Procena Vrednosti Kompanija Korištenjem Indikatora Fundamentalne Analize

Fundamentalna analiza je skupni naziv za analizu financijskih izvještaja pojedinog društva. Njen cilj je steći okvirni dojam o vrijednosti društva. Kako je vrijednost apstraktan pojam tako se na vrijednost duštva može gledati na više načina: prvo, kao na vrijednost njegove imovine, drugo, kao na vrijednost njegovih poslovnih procesa, te treće, kao na vrijednost njegovog poslovnog potencijala u budućnosti. Stoga izračun vrijednosti društva, a samim time i cijene njegovih dionica, nije nimalo jednostavan. Ako bismo vrijednost društva promatrali kroz vrijednost njegove imovine (metoda koja se više toliko ne korisit) tada se s pravom postavlja pitanje kako odrediti vrijednost te imovine. Da li koristiti nabavnu vrijednost, knjigovodstvenu vrijednost ili tržišnu vrijednost ako je ona poznata. Ukoliko nije poznata - kako je procijeniti? Danas se za procijenu vrijednosti društva mnogo više koriste druge dvije metode, tj metoda vrednovanja poslovnih procesa društva i metoda vrednovanja njegovih budućih financijskih prihoda. U teoriji društvo za svoje dioničare vrijedi isključivo toliko koliko može zaraditi. U stvarnosti će cijena dionice na tržištu ovisiti o većem broju faktora. Na ju će utjecati makroekonomsko stanje, politička situacija, likvidnost uređenog tržišta, te u velikoj mjeri i fundamentalni pokazatelji na temelju kojih se može raditi neka procjena budućih prihoda, a samim time i procjena vrijednosti društva. Pod najosnovnijim fundamentalnim pokazateljima se podrazumijevaju: sastav imovine način financiranja imovine efikasnost likvidnost (mogućnost podmirenja obveza) profitabilnost U cilju davanja opće slike o poslovanju društava, te osiguravanja osnove za usporedbu njihovih rezultata poslovanja, na našim stranicama smo postavili analizu prema standardu svjetskih tržišta kapitala. Izvodimo je iz financijskih izvješćaja koja su društva dostavila Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, kakva su dostupna putem Javne informacjske knjižnice. Treba napomenuti da naša fundamentalna analiza ne uzima u obzir računovodstvene metode temeljem kojih društva sastavljaju svoje izvještaje. Naime, mnoge stavke izvještaja (kao što su amortizacija, deprecijacija, izvanredni prihodi ili rashodi, revalorizacija itd.) mogu uvelike izmijeniti vrijednosti ovih pokazatelja te stoga želimo potaknuti investitore da za potrebe neke dublje fundamentalne analize sami konzultiraju izvješća društva u koje žele ulagati, te da podatke sa naše stranice koriste samo okvirno.

Povrat na imovinu (ROA) – Prikazuje ''što društvo može učiniti sa imovinom koju posjeduje'', npr. koliki iznos profita može ostvariti temeljem jedinice imovine u svom vlasništvu. Obzirom da se on bitno razlikuje od industrije do industrije, ovaj pokazatelj je vrlo koristan pri usporedbi društava iz iste industrije. Tako društva koja zahtijevaju velika ulaganja u imovinu (kao na primjer distributeri komunalija) imaju u pravilu nizak prinos na imovinu, tim više što su troškovi održavanja imovine (npr. distribucijske mreže) također visoki. S druge strane kod industrija s malim potrebnim ulaganjima u imovinu, prinos na imovinu će u pravilu biti veći (kao kod društva koje se bave proizvodnjom softwarea). Povrat na kapital (ROE) – Povrat na kapital otkriva koliki profit društvo generira koristeći novac koji su dioničari investirali u njega. Izračunava se kao dobitak nakon oporezivanja podijeljen sa iznosom dioničkog kapitala. Prinos na kapital je koristan pokazatelj za usporedbu profitabilnosti društava u odnosu na slična društva u istoj industriji. Operativna marža – Omjer kojim se mjeri strategija postavljanja cijena proizvoda i efikasnost kompanije. Izračunava se dijeljenjem operativnog prihoda (prihod od prodaje umanjen za operativne troškove) sa prihodom od prodaje. Operativna marža investitoru govori koliko društvo zadržava od svake kune prodanih proizvoda prije kamata i oporezivanja. Kada operativnu maržu koristimo kao sredstvo utvrđivanja kvalitete društva najbolje je promotriti kako se ona mijenjala tijekom vremena te uspoređivati kvartalne ili godišnje podatke pojedine kompanije sa istim podacima njezinih konkurenata. Ukoliko se marža povećava, to znači da društvo zarađuje više profita za istu količinu prihoda od prodaje. Što je veća operativna marža to je bolje za društvo. Bruto profitna marža - Omjer profitabilnosti koji se izračunava dijeljenjem bruto dobiti sa ukupnim prihodima. Pokazuje koliki dio ukupnih prihoda društvo zapravo zadržava u obliku dobiti prije oporezivanja, tj. bruto dobiti. Neto profitna marža – Omjer profitabilnosti koji se izračunava dijeljenjem neto dobiti sa ukupnim prihodima. Pokazuje koliki dio ukupnih prihoda društvo zapravo zadržava u obliku neto dobiti, tj. dobiti nakom poreza. Omjer tekuće likvidnosti – Omjer tekuće imovine i kratkoročnih obveza. Tekuća imovina su: novac, utrživi vrijednosni papiri, potraživanja od dužnika i zalihe. Dakle, novac i sva imovina koja se u roku od jedne godine može unovčiti. Tekuće ili kratkotrajne obveze su svi računi koje će društvo morati platiti kroz jednu finacijsku godinu. Ovaj pokazatelj se koristi kao mjera sposobnosti srvisiranja kratkoročnih obveza. Tako se omjer 2 tumači kao zadovoljavajuća likvidnost, jer društvo može pokriti i dvostruko veće obveze od nonih koje ima. Vrijednosti ispod 2 smatraju se niskom likvidnosšću. Omjer brze likvidnosti – Omjer tekuće imovine umanjene za zalihe (tj. novac, utrživi vrijednosni papiri, potraživanja od dužnika) i kratkoročnih obveza. Ovo je nešto konzevativniji oblik omjera tekuće likvidnosti. Naime, zalihe nisu uključene obzirom da

njihova likvidacijska vrijednosti vrlo lako može biti niža od njihove knjigovodstvene vrijednosti. Obrtni kapital ili radni kapital – Obzirom da se obrtni kapital izračunava kao razlika kratkotrajne imovine i kratkoročnih obaveza, njegova veličina je izuzetno važna za održavanje tekuće likvidnosti. Naime, pozitivan obrtni kapital upućuje na zaključak da je dio kratkotrajne imovine financiran iz dugoročnih izvora (što je poželjna poslovna praksa), dok njegov negativan predznak znači da se sredstva prikupljena iz kratkoročnih izvora upotrebljavaju za financiranje dugotrajne imovine (što je neodrživa poslovna politika).

X1 = Omjer obrtnog kapitala i ukupne imovine – Ovim omjerom Altman u svoj model za određivanje izgleda nastupanja stečaja uvodi utjeacaj likvidnosti na poslovanje. Tako će društvo sa negativnim obrtnim kapitalom, i shodno tome negativnim omjerom X1, vjerojatno imati problema s podmirivanem svojih kratkoročnih obaveza. I to iz jednostavnog razloga što je njegova kratkotrajna imovina premala da bi ih pokrila. Naravno, društvo čiji je obrtni kapital pozitivan podmiriti će svoje kratkotrajne obaveze bez većih problema. X2 = Omjer zadržane dobiti i ukupne imovine – Mjereći relativnu veličinu reinvestirane zarade, ovaj pokazatelj odražava stupanj financijske poluge društva. Nizak omjer upućuje na poslovnu politiku financiranja poslovanja zaduživanjem, a ne vlastitim financiranjem. Tako visok omjer zadržane dobiti i ukupne imovine sugerira profitabilnost poslovanja društva i sposobnost preživljavanja kroz periode nepovoljnih okolnosti. X3 = Omjer EBIT i ukupne imovine – Omjer dobiti prije troška kamata i poreza prema ukupnoj imovini, koji je varijanta povrata na imovinu (ROA), koristi se za ocjenu sposobnosti društva da iz svoje imovine «izvuče» zaradu. U okviru Altmanovog modela ocjene nastupanja stečaja, upravo ovaj omjer ima najveću težinu. X4 = Omjer tržišne vrijednosti društva i duga – Ovim omjerom je u model temeljen isključivo na fundamentalnim pokazateljima uveden elemenat tržišne valorizacije. Veći omjeri se tumače postojanjem povjerenja ulagača u uspješno poslovanje društva, dok niski omjeri ukazuju na nepovjerenje ulagača i očekivanje slabih rezultata. X5 = Omjer prihoda i ukupne imovine – Iz ovog omjera iščitavamo sposobnost managementa za uspješnost u konkurentskoj utakmici, kao i uspješnost u ostvarivanju prodaje uporabom svoje imovine. Ako je ovaj omjer nizak ili čak opadajući, zanači da tržišni udio društva stagnira ili, što je vrlo nepovoljno, opada. KOEFiCiJENT STEČAJA = 1,2*X1 + 1,4*X2 + 3,3*X3 + 0,6*X4 + 1*X5 Još se naziva Altmanov sintetski pokazatelj fianancijske nesigurnosti (eng. Financial

distress Ratio) ili Z-score. To je jedan od najpoznatijih zbrojnih, odnosno sintetskih pokazatelja. Računa se kao ponderirani zbroj više pojedinačnih pokazatelja, što je uostalom i vidljivo iz gore navedene formule. Vrijednosti veće od 3 impliciraju da je društvo financijski stabilno (što je pokazatelj veći to bolje), vrijednosti od 1,8 do 3 su "siva zona", a manje od 1,8 impliciraju znatne financijske teškoća te izgledan bankrot. Uporaba ovog pokazatelja ima jedno ograničenje. Naime, primjena koeficijenta stečaja na nova društva koja još nemaju zarada ili su one tek naznatne, NIJE indikativna u smislu ocjene izgleda njihova stečaja. Takva društva, bez obzira na financijsko zdravlje svoga poslovanja, ostvarila bi nizak Z-score. Obrtaj zaliha – Izračunava se kao omjer materijalnih troškova i troškova prodane robe prema prosječnim zalihama. Predstavlja teoretski broj koliko je puta društvo naručilo zalihe od svojih dobavljača. Promatramo ga u kontekstu društava koja se bave istom djelatnošću. Kako obrtaj veći od prosjeka djelatnosti upućuje na moguće probleme u nabavi robe, tako manji obrtaj zaliha implicira moguće probleme u plasiranju proizvoda. Naplata potraživanja u danima – Prosječan broj dana koji je prošao od prodaje do naplate potraživanja od kupca. Omjer obveza i kapitala – Mjera financijske poluge društva izračunana dijeljenjem iznosa ukupnog duga sa iznosom dioničkog kapitala. Obzirom da društva svoje poslovanje mogu financirati samo iz dva izvora (vlastitim sredstvima i zaduživajem), ovaj omjer nam daje podatak o veličini zaduženja po jednoj kuni vlastitog dioničkog kapitala, tj. omjer 0,37 žnači da na svaku kunu koju smo uložili u poslovanja, još smo pozajmili 37 lipa. Koeficijent zaduženosti i koeficijent vlastitog financiranja – Pokazatelji zaduženosti koji se izračunavaju dijeljenjem ukupnog duga i ukupnog kapitala sa ukupnom imovinom. Daju informaciju koliki je dio imovine finaciran iz vlastitih izvora, a koliki pozajmljenim sredstvima. Kao napomenu treba reći da iako bi zbrajanjem ovih koeficijenata trebali dobiti iznos 1 (ili 100%), to ponekada neće biti slučaj zbog stavki se ne mogu svrstati niti pod kapital niti obveze (na primjer rezerviranja za buduće rizike i troškove, manjinski interesi, itd.). Gearing – Omjer veličine dugoročnih obaveza i preferencijalnog dioničkog kapitala prema veličini ukupnog kapitala društva, tj. ukupnog duga i ukupnog dioničkog kapitala. U obliku omjera pokazuje koliki je dio poslovanja finaciran obavezama i preferencijalnom serijom dionica. Pokriće troškova kamata – Podatak koji prikazuje koliko puta društvo teoretski može isplatiti troškove kamata iz svoje dobiti. Dobiva se na način da se dobit prije oporezivanja i kamata podijeli sa financijskim troškovima ili troškovima kamata. U pravilu će takav koeficijent biti manji kod kompanija koje se financiraju dugom, a veći kod kompanija koje u većem dijelu financiraju svoje poslovanje vlastitim kapitalom. Pokriće dividende zaradom – Podatak koji prikazuje koliko puta društvo teoretski može

isplatiti dividendu iz svoje dobiti. Dobiva se na način da se dobit prije oporezivanja i kamata podijeli sa ukupnim iznosom isplaćenim na ime dividende. Obzirom da se poslovanje financira iz vlastitih sredstava te zaduživanjem, ako društvo isplati cijelu zaradu dioničarima u obliku dividende, sredstva za poslovanje, rast i razvoj moći će namaknuti jedino dugom. Zato je ovaj koeficijent u pravilu veći od 1. Knjigovodstvena vrijednost po dionici – Predstavlja ukupnu vrijednost imovine koju bi dioničari teoretski primili u slučaju likvidacije društva. Također je usporedbom knjigovodstvene cijene po dionici i tržišne cijene moguće identificirati tržišno podcijenjene ili precijenjene dionice. Zarada po dionici – Ovo je jedan od najpopularnijih pokazatelja koji utječe na cijenu dionice. Zarada po dionici pokazuje profitabilnost društva, te prikazuje koliko je kuna neto profita društvo zaradilo po jednoj dionici. Vrlo se često koristi kod izračuna vrijednosti dionice korištenjem metode diskontiranja budućih prihoda. U pravilu, vrijednost društva je tolika koliko to društvo može u budućnosti zaraditi (gledano kroz zaradu po dionici). Da bi se dobila sadašnja realna vrijednost potrebno je te projicirane buduće prihode diskontirati do današnjeg dana. Dividenda – iznos zadnje isplaćene dividende po dionici

Omjer tržišne i knjigovodstvene cijene (P/B) – Omjer kojim se uspoređuju tržišna i knjigovodstvena cijena dionice a izračunava se dijeljenjem zadnje transakcijske cijene sa zadnjom knjigovodstvenom cijenom (izračunatom temeljem zadnjih financijskih izvješća). Knjigovodstvena cijene dionice predstavlja dionički kapital društva podijeljen sa brojem dionica. Niži omjer može značiti da je dionica podcijenjena. Međutim, također može značiti da nešto u srži ne valja sa društvom. Kao i kod većine omjera treba uzeti u obzir da on varira između različitih industrija. Između ostalog ovaj omjer može i prikazati da li investitor plaća previsoku cijenu za nešto što bi ostalo u slučaju trenutne likvidacije društva. Omjer cijene i zarade (P/E)– Vrijednosni omjer trenutne tržišne cijene u odnosu na zadnju objavljenu zaradu po dionici. Ponekad se takav omjere naziva i ‘multiplikator’ pošto predstavlja koliku cijenu su investitori voljni platiti po jedinici zarade. U pravilu, visoki omjer cijene i zarade predstavlja visoku projiciranu zaradu u budućnosti. Međutim, takav omjer nam sam po sebi ne govori puno. Korisne informacijedaje uspoređivanjem sa omjerima kompanija u istoj industriji, omjerom cjelokupnog tržišta, i sa povijesnim omjerom samog društva. Dividendni prinos (Dy) – Postotak dobit generiranog od strane dionica i isplaćenog u obliku dividendi. Izračunava se kao postotak koji zadnja isplaćena dividenda čini u trenutnoj tržišnoj cijeni dionice. Investitori mogu koristiti 'prinos' kao mjeru uspješnosti svoje investicije i uspoređivati ga sa prinosom na neke druge investicije ili vrijednosnice,

no prinos ne može biti pravi pokazatelj prihoda jer ne uzima u obzir kapitalnu dobit ili gubitak ostvaren na dionici. Tako za dionicu ADRS-P-A koja je 20.02.2006 postigla zaključnu cijenu od 3356kn, a po kojoj je društvo Adris d.d. u prethodnoj financijskoj godini isplatilo 40kn dividende, dividendni prinos iznosi 1,19%. Cijena – Zadnja transakcijska cijena sa datumom na kojega se odnosi. U trgovinskim pokazateljima pod danom podrazumjevamo kalendarske dane, a ne trgovinske dane (što su dani kojima je burza otvorena za trgovanje). Prosječan dnevni volumen – Volumen predstavlja ukupnu vrijednost svih transakcija u pojedinoj vrijednosnici i izračunavase množenjem broja protrgovanih dionica sa cijenama po kojima je dionica trgovana. Predstavlja ukupnu vrijednost novca koji je promijenio vlasnika prilkom trgovanja. Ukazuje na likvidnost dionice utoliko što se likvidnim dionicama više trguje, pa su i njihovi prosječni dnevni volimeni veći od onih na nelikvidnijim dioicama.