Kratki Sazetak Istrazivanja

1/2 Želja mi je predstaviti rezultate provedenih istraživanja u sklopu znanstveno – istraživačkog projekta "Sinergija ljudskog, fizičkog i financijskog kapitala za autopoietični razvitak", odobrenog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, kao i modele i hipoteze na kojima se projekt i strategija razvoja našeg društva temelje. Varijancu društvenog razvitka možemo objasniti jednadžbom: Y = ax1 + bx2 + cx3 + dx4 + ex5 + fx6, gdje je Y izraz cjelovitog razvitka, koeficijenti a-f su ponderi uz nezavisne varijable, pri čemu je x1 motivacija zaposlenih, x2 znanja i vještine zaposlenih, x3 međusobni odnosi, x4 tehnička opremljenost rada, x5 novac i x6 okolina promatranog sustava. Odnos je tih koeficijenata sljedeći: a>b>c>d>e>f Sa postojećim ljudskim, fizičkim i financijskim resursima, naša su istraživanja pokazala, kako bi RH trebala imati očekivani bruto društveni proizvod gotovo dvostruko veći od postojećeg. U ovom projektu izvodimo kako je u kratkom vremenskom razdoblju moguće da, povećamo li motivaciju za rad, stručnost i organizaciju, plaće budu dva ili tri puta veće. Najnovije istraživanje, koje smo proveli na uzorku od 52 zemlje svijeta, a s aktualnim podacima za 2008. godinu, pokazalo je da je omjer koeficijenata upravo a > b > c, odnosno da varijancu BDP-a per capita zemalja svijeta ili stupanj razvijenosti zemalja svijeta preko 90% (kvadrat koeficijenta je 0,92) objašnjava ljudski kapital, pri čemu najveći utjecaj na BDP per capita zemalja svijeta ima upravo moralni kapital (u matrici linearne korelacije koeficijent je 0,91, u matrici multiple linearne korelacije koeficijent je 1895), zatim intelektualni kapital (u matrici linearne korelacije koeficijent je 0,88, u matrici multiple linearne korelacije koeficijent je 219), te, naposljetku, socijalni kapital (u matrici linearne korelacije koeficijent je 0,55, u matrici multiple linearne korelacije koeficijent je 89). Na svakom je od nas osobno, a posebno na managementu u gospodarstvu i politici, što prije ovladati teorijom motivacije, znanja i timske organizacije u danom sustavu. Stvaranje bogate i sretne RH zahtijeva angažiranje svakog pojedinca bez obzira na to koji posao obavlja. Osobni će razvoj rezultirati organizacijskim, ekonomskim i kulturnim razvojem cijele zajednice. Bitno je da razvijamo zajedničke vizije (shared vision prema Peteru Sengeu), koje neprestano treba produbljavati, proširiti i uzvisiti u nešto bolje, istinitije i ljepše u odnosu na dosadašnje rezultate. Mreže timova sve će to potencirati, a iz institucija lokalne samouprave (teritorijalno) i poduzeća (funkcionalno) to će u ministarstvima i parlamentu dovesti do konačne sinteze. Odgovorni ljudi u vladi i parlamentu moraju prepoznati ono što je temelj za daleko veće ulaganje u stanovnike RH, a ulaganje u razvitak ljudskih resursa mora biti prioritet strategije razvoja. Uzroci ekonomskih i pravnopolitičkih problema krivi su procesi investiranja primarno u fizički kapital umjesto u ljude, iz čega proizlazi da moramo prvenstveno ulagati u ljude koji će svojom razvijenijom motivacijom i znanjem doprinijeti sveopćem napretku, kao što se vidi iz slijedećeg grafikona.

2/2

Pokretači razvoja trebaju biti najsposobniji i najpošteniji pojedinci i tvrtke (oni se nalaze u B kvadrantu). Ako kritična masa B ljudi ne podrži ovakav pristup, nego C igrači budu i dalje bolje samoorganizirani i razvojno nesposobni, RH će kao društvo i država i dalje zaostajati i stagnirati.

Iz vladajućih paradigmi iz društvenih znanosti nije moguće ostvariti autopoietični razvitak, ali uz suvremena saznanja iz biosfere, noosfere, psihosfere i tehnosfere razvijaju se nove paradigme (teorija samoorganizacije, teorija fraktala, teorija determinističkog kaosa, teorija autopoiesisa) pomoću kojih je to moguće mijenjati. Za ostvarenje takvog projekta trebaju nam mreže timova u poduzećima i državnim institucijama. Interdisciplinarno sastavljeni timovi, u kojem moraju biti inženjeri, ekonomisti i pravnici, a po potrebi zadatka i drugi stručnjaci, moraju raditi na način koji će voditi do poštenih, pametnih i lijepih rješenja. Za to nam treba digitalno učenje, gdje će sve što je najbolje u fizici, kemiji, biologiji, filozofiji, psihologiji, tehnici, ekonomiji, pravu, politologiji i umjetnosti biti transparentno zvukom, slikom i tekstom preko Interneta. Sve struke, ako želimo razvijati timsku organizaciju, moraju poznavati druga područja, a sva ta nova znanja urodit će plodom ako se postigne samoaktualizacija.