1 IZBOR U UVJETIMA NESIGURNOSTI Ako želimo rizik kvantitativno opisati, moramo započeti popisivanjem svih mogućih ishoda ili posljedica nekog poteza ili događaja, kao i vjerojatnosti da će se svaki događaj desiti. Vjerojatnost pokazuje koje su šanse da dođe do određenog događaja. Objektivna interpretacija vjerojatnosti oslanja se na učestalost kojom se neki događaj ponavlja. Ako nema sličnih iskustava iz prošlosti nemoguće je izvesti objektivne mjere vjerojatnosti pa su nam potrebne neke subjektivne mjere. Subjektivna vjerojatnost je percepcija da će se neki događaj desiti; različiti ljudi mogu procijeniti različite vjerojatnosti različitih ishoda te tako donijeti i različite odluke. Očekivana vjerojatnost – ponderirani prosjek vrijednosti isplata svih mogućih ishoda, gdje su ponderi vjerojatnosti svakog pojedinog ishoda. Općenito, ako postoje dva moguća ishoda s isplatama X 1 i X 2 , a vjerojatnost svakog ishoda je dana sa Pr1 i Pr2 , očekivana vrijednost je jednaka E ( X ) = Pr1 X 1 + Pr2 X 2 Varijabilnost pokazuje do koje se mjere mogući ishodi neke situacije razlikuju. Varijabilnost mjerimo izračunavanjem standardne devijacije drugog korijena prosjeka kvadrata odstupanja isplata svakog ishoda od njihove očekivane vrijednosti. Standardna devijacija je σ gdje je σ 2 = Pr1 ( X 1 − E ( X ) ) 2 + Pr2 ( X 2 − E ( X ) ) 2 Očekivana korisnost – zbroj korisnosti svih mogućih ishoda, ponderiran vjerojatnošću događanja svakog ishoda. pr. E (u ) = (1 / 2)u (10000) + (1 / 2)u (30000) = 0.5(10) + 0.5(18) = 14 Osobama koje su nesklone riziku, privlačniji je siguran dohodak određene visine od rizičnog dohotka iste očekivane vrijednosti. Za osobu koja nije sklona riziku gubici su važniji od dobitka. Nesklonost riziku – davanje prednosti sigurnom dohotku pred nesigurnim dohotkom uz jednaku očekivanu vrijednost Osoba koja je indiferentna prema riziku ravnodušna je između sigurnog i nesigurnog dohotka ako je očekivana vrijednost jednaka. Za osobu koja je indiferentna prema riziku, graična je korist dohotka konstantna. Pojedinac sklon riziku daje prednost nesigurnom dohotku pred sigurnim dohotkom uz jednaku očekivanu vrijednost. Premija na rizik je maksimalni iznos novca koji je osoba nesklona riziku spremna platiti da bi izbjegla preuzimanje rizika. Premija na rizik jednaka je iznosu očekivanog dohotka kojeg bi se ta osoba odrekla kako bi ostala ravnodušna između sigurnog i rizičnog posla.
[
]
[
]
2 Ljudi su, općenito govoreći, neskloni riziku. Tri su načina na koje potrošaći i menadžeri često smanjuju rizik: diverzifikacija, osiguranje i prikupljanje više informacija o izborima i isplatama. Diverzifikacija – smanjenje rizika raspoređivanjem resursa na mnoštvo aktivnosti čiji ishodi nisu blisko povezani Negativna korelacija – dvije varijable teže kretanju u suprotnim smjerovima (jedan uređaj se dobro prodaje, a prodaja drugog uređaja ide loše) Pozitivna korelacija – dvije varijable teže kretanju u istom smjeru Osiguranje: ako je trošak osiguranja jednak očekivanom dobitku, osobe nesklone riziku uplatit će dovoljno polica osiguranja kako bi mogle u potpunosti nadoknaditi moguće gubitke. Zakon velikih brojeva: mogućnost da se izbjegne rizik proda li se mnogo osiguravajućih usluga utemeljena je na zakonu velikih brojeva. Procjeniteljeva (akutarska) nepristranost – situacija u kojoj je premija osiguranja jednaka očekivanoj isplati. (osiguravajuća društva obično zaračunavaju premije koje su više od očekivanih gubitaka). Vrijednost informacije – razlika između očekivane vrijednosti izbora kad su potpune informacije na raspolaganju i očekivane vrijednosti uz nepotpune informacije. Imovina je sve ono što svom vlasniku pruža tok novca ili usluga. Novčani tok može biti i neizravan te se pojaviti u obliku porasta ili smanjenja vrijednosti imovine. Porast vrijednosti imovine predstavlja kapitalni dobitak, a smanjenje kapitalni gubitak. Rizična imovina – imovina koja svom vlasniku pruža nesiguran tok novca ili usluga Novčani tok od rizične imovine je barem jednim dijelom slučajan. Nerizična imovina – imovina koja svom vlasniku pruža siguran tok novca ili usluga Ljudi kupuju i drže imovinu zbog novčanog toka koji im donosi. Povrat (prinos) na imovinu je ukupni novčani tok koji imovina donosi (uključujući kapitalne dobitke i gubitke) izražen kao dio cjeline te imovine. Povrat na imovinu često izražavamo u realnim terminima tj. korigirano za inflaciju . Realni povrat na imovinu dobijemo ako nominalni povrat umanjimo za stopu inflacije. Očekivani povrat na imovinu je očekivana vrijednost povrata na tu imovinu, odnosno prosječni povrat koji bi ta imovina trebala zaraditi. Nekih godina stvarni povrat može biti mnogo viši od očekivanog, a nekih mnogo niži. Dugoročno, prosječan povrat bi ipak trebao biti sličan očekivanom povratu. Portfelj ulaganja: očekivani povrat na ukupni portfelj R p bit će ponderirani prosjek očekivanih povrata na obje vrste imovine: R p = bRm + (1 − b) R f R f - povrat na trezorske zapise; Rm - očekivani povrat na dionice; Standardna devijacija portfelja je jednaka dijelu portfelja uloženog u rizičnu imovinu pomnoženom sa standardnom devijacijom te imovine σ p = bσ m ( Rm − R f ) σp Kako ulagač treba izabrati visinu dijela b ? b = σ p / σ m ;; R p = R f + σm (GRAF 5.6) Ova je jednadžba budžetska crta jer opisuje trade-off između rizika σ p i očekivanog povrata R p . Jednadžba opisuje ravnu crtu. Očekivani povrat portfelja R p raste, kako raste i standardna devijacija tog povrata σ p . Nagib ( Rm − R f ) / σ m nazivamo cijenom rizika. (GRAF 5.7) Krivulje indiferencije su rastuće jer je rizik nepoželjan. Uz više rizika, ulagaču se moraju pružiti više očekivane stope povrata kako bi bio jednako zadovoljan. Ulagaču je najbolje izabrati kombinaciju rizika i povrata u točki gdje krivulja indiferencije dotiče budžetsku crtu. U toj točki povrat ulagača ima očekivanu vrijednost R* uz std. dev. σ *
3 TRŽIŠNA MOĆ: MONOPOL I MONOPSON Na savršeno konkurentskom tržištu prisutnost velikog broja prodavača i kupaca osigurava da niti jedan prodavač ni kupac ne mog utjecati na cijenu. Kod donošenja odluke o količini proizvodnje i prodaje pojedinačna poduzeća cijenu prihvaćaju kao zadanu veličinu, jednako kao i kupci prilikom odlučivanja o količini kupnje. Monopol je situacija na tržištu kada postoji samo jedan prodavač i mnogo kupaca. Monopson je tržište s mnogo prodavača, a samo jednim kupcem. Monopolistova količina bit će niža, a cijena viša od konkurentske količine i cijene. Poduzeća mogu biti u mogućnosti da utječu na cijenu te profitiraju u naplaćivanu cijene više od graničnog troška – ta poduzeća imaju monopolističku moć. Monopsonist plaća cijenu koja ovisi o količini koju kupuje. Problem monopsonista je odabdrati količinu koja maksimalizira njegivu korist od kupnje – vrijednost koja potječe od robe umanjena za plaćeni novac. Monopol i monoposon su dva oblika tržišne moći. Tržišna moć – mogućnost prodavatelja ili kupca da utječu na cijenu dobra MONOPOL Monopolist jest tržište i on u potpunosti kontrolira količinu proizvoda koje nudi za prodaju. Kako bi maksimalizirao profit, monopolist mora najprije odrediti svoje troškove i karakteristike tržišne potražnje. Monopolistov prosječni prihod – cijena koju dobiva po prodajnoj jedinici proizvoda – upravo je krivulja tržišne potražnje. Granični prihod – promjena prihoda koja proizlazi iz promjene proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda. Za maksimalizaciju profita poduzeće mora odrediti količinu proizvodnje tako da je granični prihod jednak graničnom trošku. GRAF 10.1 i GRAF 10.2
Profit π predstavlja razliku između prihoda i troškova koji ovise o količini π (Q) = R (Q) − C (Q) . Kako se Q povećava od nule, profit će se povećavati dok ne dosegne maksimum i tada počinje opadati. Prema tome, Q uz koji se postiže maksimalan profit je onaj kada je dodatni profit zbog malog porasta Q jednak nuli (tj. ∆π / ∆Q = 0 ). Tada ∆π / ∆Q = ∆R / ∆Q − ∆C / ∆Q = 0 Uvjet maksimalizacije profita: MR = MC
4 Grubo pravilo za određivanje cijena: izmjereno pri razini proizvodnje koja donosi maksimalni profit MR = P + P (1 / E d ) . Budući da je cilj poduzeća maksimalizacija profita, možemo odrediti da je granični prihod jednak graničnom trošku P + P(1 / E d ) = MC , a iz toga P − MC 1 =− dobivamo . Lijeva strana jednadžbe (P-MC)/P je marža dodana na granični P Ed trošak kao postotak od cijene. Jednadžba govori da marža treba biti jednaka negativnoj inverznoj elastičnosti potražnje. Na savršeno konkurentnom tržištu cijena je jednaka graničnom trošku. Monopolist naplaćuje cijenu koja premašuje granični trošak. Krivulja ponude predstavlja granični trošak proizvodnje za industriju u cijelosti. Monopolističko tržište nema krivulju ponude. Kada se posebni porez nametne konkurentskoj industriji, tržišna cijena raste za iznos koji je manji od poreza. Kod monopola, cijena ponekad može narasti više od iznosa poreza. Odluka o optimalnoj proizvodnji dobiva se kao MR = MC + t GRAF 10.5 i GRAF 10.6
Poduzeće s više pogona: Kolika bi trebala biti ukupna proizvodnja i koliko bi proizvoda trebao proizvesti svaki pogon? 1. KORAK: bez obzira kolika je razina proizvodnje, ona treba biti podijeljena između dva pogona na način da je granični trošak isti za svaki pogon. 2. KORAK: poznato je da ukupna proizvodnja mora biti takva da je granični prihod jednak graničnom trošku. Inače, poduzeće bi moglo povećati svoj profit povećanjem ili smanjivanjem razine proizvodnje. Tada je profit: π = PQT − C1 (Q1 ) − C 2 (Q2 ) Kod konkurentnog poduzeća cijena je jednaka graničnom trošku; kod poduzeća s monopolskom moći, cijena je veća od graničnog troška. Lernerov indeks monopolske moći – mjera monopolske moći izračunata kao razlika između cijene i graničnog troška, podijeljena sa cijenom. L = ( P − MC ) / P . Lernerov indeks uvijek ima vrijednost između nula i jedan. Za savršeno konkurentno poduzeće P = MC , tako da je L = 0 . Što je veći L, veći je stupanj monopolske moći. L = ( P − MC ) / P = −1 / E d , E d - elastičnost krivulje potražnje poduzeća.
5 Ako je elastičnost potražnje poduzeća velika, marža će biti niska (može se reći da to poduzeće ima vrlo malu monopolsku moć). Ako je elastičnost potražnje poduzeća mala, marža će biti visoka (poduzeće će imati značajnu monopolsku moć). Izvori monopolske moći: monopolska moć predstavlja sposobnost poduzeća da odredi cijenu veću od graničnog troška te da iznos za koji cijena premašuje granični trošak inverzno ovisi o elastičnosti potražnje poduzeća. Što je krivulja potražnje manje elastična, to će poduzeće imati veću monopolsku moć. Tri faktora koja određuju elastičnost potražnje poduzeća: 1. elastičnost tržišne potražnje – budući da će elastičnost potražnje poduzeća biti barem jednako elastična kao tržišna potražnja, elastičnost tržišne potražnje organičava potencijal monopolske moći. U slučaju postojanja samo jednog poduzeća, njegova krivulja potražnje bit će tržišna krivulja potražnje. 2. broj poduzeća – uz ostale uvijete nepromjenjene i jednake, monopolska moć svakog poduzeća pada s porastom broja poduzeća. U slučaju kada samo nekoliko poduzeća ima udio u većini prodaje na tržištu, kažemo da je tržište jako koncentrirano. Povećanje broja poduzeća jedino može smanjiti monopolsku moć svakog od postojećih poduzeća. 3. interakcija između poduzeća – poduzeća mogu konkurirati agresivno, snižavajući cijene kako bi zadobile veći udio na tržištu; na taj način cijene bi mogle pasti do gotovo konkurentske razine. Poduzeća se mogu čak i udružiti i dogovoriti da zajednički ograniče proizvodnju i povise cijene. Uz ostale uvijete jednake, monopolska moć manja je kada poduzeća agresivno konkuriraju, a veća kada surađuju Na konkurentnom tržištu cijena je jednaka graničnom trošku. Monopolska moć ima za posljedicu da je cijena veća od graničnog troška. Potrošači na gubitku, a poduzeće na dobitku. Rent-seeking – trošenje novca u društveno neproduktivne svrhe za dobivanje, održavanje ili iskazivanje monopolske moći. Prirodni monopol – poduzeće koje može proizvesti cjelokupnu proizvodnju tržišta uz njniži trošak nego kada bi postojalo nekoliko poduzeća. Regulacija stope povrata – najveća dozvoljena cijena koju određuje regulatorna agencija temelji se na očekivanoj stopi povrata koju će poduzeće zaraditi. GRAF 10.10 ; GRAF 10.11 ; GRAF 10.12
6 MONOPSON Monopson – predstavlja tržište na kojem postoji samo jedan kupac Oligopson – tržište sa samo nekoliko kupaca Kada postoji samo jedan, ili samo nekoliko kupaca, neki od njih mogu imati monopsonsku moć; mogućnost kupca da utječe na cijenu dobra. Monopsonska moć omogućuje kupcu da kupuje dobra za nižu cijenu od one koja bi bila na konkurentnom tržištu Granična korisnost ili vrijednost – dodatna korist koja potječe od kupovine jedne ili više jedinice dobra Granični izdatak – dodatni trošak kupnje još jedne jedinice dobra Kod konkurentskog kupca trošak svake kupljene jedinice je isti bez obzira na broj kupljenih jedinica; on je jednak tržišnoj cijeni dobra; granični izdatak je jednak prosječnom izdatku, što je ponovno jednako tržišnoj cijeni dobra Kod odlučivanja koliko kupiti, granična korisnost od zadnje kupljene jedinice izjednačava se s graničnim izdatkom za tu jedinicu. Krivulja ponude je krivulja prosječnog izdatka. Monopsonist može kupiti dobro po cijeni ispod svoje granične vrijednosti. Za monopsonista je granični izdatak veći od prosječnog izdatka. GRAF 10.13 ; GRAF 10.14 ; GRAF 10.15
Na konkurentnom tržištu cijena i granična vrijednost su jednaki. Kupac s monopsonskom moći ipak može kupiti robu po cijeni ispod granične vrijednosti. Izvori monopsonske moći: monopsonska moć ovisi o tri slične stvari: elastičnosti tržišne ponude, broju kupaca na tržištu te interakcijama tih kupaca na tržištu.
7 Elastičnost tržišne ponude – krivulja ponude je rastuća, tako da granični izdatak premašuje prosječni izdatak. Što je krivulja ponude manje elastična monopsonist uživa veću monopsonsku moć. Kada na tržištu postoji samo jedan kupac – monopsonska moć je u potpunosti određena elastičnošću tržišne ponude. Broj kupaca – broj kupaca važna je odrednica monopsonske moći. Kada postoji velik broj kupaca, nijedan nema veliki utjecaj na cijenu. Potencijal za monopsonsku moć javlja se kada postoji ograničen broj kupaca. Interakcija između kupaca – ako ovi kupci konkuriraju agresivno, oni će povisiti cijenu gotoov do granične vrijednosti proizvoda i imat će malu monopsonsku moć. Ako kupci konkuriraju manje agresivno, ili se čak sporazume, stupanj monopsonske moći kupaca može biti tako visok, kao da postoji samo jedan kupac. Budući da monopsonska moć ima za posljedicu niže cijene i manje kupljene količine, za očekivati je da će zbog toga kupci bolje proći, a prodavači lošije . Na konkurentnom tržitu cijena je jednaka graničnoj vrijednosti. Stoga se konkurentska cijena i količina, Pc i Qc , nalaze na presjeku krivulje graničnog izdatka i krivulje granične vrijednosti. Kupac kupuje manje, Qm umjesto Qc , te tako gubi višak prikazan trokutom B. Ukupno povećanje viška stoga predstavlja A-B. U konačnici, nestao je neto gubitak probitka prikazan kan B+C. To je gubitak probitka ili blagostanja zbog monopsoonske moći. Gubitak probitka ili blagostanja je društveni trošak ove neefikasnosti. Bilateralni monopol – tržište sa samo jednim kupcem i prodavačem. I kupac i prodavač su u situaciji pregovaranja. Monopsonska i monopolistička moć teže međusobnom poništenju. Drugim riječima, monopsonska moć kupca smanjuje efektivnu moć prodavača i obrnuto. Monopsonska moć će potiskivati cijenu bliže graničnom trošku, dok će monopolska moć potiskivati cijenu prema graničnoj vrijednosti. GRAF 10.16 i GRAF 10.17
8 ODREĐIVANJE CIJENE I TRŽIŠNA MOĆ Osnovni cilj svake strategije određivanja cijena: osvajanje potrošačevog viška i njegovo pretvaranje u dodatni profit poduzeća. GRAF 11.1 – za maksimiziranje profita, izabrat će cijenu P* i odgovarajuću proizvodnju Q* pri presjeku krivulja graničnog troška i graničnog prihoda. Cjenovna diskriminacija – naplaćivanje različitih cijena različitim kupcima za slična dobra Javlja se u tri osnovna oblika: cjenovna diskriminacija prvog, drugog i trećeg stupnja. Cjenovna diskriminacija prvog stupnja: rezervacijska cijena – najviša cijena koju je kupac spreman platiti za dobro; praksa naplaćivanja rezervacijske cijene svakom kupcu naziva se savršena diskriminacija prvog stupnja. Poduzeće proizvodi ukupnu količinu Q*, pri kojoj su granični prihod i granični trošak jednaki. Ako zbrojimo profite od svake dodatne jedinice proizvoda, dobivamo varijabilni profit poduzeća: profit poduzeća uz zanemarivanje fiksnih troškova. Savršena diskriminacija prvog reda u praksi gotovo nikad nije moguća. Cjenovna diskriminacija drugog reda: praksa naplaćivanja različitih cijena po jedinici za različite količine istog dobra ili usluge. Cjenovna diskriminacija trećeg stupnja: praksa dijeljenja potrošača u dvije ili više grupa sa zasebnim krivuljama potražnje i naplaćivanje različitih cijena svakoj grupi. Neka je P1 cijena koja se naplaćuje prvoj grupi potrošača, P2 cijena koja se naplaćuje drugoj grupi potrošača, a C (QT ) ukupni trošak proizvodnje QT = Q1 + Q2 . U ovom slučaju profit iznosi: π = P1Q1 + P2 Q2 − C (QT ) . Cijene i proizvodnja trebaju biti utvrđene tako da MR1 = MR2 = MC . Granični prihod mora biti jednak za sve grupe potrošača i mora biti jednak graničnom trošku. Određivanje relativnih cijena: granični prihod mora biti jednak graničnom trošku P (1 + 1 / E 2 ) MR = P(1 + 1 / E d ) . Iz toga proizlazi 1 = . Viša cijena naplaćivat će se P2 (1 + 1 / E1 ) potrošačima s manjom elastičnošću potražnje. GRAF 11.1 ; GRAF 11.2 ;
9
Međuvremenska cjenovna diskriminacija – podjela potrošača s različitim funkcijama potražnje u više grupa kojima se naplaćuje različite cijene u različitim vremenskim trenucima. Određivanje cijene maksimalnog opterećenja – naplaćivanje viših cijena za vrijeme perioda najvećeg opterećenja kada ograničenja kapaciteta uzrokuju visoke granične troškove. Cilj međuvremenske cjenovne diskriminacije je podijeliti potrošače na grupu s visokom potražnjom i grupu s niskom potražnjom naplaćujući cijenu koja je najprije visoka, a kasnije pada. Određivanje cijene maksimalnog opterećenja uključuje naplaćivanje različitih cijena u različitim vremenskim periodima. Umjesto osvajanja potrošačevog viška, cilj je povećanje ekonomske efikasnosti naplaćivanjem cijena koje su blizu graničnog troška. Ova strategija povećava profit poduzeća tako da je on veći neg što bi bio kada bi se za sve periode naplaćivala ista cijena. Ona daje i veću efikasnost: zbroj proizvođačevog i potrošačevog viška veći je jer su cijene bliže graničnom trošku. GRAF 11.7 ; GRAF 11.8
10
MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA I OLIGOPOL Monopolistički konkurentno tržište slično je savršeno konkurentnom tržištu u dva bitna aspekta: na njemu ima mnogo poduzeća i novim poduzećima nije ograničen ulazak. Proizvodi su diferencirani. Oligopol – tržište na kojem konkurira samo nekoliko poduzeća, a ulazak novih poduzeća je ograničen. Kartel – tržište na kojem neka ili sva poduzeća tajno surađuju, koordinirajući cijene i razin proizvodnje kako bi maksimizirali zajedničke profite. Kartel izgleda kao čisti monopol, međutim on se razlikuje od monopola u dva bitna aspekta: 1. karteli moraju uzeti u obzir na koji način njihove odluke o cijenama utječu na razine proizvodnje poduzeća izvan kartela; 2. članovi kartela mogu doći u iskušnje da «varaju» svoje partnere snižavajući cijene i osvajajući velik dio tržišta MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA Monopolistički konkurentno tržište ima dvije osnovne karakteristike: 1. poduzeća konkuriraju prodajom diferenciranih proizvoda koji su međusobno zamjenjivi, ali nisu savršeni supstituti. 2. ulazak i izlazak na tržište je slobodan. Monopolistička poduzeća imaju opadajuće krivulje potražnje stoga imaju monopolsku moć. Monopolistička konkurencija je slična savršenoj konkurenciji – potencijal za zaradu privlači nova poduzeća s konkurentnim markama proizvoda, snižavajući ekonomske profite do nule. GRAF 12.1 Budući da se proizvod poduzeća razlikuje od njegovih konkurenata, krivulja potražnje DSR ima negativan nagib. Količina uz koju se postiže maksimalizacija profita, QSR , nalazi se na presjeku krivulja graničnog prihoda i graničnog troška. Budući da pripadajuća cijena PSR premašuje prosječni trošak, poduzeće zarađuje profit, koji je prikazan osjenčanim pravokutnikom na grafu. Dugročno, ulazak drugih poduzeća će smanjiti profit. Dugoročna krivulja potražnje DLR bit će tangenta krivulje prosječnog troška poduzeća. profit je jednak nuli, jer je cijena jednaka prosječnom trošku. GRAF 12.2 Savršeno konkurentna tržišta su poželjna jer su ekonomski efikasna; sve dok nema eksternalija i ništa ne ometa funkcioniranje tržišta, ostvaruje se najveći mogući ukupni probitak potrošača i proizvođača. Na većini monopolistički konkurentnih tržišta, tržišna moć je mala. Zbog toga što su krivulje potražnje poduzeća prilično elastične, višak kapaciteta bit će malen. Važne koristi koje pruža monopolistička konkurencija: raznovrsnost prizvoda. GRAF 12.1 i GRAF 12.2
11
OLIGOPOL Na oligopolističkim tržištima proizvodi mogu, ali ne moraju, biti diferencirani. Bitno je da većina ili sva proizvodnja otpada na samo nekoliko poduzeća. Koegzistencija može biti neprofitabilna zbog ekonomije obujma,; patenti ili pristup tehnologiji, potreba trošenja novca na prepoznatljivost imena i ugleda, poduzeća mogu poduzeti strateške radnje za sprečavanje ulaska. Na savršeno konkurentnom tržištu ravnotežna cijena izjednačava količinu ponude s količinom koja se traži. Kod monpola, ravnoteža nastaje kada je granični prihod jednak graničnom trošku. Kod monopolističke konkurencije dugoročna ravnoteža ima za posljedicu da ulazak novih poduzeća svodi profit na nulu. Kada je tržište u ravnoteži poduzeća, najbolje posluju i nemaju razloga za promjenu cijene ili razine proizvodnje. Nashova ravnoteža: svako poduzeće želi poslovati najbolje što može uzevši u obzir što rade konkurenti; prirodno je pretpostaviti da će ti konkurenti poslovati najbolje što mogu uzevši u obzir što radi to poduzeće. Nashova ravnoteža – svako poduzeće posluje najbolje što može uzimajuči u obzir što rade njegovi konkurenti Duopol – tržište na kojem dva poduzeća međusobno konkuriraju Cournotov model: pretpostavka je da poduzeća proizvode homogen proizvod i poznaju tržišnu krivulju potražnje. Svako poduzeće mora odlučiti koliko će proizvesti i oba donose svoje odluke u isto vrijeme. Suština Cournotovog modela je da svako poduzeće smatra razinu proizvodnje svog konkurenta fiksnom veličinomi zatim odlučuje o tome koliko će samo proizvesti. Reakcijska krivulja – odnos između razine proizvodnje pri kojoj poduzeće postiže maksimalan profit i iznosa za koji misli da će ga proizvesti konkurent Reakcijska krivulja svakog poduzeća govori nam o tome koliko će proizvesti, uzevši u obzir proizvodnju konkurenata. Cournotova ravnoteža – ravnoteža u Cournotovu modelu, pri kojem svako poduzeće ispravno predviđa koliko će njegov konkurent proizvesti i prema tome određuje razinu vlastite proizvodnje. Kod Cournotove ravnoteže svaki duopolist proizvodi količinu koja maksimalizira njegov profit uzevši u obzor konkurenta, tako da nijedan ne želi promijeniti svoju razinu proizvodnje. GRAF 12.4 i GRAF 12.5
12
Stackelbergerov model: pretpostavimo da Poduzeće 1 prvo odredi svoju razinu proizvodnje te zatim Poduzeće 2, nakon saznanja o proizvodnji Poduzeća 1, donosi svoju odluku o proizvodnji. Pri određivanju razine proizvodnje, Poduzeće 1 stoga mora uzeti u obzir kako će reagirati Poduzeće 2. Za industrijsku granu koju čine otprilike slična poduzeća, od kojih niti jedno nema velike poslovne prednosti ili vodeću poziciju, vjerojatno je najprikladniji Cournotov model. U nekim industrijama dominira veliko poduzeće koje obično preuzima vodstvo u uvođenju novih proizvoda – Stackelbergov model. Bertrandov model – vrijedi za poduzeća koja proizvode homogene proizvode i istovremeno donose odluke. Poduzeća odabiru cijene umjesto količina. Bertrandov model – model oligopola u kojem poduzeća proizvode homogen proizvod, svako poduzeće uzima cijenu svojih konkurenata kao fiksnu i sva poduzeća istovremeno odlučuju o cijeni koju će naplaćivati. Zbog toga što je proizvod homogen, potrošači će kupovati samo od proizvođača s najnižom cijenom. Ako oba poduzeća naplaćuju istu cijenu, potrošaćima će biti svejedno od kojeg poduzeća će kupiti i svako poduzeće će snabdijevati polovinu tržišta. Budući da je cijena jednaka graničnom trošku, nijedno poduzeće ne zarađuje profit. Nashova ravnoteža je nekooperativna ravnoteža; svako poduzeće donosi odluku uz koju postiže maksimalan profit, uzevši u obzir akcije konkurenata. Rezultirajući profit koji zarađuje svako poduzeće viši je nego što bi bio kod savršene konkurencije, ali niži nego kad bi se poduzeća sporazumijela. Nekooperativna igra – igra u kojoj pregovaranje i provođenje obvezujućih ugovora nisu mogući Matrica isplata – tablica koja pokazuje profit (ili isplate) svakog poduzeća uzevši u obzir njegovu odluku i odluku njegovog konkurenta Dilema zatvorenika – primjer teorije igara kod koje dva zatvorenika moraju odvojeno odlučiti da li da priznaju zločin; ako jedan od njih prizna, dobiva lakšu kaznu, a njegov suučesnik dobiva težu kaznu, ali ako nijedan ne prizna, kazne će biti lakše za obojicu. Oligopolistička poduzeća često se nalaze u dilemi zatvorenika. Uz stalni nadzor ponašanja konkurenata i prema tome, prilagođavanje vlastitog ponašanja. To omogućava poduzećima da razviju ugled iz kojeg može proizaći povjerenje. Kao posljedica toga, oligopolistička koordinacija i kooperacija ponekad nadvlađuju. Oligopolistička poduzeća često imaju veliku potrebu za stabilnošću. Rigidnost cijene – karakteristika oligopolističkog tržišta po kojoj poduzeća nisu sklona mijenjati cijene, čak ni kada se promijene troškovi ili potražnja Model izlomljene krivulje potražnje – model oligopola u kojem svako poduzeće ima krivulju potražnje koja se lomi pri trenutno prevladavajućoj cijeni; pri višim cijenama potražnja je vrlo neelastična, dok je pri nižim cijenama neelastična. GRAF 12.7
13
Jedna od najvećih zapreka implicitnom dogovaranju oko cijena je činjenica da je za poduzeća teško postići sporazum (bez međusobnih razgovora) o tome koja bi trebala biti cijena. Cjenovno signaliziranje – oblik implicitnog dogovaranja kod kojeg poduzeće najavljuje porast cijene u nadi da će druga poduzeća slijediti njegov primjer Cjenovno predvodništvo – model određivanja cijene kod kojeg jedno poduzeće redovito najavljuje promjenu cijene koju zatim prate druga poduzeća; jedno poduzeće je implicitno prepoznato kao «vođa», dok ostala poduzeća, «usklađivači cijene», prilagođavaju svoje cijene. Ovaj primjer signaliziranja i cjenovnog predvodništva ekstremni je slučaj i mogao bi dovesti do parnice zbog nelojalne konkurencije. Ponekad će veliko poduzeće prirodno djelovati kao vođa; ponekad će različita poduzeća s vremena na vrijeme djelovati kao vođe. Dominantno poduzeće – poduzeće s velikim udjelom u ukupnoj prodaji, koje određuje cijenu uz koju maksimalizira profit, uzevši u obzir kako će se to odraziti na ponudu manjih poduzeća. Ostala poduzeća ponašaju se kao savršeni konkurenti; cijenu koju je odredilo dominantno poduzeće uzimaju kao zadanu i proizvode u skladu s tim. KARTELI Proizvođači u kartelu eksplicitno pristaju na dogovor o određivanju cijena i razina proizvodnje. Većina kartela uključuje samo podskup proizvođača. Preduvjeti za uspjeh kartela: 1. mora biti formirana stabilna organizacija kartela čiji se članovi dogovaraju o cijeni i razinama proizvodnje i zatim pridržavaju dogovora; svaki član kartela dolazi u iskušenje da «vara» malim snižavanjem cijene kako bi osvojio veći tržišni udio od onog koji mu je dodijeljen. Najčešće samo prijetnja dugoročnim povratom na razimu konkurentne cijene sprečava ovakvo varanje. Ako je profit od kartelizacije dovoljno velik, ova prijetnja može biti dovoljna. 2. uvjet je potencijal za monopolsku moć; potencijal monopolske moći može biti najvažniji uvjet za uspjeh: ako su visoki potencijalni dobici od kooperacije, članovi kartela imat će veći poticaj da riješe svoje organizacijske probleme. GRAF 12.9
14
OPĆA RAVNOTEŽA I EKONOMSKA EFIKASNOST Tržišta su u većini slučajeva međuovisna. Uvjeti na jednom tržištu mogu utjecati na cijene i proizvodnju na drugim tržištima. Analiza opće ravnoteže – određuje cijene i količine na svim tržištima istovremeno, i ona eksplicitno uzima u obzir povratni efekt. Povratni efekt predstavlja promjenu cijene ili količine na jednom tržištu koja je uzrokovana promjenom cijene ili količine na drugom srodnom tržištu. U praksi, potpuna analiza opće ravnoteže u kojoj se ocjenjuje utjecaj promjena na jednom tržištu na sva ostala tržišta nije moguća. Konkurentska tržišta su efikasna zbog toga što maksimaliziraju probitke kupaca i proizvođača. Ekonomija razmjene – tržišta na kojima dva ili više potrošača trguju međusobno s dva proizvoda Efikasna raspodjela – raspodjela dobara u kojoj se situacija jednog pojedinca ne može popraviti, a da se istovremeno ne pogorša situacija drugog pojedinca. U efikasnoj raspodjeli dobara nitko ne može doći u bolju poziciju, a da pritom ne ugrozi poziciju drugoga. Sinonim za efikasnu raspodjelu – Pareto efikasnost. Raspodjela proizvoda je efikasna samo ako su proizvodi raspodijeljeni tako da je granična stopa supstitucije između bilo koja dva proizvoda jednaka za sve kupce. Edgworthov box dijagram – dijagram koji pokazuje sve moguće raspodjele oba dobra između dva pojedinca ili dva inputa unutar dva proizvodna procesa GRAF 16.3 ; 16.4 ; 16.5
15
GRAF 16.4 Osjenčana površina između tih dviju krivulja pokazuje sve moguće raspodjele hrane i odjeće koje bi bile bolje za Karen i za Jamesa od one u točki A. Preciznije, osjenčana površina prikazuje sve moguće obostrano korisne razmjene. Točka B nije najefikasnija točka 2 jer se krivulje indiferencije U J i U K2 sijeku. U situaciji u kojoj se krivulje indiferencije dodiruju ne može se jednoj osobi poboljšati stanje bez da se drugoj osobi pogorša stanje. Stoga točka C predstavlja efikasnu alokaciju dobara. I C i D su efikasne alokacije. GRAF 16.5 Ugovorna krivulja – krivulja koja pokazuje sve efikasne raspodjele proizvoda između dva potrošaća, ili efikasne raspodjele dvaju inputa između dviju proizvodnih funkcija. Tri raspodjele označene sa E, F i G su Pareto efikasne zbog toga što se u dodatnoj trgovinskoj razmjeni jednoj osobi ne bi moglo popraviti stanje bez da se drugoj osobi stanje pogorša. Rezultat razmjene između dviju osoba ovisit će o njihovim pregovaračkim sposobnostima. GRAF 16.6 Ravnoteža je skup cijena pri kojima je količina potražnje jednaka količini ponude na svakom tržištu. To je također i konkurentna ravnoteža zbog toga štu su svi ponuđači i potraživači preuzimatelji cijena. Tržište je stoga u neravnoteži zbog toga što količina potražnje nije jednaka količini ponude. Višak potražnje – situacija kad je potražnja za proizvodom veća od ponude istog proizvoda Višak ponude – situacija kad je ponuda nekog proizvoda veća od potražnje za istim proizvodom Kada je cijena odjeće jednaka cijeni hrane, tržište je u konkurentskoj ravnoteži. Kada su prisutne samo dvije osobe, rezultat razmjene će ovisiti o pregovaračkim sposobnostima prisutnih osoba. Međutim, kada je u razmjeni prisutno mnogo ljudi, cijene proizvoda su određene ponudom i potražnjom. U točki C je raspodjela na konkurentskoj ravnoteži ekonomski efikasna. To je najizravniji način ilustriranja djelovanja nevidljive ruke Adama Smitha, zbog toga što nam kaže da će gospodarstvo automatski efikasno raspodijeliti dobra bez potrebe uplitanja države. Rezultat da je stanje konkurentne ravnoteže ekonomski efikasno opisuje se često kao prvi teorem ekonomike blagostanja. Ako svi trguju na konkurentnom tržištu, obavit će se sve korisne razmjene i rezultirajuća ravnoteža raspodjele dobara će biti ekonomski efikasna. Konkurentska ravnoteža s aspekta potrošača: zbog toga što su krivulje indiferencije tangente jedna drugoj, sve granične stope supstitucije među kupcima su jednake; budući da je svaka krivulja indiferencije tangentna na krivulju cijena, MRS hrane za odjeću svake osobe je J K jednaka omjeru cijena dvaju proizvoda. MRS FC = PC / PF = MRS FC Granica korisnosnih mogućnosti – krivulja koja pokazuje sve efikasne raspodjele dobara mjereno razinom korisnosti dviju osoba GRAF 16.7
16
Funkcija društvenog blagostanja – ponderi koji su pridruženi korisnosti svakog pojedinca prilikom određivanja rezultata koji je društveno poželjan Četiri vizije jednakosti: Egalitarizam – svi članovi društva primaju jednaku količinu dobara; Rawlsov pogled – potrebno je maksimalizirati korisnost najsiromašnije osobe; Utilitarizam – potrebno je maksimalizirati ukupnu korisnost svih članova društva zajedno; Tržišno orijentirana vizija – tržišni rezultati su najravnopravniji Prihodima od progresivnog oporezivanja preraspodijelio bi se dohodak od bogatijih ka siromašnima. Drugi teorem ekonomike blagostanja kaže da se ne mora žrtvovati efikasnost da bi se postigla ravnopravnost. Drugi teorem ekonomike blagostanja – ako su individualne preferencije konveksne, tada svaka efikasna raspodjela predstavlja konkurencijsku ravnotežu za neku početnu raspodjelu dobara. Određena kombinacija inputa u proizvodnom procesu je tehnički efikasna ako se proizvodnja jednog proizvoda ne može povećati bez da se smanji proizvodnja drugog proizvoda. Tehnička efikasnost – kad tvrtke kombiniraju inpute tako da se određena količina outputa proizvodi na najjeftiniji mogući način. Ugovorna krivulja proizvodnje – krivulja koja prikazuje sve tehnički efikasne kombinacije inputa. Ako su tržišta inputa konkurentna, postići će se točka efikasne proizvodnje. Konkurentna ravnoteža nastaje na ugovornoj krivulji i ta ravnoteža predstavlja efikasnost u proizvodnji. Granica proizvodnih mogućnosti – krivulja koja pokazuje različite kombinacije dvaju proizvoda koje se mogu proizvesti upotrebom fiksnih količina inputa GRAF 16.9 Točka A, koja predstavlja neefikasnu raspodjelu, leži unutar krivulje proizvodnih mogućnosti. U točkama unutar trokuta ABC iskorištene su sve količine raspoložive radne snage i kapitala. Međutim, nepravilnosti na tržištu rada koje su moguće zbog djelovanja sindikata koji maksimaliziraju rentu uzrokovale su neefikasnost proizvodnje cijele industrije. GRAF 16.8 i GRAF 16.9
17
Granica proizvodnih mogućnosti je konkavna, tj. njezin nagib raste kako se povećava količina proizvedene hrane. Granična stopa transformacije – količina jednog proizvoda koje se treba odreći da bi se proizvela dodatna jedinica drugog proizvoda. Kako povećavamo proizvodnju hrane pomičući se niz granicu proizvodnih mogućnosti povećava se i MRT. Nagib granice proizvodnih mogućnosti mjeri granični trošak proizvodnje jednog dobra u odnosu na granični trošak proizvodnje drugog dobra. MRT = MC F / MC C Da bi ekonomija bila efikasna, dobra moraju biti ne samo proizvedena uz najniže troškove već dobra moraju biti proizvedena u količinama koje će potrošaći htjeti kupiti. Granična stopa transformacije mjeri trošak proizvodnje dodatne jedinice hrane u terminima smanjenja proizvodnje odjeće. Ekonomija efikasno proizvodi ako za svakog kupaca vrijedi: MRS = MRT . U točki tangencije krivulje indiferencije i granice proizvodnih mogućnosti MRS i MRT su jednaki. GRAF 16.10 i GRAF 16.11
Kad su dobra savršeno tržišno konkurentna, svi potrošaći alociraju svoj dohodak tako da su njihove granične stope supstitucije dvaju dobara jednake omjeru cijena tih dobara. MRS = PF / PC . Svako poduzeće koje maksimalizira profit proizvodit će u točki u kojoj je cijena jednaka graničnom trošku. PF = MC F i PC = MCC ; iz toga slijedi MRT = MC F / MCC = PF / PC = MRS . Kada su tržišta proizvoda i inputa konkurentna, proizvodnja će biti efikasna kada je MRT jednak MRS. Komparativna prednost – situacija u kojoj zemlja 1 ima prednost u odnosu na zemlju 2 u proizvodnji jednog proizvoda zbog toga što je trošak proizvodnje tog proizvoda u zemlji 1, u
18 odnosu na troškove proizvodnje drugih proizvoda u zemlji 1, niži od troška proizvodnje tog proizvoda u zemlji 2, u odnosu na troškove proizvodnje drugih proizvoda u zemlji 2 Apsolutna prednost – situacija u kojoj zemlja 1 ima prednost u odnosu na zemlju 2 u proizvodnji nekog proizvoda zbog toga što je trošak proizvodnje toga proizvoda u zemlji 1 niži od troška proizvodnje u zemlji 2 Kada obje zemlje imaju komparativnu prednost, bolje im je da proizvode onaj proizvod koji znaju najbolje proizvoditi, a da kupuju ostale proizvode. Kada se pojavi komparativna prednost, međunarodna trgovina daje mogućnost zemlji da konzumira količinu proizvoda koja se nalazi izvan njezine granice proizvodnih mogućnosti. Dva uvjeta koji su neophodni za efikasnost: prvi naglašava rad konkurentnih tržišta, drugi naglašava da vrlo vjerojatno preduvjeti za konkurentsko ponašanje neće vrijediti. Konkurentska tržišta ne uspijevaju iz četiri razloga: tržišne moći, nepotpunih informacija, eksternalija i javnih dobara.
19
EKSTERNALIJE I JAVNA DOBRA Eksternalije – posljedice proizvodnih i potrošačkih aktivnosti koje se ne očituju direktno na tržištu Javna dobra – dobra od kojih svi potrošači imaju koristi, ali koja tržište uopće ne osigurava ili ih ne pruža u dovoljnoj količini Eksternalije i javna dobra važan su izvor neuspjeha tržišta. Kada se javljaju eksternalije cijena proizvoda ne mora izražavati njegovu istinsku vrijednost društvu. EKSTERNALIJE GRAF 18.1 Eksternalije mogu nastati među proizvođačima, potrošačima, ili potrošačima i proizvođačima. One mogu biti negativne kada djelovanje jedne strane stvara troškove drugoj ili pozitivne kada djelovanje jedne strane koristi drugoj. Granični eksterni trošak ( MEC ) – povećanje troška za društvo kada jedna ili više tvrtki poveća proizvodnju za jednu jedinicu Efikasna razina proizvodnje je razina pri kojoj je cijena proizvoda jednaka graničnom društvenom trošku proizvodnje: granični trošak proizvodnje plus granični eksterni trošak odlaganja otpada;; MSC = MC + MEC MC 1 je krivulja ponude industrije. MEC 1 dobili smo zbrajajući granični trošak svake oštećene osobe na svakoj razini proizvodnje. Krivulja MSC 1 predstavlja zbroj graničnog troška proizvodnje i graničnog eksternog troška za sve čeličane. Kao rezultat imamo MSC 1 = MC 1 + MEC 1 Efikasna količina industrijske proizvodnje je ona razina kod koje je granična korisnost svake dodatne jedinice outputa jednaka graničnom društvenom trošku. Budući da krivulja potražnje mjeri graničnu korisnost MU za potrošače, efikasna razina proizvodnje je Q * koja se nalazi u sjecištu krivulje MSC 1 i krivulje potražnje ( D ) Ekonomska neefikasnost predstavlja višak proizvodnje koji rezultira prevelikom proizvodnjom otpada koji se tada izbacuje u okolinu. Društveni trošak je razlika između graničnog društvenog troška i granične korisnosti (krivulje potražnje). Agregatni društveni trošak je osjenčani trokut između MSC 1 , D i Q1 Tvrtke ulaze u konkurentno tržište ili industriju svaki puta kada je cijena proizvoda iznad prosječnog trošk. U dugoročnoj ravnoteži, cijena je jednaka (dugoročnom) prosječnom trošku. Kada se javljaju negativne eksternalije, prosječni privatni rošak proizvodnje je manji od prosječnog društvenog troška. Granična eksterna korisnost (MEB) – povećana korisnost koju uživaju ostale stranke kada jedna osoba (ili tvrtka) poveća svoju proizvodnju za jednu jedinicu. Krivulja je opadajuća. Granična društvena korisnost – zbroj granične osobne korisnosti i granične eksterne korisnosti. Krivulja granične društvene korisnosti MSB se izračunava zbrajanjem granične privatne korisnosti i granične eksterne korisnosti za svaku razinu proizvodnje. MSB = D + MEB Efikasna razina nalazi se na sjecištu krivulja MSB i MC . Neefikasnost se javlja jer kućevlasnik ne prisvaja svu korisnost svoje investicije u popravke i uređivanje okoliša. Niža cijena P * je potrebna da bi se vlasnika potaknulo na efikasnu količinu popravaka, q * .
20
GRAF 18.1 i GRAF 18.2
Ako tvrtka koristi proizvodnu tehnologiju baziranu na proizvodnoj funkciji fiksnih proporcija, eksternalija se može smanjiti jedino tako da se tvrtku potakne da manje proizvodi. GRAF 18.3 Krivulja MSC predstavlja granični društveni trošak emisije. Krivulja označena sa MCA je granični trošak smanjenja emisije. Razina emisije koja maksimalizira profit je razina na kojoj je granični trošak smanjenja emisije jednak nuli. Efikasna razina emisije gdje je granični društveni trošak emisije jednak graničnom trošku smanjenja emisije. Tvrtku možemo potaknuti da smanji emisiju na E * na tri načina: uvođenjem emisijskih standarda, emisijskih naknada te prenosivih emisijskih dozvola. Emisijski standardi – predstavlja zakonsko ograničenje zagađenja koje neka tvrtka može emitirati. Ovaj standard osigurava da tvrtka proizvodi na efikasan način. Emisijska naknada – je iznos koji tvrtka plaća za svaku jedinicu zagađenja koju emitira. Tvrtka će platiti ukupnu naknadu koja je prikazana sivim pravokutnikom i podnijeti ukupni trošak smanjenja emisije koji je prikazan plavim trokutom ispod krivulje MCA . Prenosive emisijske dozvole – ako želimo efikasno smanjiti emisije, tj. smanjiti emisije do točke u kojoj je granična korisnost smanjenja emisije jednaka graničnom trošku njena smanjenja. Svaka dozvola određuje koliko jedinica emisije tvrtka smije emitirati. Svaka tvrtka koja stvara emisiju veću od dozvoljene mora platiti novčanu kaznu. Broj dozvola izabran je tako da se postigne željena ukupna razina emisije. Utržive emisijske dozvole stvaraju tržište eksternalija. GRAF 18.3 i GRAF 18.4
21
Recikliranje: privatni granični trošak odlaganja, što za domaćinstvo predstavlja trošak izbacivanja smeća, je vrlo vjerojatno konstantan za male do srednje količine otpada. Za velike količine će se trošak povećati zbog prisustva dodatnih troškova prijevoza i odlaganja. Međutim, društveni trošak odlaganja uključuje štetu nanesenu okolišu zbog onečišćenja te razne ozljede koje nastaju zbog oštrih staklenih predmeta. GRAF 18.9 Krivulja graničnog troška recikliranja, MCR se najbolje očitava s desna na lijevo. Efikasna razina recikliranja se javlja u točki gdje je granični trošak recikliranja, MCR , jednak graničnom društvenom trošku odlaganja, MSC . Kaucija – u sustavu kaucije plaća se depozit trgovini svaki puta kada se kupi proizvod pakiran u staklenoj ambalaži. Kaucija se vraća kada i ako se vrati staklena boca. Vlasnička prava – zakonska prava koja utvrđuju što osobe ili tvrtke smiju raditi sa svojim vlasništvom. Pregovaranje i ekonomska efikasnost – ekonomska efikasnost se može postići bez državnog uplitanja u slučaju kada eksternalija utječe na relativno mali broj ljudi, te kada su vlasnička prava dobro specificirana. Efikasno rješenje maksimalizira profit ribara i tvornice. Maksimalizacija se dogodi kada tvornica ugradi filter i kada ribari ne moraju izgraditi sustav za pročišćavanje vode. Kada stranke mogu pregovarati bez troškova i u svoju obostranu korist, rješenje će biti efikasno bez obzira kako su vlasnička prava određena. Ta se definicija zove Coaseov teorem Coaseov teorem – princip koji kaže da će, ako stranke mogu pregovarati bez troškova i u svoju obostranu korist, rezultat biti efikasan bez obzira kako su specificirana vlasnička prava. Pregovaranje može biti skupo osobito kada vlasnička prava nisu jasno određena – uloga strateškog ponašanja. Resursi zajednice su oni koje svatko može koristiti. Kao rezultat, vrlo je vjerojatno da će biti pre-iskorišteni. Postoji relativno jednostavno rješenje za problem resursa u vlasništvu cijele zajednice – neka jedan vlasnik vodi resurs. Javna dobra – neekskluzivno i nekonkurentno dobro: granični trošak osiguranja dobra za još jednog dodatnog potrošaća je nula i ne može se ljude spriječiti da ga upotrebljavaju. Nekonkurentna dobra – dobro za koje je granični trošak korištenja od strane još jednog potrošača jednak nuli. Javna dobra imaju dvije karakteristike: ona su nekonkurentna i neisključujuča. Dobro je nekonkurentno ako je za bilo koju razinu proizvodnje granični trošak njegovog korišenja od strane još jednog potrošača jednak nuli. Većina dobara je konkurentno. Na primjer, kada kupite komad namještaja, onemogućili ste nekom drugom da kupi taj isti komad. Dobra koja su nekonkurentna moraju se raspodijeliti između pojedinaca. Dobra koja su nekonkurentna mogu biti ponuđena svima bez da se nekima ograničava da ih koriste. Neekskluzivna dobra – dobro čiju potrošnju nije moguće spriječiti, te je stoga teško ili nemoguće naplatiti njegovo korištenje. Primjeri: nacionalna obrana, svjetionik, javna televizija. Efikasnost je postignuta kada su granična korisnost i granični trošak jednaki. U slučaju javnih dobara granična korisnost se dobiva zbrajajući pojedinačne granične korisnosti svih
22 koji koriste do dobro. Da bismo izračunali zbroj graničnih korisnosti obaju kupaca, moramo po vertikali zbrojiti svaku od krivulja potražnje. Efikasna razina proizvodnje nalazi se u točki gdje je granična korisnost za društvo jednaka graničnom trošku. To se događa u sjecištu krivulja potražnje i graničnog troška. Samo kad je granična društvena korisnost jednaka graničnom trošku proizvodi se dovoljna količina javnog dobra. Slobodni jahač (free rider) – potrošač ili proizvođač koji ne plaća neekskluzivno dobro u nadi da će drugi platiti. U većinskom glasovanju, izbor koji preferira srednji glasač uvijek će pobijediti bilo koju alternativu na referendumu.