i područja zaslona obuhvaćenog sa 1° vizualnog kuta

Uz: x = L ⋅ tg (1°) [cm/1° slijedi:

]

pv = p ⋅ x = p ⋅ L ⋅ tg (1°) [element slike /1°

3. metode komprimiranja: BEZ GUBITAKA SA GUBICIMA run-length CS&Q Huffmanov kod JPEG delta MPEG LZW

]

4. TRANSFORMACIJSKA KOMPRESIJA: Transformacijska kompresija je zasnovana na jednostavnoj pretpostavci: kada se napravi Fourierova (ili neku druga) transformacija signala, dobiveni koeficijenti transformacije ne prikazuju više intenzitet boje/svjetline slike, već prikazuju frekvencijske komponente slike, tzv. koeficijente transformacije. U tom slučaju, kada se dobiju podaci o frekvencijama umjesto o razinama boje, može se manipulirati slikom u sasvim drugačijoj domeni nego što je to bila ona početna (mijenja se slika u frekvencijskoj umjesto u prostornoj domeni) 5. BLOK SHEMA JPEG KODERA

6. Postoje četiri ključna procesa kompresije videa: - pre-procesiranje - priprema slike za učinkovitije komprimiranje (prilagonvanje ulaznih parametara, poboljšanje kvalitete i sl.) - vremensko komprimiranje ili među-okvirno kodiranje– koristi podatke od više okvira; rezultat su P (predikcija u odnosu na prethodni okvir) i B okviri (bidirekciona predikacija – za predikciju se koristi i prethodni i sljedeći okvir); - prostorno komprimiranje ili unutar-okvirno kodiranje koristi samo podatke od jednog okvira ili polja, vrlo slično JPEG-u - Rate control – koder može kodirati konstantnom brzinom prijenosa – CBR (Constant Bit Rate)(kvaliteta se mijenja ovisno o sadržaju videa) ili promjenjivom brzinom prijenosa –VBR (Variable Bit Rate) (brzina se mijenja ovisno o .sadržaju videa).

7. Srednja vrijednost prikazuje površinu samog lika koji promatramo, dok standardna devijacija nam izdvoji rubove oblika. 8. CDaudio standard propisuje slijedeće: • • • •

linearno kodiranje u rezoluciji 16 bita frekvencija uzorkovanja je 44.1 kHz stereo zvuk – dvokanalni zvuk 1.411 Mbps protok podataka

9. Ako je slika «prirodna», odnosno ako prikazuje nešto smisleno, kao što je npr.

ljudsko lice a ne nekakav šum, zbog prirode tog lica postojat će velika sličnost (korelacija) između nekog promatranog elementa x(ki) na toj slici i elemanata koji ga okružuju. Što se ide dalje od elementa x(ki) (razmak između elemenata neka je označen slovom R) to će korelacija između njega i ostalih elemenata opadati. 10. KAKO SADRŽAJ VIDEA DJELUJE NA KVALITETU SIGNALA? 11.FORMATNA KOMPRESIJA...

12. Audio signal ima šire frekvencijsko područje i veću dinamiku, tako da su parametri za kodiranje nešto drugačiji nego kod govornog signala. Važne spektralne komponente odrenene su frekvencijskom karakteristikom ljudskog slušnog sustava. Čujni spektar obuhvaća frekvencije od 20 Hz do 20 kHz, a rezanje frekvencijskih komponenti iznad 15 kHz ne smanjuje značajno kvalitetu zvuka.