Monetarne I Javne Finansije Seminar Ski Rad

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA FAKULTET ZA POSLOVNE I FINANSIJSKE STUDIJE Odjeljenje Bijeljina

- SEMINARSKI RAD Predmet: Monetarne i javne finansije Tema: Teorije inflacije i mehanizmi inflacije

Student: Ramić Amela Broj indeksa: II – 400/08

Mentor: Dr. Žarko Ristić

Bijeljina, novembar 2008. godine SADRŽAJ

1. Uvod ……………………………………………………………………………………….. 3 2.Teorije inflacije i mehanizmi inflacije …………………………………………….......… 4 2.1. Pokušaj definiranjas inflacije ……………………………………………………….…… 4 2.2. Uzrok inflacije …………………………………………………………………………… 5 2.3. Vrste inflacije ……………………………………………………………………….…… 6 3.Inflacija prema primarnim uzrocima nastanka inflacionog poremećaja ……...……… 7 3.1. Platni bilans I struktura inflacije ………………………………………………………… 9 4. Zaključak …………………………………………………………………………….….. 10 5. Literatura …………………………………………………………………………..……. 11

2

1.UVOD Inflacija je postala prvorazredna, gotovo opšti svjetski problem. Velike i male zemlje, razvijene i nerazvijene privrede s njom se susreću. I u našoj zemlji inflacija je postala proces prilično velikih razmjera. Interes za njene uzroke, karakteristike i efekat veoma je velik, kao što je veliki interes za mogućnosti i sredstva borbe protiv nje. Zbog toga se o inflaciji mnogo piše i diskutuje, ali jedinstvenih stavova gotovo da i nema. U mnogo čemu razlikuje se teorijska objašnjenja njenih uzroka, a isto tako i mišljenja o mjerama koje bi trebalo preduzimati da se ona spriječi ili savlada. Nerijetko se ona tretira gotovo isključivo kao posljedica neodmjerene monetarno-kreditne politike. U novije vrijeme ona se često objašnjava nerazmjernim porastom nadnica i plaća. Svaka inflacija zahtijeva poseban detaljan studij njenih uzroka. Sve se više afirmira mišljenje da je inflacija kompleksna pojava i bolest cjelokupnog privrednog organizma i da je ona uvijek specifična, pa prema tome, da su i veoma specifični i raznovrsni uzroci koji je izazivaju.

3

2.T EORIJE INFLACIJE I MEHANIZMI INFLACIJE 2.1. Pokušaj definiranja inflacije Inflacija potiče od latinske riječi inflatio – nadimanje ili naduvanje a termin u ekonomskoj literaturi, u smislu naduvanja počeo se koristiti tokom američkog građanskog rata koji je trajao od 1861-1865. godine. Istorija inflacije počinje sa latinskim tiraninom Hipijem 527. godine p.n.e. i Septimijem Severom, rimskim imperatorom, 198. godine p.n.e. koji su sveli vrijednost valute za 50-60%. U pogledu definicije, postoje različite vrste shvatanja inflacije od strane brojnih autora od kojih se ipak mogu nabrojati neke osnove. Inflacija je jedna ekonomsko-finasnsijska pojava, izazvana poremećajima ravnoteže u faktorima proizvodnje, a kao njena posljedica nastaje povećanje novčanog opticaja emisijom novčanica i kreditnog novca bez odgovarajućeg pokrića u metalu ili proizvodnji. Inflacija je ono povećanje novčanog opticaja koje ima kao posljedicu porast općeg nivoa cijena. Prema tome, nije svako povećanje novčanog opticaja još inflacija, problem nastaje tek onda kada se količina novca mijenja bez odgovarajuće promjene na strani robe, tako da to mijenjanje počinje da utiče na opšti nivo cijena. Time bi se moglo reći da je inflacija dinamičan pojam. Kada se povećanje opticaja novca zaustavi i cijene ustale na novom nivou, inflacija prestaje, bez obzira na to koliki je sada opticaj novca. Prema tome, inflacija je aktuelna dok cijene stalno rastu. Zaustavljanjem cijena na bilo kojem nivou, nema više inflacije, ma koliko novi opticaj bio veći od ranijeg. Prema tome, veoma su specifični i raznovrsni uz roci koji izazivaju inflaciju. Hiperinflacija razlikuje se od procesa sekularne inflacije kao popratne puzajuće pojave koja prati privredni razvoj niza zemalja. Prvu je čak jednostavno i objasniti. Ona je posljedica, najčešće, političkih poremećaja i sukoba i time izazvanog nereda koji se pretvara u haos. Takve su ratne inflacije. Galopirajuća inflacija, inflacija koja se brzo razvija, također se lako može objasniti uzrocima koji su je izazvali taj inflatorni šok strahovitih razmjera. Međutim, inflaciju kao ekonomsku pojavu veoma različitog inteziteta – od neprimjetnih razmjera inflacije koja puzi i razvija se kao blag proces s težnjom da se ubrza pa do otvorene i snažne inflacije – nemoguće je jednostavno objasniti starim šablonima. Raznovrsnost privrednih struktura, političkih prilika i ekonomsko – političkih koncepcija uvjetuju da se inflacija veoma različito ispoljava. Različiti uzroci različite prilike i različit intezitet pojave nameću i različita sredstva borbe protiv njih. Međutim, bez obzira na to koliko ona može biti i posljedica monetarnih faktora, najčešće su monetarne mjere nedovoljne da bi se ona savladala.

4

2.2. Uzrok inflacije Suština inflacije prema novim shvatanjima, nije u porastu cijena, već u poremećaju robnonovčanih odnosa u kojoj novčana potražnja prevladava nad ponudom robe i usluga. Tri su savremena shvatanja teorije o uzrocima inflacije: • • • •

Teorija inflacije tražnje Teorija inflacije troškova Teorija strukturne inflacije

Teorija inflacije tražnje – dohodak je glavni činilac koji dovodi do nesklada u porastu tražnje i narušavanja njene ravnoteže s ponudom roba i usluga. Ostali činioci su nesrazmjerna emisija novca, nesrazmjerno pšovećanje rashoda, nekontrolisana potrošnja, psihološki činioci. Povećanje dohodka dostiže visinu koja podstiče stanovništvo i privredu na novu potrošnju uz nepokrivenu tražnju. Poželjno dejstvo je oživljavanjev proizvodnje, prometa i investicija. Do inflacije dolazi kada ukupna proizvodnja dostigne granice koje joj nameću mogućnosti njenih činilaca i kada ponuda roba i usluga počne da zaostaje za kupovnom snagom, koja podstiče iz povećanja novčane mase. Teorija inflacije troška – zove se i teorija inflacije ponude jer polazi od promjene ukupne tražnje. Porast cijena roba i usluga proističe iz nezavisnog povećanja troškova proizvodnje (plata, nadnica i sl.). Ti troškovi se prevaljuju na kupca robe pa cijene rastu, a količina novca ostaje nepromjenjena.U posljednje vrijeme, ova teorija se javlja u nešto izmjenjenom obliku kao inflacija profita-radnici iznuđuju “neopravdano”povećanje plata i nadnica. Monopolisti jureći za sve većim profitom, dižu cijene iznad nivoa koji je opravdan stvarnim povećanjem troškova proizvodje. Teorija strukturne inflacuje – okrenuta je prije svega izučavanju inflacije u zemljama u razvoju. Naime, privredni razvoj polazi od određene strukture, a elementi svake strukture su, prilično ograničeni. S ovom teorijom dolazi se u sukoba s dinamikom ubrzanog privrednog razvoja. Privredni sektori izazivaju oskudicu ponude, pa tu dolazi do stalnog skoka cijena, a poljoprivreda i industrija ne mogu da zadovolje naglo povećane zahtjeve domaćeg tržista. Održava se visok nivo izvoza, što umanjuje ponudu na domaćem tržištu. Neizbježna kontrola cijena samo pokriva ili odlažu inflaciju, ograničena domaća akumulacija ne može brzo da mijenja strukturu privrede, strani kapital je skup, a uvozne cijene su više od izvoznih. Monetarna politika je zbog svog kratkoročnog dejstva nemoćna u suzbijanju inflacije, a mogućnosti otklanjanja je uz stagnaciju, nezaposlenost.

5

2.3 Vrste inflacije Opšti rast cijena, koje karakteriše savremeni razvoj u svijetu, dovodi do toga da inflacije možemo podijeliti na nekoliko vrsta. • Prema nastajanju • Prema intenzitetu • Prema uzročno-posljedničnim vezama • Prema dejstvu • Preme dužini trajanja • Prema namjeri • Prema porijeklu Prema nastajanju: a) apsolutna - stvarno povećanje količine novca u opticaju; b) relativna – povećanje brzine opticaja novca, bez povećanja stvarne količine novca u opticaju. Prema intenzitetu: a) pauzirajuća ili laka od - 2 do 5%; b) galopirajuća do – 100% godišnje; c) hiperinflacija – preko 100% ili čak više hiljada ili miliona godišnje. Prema uzročno-posljedičnim vezama a) inflacija potražnje – prevelika tražnja u odnosu na ponudu (novčane mase nominalnih dohodaka, potrošnje). b) inflacija troškova – povećani troškovi proizvodnje (sirovine, repromaterijala i energije) ili povećanje cijena radne snage. c) strukturna inflacija – porast cijena samo određenih uvoznih komponenti, zbog njihovog povećanja na svjetskom, tržištu (energije i sirovina – nafte) e) psihološka inflacija – rezultat psiholoških efekata (inflacionih očekivanja) u uslovima intezivnog ubrzanja inflacione spirale. f) izazvana socijalno – političkim faktorima – prilikom prelaska na tržišne uslove i slobodno formiranje cijena. Prema dejstvu: a) aktivna – slobodna, otvorena neobuzdana; b) neaktivna – prigušena, kontrolisana. Prema dužini trajanja: a) sekundarna – blagi oblik sa umjerenim rastom cijena, dugim rokom trajanja, rijetko prelazi u hiperinflaciju, obično posljedica cikličnog kretanja privrede. b) jednokratna – kratak vijek trajanja, nešto viši rast cijena a uzrok su mjere ekonomske politike.

6

c) hronična – oštrija, dugoročnija, viša stopa rasta cijena i tendencija progresivnog razvoja iz godine u godinu. Prema na namjeri: a) namjeravana – svjesno djelovanje monetarne vlasti radi postizanja ciljeva (oživljavanje proizvodnje, smanjenje duga). b) nenamjeravana – rezultat finansijske ili ekonomske nužnosti. Prema porijeklu: a) unutrašnja (domaća) – rezultat budžetskog deficita, ekspanzije kredita, povećanje investicija u zemlji i sl. b) spoljna (uvezena) – kanalima robne razmjene, novčanog kapitala, radne snage i sl. Dolazi iz inostranstva. 3. INFLACIJA PREMA PRIMARNIM UZROCIMA NASTANKA INFLACIONOG POREMEĆAJA Inflacija nastaje zbog raznih uzroka u privredi. Društveno-ekonomski i politički faktori mogu postati uzrok u savremenim uslovima. Sa stanovišta uzroka promjene cijena, svi oblici inflacije se mogu svrstati u nekoliko slijedećih osnovnih grupa. Inflacija novca ili novčana inflacija – porast cijena je posljedica novčanog opticaja koji prema shvatanju kvantitativne terorije novca, jedini izaziva automatski i proporcionalni rast cijena. Kasnije je ovo nadopunjavano sa većim naglašavanjem tražnje kao determinante promjene cijena. Tako se razvijaju monetaristički i dohodni pravac u formulisanju inflacije. Monetearistički pravac – neokvantitativna teorija novca Fridmana: svaki porast količine novca, ako je veće od porasta nacionalnog dohodka, dovodi do povećanja opšteg nivoa cijena. Inflacija troškova – polazi od toga da do porasta cijena dolazi zbog autonomnog rasta pojedinih vrsta reprodukcije. Prema ovoj koncepciji, do porasta cijena ne mora doći zbog povećanja količine novca u opticaju, već zbog neodgovarajućeg ponašanja faktora proizvodnje u reprodukciji. Inflacija tražnje – rezultat je dohodnog, odnosno Kejnzovog prilaza novčanoj tražnji. Ova efektivna tražnja nastaje faktorima monetarnog, ali i nemonetarnog karaktera. Tražnjom izazvana inflacija ipak nije identična sa inflacijom tražnje do koje dolazi zbog povećanja novčanog opticaja i to zbog novih momenata u načinu formiranja efektivne tražnje. Poseban oblik inflacije tražnje (Viksel) proizilazi iz teorije inflacionog jaza. Strukturna inflacija – je reakcija na prethodne dvije inflacije. Prema ovoj teoriji nemoguće je inflaciju identifikovati kao nesklad između ponude i tražnje cijele privrede. Naime, na nekim sektorima može da postoji višak tražnje u odnosu na ukupnu ponudu, negdje obrnuto, a mogu da postoje neki sektori privrede sa uravnoteženim odnosima ponude i tražnje. Dakle, treba razlikovati agregatne odnose tražnje i ponude za privredu kao cjelinu za pojedine sektore jer do inflacije može doći i kada ne postoji globalni raskorak tražnje i ponude u privredi, ali postoji na parcijalnim tržištima. Nastupa situacija da zbog strukturnih poremećaja rastu cijene i onda kada u privredi postoji globalna ravnoteža, pa se ovaj koncept naziva i inflacijom parcijalne ravnoteže.

7

Koncepcija uvozno-izvozne, odnosno platnim bilansom izazvane inflacije – do inflacije dolazi zbog deficita platnog bilansa koji može da nastane po tri osnova: a) većeg uvoza potrošnih i investicionih dobara radi ishrane stanovništva i uvozne investicione izgradnje; b) plaćanja kamata i otplate prispjelih kredita inostranstvu; c) odliva kapitala iz zemlje u inostranstvu. Bez obzira na uzrok, deficit platnog bilansa mora se pokriti ili zaduženjem u inostranstvu ili devalvacijom domaće valute, što u oba slučaja vodi povećanju cijena u zemlji i padu kursa domaće valute. Ostale koncepcije inflacije – npr: psihološko objašnjenje inflacije, koje se bazira na psihološkoj teoriji vrijednosti novca: Teorija ponašanja (Denize) i Teorija dominacije (Pero). Ove psihološke teorije se smatraju kao nesamostalne, odnosno pomoćno sredstvo u analizi ekonomskih pojava i procesa. Pozitivno dejstvo inflacije, kao kratkoročne i jednokratne pojave, u slučaju privremene nezaposlenosti proizvodnih kapaciteta ne može se negirati. Ipak, teško je utvrditi rok trajanja jedne jednokratne inflacije, uvedene da bi se postigao neki mogući kratkoročni efekat. To važi za utvrđivanje tačnog vremena kada ona treba da prestane, ukoliko se ne želi da privreda iz stanja latente pređe u stanje srednje i galopirajuće-trajne i hronične inflacije. I takvom inflacijom je stvoreno jedno novo stanje odnosa u privredi, pa se i samim prestankom inflacije ono sada ponovo mijenja tako da se jedna neravnoteža zamjenjuje drugom. Inflacija je u cjelini negativna pojava koja prouzrokuje utoliko veće posljedice ukoliko uzima veći zamah. Posljedice inflacije mogu se podijeliti u dvije kategorije: direktne i indirektne posljedice. Direktne posljedice: a) smanjenjenje zaliha proizvodnih i potrošnih roba – ako ne postoje obilne reserve (čime se oslobađaju “zaleđena” sredstva) inflacija uzrokuje oskudicu i osiromašenje asortimana proizvoda. b) Porast materijalne proizvodnje – zahtijeva i odgovarajuće povećanje novčane mase, što može povoljno da djeluje na veću uposlenost materijalnih rezervi i radne snage. Ipak, kada je to postignuto, svako dalje povećanje novčanog volumena i traženje gubi opravdanje jer da djeluje na porast cijena. c) Smanjenje izvoza i porast uvoza – budući da se povećava tražnja za domaćim i uvoznim robama. Ipak se mogu pojaviti deformacije ovih tendencija, poput administrativnih mjera stimulisanja izvoza ili je izvoz ograničen zbog oskudnosti rezervi. Takođe, bitno pitanje je da li postoji suficit ili deficit trgovinskog ili platnog bilansa. d) Dodatna tražnja void porastu cijena – ne u jednakoj mjeri kod svih grupa proizvoda, što zavisi od porijekla inflacionog inplusa.

8

3.1. Platni bilans i struktura inflacije Izraz platni bilans prvi je upotrijebio britanski ekonomista Stuart u svom djelu “An inquiry into the Principles of Political Economy” iz 1767., godine. Stuart pominje platni bilans govoreći o ukupnoj masi recipročnih plaćanja između zemlje i inostranstva. Međutim, od tada pa do danas koncepcija platnog bilansa doživjela je velike izmjene.Danas se platni bilans definiše kao sistemski dvostrani pregled ili popis, svih ekonomskih transakcija obaveljnih između rezidenta i nerezidenta u određenom vremenskom periodu – najčešće u jednoj godini. Dakle, u platni bilans bilježe se i efektivno izražava plaćanja u toku godine ali i ona plaćanja koja se odlažu za kasnije, to jeste na kredit. Odnosi jedne zemlje sa ostatkom svijeta održavaju se u transakcijama koje se sadrže u platnom bilansu. To su komercijalne operacije, kao što je izvoz automobila na američko tržište krajem osamdesetih, ili uvoz npr. mašina iz Njemačke od strane drugih privrednika. Na platnom bilansu takođe se nalaze i finansijske operacije, kao što je ulazak stranog kapitala sa investicijom u domaća preduzeća i kupovina nacionalnog duga. Platni bilas dobija sve više na značaju u današnjem globalnom svijetu tako da se njime mjeri otvorenost jedne ekonomije. Izvoz + uvoz podijeljeno je na bruto društveni proizvod. Platni bilans ili bilans plaćanja predstavlja sistematski pregled svih transakcija koje rezidenti jedne zemlje obave sa rezidentima svih drugih zemalja u toku jednog vremenskog perioda (obično jedna godina) iz kojih proističu plaćanja (dugovanja) i primanja (potraživanja) bez obzira da li su dospjele ili ne. Pod rezidentima se popdrazumijevaju pravna lica koja imaju svoje sjedište odnosno fizička lica koja imaju svoje prebivalište (domicil) u određenoj zemlji i čije poslovanje predstavlja sastavni dio privredne djelatnosti te zemlje. Platni bilans podrazumijeva bilans svih primanja i izdavanja koja nastaju na osnovu ukupnih ekonomskih transakcija sa inostranstvom u datom vremenskom periodu. Platni bilans, dakle, izražava ukupno robnu razmjenu, nerobni promet i sve druge nerobne prihode i rashode. Šema platnog bilansa: Može se uzraziti kao PB = Pr – D PB = platni bilasns zemlje, Pr = ukupna primanja iz inostranstva D = ukupne obaveze prema inostranstvu.

pri čemu je :

Strukturna inflacija je reakcija na prethodne dvije inflacije. Naime, na nekim sektorima može da postoji višak tražnje u odnosu na ukupnu ponudu, negdje obrnuto, a mogu da postoje neki sektori privrede sa uravnoteženim odnosima ponude i tražnje. Dakle, treba razlikovati agregatne odnose tražnje i ponude za privredu kao cjerlinu i za pojedine sektore, jer do inflacije može doći i kada nepostoji globalni raskorak tražnje i ponude u privredi, ali postoji na parcijalnim tržištima. Nastupa situacija da zbog strukturnih poremećaja rastu cijene i onda kada u privredi postoji globalna ravnoteža, pa se zbog ovog koncept naziva inflacijom potencijalne ravnoteže.

9

4. ZAKLJUČAK Istorija inflacije, premda je veoma duga, nema veliko značenje za analizu savremenih inflatornih poremećaja koji nadolaze tek poslije velike ekonomske krize, tog velikog poremećaja u svjetskoj privredi koji je inaugurirao promjene u pogledima na privredu, privredni razvoj i ekonomsku i monetarno-kreditnu politiku. Za modernu robnu proizvodnju od tog prelomnog momenta inflacija nije predstavljala značajnu, a ni karakterističnu pojavu koja bi jače zaokupljala ekonomsku misao. Inflacija u svom klasičnom smislu i pojavnom obliku jeste zaista naduvenost novčanog opticaja iznad realnih potreba robnog prometa. Po Marksu “novčana kriza nezavisna od stvarne krize” u novije se doba pokazuje se sve manje tipičnom pojavom. Kao uzrok inflacije sve se više mogu istaknuti drugi faktori stim da su, najčešće različiti uzročnici isprepleteni, te je teško utvrditi interakciju mnogobrojnih različitih faktpora, jer i posljedica u gotovo infinitezimalnoj životnoj igri postaje uzrok koji utječe i stvara nove posljedice.

10

5. LITERATURA

1. Internet Http:// sh.vikipedija.org/viki/inflacija 2. Dr. Muhamed Alijagić, Međunarodna ekonomija, Banja Luka 2006. godine 3. Ivo Peršin * Antun Šokman, Monetarno-kreditna politika, Zagreb 1979. godine 4. Pr.dr. Jovan Sejmenović * Pr.dr. Slobodan Komazec * Pr.dr. Žarko Ristić, Monetarne i javne finansije, Banja Luka 2008. godine.

11