Filozofija (1)

Filozofija Što je filozofija? -

nema općeprihvaćene definicije

-

Karl Jaspers (20.st.) – „Uvod u filozofiju“

-

-

-

o

filozofija je nazor o svijetu i životu – kao i znanost i religija

o

no od znanosti i religije je razlikuje filozofsko mišljenje

filozofsko mišljenje ima tri karakteristike o

koristi strogo, pojmovno mišljenje

o

koristi logičku argumentaciju

o

koristi kritičko mišljenje

tri funkcije filozofije o

fundirajuća/utemeljujuća - filozofija se bavi onim što je temelj svega drugoga

o

kritička – uvijek propituje i istražuje u svim aspektima

o

utopijska – otvorena je prema budućnosti

Pitagora se prvi nazvao filozofom, a o tome svjedoči Ciceron

Antičko i srednjovjekovno shvaćanje filozofije Heraklit (540.-480.) -

suvremenik Pitagore

-

za njega je filozof onaj koji ljubi mudrost i mora mnogo znati

-

ima znanje, ali količina informacija ne čini filozofa

-

logos – temeljni pojam – univerzalni kozmički zakon, bit svega

-

filozof je onaj koji istražuje logos, a ne raznolikost

Herodot (484.-424.) -

filozofirati znači istraživati iz želje za samom spoznajom, iz ljubavi prema mudrosti

Platon (427.-347.) -

-

tri vrste bića o

neznalica – ne zna da ne zna

o

mudrac – zna da zna (bogovi, ideal kojem se teži)

o

filozof – zna da ne zna i teži mudrosti

filozofi teže spoznati bit stvari, vodi ih želja za spoznajom

Aristotel (384.-322.) -

filozofija je znanost o onom što je najspoznatljivijie – prva počela (temelji) i uzroci

-

ako spoznamo prva počela i uzroke, spoznat ćemo i sve ostalo

-

filozofija je kraljica znanosti jer je jedina koja će ustvrditi svrhu

zajedničko u antičkom shvaćanju – ljubav prema znanju, istražujemo zbog same mudrosti, antropocentrizam Apostol Pavao (1.st) -

ono što „poganska filozofija“ smatra mudrošću svijeta zapravo je ludost

Tertulijan (160.-220.) -

vjeruje jer je ograničen i ne može spoznati neograničeno (Boga) – Vjerujem jer je apsurdno

-

ako ne možeš spoznati, vjeruj

-

kršćanski i grčki svijetu su u nepomirljivoj suprotnosti

-

ne treba istraživati, nego vjerovati, jer sve piše u Bibliji

Augustin (354.-430.) -

želi spoznati samo Boga i ništa više

zajedničko u srednjovjekovnom shvaćanju – teocentrizam

Novovjekovno shvaćanje filozofije -

novovjekovno shvaćanje o

16. st - filozofija renesanse

o

17. st - empirizam i racionalizam

Rene Descartes o

predstavnik racionalizma

o

filozofija je savršeno znanje o svim stvarima koje čovjek može spoznati i služi boljem snalaženju u životu

o

naglašuje praktičnu funkciju filozofije

Thomas Hobbes o

predstavnik empirizma

o

filozofija je racionalna spoznaja, tj spoznaja do koje dolazimo umovanjem

o

racionalna spoznaja je spoznaja uzroka i posljedica u prirodi i uključuje moć kontrole nad prirodom

-

o

također je naglašena praktična funkcija filozofije

o

suprotnost racionalnoj spoznaji je osjetilna spoznaja

1781.-1831. – Njemački klasični idealizam o

Kant, Fichte, Schelling ( romantičarski filozofi), Hegel

o

1781. – Kant objavio Kritiku čistog uma

o

1831. – umire Hegel

Immanuel Kant (1724.-1804.) o

Školska filozofija – činjenice o filozofiji

o

Svjetska filozofija – 4 pitanja

o



Što mogu znati? – čovjek mora znati granice ljudske spoznaje – METAFIZIKA



Što trebam činiti? – koje je djelovanje moralno – MORAL (ETIKA)



Čemu se smijem nadati? – odnos prema bogu – RELIGIJA



Što je čovjek? – najvažnije pitanje jer traži odgovore na prva tri – ANTROPOLOGIJA

čovjek je jedini koji može uspostaviti vezu s transcendentnim bićem (bićem koje čovjeka nadilazi u svemu)

Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.) o

filozofija je nešto subjektivno i ovisi o čovjeku, prožeta je njegovom dušom

o

filozof je rođeni genij, a prednost imaju mlađi

Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.-1831.) -

filozofija je njezino doba izraženo u mislima – filozofska refleksija trenutka u kojem nastaje

-

na filozofe djeluje tradicija od prije

Suvremeno shvaćanje filozofije Karl Marx (1818.-1883.) -

Teze o Feuerbachu – Marxovih 11 teza polemika

-

sva dosadašnja filozofija se tumačila samo u teoriji, što je loše

-

filozofija prakse - filozofija mora krenuti u praksu i raditi na promjeni svijeta, a to se može samo revolucijom

Ludwig Wittgenstein (1889.-1951.) -

napisao djelo Tractatus Logico-philosophicus

-

svodi filozofiju na logičku analizu misli – ono što je netko rekao, treba se objasniti

Filozofija i znanost -

Znanost jest

o

skup svih metodički stečenih i sistematski sređenih znanja, a ujedno i djelatnost kojom ta znanja stječemo (fil. rj. MH)

o

rac. utemeljena cjelina znanja o nekom pred. koja se koristi def. pojmovnim okvirima i razrađenim metodama istraživanja (op.enc.)

Podjela znanosti Znanosti Realne Prirodne

Formalne Kulturalne

Logika

Matematika

realne Društvene Duhovne Gospodarske

-

-

razlika između realnih znanosti i filozofije REALNE ZNANOSTI iskustvene ili empirijske – postavljaju empirijska

FILOZOFIJA nije iskustvena nego propituje temelje svakog

pitanja tematski reducirane – znanstvena spoznaja je

iskustva želi proučavati totalitet (cjelinu) iskustva – spoznaja

uvijek partikularna metodički apstraktne – mogu istraživati samo ono

totaliteta

što se da istraživati metodama, ostalo apstrahiraju povijest

nije metodički apstraktna

o

do 7./6. st.pr.Kr – mitološko tumačenje svijeta

o

7/6. st. pr. Kr – nastaje filozofija i uključuje ono što će kasnije biti znanost

o

4. st. pr. Kr. - s Aristotelom kreće odvajanje znanosti

o

16. st. – odvajaju se prirodne znanosti

o

19. st. – odvajaju se sociologija i psihologija

o

20. st. – odvaja se logika

Filozofija i religija -

-

sličnosti o

tumačenje svijeta i života

o

rasvjetljenje egzistencije za svaku pojedinačnu osobu

o

transcendiranje svakodnevnog

razlike o

objava – u religiji dolazi od Boga (nadumni iskaz) i možemo vjerovati ili ne vjerovati, a u filozofiji je to umni iskaz, rezultat promišljanja i uvijek podliježe kritičkom razmišljanju

o

nadumne iskaze proučava teologija, a umne filozofija

Filozofija i umjetnost -

-

sličnosti o

tumačenje svijeta i života

o

univerzalnost – svevremenske teme

o

povijesnost (ne zastarijevaju)

razlike o

umjetnost – mašta, filozofija – logika i kritičko razmišljanje

Filozofske discipline -

sve u filozofiji počinje filozofskim pitanjem, iz kojeg slijedi odgovor, iz kojeg slijedi novo pitanje itd.

-

stvara se problemsko područje koje s vremenom prerasta u filozofsku disciplinu

-

filozofska disciplina – specijalizirano područje filozofije koje se bavi pojedinim problemskim područjima

FILOZOFIJA

-

dijeli se na tri grane

teorija

praksa

proizvodnja

TEORIJSKA FILOZOFIJA

PRAKTIČKA FILOZOFIJA

POIETIČKA FILOZOFIJA

nauk o biću

nauk o lj. djelovanju

nauk o proizvođenju ili

metafizika

etika

fil. prirode

genitivne fil.

(poetika)

gnoseologija

(retorika)

estetika fil. tehnike

antropologija Aristotel kaže da se čovjek prema svijetu odnosi na trostruk način – teorija, praksa, proizvodnja -

grane teorije su teorijska, praktička i poietička filozofija

Teorijska filozofija Metafizika -

njome se bavio Aristotel, ali ju je nazivao „Prva filozofija“

-

knjižničar Andronik je slagao njegove spise, i slagao ih je po redu – prvo je sločio fiziku pa prvu filozofiju koja je „iza fizike“ = metafizika

-

-

što je u njoj o

učenje o prvim izvorima i uzrocima bića

o

učenje o vrhovnom biću

razgranava se u dva područja o

opća metafizika ili ontologija

o

specijalna metafizika 

nauk o duši – metafizička psihologija



filozofska ili racionalna teologija = teodiceja 

proučava teološka pitanja ali ali one spoznaje do kojih je moguće doći umnim iskazom



(suprotnost joj je dogmatska teologija koja koristi nadumne iskaze)

Ontologija (Opća metafizika) -

filozofija  teorijska f.  metafizika  ontologija

-

naziv ontologija dao njemački filozof Wolff u 17. stoljeću

-

nauk o biću kao biću

-

3 temeljna filozofska pojma o

biće ili egzistencija – sve ono što jest/postoji/egzistira bez obzira na način (2 načina postojanja – realno i irealno)

-

-

o

bit, srž ili esencija – ono po čemu nešto je baš ono što to jest

o

bitak – bit bića kao bića, ono po čemu jest sve što jest

pravci u ontologiji o

monizam – bitak je jedan

o

dualizam – bitak je dvojstven

o

pluralizam – bitak je višestruk

o

materijalizam – bitak je materijalan

o

idealizam – bitak je idejne naravi

Aristotel – govori o početku grčke filozofije i njihovom viđenju bitka (počela svih stvari)

o

-

kaže da grčka filozofija započinje kao materijalizam, iako ima i idealističkih teorija (Pitagorejci)

Tales – otac grčke filozofije – promatra prirodu i zaključuje da se u svemu nalazi voda – monizam, materijalizam

-

Pitagorejci – promatrajući univerzum zaključe da su brojevi počelo – idealizam

-

Empedoklo – za njega su počelo 4 elementa – materijalizam, pluralizam

-

Atomisti Leukip i Demokrit – počela su atomi – materijalizam, pluralizam

-

Spinoza – bitak je ono što u sebi jest i sobom se shvaća, ne treba ga objašnjavati – monizam, idealizam

-

Platon – počela su ideje – idealizam, pluralizam

-

Biblija – počelo je Bog – idealizam, monizam

-

Schelling – počelo su priroda i duh – dualizam?

-

Hegel – počelo su zbiljsko i umno – dualizam?, idealizam

Gnoseologija (Spoznajna teorija) -

temeljni problem je problem spoznaje

-

spoznaju možemo shvatiti kao proces shvaćanja i razumijevanja, ali i kao završni rezultat (znanje)

-

gnoseologija se kao disciplina formira u 17. stoljeću, utemeljio ju je John Locke

-

pitanja o izvorima, dosezima i izvjesnosti spoznaje o

-

posebno područje čini problem istine

pravci s obzirom na pitanje o izvoru spoznaje o

empirizam – utemeljio John Locke – sva ljudska spoznaja dolazi iz iskustva

o

senzualizam (radikalni empirizam) – sva ljudska spoznaja dolazi iz osjetilnih iskustva

o

racionalizam – utemeljio Descartes – čovjeka do spoznaje vodi razum (ratio)

o

iracionalizam – do spoznaje se dolazi iracionalno, ima više pravaca: 

histicizam – stanje ekstaze, duša se spaja s izvorom



voluntarizam – volja je nadređena razumu, koji jest instrument spoznaje, ali ne djeluje ako ga volja ne pokrene

o

kriticizam – utemeljio Immanuel Kant

o

intuicionizam – posebna spoznajna moć intuicija – neposredan uvid u bit stvari bez uporabe osjetila i racionalne analize

-

pravci s obzirom na doseg i izvjesnost spoznaje o

dogmatizam – moguće je sigurno spoznati stvari

o

skepticizam – objektivna spoznaja nije moguća 

o

za svaku tvrdnju ima pros and cons koji su u ravnoteži, pa se treba suzdržati od donošenja suda

agnosticizam – bit stvari ne možemo spoznati, nespoznatljiva je 

radikalizacija skepticizma, ono što tvrdimo su naša uvjerenja i stavovi, a ne čisto znanje

Antropologija -

kao disciplina nastaje tek u 19. stoljeću

-

razlikujemo znanost antropologiju i filozofsku disciplinu antropologiju

-

odgovara na pitanje Što je čovjek?

Praktička filozofija Etika -

drugo ime – filozofija morala

-

2 temeljna pojma – zlo i dobro

-

moral – skup nepisanih pravila o ponašanju u nekoj zajednici – sankcije

-

zakon – skup pisanih pravila – kazne

-

etika nastaje u 4. stoljeću prije krista sa Aristotelom o

-

prije Aristotela su se etičkim pitanjima bavili Sokrat i Platon

3 tipa etike

-

o

deskriptivna – opisuje što je dobro (moralno)

o

normativna – propisuje što je dobro (moralno)

o

metaetika – propituje i traži objašnjenja zašto je nešto dobro ili loše

još jedna podjela etika

Etike vrline o

uključuje sve pravce kod kojih je ključni pojam vrlina

o

tu ubrajamo grčku etiku (SokPlatAr) i kršćansku etiku

Teleološke etike o

govore da moralno djelovanje mora imati neku svrhu, ali se razlikuju kako će svrhu odrediti

o

hedonizam – svrha moralnog djelovanje je postići ugodu

o

eudaimonizam – svrha je postići sreću ili blaženstvo

o

utilitarizam – svrha je korist

o

perfekcionizam – svrha je usavršavanje samoga sebe

o

zovemo ih „etike dobara“ jer je svrha svakog pravca vrhovno dobro

Deontološke etike o

najpoznatija je etika dužnosti – samo djelovanje iz dužnosti je moralno

o

etiku dužnosti zastupa Immanuel Kant

-

savjest – unutarnji glas koji nas vodi u razlikovanje dobra i zla

-

Kako formiramo moralne norme? – pitanje o izvoru morala o

autonomija – izvor u čovjeku – umom razlučujemo dobro i z lo

o

heteronomija – izvor izvan čovjeka – čovjek pravila ne promišlja nego usvaja i prihvaća

o

teonomija – izvor u Bogu

Genitivne filozofije -

skupina disciplina u kojima filozofija proučava pojedine znanosti - filozofija prava, politike, matematike…

-

postavlja pitanja o svrsi i daje teorijsko obrazloženje o toj znanosti

Poietička filozofija Estetika -

filozofija lijepog i filozofija umjetnosti

-

ta ideja zaokuplja još grčke filozofe, ali se uobličava tek u 18. stoljeću kao fil disciplina, utemeljitelj – Alexander Baumgarten

-

pojam lijepog ima 2 aspekta o

prirodno lijepo – od 19. st. nadalje se gubi

o

umjetnički lijepo – čak i Aristotel pretpostavlja lijepo kao ljudskog djelo

Filozofija tehnike -

do toga dovodi tehničko oblikovanje

-

fenomen tehnike

Periodizacija filozofije 1. Antička filozofija (7/6.st.pr.Kr.-529.g.pos.Kr) a. Grčka filozofija (7/6.st.pr.Kr.-322.g.pr.Kr.) 1. kozmološko razdoblje 2. antropološko razdoblje 3. ontološko razdoblje b. Helenističko rimska filozofija (322.pr.Kr.-529.) 1. etičko razdoblje 2. religiozno razdoblje 2. Srednjovjekovna filozofija (6.-15.st) a. Patristika b. Skolastika 3. Novovjekovna filozofija (16.st-1831.)

4.

a. Filozofija renesanse (16. st) b. Empirizam i Racionaliam (17.st.) c. Prosvjetiteljstvo (18.st.) d. Klasični njemački idealizam (1781.-1831.) Suvremena filozofija (1831.-…)