Odabir Parica_kon

Management pair 1. Uvod Većina telekomunikacijskih operatora ostvaruje sve manji porast prihoda od pružanja klasičnih telekomunikacijskih usluga te ih to sve više prisiljava na agresivnije nuđenje novih visokoprofitabilnih širokopojasnih servisa, od kojih usluga brzog pristupa Internetu zauzima ključno mjesto. Zajednička karakteristika svih tih novih servisa je zahtjev za znatno većom širinom frekvencijskog opsega od onog koji je potreban temeljnim uslugama. Pružanje novih širokopojasnih usluga se praktično ostvaruje ugradnjom različitih vrsta xDSL tehnologija u postojeću pristupnu mrežu. Budući je postojeća pristupna mreže bila planirana i izgrađena za niskofrekventno područje, a xDSL tehnologije koriste za svoj rad znatno širi i viši spektar frekvencija to se u eksploataciju mogu očekivati određeni problemi. Osnovni problem proizlazi iz činjenice što se postojeći niskofrekventni kabeli koriste u znatno širem frekvencijskom području, od onoga za kojeg su bili planirani. Zbog toga što većina xDSL sustav ima preklapajuće spektre, a preslušavanje između parica u kabelu je nedostatno dolazi do preslušavanja jednog sistema na drugi. Zbog toga se u samoj početnoj fazi masovnog uvođenja novih širokopojasnih usluga mora posvetiti izuzetna pozornost problemu upravljanja spektrom. Efikasno upravljanje spektrom se poduzima u cilju maksimiziranja propusne sposobnosti kabela i minimiziranju konfliktnih situacija u fazi ubrzanog uvođenja novih širokopojasnih usluga u postojeću pristupnu mrežu. Plan upravljanja spektrom je ovisan od više čimbenika i ne postoji jedno jedinstveno pravilo koje bi bilo univerzalno primjenjivo za svakog vodećeg nacionalnog operatora. Neki ključni čimbenici koji imaju bitnog utjecaja na plan upravljanja spektrom su: -

opće stanje i karakteristike postojeće pristupne mreže, karakteristike postojeće pristupne mreže na visokim frekvencijama, funkcija distribucije udaljenosti korisnika (i njeni parametri) od lokacije pristupnog čvora, stupanj iskoristivosti postojeće pristupne mreže, broj i karakteristike postojećih digitalnih prijenosnih sustava u pristupnoj mreži, koje i kakve usluge vodeći operator namjerava masovno uvoditi u narednom srednjoročnom razdoblju u svoju pristupnu mrežu,. spremnost i ozbiljnost konkurencije i njihov koncept korištenja resursa pristupne mreže vodećeg operatora.

Efikasno upravljanje spektrom moguće je provesti istovremenom primjenom dva načelna principa (metode); upravljanje paricama i upravljanje frekvencijom. Upravljanje paricama definira poziciju prihvaćenih sistema u presjeku i uzdužnom dijelu kabela. Metodom upravljanja paricama definira se postotak popunjenosti kabela sa prihvaćenim sustavima, odnosno spektralno kompatibilnim. U nastavku, mi ćemo se baviti samo ovom problematikom. Frekvencijsko upravljanje definira spektralne maske u različitim točkama uzduž kabela i/ili kabelskih grupa (glavnih, osnovnih). Kod ovog upravljanja pretpostavlja se 100 % popunjenost kabela.

1

2. Upravljanje paricama Upravljanje paricama predstavlja važan segment problematike spektralne efikasnosti u pristupnoj mreži svakog operatora. Odmah u uvodu treba naglasiti da za efikasno provođenje ove aktivnosti u pristupnoj mreži svakog operatora zahtjeva; kvalitetan, pouzdan i pedantno ažuriran informacijski sustav pristupne mreže (TIS). Ukoliko nisu ispunjeni ranije navedeni uvjeti, metodu upravljanje paricama, odnosno efikasno upravljanje spektrom u pristupnoj mreži dotičnog operatora nije moguće provesti. Kod odabiranja scenarija upravljanja paricama u pristupnoj mreži HT potrebno je uzeti u obzire neke osnovne i bitne karakteristike pristupne mreže. Zbog toga ćemo ovdje navesti osnovne karakteristike pristupne mreže HT; -

kruta mreža, slabi stupanj iskoristivosti, relativno mala duljina pretplatničke petlje, veliki broj pristupnih čvorova, pretplatnička petlja izrazito nehomogena (ugrađeni kabeli imaju različitu vrijednost radnog kapaciteta parice), zračni dio lokalne petlje izveden ne punjenim kabelima, pretplatničku petlju karakterizira nepovoljna vrijednost parametra povratnih gubitaka (return loss), od višekanalnih pretplatničkih uređaja dominira četverokanalni PCM uređaj (broj pretplatnika u četiri velika grada koji su spojeni preko tih uređaja je oko 5 %), mali broj digitalnih sustava brzine prijenosa 2 Mbit/s sa linijskim kodom HDB3, relativno mali broj HDSL sustava u pristupnoj mreži, nepostojanje SDSL sustava u pristupnoj mreži, ne postoji kontrola (prijenosne brzine) iznajmljenih parica u pristupnim mrežama, odnosno ovi vodovi nisu pod nadzorom.

Sve gore navedene činjenice imaju utjecaja na plan upravljanja paricama u pristupnoj mreži te bi se svaka od njih mogla detaljno razmotriti. Tako slabi stupanj iskoristivosti pristupne mreže nekog operatora može predstavljati prednost kada je u pitanju problematika spektralnog upravljanja u pristupnoj mreži. Međutim u ovakvoj situacija kakva je trenutno u HT ova prednost ne može doći do izražaja. Naime, kod većine izvoda pristupnih mreža zauzetost osnovnih grupa (grupe po 10 pari) nije u korelaciji sa zauzetima paricama na dotičnom izvodu. Zauzetost parica kod većine izvoda je takva da su neke osnovne grupe u potpunosti iskorištene, a neke potpuno slobodne. To ima za posljedicu bitnu degradaciju parametra PSNEXT i PS-ELFEXT, što se direktno odražava na domet, odnosno max. brzinu prijenosa koja se može postići na unaprijed definiranoj udaljenosti. Ovo posebno dolazi do izražaja kod veće penetracije širokopojasnih usluga i većih brzina. Zbog toga se u narednom razdoblju (period od 3 do 5 godina) mora postići da zauzetost svake osnovne grupe bude u korelaciji sa zauzetošću izvoda, odnosno da sve osnovne grupe bude jednakomjerno zauzete. To se posebno odnosi na one pristupne mreže gdje se očekuje veća penetracija širokopojasnih usluga.

2

3. Prijedlog scenarija za upravljanje paricama u pristupnim mrežama HT Temeljem prethodno navedenog, a uvažavajući rezultate mjerenja u pristupnoj mreži HT, ovdje će biti predložena dva scenarija upravljanja paricama u pristupnoj mreži. Ova dva scenarija polaze od pretpostavke (što je i stvarno činjenica) da će asimetrična širokopojasna usluga ostvarena primjenom ADSL tehnologije biti dominantna. Prvi scenarij je pogodan kod izvoda manjeg kapaciteta , dok drugi scenarij upravljanja paricama je pogodniji za izvode većeg kapaciteta. Prvi scenariji garantira manji domet za ADSL uslugu uz unaprijed definiranu brzinu, dok drugi scenarij je osigurava veću brzinu uz definirani domet, ali je manje efikasan kod pristupnih mreža čiji izvodi imaju relativno mali kapacitet. Prvi scenarij nazovimo ga scenarij “A” prikazan je na slici 1, dok je scenarij “B” prikazan na slici 2. U Tablici 1. dan je max. domet (za promjer žile pretplatničkog kabela od 0,4 mm) petlje kojeg je moguće postići za različite pristupne brzine kod spomenutih scenarija. Tablica 1. Neto DS brzina prijenosa (kbit/s) 384 768 1536 2048 4096 6016

SCENARIJ “A” Slabljenje/Domet 35,2 dB / 3,0 km 32,4 dB / 2,8 km 29,7 dB / 2,6 km 28,0 dB / 2,3 km 20,6 dB / 1,8 km 15,4 dB / 1,2 km

SCENARIJ “B” Slabljenje/Domet 38,1 dB / 3,2 km 35,8 dB / 3,0 km 32,8 dB / 2,8 km 31,3 dB / 2,5 km 22,9 dB / 1,8 km 17,8 dB / 1,4 km

U Tablici 2. su dani max. dometi za određene pristupne brzine prijenosa za različite promjere žile lokalne korisničke petlje. Ove vrijednosti vrijede za slučaj kada je međusobnih utjecaja različitih xDSL sustava u kabelu zanemariv. Tablica 2. Slabljenje na Promjer žile 300 kHz 0,35 mm 14 0,4 mm 12 0,5 mm 8,5 0,6 mm 7,5 0,8 mm 5,7 Premostivo kabelsko slabljenje [dB] na 300 kHz

maksimalni domet [km] pri DS-neto brzini prijenosa (Mbit/s) 0,384 0,768 1,5 2 2,3 4 6 3,3 3,1 2,6 2,3 2,1 1,6 1,4 3,9 3,6 3,0 2,6 2,5 1,9 1,6 5,5 5,1 4,3 3,7 3,5 2,7 2,2 6,2 5,7 4,9 4,2 4,0 3,1 2,5 8,2 7,5 6,4 5,5 5,3 4,0 3,3 46,5 43 36,5 31,5 30 23 19 (43,5) (40) (34,5)

Navedeni konceptu upravljanja paricama predstavljaju jednu verzija krajnjeg evolucijskog cilja, dok je, što treba ovdje istaknuti, proces upravljanja paricama dinamički, budući se jezgro kabela postupno popunjava sa xDSL sustavima. Kod tog dinamičkog procesa četvorke u kojima se nalaze ADSL i ISDN, odnosno HDSL i ISDN popunjavaju se pri samom kraju ovako predloženog scenarija. Obzirom na slabi stupanj iskoristivosti pristupne mreže malo će biti izvoda kod kojih će se javiti ova situacija, odnosno druga parica četvorke čija je prva parica zauzeta sa ADSL sustavom najčešće će biti slobodna ili će preko iste raditi POTS. 3

Postavlja se pitanje što je sa višekanalnim pretplatničkim uređajima PCM2, PCM4, PGS4, PGS8 i različitim vrstama iznajmljenih veza.. Za ove tipove uređaja predlaže se slijedeći koncept: -

uređaje tipa PCM2, PCM4 i PGS4 tretirati kao ISDN priključak, uređaj tipa PGS8 tretirati kao HDSL uređaj, iznajmljene veze za prijenos podataka brzine ≤64 kbit/s tretirati kao POTS uslugu, iznajmljene veze za prijenos podataka brzine >64 kbit/s a maje od ≤128 kbit/s tretirati ka ISDN uslugu, iznajmljene veze za prijenos podatka brzine ≥128 kbit/s tretirati kao HDSL uslugu

Ovdje je važno naglasiti da tijekom dinamičkog proces upravljanja paricama, parice četvorki u kojima s nalaze ISDN korisnici i uređaji tipa PGS4 se popunjavaju sa ADSL, odnosno HDSL sustavi na samom kraju predloženih scenarija. U stvarnim uvjetima događati će se situacije da će na jednom izvodu biti u potpunosti realiziran predloženi tip scenarija, ali postoje zahtjevi za novim ADSL priključcima. Takvi problemi će se rješavati na slijedeći način. Nakon što nova IP HT mreža bude u radu potrebno je realizirati odgovarajući informatičku podršku koja će zahvaljujući podacima o ma. izmjerenim pristupnim brzinama svakog pojedinog korisnika (podatka treba da daje centar za nadzor u upravljanje IP HT mreže) omogućiti sigurno i pouzdano praćenje problematike spektralne kompatibilnosti. Ovo će omogućiti slikovito rečeno “dinamičko praćenje spektralnog disanja mreže” te omogućiti eventualne manje ili veće korekcije (za manje pristupne brzine i bliske udaljenosti od pristupnog čvora moguć je rad dva ADSL sustava u istoj četvorki) predloženih scenarija za upravljanje paricama. Ovdje još jednom želimo istaknuti da predloženi postupak upravljanja paricama kao jedan od osnovnih preduvjeta za efikasno upravljanje spektrom u pristupnoj mreži nije moguće realizirati ukoliko informacijski sustav evidencije zauzetosti parica (TIS) nije pouzdan, siguran i blagovremeno ažuriran. Naglašavamo još dvije bitne stvari koji nisu u direktnoj vezi sa predmetnom problematikom, ali bitno pridonose efikasnosti upravljanja spektrom u pristupnoj mreži jer su u direktnoj vezi sa problematikom spektralne kompatibilnosti digitalnih prijenosnih sustava: -

digitalne prijenosne sustave brzine 2 Mbit/s sa linijskim kodom HDB3 treba što prije eliminirati iz mreže (zamijeniti sa novim sustavima G.SHDSL), prestati sa daljnjim ugradnjom HDSL sustava (linijski kod 2B1Q) već umjesto njih koristiti sustave G.SHDSL, koji imaju nekoliko bitnih prednosti.

4

a

a

d

a c

d

b

c

d

b

b

a

a c b

a c

d

b

c b

d d

c

b

a

d

c

b

d

a

a

d

c

a

c b

a d

a

d

c

c b

b

c

d

a

b a c

d

d

c b

a

a

b

c b

c b a

a d

c

b a d

d

d

a c

d

b

c b

c

a c

d

c

b

b

c

d

b

a d

d

a d

a

b

a d

c b

Legenda:

c b

ADSL HDSL ISDN DSL POTS

Sl. 1 Upravljanje paricama za grupno použeni kabel, scenarij «A»

5

a

a

d

a c

d

b

c

d

b

b

c b

a c

d

b

c b

a d

a d

c

b

a

d

c

b

d

a

a

d

c

a

c b

a d

a

d

c

c b

b

c

d

a

b a c

d

d

c b

a

a

b

c b

c b a

a d

c

b a d

d

d

a c

d

b

c b

c

a c

d

c

b

b

c

d

b

a d

d

a d

a

b

a d

c b

Legenda:

c b

ADSL HDSL ISDN POTS

Sl. 2. Upravljanje paricama za grupno použeni kabel, scenarij «B»

6